Br. 242.

govori mene ne tiču, da se »nezvan oda-
zivljem«, jer da »hoću da se čujem«! Do-
bro! Ali sada ih pitam, da mi odgovore:
U br. 104 »Hrv. Kr.« od 14. septembra u
članku pod natpisom »Naš odgovor na kon-
kretna pitanja«, na koga se odnose dvije
zadnje riječi na drugoj stranici, na sedmoj
crti sa dna? Nadalje molim da mi odgovo-
re: Može li koje uredništvo nekoga — ko-
me je rado uvršćivalo upravljene sastavke
i unaprijed se preporučivalo — nazivati onim
uvredljivim riječima, koje se nalaze na gori
označenom mjestu u spomenutom članku ?
A na poslijetku neka mi odgovore: Kako
bi se imalo nazvati ono uredništvo, koje je
u svoje vrijeme rado primalo dopise i mo-
lilo za neke podatke jednu osobu, koja je
mnogo izdangubila dok je našla i prepisala
potrebite podatke, kojim se je odnosno u-
redništvo dobro obranilo i sasvim zamuknulo
jedan sasma protivni list, a nakon svega
toga otvoreno i javno iz »harnosti« poručilo
dotičnoj osobi, da se »ne bi šnjom razgo-
varalo niti kroz telefon«? Čekam odgovor !

Hrvati u dalmatinskom saho-
ru - sastavljaju talijanske pre-
dloge! Zast. Tresić-Pavičić sastavio je
nekakvu resoluciju protiv  veleizdajničkog
procesa u Zagrebu. Potpisali su njegov pre-
dlog zastupnici hrvatske i »srpske« stranke.
Talijanski zastupnici uskratili su svoje pot-
pise, jer da hrvatske predloge oni ne će
potpisivati. Tresić se tada ponizio, pa lije-
po sastavio isti predlog i resoluciju na a-
lijanskom jeziku, da uzmogne dobiti pot-
pise talijanaša. I dobio ih je. Tako je ve-
leizdajnički proces dotjerao jadne dalmatin-
ske zastupnike do toga, da priznavaju u
dalmatinskom saboru talijanski kao uwre-
dovni jezik!

 Mrvatsko-srpska ,,sloga“. U

Dalmaciji se opaža svakim danom, kako
»Srbi« shvaćaju slogu sa Hrvatima. Po nji-
hovom treba da se Hrvati odriču i svoga
imena i svojih težnja, a kad treba za »Sr-
bima« u vatru, neka skaču najprije Hrvati.
Dalmatinski su Hrvati priznali »Srbima« i
njihovu zastavu i grb i pismo i škole i »srp-
sku vjeru«; njima za ljubav nazvali su svoj
jezik »hrvatskim ili srpskim«, a sebe »Hr-
vatima ili Srbima«; u saboru demonstriraju
za veleizdajnike u Zagrebu, stvaraju reso-
lucije proti »progonima« itd., a kako se o-
dužuju dalmatinski »Srbi« za ove usluge ?

— Evo kako! Neki dan iznešena je u dal-

matinskom saboru zakonska osnova za po-
državljenje zadarske policije. Ova je osno-
va naperena proti zadarskim talijanašima,
koji su imali pri svojim barbarskim napa-
dajima na Hrvate uvijek majbolju potporu
u gradskoj policiji. »Srbi«, kao naša »bra-
ća«, morali bi bez sumnje glasovati za tu
osnovu, — a gle: oni se složili sa talija-
našima i s njima zajedno glasovali proti
Hrvatima! Lijepa »sloga«! Baš se ona do-
bro isplaćuje dalmatinskoj braći! A dobri-
čine Hrvati zbog veleizdajničkog procesa
priznavaju svojim činom talijanski jezik kao
uredovni u dalmatinskom saboru, kako što
stoji u gornjoj vijesti.

REDEA LS A DSS NU SA SS S M DE

Uz 5% kamata uloženo je na šte-
dnju kod Općinske Štedionice u Biogradu
pri moru K 70.674:66 za sam mjesec ko-
lovoz 1909.

Pored ostalih vrlo dobro razvijenih po-
sala, izdano je zajmova uz hipoteku za K
24.500.— na otplatu kroz 32 godine.

Kako odlično napreduje ovaj zavod vidi
se ponajbolje iz prometa za mjesec kolo-
voz, koji je premašio po miliona, a ozna-
čen je sa cifrom 57060030.

Pored privatnika, imade lijepi broj šte-
dionica i seoskih blagajna, koje ulažu svoj
raspoloživi movac kod ove Štedionice uz
5% kamata.

Gradska kronika.

Kraljev Imenesdan. U utornik na
dan Imen-dana Nj. Veličanstva našega kra-
lja bila je u stonoj crkvi otslužena svečana
sv. Misa, uz prisustvo odaslanika svih mje-
snih vojnih i civilnih vlasti, i mnoštvo gra-
gjanstva. Uoči Imen-dana grad je bio sve-
čano rasvijetljen, a sjutri dan na svim ure-
dima, školama i društvima bile su izvješe-
ne zastave.

Imonovanja. Mp. Dn. Andro Murat-
ti, dosadašnji župnik na Orašcu, bio je ime-
novan župnikom na Luci Šipanjskoj; mp.

, dosadašnji žup. upra-
vitelj na Luci Šipanjskoj, župnim upravite-
ljem na Orašcu, a mp. Dn. Lovro Totić, do-
sadanji pomoćnik ad personam župnika u
Liscu, žup. upraviteljem iste župe.

Umirovljenje, Župnik Lisca kod
Stona mp. g. Don Marko Glunčić, poslije
četrdeset gođina revnog i uzornog župni-
kovanja, od kojih je u spomenutoj župi ne-

 

 

prekidnih trideset i četiri godine, na vla-
stitu je molbu bio umirovljen. Onamošnjem
pučanstvu neće biti milo njegovo umiro-
vljenje, jer se je za pučanstvo i za mjesto
u svakoj zgodi živo zauzimao, ne žaleći ni
truda ni troška ni dangube, te je župljani-
ma dosta koristio, da će ga se harnošću
sjećati, jer su ga svi bez razlike ljubili i
poštovali.

I mi mu želimo, da se u krepkom zdra-
vlju i zadovoljstvu nauživa zasluženog mira!

Sv. Šimun. Jučer, na dan sv. Šimu-
na, zadarskog pokrovitelja, ovdje nastanjeni
zadrani dali su u crkvi Male Braće otslu-
žiti svečanu sv. Misu.

Demonstrativni ophod. Radi iz-
rečene osuđe veleizdajnicima u Zagrebu,
mjesni »Srbi« i neki resolucijonaši prirediše
u utornik u večer demonstrativni ophod pre-
ko Place, mučke koracajući, a pred njima
jedan radnik nosio križ od hartije sa natpi-
som »Pravda«. I ako su od jutra do noći
obilazili i molili koga su god mogli, da ne-
faljeno dogje i da dućani budu zatvoreni,
ipak ih se malen broj odazvao, a kašnje na-
ravno da'zatvoriše, jer bila ura da se zatva-
ra, a mi smo se pak isti nadali da će ih
više biti u povorci, a kad tamo vrlo mršav
broj. Općina je pak dala rasvijetliti elektri-
čne lampijone i oviti ih u crninu. Na Placi
su dvojica po žandarmariji bila aretirana, t.
j. jedan Bokelj i jedan radnik, koji je no-
sio križ; pustiše ih odmah vanka a križ
zaplijeniše. Tako progjoše preko Place i na
povratku pred općinom zapjevaše, i tim sve
svrši. To je pak sve bilo «u znak velike
»žalosti«, isto kao što je onu večer srpska
muzika u školi »u znak velike žalosti« svi-
rala — »Veselu udovicu« i razne radostne
koračnice! Ali ovo zaslažuje istaknuti: na
čelu grupe bilo je nekojih »srpskih« gospa-
ra, koji netom opaziše žandarmariju stru-
gnuše svojim kućama, na što im jedan »srp-
ski« omladinac u sav glas predbaci: »Bra-
vo, bravo, sad bježiće kad ste nas nama-
tali !« Eto, neka sad i ti zavedenjaci uvide,
da smo mi uvijek istinu govorili, kada smo

|opominjali radnike i druge, da se ne pu-

štaju od gospara potezati za nos, jer ovi
kada što učine, gdje radnik može imati po-
sljedica, umaknu a zavedenjakoviće ostave
na cjedilu! Jer oni uvijek dragovoljno rade
— iza debelih kvinta! Zašto nijesu otišli
i sa onim radnikom, kad su ga aretirali, da
vide što će biti, već »junački« — bijegom
put kuće!

— I ovo zaslužuje zabilježiti, da se na-
smijete: U povorci su se često čule riječi:
»mirno.... mučke«, i u istinu koracali su
bez riječi uskliknuti, a »Boka« u brzojav-
nom »izvješću« donaša, da se od silnih
poklika — »nebo prolamalo« !!!

Sablazan. Primamo od osobe kojoj
možemo vjerovati: Dubrovčani ne trpe ni
u najzabitnijim kavanama neskladnosti, te
je naravno da se skandaliziraju ako što ta-
kova opaze osobito u crkvi. Napomenut će-
mo gospodi, na koju se nišani, da su i na-
ma poznati propisi kaznenog zakona za pri-
siliti na red drznike radi nepristojna pona-
šanja u hramu Gospodnjem, te obzirom na
stalež kome dotičnici pripadaju nećemo biti
dugi, jer inteligentnim ljudima dosta su i
polovne riječi.

Na dan Tijelova t. g. dva činovnika iste
struke, na sv. Misi gdje su službeno u u-
niformi prisustvovali, za sve vrijeme povi-
šenja ostala su provokatorno sjedeći i smi-
juckajući se, prekojučer pak na 4 tek., isto
tako činovnik za vrijeme službenog zastup-
stva na Sv, Misi, stavio se da čita ljubav-
na pisma. Ali gospodo, bar dok ste u slu-
žbi nijeste slobodni ljudi, te ako je načina
za obuzdati najslobodnije gragjane, izvolite

(vjerovati, da za vas koji ste i dok ste pla-

ćeni da stojite dostojanstveno u Crkvi, ne-
će se velike mudrosti a još manje moći,
da prignete vašu ukoćenu birokratsku šiju!

Pokušajte gospodo u pravoslavnoj Crkvi
tako se drsko podnašati, pak će te čuti dru-
ge gusle, a i pravedno je, jer bedast je sva-
ki bezobzirnjak koji očekuje obzira, a su-
više ponašanje pojedinaca štetno je po u-
gled cijele kaste.

Preporučuje se gospodi Glavarima Ure-
da, da shodno odrede, eda ne bude potre-
bno vraćati se na stvar!

Gosposka sila. Komesar Me.
dimi. Primamo: Ovih dana gonio je ko-
čijaš Lovro Zmaić vas mokar od silne kiše
kočiju niz Boninovo, e da ubjegne još go-
roj pljuskavici, te spasi sebe i konje. Go-
spogjici se Mičić prohtjelo do u grad, pa
po običaju svoga pape manu u zapovje-
dnom tonu siromašnom kočijašu da stane!
Jer je bio prokisao do kože, a niz konje
curila voda, odgovori da nemože i ode ku-
ći da se promijeni i otare kočiju i konje.
Megjuto se razgalilo i on se preobučen
vrati na Pile, kad eto ti silnog Boža Miči-
ća, pa mu se stade prijetiti, | u istinu tuži
ga komesaru Medini, i ovaj ga u ime pravde

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

oglobi 2 krune! Živio red i pravica na du-
brovačkoj općini! Pričaju mi drugi kočija-
ši, da Božo Mičić zaustavlja ovako kočijaše
pa ih čini dugo vrijeme čekati na zimi i
kiši, a onda im dade 10-20 novč. i ako,
kao opć. vijećnik zna, da je tarifa 30 novč.
Bravo »oci puka«!

Školske neprilike. Pišu nam: | bez
primjetbe sa strane ugl. uredništva dade se
razabrati, da je »branitelj« »školskih nepri-
lika« osoba zainteresovana; zainteresovana
jer ili je učitelj na preparandiju, ili reflek-
tuje na takovo mjesto. Barem opaska »radi
nepristranosti« ne bi bila škodila ! Iza kako
se je napričao, da se na prijamnim usme-
nim i pismenim ispitima nije ništa pitalo,
što se ne uči u jednorazrednim nerazd. op.
pučkim školama i što bi se kosilo sa odre-
dbama za ć. k. Preparandije, pobjedonosno
kliče: »Možda je pisac pomenutog članka
ciljao na izvodne račune, nu svako razum-
no računanje jest izvagjanje«. Aha! tu sam
ga pograbio! biće u sebi ponosno kliknuo,
ali ja mu otpovrćem, da ga žalim. Postav-
ljajući u opreku drugu rečenicu s prvom
ne samo da je priznao korektnost mojega
onomadnašnjeg navoda, već je, neka mi
prosti, radi drugog dijela rečenice »nu sva-
ko razumno računanje jest izvagjanje« po-
stao i čudnovat. Zar učiteljice na drugim
gradskim školama imadu bljuvati krv samo
sa nemarnim i nemirnim !? Onda neka škol-
ski propisi ne traže od njih, što traže! Ko-
liko je meni poznato, uvjeti primanja u ć.
k. Preparandij ne traže izvodnih a osobito
ne onako teških, već dobro poznavanje če-
tvero temeljnih računa. »Nu svako razumno
računanje jest izvagjanje«. A zar i nerazu-
mno računanje nije izvagjanje?! Ta i prepro-
davalice na »Gundulićevoj« poljani izvode,
ako hoćeš baš i brojeći na prste, a to je g.
»branitelj« sjegurno vidio više puta.

Nego g. »branitelj« i sam osjeća, da je
takova argumentacija labava, pa nabraja ka-
ko se postupalo u drugim razredima. O to-
mu ja i nerekoh ništa! Ali kad koga prati
peh prati, pa tako i njega. Sam sebe uda-
ra po prstima priznavajući, da se u drugim
razredima uspjeh javljao neposredno. Ni
prevelik broj prijavljenica, ni »da se uspjeh
javljao neposredno moglo se je dogoditi,
da radi već popunjena broja, ne bi mogle
biti primljene u zavod i najbolje prijavlje-
nice« ne dokazuje ništa. Ne znam kako bi
se moglo dogoditi, da radi već popunjena
broja ne bi mogle biti primljene u zavod i
najbolje prijavljenice, osim, ako gospoda i-
spitivači ne bi gledeli u lijepu facu — ka-
ko kažu Dubrovčani — onijem, te prve po-
lažu ispite. »Radi popunjenja broja« !? Ko-
liko znam broj učenica nije i ne smije biti
ograničen u nijednom javnom zavodu, pa
ni u preparandiju. Nego, ako je, neka mi
g. »branitelj« protumači kako je to, da sva-
ke godine broj nerazmjerno pada i raste i
ako se svake godine prijavljuje skoro isti
broj učenica, a po prilici jednako sposobnih
i nesposobnih, Što se tiče trajanja nije i-
stina da su ispiti trajali 2 dana, jer su po-
čeli u četvrtak a dovršili u nedjelju, a to
kod mene čini 4 dana. U vježbaonici »bile
su odbivene samo one, koje nijesu bile u-
čenice vježbaonice i koje se nijesu mogle
preporučiti ni svojim marom ni svojim po-
našanjem«. Tako dakle gospodo! Na vjež-
baonici imadu samo neke privilegij biti u-
čenice, pa kako to onda dovoditi u savez
sa onom vašeg »branitelja«: »Pri primanju
nije se pazilo je li kogod bogat ili siro-
mah?« Dalje neću, jer me ljuti kad hoteći
se obraniti od opravdanih prigovora nesmo-
treno se još odaješ. Sunce se ne da rukom
sakriti!

Vama g. uredniče starčevićansko pozdra-
vlje, a skoro će Vam se javiti sa »Slavo-
srpština na nekim školskim ustanovama«
— Učitelj Starčevićanac.

Op. Ur.: | ovo uvršćujemo u ime nepri-
stranosti, kao što uvrstismo prvo i drugo,
ali željom da ovo svakako bude zaključna,
jer je o tome bilo dosta govora.

Gundulićeva“ zabava. Čujemo,
da Uprava Hrv. Pjev. Glazb. Društva »Gun-
dulić« namjerava na dan sv. Cecilije (21/XI.
o. g.) prirediti domaću zabavu sa lutrijom
u prostorijama »Hrvatske Radničke Zadru-
ge«, pa već sada preporučamo svim našim

cijenj. čitaocima, da joj bilo NISRJA bilo
financijalno budu pri ruci.

Ruši se selo, Pišu nam : Prošao sam
mnogo sela i gradova, naše lijepe hrvatske
domovine, ali u gorem stanju ne nagjoh
mjesta do sela Čajkovići općine Riječke.
Živa voda, koje ima tu u obilju, potkopava
jednu stranu sela, te se zemlja od jedno
500 četvornih metara skliže i prijeti pogi-
bao, da se skoro surva i dobar dio sela u
duboku provalinu. Mnoge i lijepe zlatice
voda je otplavila a lešine poginulih za vri-
jeme kuge snijela je, na niže do 300 met.
pa ih skoro i izbacila iz zemlje. Bijedni se-
ljani sa strahom očekuju slijedeću zimu,

kada će nabujale vode u svom bijesu, još
više razrovati a moguće i otplaviti ne samo
zemlju već s njome i nekoliko kuća. Čudi
me, da se ni Općina, ni vlada ne kreću, da
predusretnu nesreći, a sa malom pomoći
dao bi se, kako mislim, urediti jedan od-
vodni potok i tako pomoći jadnim seljacima.

Najgore puteve naći ćeš takogjer u Čaj-
kovićima, a tuda prolazi svaki dan naše
vojništvo na vježbe, žandarmarija i financi-
jalna straža. Ako ne radi seljana a ono ba-
rem radi vojske, žandara i financa imalo
bi se popraviti ono puteva, kakovih nema
ni u najzapuštenijim krajevima Sibirije ! Do
koga je neka providi! — Putnik.

Gundulićevoj“ glazbi. Prigo-
dom smrti g. Nika Montagnč nadalje pri-
ložiše u fond glazbe hrvatskog pjev. društva
»Gundulić« slijeđeća gospoda: po K 1: Sti-
petz Gjuro, Kristović Stijepo, M. T., Baro-
vić Miho, Kaznačić Hugo, Mandi Josip, Or-
lić Ivo, N. N., Falconi I. Frano, Lukas Rin-
ko, Žeravica Stijepo; po 60 para: Radoš
Baldo, Sokolaš, Mato Kučar; po 50 paral:
Kelez-Fora Ivo, Perišić Niko; po 20 para:

N. N,, N.N.

Da počasti uspomenu blagopok. g. Ante
Mlinarića u Stonu položiše u isti fond g.
Ede Milovčić K 20 i g. Milivoj Penić K 1.

Preč. Pišta kan. Mato položio je u fond
K 4. (Skupa K 39.20.) Uprava gospodi da-
rovateljima najsrdačnije zahvaljuje.

Vojna komanda u Dubrovniku.
»Naše Jedinstvo« prima iz Sarajeva: Regbi
da je odlučeno, da u Dubrovniku bude ko-
manda XVI. zbora, a najviše i s toga, što
je poglavica zbora ujedno i domobranstva.

Osugjen urednik ,,Dubrowni-
ka“$, Dneva 6. ov. mj. vodila se je pred|.
mjesnim c. k. kot. sudom rasprava podi-
gnuta od g. Gjura Stipetz, pravnika, protiv
g. Nikole Brkića, sadanjeg urednika časopisa
»Dubrovnika« radi toga, što je dotični indi-
viduum izbacio pred jednim javnim loka-
lom teške, memile i neistinite klevete pro-
tiv tužitelja, kao što su: »sumnjiva osoba«,
»špijun«, »plaćenik od austrijske vlade«.
Naravno da nije mogao ama niti trunka do-
kazati, jer je poznato da je g. Stipetz baš
dijametralno opriječan tim tako »skladnim«
epitetima, pak je zato tuženik po zasluzi i
bio kažnjen na Kr. 120 pretvorivih u 30

.|dana tamnice, te suviše na isplatu parnič-

kih troškova. Ovo bi moglo poslužiti koje-
kakvim bezimenjakovićima, kao dobra lek-
cija i ujedno kao opomena, da se lako-
umno ne nabacuju niskim odurnim blatom
klevete — nedostojne kulturnih ljudi — na
poštene osobe. Sapienti pauca.

Iz Sokola. Pozivlju se svi izvršujući
ćlanovi u nedjelju dne 10. tek. u 11 sati
pr. p. na prijavu.

— U fond bolesnih članova Hrvatskog
Sokola darovao je Franjo Szitarics Kr. 1.

Za Družbu. Milodari sakupljeni od g.
Josipa Mandi u Kuparima (Župa) prigodom
dana slavenskih Apoštola sv. Ćirila i Me-
toda: po Kr. 5: 'Don Ante Anić, Don Antun
Kriletić, Dr. Vlaho Poljanić, Josip Mandi;
po Kr. 2: Leopoldina Kolodiček, Don Ivo
Šeparović; Kr. 3 N. N.; po Kr. 1: Ivo Goga,
Pavo Tonković, N. Tonković, Ivo Pavlić,
Ivo Molnar, Lobro Lučić, Marin Klaić, Luka
Turčinović, Petar Orepić, Nikica Perović,
Mare Perović, Cecilija I. Bego, Marin Mišić;
60 para: Petar Maroica; po 50 para: Petar
Duper, Nikola Handabaka. (Ukupno Kr.
41:60).

U istu svrhu darovaše u gradu: Frano
Szitarics Kr. 1 i Josip Martinis Kr. 1.

plokrum“4,; Ovako se zove novi pa-
robrod Dubrovačke Parobrodarske Plovitbe,

kojim je pokušajna vožnja u Trstu sasvim|;; G

dobro uspjela. Svečani blagoslov obavit će
se netom stigne u gradsku luku.

Veliko štete uslijed poplave.
Kiša, koja je prošlih dana ko iz kabla pa-
dala, učinila je ogromne štete našem tu-
žnom seljaku, osobito u Konavlima, gdje
je pod vodom ostalo oko 10.000 kvintala
grožgja, što se računa na 100.000 Kr. štete.
I u Župi je dosta kvara, pa i u predgragju
i okolici, gdje je izrovalo sve puteve i ba-
šće. Na osvit Nedjelje srušio se je i jedan
novi zid na Pločama, pred kućom g. De-
škovića, te mu počinilo nekoliko: stotina fo-
rinti štete.

Stranoi. Kroz prošli mjesec bilo je u
Dubrovniku prijavljeno u hotelima i priva-
tnim stanovima 1150 stranaca; 250 više ne- | ko
go li pretprošlog mjeseca.

Kot. Poglavarstvu. Više nam se |E
vlasnika pasa obraća, da bi zamolili kot.
Poglavarstvo, da bi napokon ukinulo kon-
tumac na psima, što ovim ičinimo, Mi smo
pak misljeli, da je nalog još prošlog mje-
seca opozvan. 78 u oktobru smo!

Konoerat u Gružu. Budeli lijepo
vrijeme sutra u nedjelju glazba hrvatskog
pjevačkog društva »Gundulić« će izvršiti na | hin

 

God. V.

program. Pri polasku i povratku obaći će gra-
dom svirajući.

Kakvih ima materal U ponedjel-
nik u jutro žena nekog trhonoše tako je
nemilo tukla svoga nejakog sinčića na sred
Place, da je morala posredovati policija,
koja joj je dijete otrgla i ponijela na Op-
ćinu. Znamo, da ima raspuštene, neposlu-
šne djece, ali na onakav način niti živine
se ne smijedu tuči. Ima drugih načina da
se dijete ukroti!

Više opreza! Pišu nam iz Sustje-
pana: Upozorujemo automobiliste i koči-
jaše, da imaju opreza kada zaokreću put
Sustjepana, osobito pri poznatom pogibelj-
nom _ zavoju. I u ponedjelnik je jedna ko-
čija u mahnitom jurenju naletjela na jedno
dijete, koje je zadobilo težih udaraca i ozleda.

Za spomenik V. Bogišiću. Do-
našamo doslovno, kako nam je bilo predato,
a jer je stvar od dužnog pijeteta ne pro-
mjenjivamo neke izraze:

Mi Srbi i Hrvati možemo s ponosom da
brojimo velik broj izabranih narodnih sino-
va, koji su i sebe i svoj narod prodičili na
raznim poljima, bilo naučnom, bilo knji-
ževnom ili umjetničkom, bilo patriotskom.

ed godinu i po dana oteo nam je udes
jednog takog velikog sina našeg naroda, od-
ličnog naučnika, vrsnog pravnika i čestitog
rodoljuba; čovjeka puna najiskrenije ljubavi
prema svom narodu i čitavom slavenstvu,
čovjeka, koji je svojim sjajnim znanjem i
plemenitim radom stekao vrlo vidno mjesto
u našem narodu i u cijelom slavenstvu. To
je Valtazar Bogišić.

Vas kulturni i naučni svijet, i slavenski
i strani, iskazao je Bogišiću dostojnu poštu
i istakao Njeg ove se, zasluge na
polju ii i nauke, te udario svijetli pe-
čat besmrtnosti na Njegova djela.

Naš narod, čiji je Bogišić veliki sin i koji
je on žarko ljubio, ma da je iskreno opla-
kao Njegovu smrt, ipak nije toj sjajnoj zvi-
jezdi još pokazao vidan, trajan i vječan znak
poštovanja i priznanja, još nije iskazao svo-
ju blagodarnost svom velikom sinu.

Slavi i besmrtnosti, koju je Bogišić svo-
jim svijetlim znanjem i plemenitim radom
stekao treba da i narod u nekoliko doprinese.

Na grobovima velikana mjeri se moralna
snaga jednoga naroda; na grobovima veli-
kih otaca otskače ljubav njihovih sinova ;
tu se stječe, tu se dobiva, tu se uči i
snaga, čili duh i jača nada u budućnost.

Zato potpisani Odbor, znajući kako naš
narod zna i umije da poštuje svoje velika-
ne i uvjeren, da shvaća i tumači osječaje nje-
gove, odlučio je, da u Cavtatu, mjestu rogje-

nja Valtazara Bogišića, podignu mu spome-
nik zahvalnosti narodne, dostojan spomenik,
koji će biti simbol narodne ljubavi i biti tu-
mač narodne blagodarnosti.

U tu svrhu potpisani Odbor počinje da sa-
kuplja priloge kako bi spomenik bio što dos-
tojniji i naroda koji > diže, i imena što nosi.

Prilozi neka se šalju gospodinu Gjuru
Bijeliću u Cavtatu.

Teški i krvavi napadaji. U sri-
g u večer u jednoj krčmi trhonoša Risto

ašić opsovao krčmaru »katolički post«, na
što samo s toga što mu dva prisutna voj-
nika rekoše »zašto psuješ post«, povadi nož
i navali tako zvijerski na oba vojnika, da
nijesu imali kada povaditi bajunete u obra-
nu, i oba se srušiše krvavi na zemlju. Na-
došla patrulja odmah ih je ponijela u bo-
nicu. Bašić je netragom pobjegao, a rodom
je iz Hercegovine, grčko-istočne vjere. Oba
su vojnika katolici, regimente Grof Lacy
br. 22, rodom iz Imotske krajine. Rane su
im vrlo teške, nezna se hoće li jedan pre-
boljeti, koji na tijelu ima SVN rana,
a jednu na i duboku 16

— Isto večer pred ponoći e su neki
»Srbi« na Pilama jednoga bremenara, ranivši
ga u glavu. Bremenar je rodom iz Župe.

E: Rodili su se kroz prošli mje-
ec Septembar u gradu i p u: mu-
ško Miloslavić F., žensko Baltzarek Antu-
nova, muško Gazzari Marinov, žensko Job
Benvenutova, žensko Chulawski pl. vit. A-
dolfova, žensko Matičević Matova, muško
Radeljević Ivov, žensko Castro Aloizova. —
ružu: Marija Perlain, muško Stanković
Matov, muško Tinnacher Josipov, žensko
Mitrović Pavova, muško Grimaldi Morenov,
muško Tebaldi Ugov.

Vjenčani. Vjenčali su 2 kroz Oš
gjesec jesec Septembar u gradu i p.

utić Niko za Valencin Margaritu; »
Fridrik za Miloslavić Noru; Kolendić" D.r
Pero za Skrivanić Jozicu; Vekić Nikola za
Svilokos Katu. — U Gružu: Trigori Šimun
za Slamitz Cvijetu udovu Batistić; Morović
Ivan za Toffolutti Idu.

Umeli. PŠ s kroz prošli mjesec
Septembar u gradu i : Brangjo-
lica Ivo, kei i ešisino erezina, a

Njooca ć Antun, od. 54; Milošević
Niko, si 1; m osip, 7 mjeseca; >

re ud. Kate,

etović 36; e Ni.
Ea 19; ić_Jele, god g. 40; Jelaska Kate,
:

Vojnović So sok a Jasbec Ivo,
Kazimir, 5 mje-

e ae god. 64
iša prinosl. s
a menu nezabora

h klupa, & Sorno pri ol o je e

. Milivoj Penić K 3 Družbi »sv.

« za Istru.

 

dv
ob, aa ko.
obrati našem u

koi ima a za unajmiti:

 

[Greškoj obali a 3% seta po podne birani] Nešštva.