Br. 241.

PRAVA CRVENA tr

U DUBROVNIKU, 2. Oktobra 1909.

 

i četvrt godine  surazmjerno; za

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s postom na godinu K. 6; na po
inozemstvo godišnje K. 9
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto

God. V.

IMS

 

 

Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. -— POJEDINI BROJ STOJI ii i

 

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

Jemeršić i Cuvaj.

Što je kriv ovaj ugledni svećenik,
ovaj gorljivi rodoljub, ovaj neustrašivi
narodni zastupnik, da su na nj bjeso-
mučno napali prekovelebitsii listovi,
počam od »Pokreta«, pak i nekikoalici-
jonaški listovi u našoj pokrajini? Kriv
je samo to, da pripada našoj stranci,
pod umnom upravom D.ra Franka. Isti-
na je, velimo: prečasni je Jemeršić
pozdravio podbana Cuvaja, ali ga je
pozdravio kako se pristoji zastupniku,
patrijoti, Božijem službeniku. Graknule
su kao crne aveti, a sad kad je on
vlastoručnim potpisom iznio kako st :a-
ri stoje, šute kao ledenom vodom po-
liveni. Donašamo važnije komade otač-
beničke njegove izjave :

»U žalosnim prilikama, u kojima se
nalazi naša hrvatska otadžbina, gdje se
pod krinkom ustava vlada magjar-
skim opsolutizmom bez sabora, gdje
se troši narodni novac bez odobre-
nja sabora, gdje voljom naroda izabra-
ni njegovi zastupnici ne mogu u Za-
konodavnom tijelu iznašati jade i narod-
ne potrebe, — — utješno je, gdje
glavari zemlje posjećuju pojedine kraje-
ve, da saznadu kako narod živi i kako
odnemaren i potlačen u tugjinskom —
»magjirskom bratinskom zagrljaju« —
živi . . . Ako ste vi, presvijetli gos-
podine, tom misijom ovamo došli, dra-
go nam je, inače kako razabraste niti
su Vas dočekale kakove ovacije, a niti
demonstracije. Za prve nemamo razlo-
ga, a druge smatramo za odveć naivni
i lahkoumni posao u toli ozbiljno i po
Hrvatsku sudbonosno doba«. —

»Čast mi je zamolit Vas, da izvolite
isporučiti Magjarima u Pešti, napose i
preuzvišenomu gospodinu banu, da je
(arod hrvatski već presit neustavne
vladavine u Hrvatskoj i da energično
traži, kako bi se što prije sazvao hr-
vatski sabor na svoje zakonito zasje-
danje . . Ukine li se ili ne ukine prag-
matika, za hrvatski narod svejedno. E-
ventualnim ukinućem ostaje općt status
quo, dok hrvatski narod želi preki-
nuti svaku nagodbu s Ugarskom i
bez magjarskog štitništva stupiti na svo-
je samostalne i neodvisne noge. Ako
Vi, presvijetli gospodine i zbilja putu-
jete u političkoj misiji, da stvorite ne-
kakovu ustavnu stranku, onda Vam
želim u ime hrvatskoga naroda potpuni
neuspjeh i budite uvjereni, da će a
posao ostati posve uzaludan. Želja je
moja i svega hrvatskoga naroda, da
Vas svudi na Vašem putovanju po Hr-
vatskoj susreće jedino spasonosna čista

PODLISTAK.

OD SOCIJALISTE — POP.

Iz maloga se sjemena prometne veliko
stablo, a od prvijeh naputaka u djetinstvu
sazrije čovjek. A da vam kažem ono što
sam bio i ono što sam sad, treba da vam
razjasnim
tetu. Kao nestašno dijete slušao sam ne-
prestano oduševljeno pripovijedanje moga
oca, koji je bio utamničen skupa sa Titom
Speri i sa popom Tazzoli i sa ostalijem,
koje su nazivali »mučenike Belfiore«, kako
su veliki junaci i rodoljubi bili sljedbenici
Mazzinija. Veliki zanos, koji me svega pro-
žme, slušajući očevo pripovijedanje, učini
da netom sam odrastao budem pregnuo da
usavrš m Mazzinijevo djelo, te oslobodim
talijanski narod od nameta i sužanjstva,
bilo vlade bilo mogućnika. Za to pridružih
se socijalistima, koji su govorili da na to
tčže. Od 17 godina sirota bez oca i majke
u vrevi Milanskoj nastavim akademičko u-
čenje da ga dovršim. Upoznah mnogo so-

 

 

što mi je bilo u srcu, kao dje-| Peloux-ova progonila socijaliste, te sam se

čim su drugi zanešenjaci radili o glav
istomu caru, ubijali velike vojvode

glavne ministre, i prisilili Rusiju da u
kući svojoj, sva u krvi ogreznuta od
vlastitih sinova, sklopi sramotni mir sa
svojijem napadačem. I ovijeh dana div-
lji Mauri ucvijeliše španjolske naselje-
nike u sjevernoj Africi. Viteški španjol-
ski narod prihvati oružje, da odbije
navalu divljijeh Maura, da obrani svoj
posjed u Africi; a baš kad je cvijet
mladeži španjolske hrlio ispod zastava,
da odlazi na bojno polje, nevoljnici i
buntovnici nastojahu uvestiti prevrat u
glavne gradove Španjolske, i tako je
prisiliti da popušti razuzdanoj namet-
noj sili Maura, i da svu svoju obran-
benu snagu usre ločiti da obrani kućni
prag. Sva sreća i dobro da je vojska
energično i bezobzirno olovom i bo-
dežem uvel.: mir i red, tako da je vla-
da — umirivši zemlju — mogla po-
slati u Afriku potrebita pojačanja, koja
su uspješno potisnula Maure, i nadat
se da što prije posve će ih pridobiti i
svoj posjed obezbijediti. Svoja domo-
vina, gdje se čovjek rodio, gdje je uz-

hrvatska državna misao i s njome je-
dino: Bogi Hrvati! . .

 

Bezboštvo.

Takav je duh vremena. Izdrmali su
sa svijem stožerima i temeljima staroga
načina i mišljenja i življe:ja, pak su
dočekali ono ljuto 'razočaranje našijeh
dana, kojijem svaka svetinja postaje
smiješna, svaka krepost postaje licu-
mjerstvo: i to ne samo u stvarima vje-
re, nego takogjer u stvarima gragjan-
skog pitomog života i u onom svake
uregjene zadruge. Kako su vjeru isklju-
čili iz javnog života, tako isključiše sve
eragjinske vrline, i sve  blagodnosli,
književnosti i umjetnosti, tako da je
ljudstvo okrenulo tamo, gdje će se na-
tjecati zvijerima u borbi razuzdanih
strasti. I u tome Francuska je bila uči-
teljica drugijem narodima, jer kako je
velikim prevratom prouzročila prevrat
u narodima stare Evrope, tako je gla-
sovitom komunom god. 1870 pokre-
nula nemile strasli i isčupala iz silesije
srdaca ljubav poretka i najuzvišenija
ćustva ljubavi k ćomovini. Poznato je, , : : a.
da su komuniste bili lagumali cijeli Pa- rastao, othranio se i odgojio, jest sve-
riz, i da slučajno nijesu njihove namje-|ta stvar ne samo čovjeku i svakoj ži-
re ostale neuspješne, osim žrtve živo- |Vini, dopokon i istoj zvijeri, kako od
ta na tisuće, uljudba i prosvjeta bile |O očiti izgled i u pticama selicama,
bi izgubile sve ono silno blago lijepih i u golubov ma listonošama, i u isti-
umjetnosti, koje su u Parizu sakuplje- ijerima, koje ponajviše izginu kad

 

Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKAR?

Izbornici zast. Prodanu.
| Žman, 21/9.

| svo

 

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma \ dopisi Uredništvu. — Za-

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi -- Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
netrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

1Maanić,

 

 

 

 

ko ga je pisao (ali znamo mi!) li da je u-
činio po njihovoj želji. Preporuči im da ga
lijepo dočekaju, jer ako neće biti svi, da
će uu brzojaviti, da ne dolazi. Dakako dvo-
jica obečaše u ime svih, rekavši da misle
da hoće. Na koncu skupštine reče jedan se-
ljak veleč. Baniću, da neki govore da on
zagovara slogu sa »Srbima« i da im dopu-
šta zastavu i druge stvari, na što on odgo-
vori, da im on nota bene dopušta samo
na crkvama zastavu (kao da je do sada
nijesu vijali!) i to ako budu s njim glaso-
gali. Tomu neću davati komentara, jer mi-
slim da je i prejasno na kakav se način
prikazuje narodu rad Prodanov!

Protivnici videći da ne mogu polučiti ni-
šta, niti dobiti pristaša, latiše se sile i dru-
gih ogavnih sredstava. Stadoše prijetiti di-
jelom, dugom, šumom, dapače jednomu o-
duzeše ribarske »vrše«, zato što nije htio
da ide u susret veleč. Prodanu. S druge
strane nastojahu da ocrne klevetaina gosp.
učitelja Morovića, kojemu podvališe da je
držao »noćne sastanke« i »nagovarao mla-
diće proti Prodanu«, što je podla izmišljo-
tina, jer je on posve slučajno tada prošao
u školsku zgradu spavati, te se zaustavio
moguće pet časaka, pošto su ga mladići
nagovorili i šalili se megjusobno, te odmah
proslijedio svoj put. I na pravnika Ramova,
kojemu predbacivahu, da »širi u selu bez-
vjerstvo«, da »hoće republiku« i sličnih glu-
posti. Ali uza svu uporabu tako gadnih i
nepristojnih sredstava ne polučiše puno u-
spjeha, jer se narod osobito mladost ne da-
doše predobiti.

Videći da u selu nema odaziva i da će
se obručiti ako Prodan dogje u djelatni dan,

Otkad je ono zimus veleč. Prodan iznio
je poznate prijedloge glede tako zvanih
»srba«, i tim najednom porušio svoj rad
od trideset godina na polju prav ištva, iz-

leda, da je osjetio, da mu se drma po-
dnožje ispod nogu, da mu pada stranački
ugled ne samo megju pravašima u Bano-
vini i južnoj Dalmaciji, nego dapače megju
izbornicima njegovog kotara, gdje on cijeni
da je na stalnim nogama. Bojaza«:, mislim
da je glavni a i jedini razlog, da je Don
Ivo počeo obilaziti svojim kotarom, ne bi li
na taj način i opet za budućih izbora do-
bio mandat u svoje ruke. Tako je onoma-
dne na dan male Gospojine dne 8/9. po-
hodio, da tako rečem više silom, a ne po-
zvan po narodu, koji ga je barem u našem
selu, cijeneći više pravaška načela, nego li
osobu Don lvinu, većim dijelom ostavio
zbog njegovih poznatih prijedloga, naše
mjesto Žman.

Neka gospoda, pristaše Prodanovi, htje-
doše naime na silu, da Prodan dogje u na-
še mjesto. Ko sv i što su ti ljudi ne treba
spominjati. Dosta je navesti to, da glavni
izmegju njih, taj vajni pravaš, koji hoće da
vodi pravašku politiku u Žmanu, imade ćak
i finih zalogaja od vlade a da drugo i ne
spominjemo! O pravaškom »uvjerenju« ove
gospode neću takogjer puno govoriti, nego
ću spomenuti samo to, što su oni sami ja-
vno pred drugim rekli, da će drugih izbo-
ra glasovat za g. Petra Lorinia iz Sali. Ko- |
joj stranci pripada, o tom neću da govorim |
nego znam da pravaš nije. Veleč. se Pro-

 

 

 

jem zv
ne. Ti nevoljnici nijesu gledali, da će nijesu u rodnomu kraju, samo nije
uništiti zasužnjenu i teško ranjenu svo-| Sveta razvratnicima, koji baš vrebaju
ju domovinu; kako se nigda nijesu ni zgodu da, dok je domovina u ljutoj
žacali za nevine žrtve, koje su pod- tjeskobi, proizvagjaju nemile atentate,
legle raznim njihovim atentatima, po- prouzročuju okrutne prevrati, kako bi,
čamši od toliko okrunjenih glava pak domovina sveosve zaglavila. Taman se
do dobre i čestite tužne naše cesarice,

ponašaju kako i divlji razbojnik, koji
okrutno smaknute. Razložito je pitanje, | ište pusto mjesto, mrklu noć, neopre-|
da li su iakovi ljudi osobe ili zvijeri?

znu žrtvu, da izvede svoj zločin, da
Da li u grudima imadu srce ili stanac ucvijeli tužnu porodicu, da otme kući
kamen ? Gledali smo slavensku našu

domaćina, siromašnoj dječici oca, na- |
Rusiju. Zavedena opakijem izvještajima, zornika i odgojitelja. Ne ii željeli slu-
zametnula je nemili i očajni rat sa Ja- liti na zlo, ali je ipak očito da, ako se
panom. Dok su odvažni nje sinovi na ne stavi uzda bezbožnomu i prevra-
hiljade ginuli od čiče, od umora, od

tnomu duhu, koji se kriomice razvla-
silnog napora, jer su morali s kraja na či, kako potajani oganj, koji pak plane
kraj svijeta; dok su muževno i muče-

u požar, tako bi se lako moglo dogo-
nički branili čast sv je domaje ra Jalu diti, da u teškomu Evropejskomu ratu,
oko Mukdena; dok su čudesa pravili koji se odgagja ali koji će ipak nasta-
u obrani uzdanice svoje Port-Artura :

ti, lasno da dočekaju, koji budu živi,
dotle su isti vojnici odmetnici domo- takove prevrate, takove okrutnosti, koje
vine u Sebastopolju dizali bune, uni-

su se pojavile u gori navedenijem slu-
štavali ratne lagje, koje su pozobale čajevima u Francuskoj, Rusiji i  Špa-
milijune krvavog narodnog znoja; do-

|

 

 

njolskoj.

 

 

 

\cijalista iz svijeh strana svijeta: šnjima sam (ljih, i vigjao sam da im ni/li i život ne |
\općio, i ako mi se pričinjala neumjesna odgovaraju plemenitim osjećajima, koje sam
mnoga njihova namisao. Sklopih prijatelj u duši imao. Sav je napor težio na to, da
stvo sa priznatijem poglavicama talijanski- | tijelu bude dobro, a duše kao da i nema.
jeh socijalista, a živio sam kao brat sa Biz- | Počeše pobijati teoriju glasovitoga Marxa i
zolati. Odoh po selijima oko Cremone; | Bernsteina, i čitajući to pobijanje uvigjeh i
strašno sam onamo komešio i oni su me|sam, da nije moguće izvršiti što su ti uči-
| mnogo ljubili. Ali bilo je doba, kad je vlada |telji predlagali. Padne sjeta u mojoj duši,
i onda podvojih, te mi se pričinjalo da ži-
vem u gustoj magli, koja se nikako neće
razgaliti. Dadoh se umjetnosti, i ubrao sam
mnogo lovor-vijenaca, ali i tad ponestane
mi ono oduševljenje, koje sami idejal_ daje.
Nadogje želudčana bolest, koja me posve
poništi, jer što da me oduševi, kad nemam
zdravlja? U očajnosti upitah sebe: da li po-
stoji duša, a odgovor mi bijaše, da ne znam;
ali istodobno pukne mi ispred očiju, da li
barem znam što je tvar? A odgovor bijaše,
da ne znam i da ga niko u svijelu ne zna.
Bivstvo tvari ne dopire do čovječjega zna-
nja. U tijem mislima jednog travanjskog
jutra, dok sam se u cvijetanoj bašći šetao
iznenada mi padne na pamet misao: op-

morao potajati; ipak me ispipaše te me če-
tiri puta goniše na sud, a jedanput i osu-
diše, jer sam pismeno branio socijalistička
načela. Protjeraše me iz Italije, a opet me
do brzo pomilovaše. | ako sam bio posve
nevjernik ipak sam na svome stolu držao
Sveto Pismo, i često bi čitao po koji ko-
mad, jer mi se pričinjalo da je Isukrst uzor
socijalista, koji idu na to da otvore oči i
da oslobode tužni narod od naelnika.
U svojoj duši želio sam vigjeti težaka da
raste u krepostima, ali i ako sam predavao
najplemenitiji nauk, vigjao sam da moji
sljedbenici čim bi zapuštili crkvu pohagjali
bi žurno pivnice i prodaje, i često bi se

brzojaviše da dogje na dan Gospojine, a da
bude pri dočeku ipak nešto naroda, pozvaše
Saljane, Lučane i Zaglavce. | zbilja pri do-
čeku bijaše više od tri dijela stranaca, a tih
niti četvrti dio Žmanaca, kako gospoda sami
priznaše na skupštini, a vidi se i iz toga,
što pred parobrod izagjoše dva broda tu-
gjinaca a jedan seljana. | tako veleč. Pro-
dan uljeze pod pratnjom stranaca u Žman.
Pošto je bio na mulu pozdravljen krenuše
u mjesto put igrališta, da drže skupštinu.
Megiutim se naši pristaše mlagji sakupiše
na igralištu, te stadoše igrati n&rodno kolo
i pjevati i klicati proti »Srbima«. Prije nego
se je povorka približila skinuše trobojnicu,
hoteći pokazati da ga ne priznaju svojim
zastupnikom, i da mu se nijesu nadali. Kad
je povorka došla va mjesto skupštine, naši
mladići i djevojke nastaviše igranje i pje-
vanje. Nekoji od protivnika htjedoše silom
[da ih u utkaju, ali to bijaše sve uzalud, jer
su oni i dalje preko cijele skupštine pje-
vali i igrali, dobacujuć razne primjetbe,
tako da se govornika nimalo nije razumilo.
Tako su mu n. pr. dobacili: »da je pri-
znao Srbe u Dalmaciji«, da je »ono što je
trideset godina zidao u jednu srušio«, da
su »njegovi pristaše izjavili, da će ga lju

dan zbilja može da ponosi sa ono malo
pristaša što ima u Žmanu, mi mu od srca
čestitamo!

Najprije su dakle gospoda Prodanovci stali
svom silom sami agitirati i pozivati ljude
na skrovite sjednice, nebi li predobil: na-
rod. Kad pak sve te agitacije ostadoše bez
uspjeha, latiše se drugih nečastnih sredsta-
va i varka. Jedan od njih napisa pismo »u
ime svih Žmanaca« na veleč. Don Antu Ba-
mića, da pozove Prodana u ime Žmanaca i
da dogje držati predskupštinu. Veleč. Banić
učini po želji ne Žmanaca, jer oni Prodana
ne željahu, nego po volji onoga, koji je
htio na silu da pokaže, da smo mi odušev-
ljeni pristaše njegovi, ali dakako bona fide,
misleći, da suZmu poziv poslali zbilja Žman-
ci, a ne jedan — a kad iamo Žmanci nije-
su ni znali. On zbilja pozove veleč. Proda-
na, koji mu brzojavno odgovori, da kad ga
baš toliko žele, da će doći, ali sluteći na
zlo, zamoli njega da prisustvuje dočeku.
Zatim ode u Žman da drži predskupštinu,
bojeći se i sam da neće biti oduševljenja.
Uza svu agitaciju dogje na skupštinu samo
oko dvadeset ljudi i to protivnika, pristaša
i neutralaca i — radoznalaca. Tu on ispri-
ča sve, kako je primio poziv, a da ne zna

 

ja sam se našao u svojoj nemoći radostan
i zadovoljan. Gledao sam staroga fratra, oca
Zoia, koji mladenačkom snagom i dan i
noć žrtvuje se ma dobro braće svoje, koji
tješi siromahe i pruža im kruh tjelesni;
koji dvori bolesnike i daje im utjehe; koji
pohagja tamničare i navraća ih na čestiti
život, i iskreno zaželih, da i ja postanem
svećenikom, Proučih bogoslovlje i glasoviti
biskup Bonnelli zaredi me svećenikom. Već
su četiri godine da sam svećenik, i svaki
dan to bolje spoznajem, da sam onaj čo-
vjek koji sebe oplemeni, može i druge o-
plemeniti; podati im onu božanstvenu lju-
bav, koja od svijeh ljudi čini jednu braću,
od svega čovječanstva jednu obitelj, čigov
je domaćin Bog isti. Sam je Spasitelj m“-
gao rijeti i narediti, da ljubimo iskrnjega,
kako je ljubio On nas, biva da budemo
pripravni za našega iskrnjega i biti propeti
na križ, jer Bog tako hoće.
Cremona, 31/8. 1909.

cvijeće, ko da plutaju u svjetlosti; red, mu-
drost, svijeh stvorenja, prikladnost, zanese
me i ponikne moja pamet, moje se sice
pokloni, ja sam zaljubio Onoga, koji je po-
četak svijeh stvari, koji sve stvara i svemu
život daje: Dogju mi na pamet riječi sv.
Pavla, poganima materijalistima u Ateni: što
Ga ištete, kad je On u svakomu od nas, u
Njemu živemo, mičemo se i jesmo; samo
treba da Ga zazovemo, da Ga zeželimo i
ljubimo. Od on«g časa upoznao sam svi-
jet, jer dopokon zašto da se ja toliko žr-
tvujem za dobro drugoga, kad dopokon sve
dospijeva u ništa? Dočim priznavajući Boga
onda razumijem zašto se imam žrtvovati
na dobro ostalijeh ljudi, koji živu sa mnom.
Socijalizam ide na to, da utroba bude sita
i zadovoljna, ali za sve ostale nevolje, koje
tištu čovječanstvo ne nalazi lijeka nego u
okrutnoj, nasilnoj smrti. | mene je tištila
bolest, pa zar sve bogatstvo od svijeta da
je može ublažiti? Odoh u manastijer Bar.
nabita, da učim tu vjeru, koja Boga ispo-
vijeda. Učio sam ponizno i Bog me pomi-

 

Pop Camelli.

 

 

 

opijali. Proučavao sam ponašanje pouajbo- stoji li taj Bog? | u isti čas vigjeh stabla,

s

lovo; nestala je magla koja me je tištila i |