Br. 241. PRAVA CRVENA tr U DUBROVNIKU, 2. Oktobra 1909. i četvrt godine surazmjerno; za polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s postom na godinu K. 6; na po inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto God. V. IMS Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. -— POJEDINI BROJ STOJI ii i Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Jemeršić i Cuvaj. Što je kriv ovaj ugledni svećenik, ovaj gorljivi rodoljub, ovaj neustrašivi narodni zastupnik, da su na nj bjeso- mučno napali prekovelebitsii listovi, počam od »Pokreta«, pak i nekikoalici- jonaški listovi u našoj pokrajini? Kriv je samo to, da pripada našoj stranci, pod umnom upravom D.ra Franka. Isti- na je, velimo: prečasni je Jemeršić pozdravio podbana Cuvaja, ali ga je pozdravio kako se pristoji zastupniku, patrijoti, Božijem službeniku. Graknule su kao crne aveti, a sad kad je on vlastoručnim potpisom iznio kako st :a- ri stoje, šute kao ledenom vodom po- liveni. Donašamo važnije komade otač- beničke njegove izjave : »U žalosnim prilikama, u kojima se nalazi naša hrvatska otadžbina, gdje se pod krinkom ustava vlada magjar- skim opsolutizmom bez sabora, gdje se troši narodni novac bez odobre- nja sabora, gdje voljom naroda izabra- ni njegovi zastupnici ne mogu u Za- konodavnom tijelu iznašati jade i narod- ne potrebe, — — utješno je, gdje glavari zemlje posjećuju pojedine kraje- ve, da saznadu kako narod živi i kako odnemaren i potlačen u tugjinskom — »magjirskom bratinskom zagrljaju« — živi . . . Ako ste vi, presvijetli gos- podine, tom misijom ovamo došli, dra- go nam je, inače kako razabraste niti su Vas dočekale kakove ovacije, a niti demonstracije. Za prve nemamo razlo- ga, a druge smatramo za odveć naivni i lahkoumni posao u toli ozbiljno i po Hrvatsku sudbonosno doba«. — »Čast mi je zamolit Vas, da izvolite isporučiti Magjarima u Pešti, napose i preuzvišenomu gospodinu banu, da je (arod hrvatski već presit neustavne vladavine u Hrvatskoj i da energično traži, kako bi se što prije sazvao hr- vatski sabor na svoje zakonito zasje- danje . . Ukine li se ili ne ukine prag- matika, za hrvatski narod svejedno. E- ventualnim ukinućem ostaje općt status quo, dok hrvatski narod želi preki- nuti svaku nagodbu s Ugarskom i bez magjarskog štitništva stupiti na svo- je samostalne i neodvisne noge. Ako Vi, presvijetli gospodine i zbilja putu- jete u političkoj misiji, da stvorite ne- kakovu ustavnu stranku, onda Vam želim u ime hrvatskoga naroda potpuni neuspjeh i budite uvjereni, da će a posao ostati posve uzaludan. Želja je moja i svega hrvatskoga naroda, da Vas svudi na Vašem putovanju po Hr- vatskoj susreće jedino spasonosna čista PODLISTAK. OD SOCIJALISTE — POP. Iz maloga se sjemena prometne veliko stablo, a od prvijeh naputaka u djetinstvu sazrije čovjek. A da vam kažem ono što sam bio i ono što sam sad, treba da vam razjasnim tetu. Kao nestašno dijete slušao sam ne- prestano oduševljeno pripovijedanje moga oca, koji je bio utamničen skupa sa Titom Speri i sa popom Tazzoli i sa ostalijem, koje su nazivali »mučenike Belfiore«, kako su veliki junaci i rodoljubi bili sljedbenici Mazzinija. Veliki zanos, koji me svega pro- žme, slušajući očevo pripovijedanje, učini da netom sam odrastao budem pregnuo da usavrš m Mazzinijevo djelo, te oslobodim talijanski narod od nameta i sužanjstva, bilo vlade bilo mogućnika. Za to pridružih se socijalistima, koji su govorili da na to tčže. Od 17 godina sirota bez oca i majke u vrevi Milanskoj nastavim akademičko u- čenje da ga dovršim. Upoznah mnogo so- što mi je bilo u srcu, kao dje-| Peloux-ova progonila socijaliste, te sam se čim su drugi zanešenjaci radili o glav istomu caru, ubijali velike vojvode glavne ministre, i prisilili Rusiju da u kući svojoj, sva u krvi ogreznuta od vlastitih sinova, sklopi sramotni mir sa svojijem napadačem. I ovijeh dana div- lji Mauri ucvijeliše španjolske naselje- nike u sjevernoj Africi. Viteški španjol- ski narod prihvati oružje, da odbije navalu divljijeh Maura, da obrani svoj posjed u Africi; a baš kad je cvijet mladeži španjolske hrlio ispod zastava, da odlazi na bojno polje, nevoljnici i buntovnici nastojahu uvestiti prevrat u glavne gradove Španjolske, i tako je prisiliti da popušti razuzdanoj namet- noj sili Maura, i da svu svoju obran- benu snagu usre ločiti da obrani kućni prag. Sva sreća i dobro da je vojska energično i bezobzirno olovom i bo- dežem uvel.: mir i red, tako da je vla- da — umirivši zemlju — mogla po- slati u Afriku potrebita pojačanja, koja su uspješno potisnula Maure, i nadat se da što prije posve će ih pridobiti i svoj posjed obezbijediti. Svoja domo- vina, gdje se čovjek rodio, gdje je uz- hrvatska državna misao i s njome je- dino: Bogi Hrvati! . . Bezboštvo. Takav je duh vremena. Izdrmali su sa svijem stožerima i temeljima staroga načina i mišljenja i življe:ja, pak su dočekali ono ljuto 'razočaranje našijeh dana, kojijem svaka svetinja postaje smiješna, svaka krepost postaje licu- mjerstvo: i to ne samo u stvarima vje- re, nego takogjer u stvarima gragjan- skog pitomog života i u onom svake uregjene zadruge. Kako su vjeru isklju- čili iz javnog života, tako isključiše sve eragjinske vrline, i sve blagodnosli, književnosti i umjetnosti, tako da je ljudstvo okrenulo tamo, gdje će se na- tjecati zvijerima u borbi razuzdanih strasti. I u tome Francuska je bila uči- teljica drugijem narodima, jer kako je velikim prevratom prouzročila prevrat u narodima stare Evrope, tako je gla- sovitom komunom god. 1870 pokre- nula nemile strasli i isčupala iz silesije srdaca ljubav poretka i najuzvišenija ćustva ljubavi k ćomovini. Poznato je, , : : a. da su komuniste bili lagumali cijeli Pa- rastao, othranio se i odgojio, jest sve- riz, i da slučajno nijesu njihove namje-|ta stvar ne samo čovjeku i svakoj ži- re ostale neuspješne, osim žrtve živo- |Vini, dopokon i istoj zvijeri, kako od ta na tisuće, uljudba i prosvjeta bile |O očiti izgled i u pticama selicama, bi izgubile sve ono silno blago lijepih i u golubov ma listonošama, i u isti- umjetnosti, koje su u Parizu sakuplje- ijerima, koje ponajviše izginu kad Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKAR? Izbornici zast. Prodanu. | Žman, 21/9. | svo Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma \ dopisi Uredništvu. — Za- zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi -- Rukopisi se ne vraćaju. Listovi netrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. 1Maanić, ko ga je pisao (ali znamo mi!) li da je u- činio po njihovoj želji. Preporuči im da ga lijepo dočekaju, jer ako neće biti svi, da će uu brzojaviti, da ne dolazi. Dakako dvo- jica obečaše u ime svih, rekavši da misle da hoće. Na koncu skupštine reče jedan se- ljak veleč. Baniću, da neki govore da on zagovara slogu sa »Srbima« i da im dopu- šta zastavu i druge stvari, na što on odgo- vori, da im on nota bene dopušta samo na crkvama zastavu (kao da je do sada nijesu vijali!) i to ako budu s njim glaso- gali. Tomu neću davati komentara, jer mi- slim da je i prejasno na kakav se način prikazuje narodu rad Prodanov! Protivnici videći da ne mogu polučiti ni- šta, niti dobiti pristaša, latiše se sile i dru- gih ogavnih sredstava. Stadoše prijetiti di- jelom, dugom, šumom, dapače jednomu o- duzeše ribarske »vrše«, zato što nije htio da ide u susret veleč. Prodanu. S druge strane nastojahu da ocrne klevetaina gosp. učitelja Morovića, kojemu podvališe da je držao »noćne sastanke« i »nagovarao mla- diće proti Prodanu«, što je podla izmišljo- tina, jer je on posve slučajno tada prošao u školsku zgradu spavati, te se zaustavio moguće pet časaka, pošto su ga mladići nagovorili i šalili se megjusobno, te odmah proslijedio svoj put. I na pravnika Ramova, kojemu predbacivahu, da »širi u selu bez- vjerstvo«, da »hoće republiku« i sličnih glu- posti. Ali uza svu uporabu tako gadnih i nepristojnih sredstava ne polučiše puno u- spjeha, jer se narod osobito mladost ne da- doše predobiti. Videći da u selu nema odaziva i da će se obručiti ako Prodan dogje u djelatni dan, Otkad je ono zimus veleč. Prodan iznio je poznate prijedloge glede tako zvanih »srba«, i tim najednom porušio svoj rad od trideset godina na polju prav ištva, iz- leda, da je osjetio, da mu se drma po- dnožje ispod nogu, da mu pada stranački ugled ne samo megju pravašima u Bano- vini i južnoj Dalmaciji, nego dapače megju izbornicima njegovog kotara, gdje on cijeni da je na stalnim nogama. Bojaza«:, mislim da je glavni a i jedini razlog, da je Don Ivo počeo obilaziti svojim kotarom, ne bi li na taj način i opet za budućih izbora do- bio mandat u svoje ruke. Tako je onoma- dne na dan male Gospojine dne 8/9. po- hodio, da tako rečem više silom, a ne po- zvan po narodu, koji ga je barem u našem selu, cijeneći više pravaška načela, nego li osobu Don lvinu, većim dijelom ostavio zbog njegovih poznatih prijedloga, naše mjesto Žman. Neka gospoda, pristaše Prodanovi, htje- doše naime na silu, da Prodan dogje u na- še mjesto. Ko sv i što su ti ljudi ne treba spominjati. Dosta je navesti to, da glavni izmegju njih, taj vajni pravaš, koji hoće da vodi pravašku politiku u Žmanu, imade ćak i finih zalogaja od vlade a da drugo i ne spominjemo! O pravaškom »uvjerenju« ove gospode neću takogjer puno govoriti, nego ću spomenuti samo to, što su oni sami ja- vno pred drugim rekli, da će drugih izbo- ra glasovat za g. Petra Lorinia iz Sali. Ko- | joj stranci pripada, o tom neću da govorim | nego znam da pravaš nije. Veleč. se Pro- jem zv ne. Ti nevoljnici nijesu gledali, da će nijesu u rodnomu kraju, samo nije uništiti zasužnjenu i teško ranjenu svo-| Sveta razvratnicima, koji baš vrebaju ju domovinu; kako se nigda nijesu ni zgodu da, dok je domovina u ljutoj žacali za nevine žrtve, koje su pod- tjeskobi, proizvagjaju nemile atentate, legle raznim njihovim atentatima, po- prouzročuju okrutne prevrati, kako bi, čamši od toliko okrunjenih glava pak domovina sveosve zaglavila. Taman se do dobre i čestite tužne naše cesarice, ponašaju kako i divlji razbojnik, koji okrutno smaknute. Razložito je pitanje, | ište pusto mjesto, mrklu noć, neopre-| da li su iakovi ljudi osobe ili zvijeri? znu žrtvu, da izvede svoj zločin, da Da li u grudima imadu srce ili stanac ucvijeli tužnu porodicu, da otme kući kamen ? Gledali smo slavensku našu domaćina, siromašnoj dječici oca, na- | Rusiju. Zavedena opakijem izvještajima, zornika i odgojitelja. Ne ii željeli slu- zametnula je nemili i očajni rat sa Ja- liti na zlo, ali je ipak očito da, ako se panom. Dok su odvažni nje sinovi na ne stavi uzda bezbožnomu i prevra- hiljade ginuli od čiče, od umora, od tnomu duhu, koji se kriomice razvla- silnog napora, jer su morali s kraja na či, kako potajani oganj, koji pak plane kraj svijeta; dok su muževno i muče- u požar, tako bi se lako moglo dogo- nički branili čast sv je domaje ra Jalu diti, da u teškomu Evropejskomu ratu, oko Mukdena; dok su čudesa pravili koji se odgagja ali koji će ipak nasta- u obrani uzdanice svoje Port-Artura : ti, lasno da dočekaju, koji budu živi, dotle su isti vojnici odmetnici domo- takove prevrate, takove okrutnosti, koje vine u Sebastopolju dizali bune, uni- su se pojavile u gori navedenijem slu- štavali ratne lagje, koje su pozobale čajevima u Francuskoj, Rusiji i Špa- milijune krvavog narodnog znoja; do- | njolskoj. \cijalista iz svijeh strana svijeta: šnjima sam (ljih, i vigjao sam da im ni/li i život ne | \općio, i ako mi se pričinjala neumjesna odgovaraju plemenitim osjećajima, koje sam mnoga njihova namisao. Sklopih prijatelj u duši imao. Sav je napor težio na to, da stvo sa priznatijem poglavicama talijanski- | tijelu bude dobro, a duše kao da i nema. jeh socijalista, a živio sam kao brat sa Biz- | Počeše pobijati teoriju glasovitoga Marxa i zolati. Odoh po selijima oko Cremone; | Bernsteina, i čitajući to pobijanje uvigjeh i strašno sam onamo komešio i oni su me|sam, da nije moguće izvršiti što su ti uči- | mnogo ljubili. Ali bilo je doba, kad je vlada |telji predlagali. Padne sjeta u mojoj duši, i onda podvojih, te mi se pričinjalo da ži- vem u gustoj magli, koja se nikako neće razgaliti. Dadoh se umjetnosti, i ubrao sam mnogo lovor-vijenaca, ali i tad ponestane mi ono oduševljenje, koje sami idejal_ daje. Nadogje želudčana bolest, koja me posve poništi, jer što da me oduševi, kad nemam zdravlja? U očajnosti upitah sebe: da li po- stoji duša, a odgovor mi bijaše, da ne znam; ali istodobno pukne mi ispred očiju, da li barem znam što je tvar? A odgovor bijaše, da ne znam i da ga niko u svijelu ne zna. Bivstvo tvari ne dopire do čovječjega zna- nja. U tijem mislima jednog travanjskog jutra, dok sam se u cvijetanoj bašći šetao iznenada mi padne na pamet misao: op- morao potajati; ipak me ispipaše te me če- tiri puta goniše na sud, a jedanput i osu- diše, jer sam pismeno branio socijalistička načela. Protjeraše me iz Italije, a opet me do brzo pomilovaše. | ako sam bio posve nevjernik ipak sam na svome stolu držao Sveto Pismo, i često bi čitao po koji ko- mad, jer mi se pričinjalo da je Isukrst uzor socijalista, koji idu na to da otvore oči i da oslobode tužni narod od naelnika. U svojoj duši želio sam vigjeti težaka da raste u krepostima, ali i ako sam predavao najplemenitiji nauk, vigjao sam da moji sljedbenici čim bi zapuštili crkvu pohagjali bi žurno pivnice i prodaje, i često bi se brzojaviše da dogje na dan Gospojine, a da bude pri dočeku ipak nešto naroda, pozvaše Saljane, Lučane i Zaglavce. | zbilja pri do- čeku bijaše više od tri dijela stranaca, a tih niti četvrti dio Žmanaca, kako gospoda sami priznaše na skupštini, a vidi se i iz toga, što pred parobrod izagjoše dva broda tu- gjinaca a jedan seljana. | tako veleč. Pro- dan uljeze pod pratnjom stranaca u Žman. Pošto je bio na mulu pozdravljen krenuše u mjesto put igrališta, da drže skupštinu. Megiutim se naši pristaše mlagji sakupiše na igralištu, te stadoše igrati n&rodno kolo i pjevati i klicati proti »Srbima«. Prije nego se je povorka približila skinuše trobojnicu, hoteći pokazati da ga ne priznaju svojim zastupnikom, i da mu se nijesu nadali. Kad je povorka došla va mjesto skupštine, naši mladići i djevojke nastaviše igranje i pje- vanje. Nekoji od protivnika htjedoše silom [da ih u utkaju, ali to bijaše sve uzalud, jer su oni i dalje preko cijele skupštine pje- vali i igrali, dobacujuć razne primjetbe, tako da se govornika nimalo nije razumilo. Tako su mu n. pr. dobacili: »da je pri- znao Srbe u Dalmaciji«, da je »ono što je trideset godina zidao u jednu srušio«, da su »njegovi pristaše izjavili, da će ga lju dan zbilja može da ponosi sa ono malo pristaša što ima u Žmanu, mi mu od srca čestitamo! Najprije su dakle gospoda Prodanovci stali svom silom sami agitirati i pozivati ljude na skrovite sjednice, nebi li predobil: na- rod. Kad pak sve te agitacije ostadoše bez uspjeha, latiše se drugih nečastnih sredsta- va i varka. Jedan od njih napisa pismo »u ime svih Žmanaca« na veleč. Don Antu Ba- mića, da pozove Prodana u ime Žmanaca i da dogje držati predskupštinu. Veleč. Banić učini po želji ne Žmanaca, jer oni Prodana ne željahu, nego po volji onoga, koji je htio na silu da pokaže, da smo mi odušev- ljeni pristaše njegovi, ali dakako bona fide, misleći, da suZmu poziv poslali zbilja Žman- ci, a ne jedan — a kad iamo Žmanci nije- su ni znali. On zbilja pozove veleč. Proda- na, koji mu brzojavno odgovori, da kad ga baš toliko žele, da će doći, ali sluteći na zlo, zamoli njega da prisustvuje dočeku. Zatim ode u Žman da drži predskupštinu, bojeći se i sam da neće biti oduševljenja. Uza svu agitaciju dogje na skupštinu samo oko dvadeset ljudi i to protivnika, pristaša i neutralaca i — radoznalaca. Tu on ispri- ča sve, kako je primio poziv, a da ne zna ja sam se našao u svojoj nemoći radostan i zadovoljan. Gledao sam staroga fratra, oca Zoia, koji mladenačkom snagom i dan i noć žrtvuje se ma dobro braće svoje, koji tješi siromahe i pruža im kruh tjelesni; koji dvori bolesnike i daje im utjehe; koji pohagja tamničare i navraća ih na čestiti život, i iskreno zaželih, da i ja postanem svećenikom, Proučih bogoslovlje i glasoviti biskup Bonnelli zaredi me svećenikom. Već su četiri godine da sam svećenik, i svaki dan to bolje spoznajem, da sam onaj čo- vjek koji sebe oplemeni, može i druge o- plemeniti; podati im onu božanstvenu lju- bav, koja od svijeh ljudi čini jednu braću, od svega čovječanstva jednu obitelj, čigov je domaćin Bog isti. Sam je Spasitelj m“- gao rijeti i narediti, da ljubimo iskrnjega, kako je ljubio On nas, biva da budemo pripravni za našega iskrnjega i biti propeti na križ, jer Bog tako hoće. Cremona, 31/8. 1909. cvijeće, ko da plutaju u svjetlosti; red, mu- drost, svijeh stvorenja, prikladnost, zanese me i ponikne moja pamet, moje se sice pokloni, ja sam zaljubio Onoga, koji je po- četak svijeh stvari, koji sve stvara i svemu život daje: Dogju mi na pamet riječi sv. Pavla, poganima materijalistima u Ateni: što Ga ištete, kad je On u svakomu od nas, u Njemu živemo, mičemo se i jesmo; samo treba da Ga zazovemo, da Ga zeželimo i ljubimo. Od on«g časa upoznao sam svi- jet, jer dopokon zašto da se ja toliko žr- tvujem za dobro drugoga, kad dopokon sve dospijeva u ništa? Dočim priznavajući Boga onda razumijem zašto se imam žrtvovati na dobro ostalijeh ljudi, koji živu sa mnom. Socijalizam ide na to, da utroba bude sita i zadovoljna, ali za sve ostale nevolje, koje tištu čovječanstvo ne nalazi lijeka nego u okrutnoj, nasilnoj smrti. | mene je tištila bolest, pa zar sve bogatstvo od svijeta da je može ublažiti? Odoh u manastijer Bar. nabita, da učim tu vjeru, koja Boga ispo- vijeda. Učio sam ponizno i Bog me pomi- Pop Camelli. opijali. Proučavao sam ponašanje pouajbo- stoji li taj Bog? | u isti čas vigjeh stabla, s lovo; nestala je magla koja me je tištila i |