Br. 242. govori mene ne tiču, da se »nezvan oda- zivljem«, jer da »hoću da se čujem«! Do- bro! Ali sada ih pitam, da mi odgovore: U br. 104 »Hrv. Kr.« od 14. septembra u članku pod natpisom »Naš odgovor na kon- kretna pitanja«, na koga se odnose dvije zadnje riječi na drugoj stranici, na sedmoj crti sa dna? Nadalje molim da mi odgovo- re: Može li koje uredništvo nekoga — ko- me je rado uvršćivalo upravljene sastavke i unaprijed se preporučivalo — nazivati onim uvredljivim riječima, koje se nalaze na gori označenom mjestu u spomenutom članku ? A na poslijetku neka mi odgovore: Kako bi se imalo nazvati ono uredništvo, koje je u svoje vrijeme rado primalo dopise i mo- lilo za neke podatke jednu osobu, koja je mnogo izdangubila dok je našla i prepisala potrebite podatke, kojim se je odnosno u- redništvo dobro obranilo i sasvim zamuknulo jedan sasma protivni list, a nakon svega toga otvoreno i javno iz »harnosti« poručilo dotičnoj osobi, da se »ne bi šnjom razgo- varalo niti kroz telefon«? Čekam odgovor ! Hrvati u dalmatinskom saho- ru - sastavljaju talijanske pre- dloge! Zast. Tresić-Pavičić sastavio je nekakvu resoluciju protiv veleizdajničkog procesa u Zagrebu. Potpisali su njegov pre- dlog zastupnici hrvatske i »srpske« stranke. Talijanski zastupnici uskratili su svoje pot- pise, jer da hrvatske predloge oni ne će potpisivati. Tresić se tada ponizio, pa lije- po sastavio isti predlog i resoluciju na a- lijanskom jeziku, da uzmogne dobiti pot- pise talijanaša. I dobio ih je. Tako je ve- leizdajnički proces dotjerao jadne dalmatin- ske zastupnike do toga, da priznavaju u dalmatinskom saboru talijanski kao uwre- dovni jezik! Mrvatsko-srpska ,,sloga“. U Dalmaciji se opaža svakim danom, kako »Srbi« shvaćaju slogu sa Hrvatima. Po nji- hovom treba da se Hrvati odriču i svoga imena i svojih težnja, a kad treba za »Sr- bima« u vatru, neka skaču najprije Hrvati. Dalmatinski su Hrvati priznali »Srbima« i njihovu zastavu i grb i pismo i škole i »srp- sku vjeru«; njima za ljubav nazvali su svoj jezik »hrvatskim ili srpskim«, a sebe »Hr- vatima ili Srbima«; u saboru demonstriraju za veleizdajnike u Zagrebu, stvaraju reso- lucije proti »progonima« itd., a kako se o- dužuju dalmatinski »Srbi« za ove usluge ? — Evo kako! Neki dan iznešena je u dal- matinskom saboru zakonska osnova za po- državljenje zadarske policije. Ova je osno- va naperena proti zadarskim talijanašima, koji su imali pri svojim barbarskim napa- dajima na Hrvate uvijek majbolju potporu u gradskoj policiji. »Srbi«, kao naša »bra- ća«, morali bi bez sumnje glasovati za tu osnovu, — a gle: oni se složili sa talija- našima i s njima zajedno glasovali proti Hrvatima! Lijepa »sloga«! Baš se ona do- bro isplaćuje dalmatinskoj braći! A dobri- čine Hrvati zbog veleizdajničkog procesa priznavaju svojim činom talijanski jezik kao uredovni u dalmatinskom saboru, kako što stoji u gornjoj vijesti. REDEA LS A DSS NU SA SS S M DE Uz 5% kamata uloženo je na šte- dnju kod Općinske Štedionice u Biogradu pri moru K 70.674:66 za sam mjesec ko- lovoz 1909. Pored ostalih vrlo dobro razvijenih po- sala, izdano je zajmova uz hipoteku za K 24.500.— na otplatu kroz 32 godine. Kako odlično napreduje ovaj zavod vidi se ponajbolje iz prometa za mjesec kolo- voz, koji je premašio po miliona, a ozna- čen je sa cifrom 57060030. Pored privatnika, imade lijepi broj šte- dionica i seoskih blagajna, koje ulažu svoj raspoloživi movac kod ove Štedionice uz 5% kamata. Gradska kronika. Kraljev Imenesdan. U utornik na dan Imen-dana Nj. Veličanstva našega kra- lja bila je u stonoj crkvi otslužena svečana sv. Misa, uz prisustvo odaslanika svih mje- snih vojnih i civilnih vlasti, i mnoštvo gra- gjanstva. Uoči Imen-dana grad je bio sve- čano rasvijetljen, a sjutri dan na svim ure- dima, školama i društvima bile su izvješe- ne zastave. Imonovanja. Mp. Dn. Andro Murat- ti, dosadašnji župnik na Orašcu, bio je ime- novan župnikom na Luci Šipanjskoj; mp. , dosadašnji žup. upra- vitelj na Luci Šipanjskoj, župnim upravite- ljem na Orašcu, a mp. Dn. Lovro Totić, do- sadanji pomoćnik ad personam župnika u Liscu, žup. upraviteljem iste župe. Umirovljenje, Župnik Lisca kod Stona mp. g. Don Marko Glunčić, poslije četrdeset gođina revnog i uzornog župni- kovanja, od kojih je u spomenutoj župi ne- prekidnih trideset i četiri godine, na vla- stitu je molbu bio umirovljen. Onamošnjem pučanstvu neće biti milo njegovo umiro- vljenje, jer se je za pučanstvo i za mjesto u svakoj zgodi živo zauzimao, ne žaleći ni truda ni troška ni dangube, te je župljani- ma dosta koristio, da će ga se harnošću sjećati, jer su ga svi bez razlike ljubili i poštovali. I mi mu želimo, da se u krepkom zdra- vlju i zadovoljstvu nauživa zasluženog mira! Sv. Šimun. Jučer, na dan sv. Šimu- na, zadarskog pokrovitelja, ovdje nastanjeni zadrani dali su u crkvi Male Braće otslu- žiti svečanu sv. Misu. Demonstrativni ophod. Radi iz- rečene osuđe veleizdajnicima u Zagrebu, mjesni »Srbi« i neki resolucijonaši prirediše u utornik u večer demonstrativni ophod pre- ko Place, mučke koracajući, a pred njima jedan radnik nosio križ od hartije sa natpi- som »Pravda«. I ako su od jutra do noći obilazili i molili koga su god mogli, da ne- faljeno dogje i da dućani budu zatvoreni, ipak ih se malen broj odazvao, a kašnje na- ravno da'zatvoriše, jer bila ura da se zatva- ra, a mi smo se pak isti nadali da će ih više biti u povorci, a kad tamo vrlo mršav broj. Općina je pak dala rasvijetliti elektri- čne lampijone i oviti ih u crninu. Na Placi su dvojica po žandarmariji bila aretirana, t. j. jedan Bokelj i jedan radnik, koji je no- sio križ; pustiše ih odmah vanka a križ zaplijeniše. Tako progjoše preko Place i na povratku pred općinom zapjevaše, i tim sve svrši. To je pak sve bilo «u znak velike »žalosti«, isto kao što je onu večer srpska muzika u školi »u znak velike žalosti« svi- rala — »Veselu udovicu« i razne radostne koračnice! Ali ovo zaslažuje istaknuti: na čelu grupe bilo je nekojih »srpskih« gospa- ra, koji netom opaziše žandarmariju stru- gnuše svojim kućama, na što im jedan »srp- ski« omladinac u sav glas predbaci: »Bra- vo, bravo, sad bježiće kad ste nas nama- tali !« Eto, neka sad i ti zavedenjaci uvide, da smo mi uvijek istinu govorili, kada smo |opominjali radnike i druge, da se ne pu- štaju od gospara potezati za nos, jer ovi kada što učine, gdje radnik može imati po- sljedica, umaknu a zavedenjakoviće ostave na cjedilu! Jer oni uvijek dragovoljno rade — iza debelih kvinta! Zašto nijesu otišli i sa onim radnikom, kad su ga aretirali, da vide što će biti, već »junački« — bijegom put kuće! — I ovo zaslužuje zabilježiti, da se na- smijete: U povorci su se često čule riječi: »mirno.... mučke«, i u istinu koracali su bez riječi uskliknuti, a »Boka« u brzojav- nom »izvješću« donaša, da se od silnih poklika — »nebo prolamalo« !!! Sablazan. Primamo od osobe kojoj možemo vjerovati: Dubrovčani ne trpe ni u najzabitnijim kavanama neskladnosti, te je naravno da se skandaliziraju ako što ta- kova opaze osobito u crkvi. Napomenut će- mo gospodi, na koju se nišani, da su i na- ma poznati propisi kaznenog zakona za pri- siliti na red drznike radi nepristojna pona- šanja u hramu Gospodnjem, te obzirom na stalež kome dotičnici pripadaju nećemo biti dugi, jer inteligentnim ljudima dosta su i polovne riječi. Na dan Tijelova t. g. dva činovnika iste struke, na sv. Misi gdje su službeno u u- niformi prisustvovali, za sve vrijeme povi- šenja ostala su provokatorno sjedeći i smi- juckajući se, prekojučer pak na 4 tek., isto tako činovnik za vrijeme službenog zastup- stva na Sv, Misi, stavio se da čita ljubav- na pisma. Ali gospodo, bar dok ste u slu- žbi nijeste slobodni ljudi, te ako je načina za obuzdati najslobodnije gragjane, izvolite (vjerovati, da za vas koji ste i dok ste pla- ćeni da stojite dostojanstveno u Crkvi, ne- će se velike mudrosti a još manje moći, da prignete vašu ukoćenu birokratsku šiju! Pokušajte gospodo u pravoslavnoj Crkvi tako se drsko podnašati, pak će te čuti dru- ge gusle, a i pravedno je, jer bedast je sva- ki bezobzirnjak koji očekuje obzira, a su- više ponašanje pojedinaca štetno je po u- gled cijele kaste. Preporučuje se gospodi Glavarima Ure- da, da shodno odrede, eda ne bude potre- bno vraćati se na stvar! Gosposka sila. Komesar Me. dimi. Primamo: Ovih dana gonio je ko- čijaš Lovro Zmaić vas mokar od silne kiše kočiju niz Boninovo, e da ubjegne još go- roj pljuskavici, te spasi sebe i konje. Go- spogjici se Mičić prohtjelo do u grad, pa po običaju svoga pape manu u zapovje- dnom tonu siromašnom kočijašu da stane! Jer je bio prokisao do kože, a niz konje curila voda, odgovori da nemože i ode ku- ći da se promijeni i otare kočiju i konje. Megjuto se razgalilo i on se preobučen vrati na Pile, kad eto ti silnog Boža Miči- ća, pa mu se stade prijetiti, | u istinu tuži ga komesaru Medini, i ovaj ga u ime pravde PRAVA CRVENA HRVATSKA oglobi 2 krune! Živio red i pravica na du- brovačkoj općini! Pričaju mi drugi kočija- ši, da Božo Mičić zaustavlja ovako kočijaše pa ih čini dugo vrijeme čekati na zimi i kiši, a onda im dade 10-20 novč. i ako, kao opć. vijećnik zna, da je tarifa 30 novč. Bravo »oci puka«! Školske neprilike. Pišu nam: | bez primjetbe sa strane ugl. uredništva dade se razabrati, da je »branitelj« »školskih nepri- lika« osoba zainteresovana; zainteresovana jer ili je učitelj na preparandiju, ili reflek- tuje na takovo mjesto. Barem opaska »radi nepristranosti« ne bi bila škodila ! Iza kako se je napričao, da se na prijamnim usme- nim i pismenim ispitima nije ništa pitalo, što se ne uči u jednorazrednim nerazd. op. pučkim školama i što bi se kosilo sa odre- dbama za ć. k. Preparandije, pobjedonosno kliče: »Možda je pisac pomenutog članka ciljao na izvodne račune, nu svako razum- no računanje jest izvagjanje«. Aha! tu sam ga pograbio! biće u sebi ponosno kliknuo, ali ja mu otpovrćem, da ga žalim. Postav- ljajući u opreku drugu rečenicu s prvom ne samo da je priznao korektnost mojega onomadnašnjeg navoda, već je, neka mi prosti, radi drugog dijela rečenice »nu sva- ko razumno računanje jest izvagjanje« po- stao i čudnovat. Zar učiteljice na drugim gradskim školama imadu bljuvati krv samo sa nemarnim i nemirnim !? Onda neka škol- ski propisi ne traže od njih, što traže! Ko- liko je meni poznato, uvjeti primanja u ć. k. Preparandij ne traže izvodnih a osobito ne onako teških, već dobro poznavanje če- tvero temeljnih računa. »Nu svako razumno računanje jest izvagjanje«. A zar i nerazu- mno računanje nije izvagjanje?! Ta i prepro- davalice na »Gundulićevoj« poljani izvode, ako hoćeš baš i brojeći na prste, a to je g. »branitelj« sjegurno vidio više puta. Nego g. »branitelj« i sam osjeća, da je takova argumentacija labava, pa nabraja ka- ko se postupalo u drugim razredima. O to- mu ja i nerekoh ništa! Ali kad koga prati peh prati, pa tako i njega. Sam sebe uda- ra po prstima priznavajući, da se u drugim razredima uspjeh javljao neposredno. Ni prevelik broj prijavljenica, ni »da se uspjeh javljao neposredno moglo se je dogoditi, da radi već popunjena broja, ne bi mogle biti primljene u zavod i najbolje prijavlje- nice« ne dokazuje ništa. Ne znam kako bi se moglo dogoditi, da radi već popunjena broja ne bi mogle biti primljene u zavod i najbolje prijavljenice, osim, ako gospoda i- spitivači ne bi gledeli u lijepu facu — ka- ko kažu Dubrovčani — onijem, te prve po- lažu ispite. »Radi popunjenja broja« !? Ko- liko znam broj učenica nije i ne smije biti ograničen u nijednom javnom zavodu, pa ni u preparandiju. Nego, ako je, neka mi g. »branitelj« protumači kako je to, da sva- ke godine broj nerazmjerno pada i raste i ako se svake godine prijavljuje skoro isti broj učenica, a po prilici jednako sposobnih i nesposobnih, Što se tiče trajanja nije i- stina da su ispiti trajali 2 dana, jer su po- čeli u četvrtak a dovršili u nedjelju, a to kod mene čini 4 dana. U vježbaonici »bile su odbivene samo one, koje nijesu bile u- čenice vježbaonice i koje se nijesu mogle preporučiti ni svojim marom ni svojim po- našanjem«. Tako dakle gospodo! Na vjež- baonici imadu samo neke privilegij biti u- čenice, pa kako to onda dovoditi u savez sa onom vašeg »branitelja«: »Pri primanju nije se pazilo je li kogod bogat ili siro- mah?« Dalje neću, jer me ljuti kad hoteći se obraniti od opravdanih prigovora nesmo- treno se još odaješ. Sunce se ne da rukom sakriti! Vama g. uredniče starčevićansko pozdra- vlje, a skoro će Vam se javiti sa »Slavo- srpština na nekim školskim ustanovama« — Učitelj Starčevićanac. Op. Ur.: | ovo uvršćujemo u ime nepri- stranosti, kao što uvrstismo prvo i drugo, ali željom da ovo svakako bude zaključna, jer je o tome bilo dosta govora. Gundulićeva“ zabava. Čujemo, da Uprava Hrv. Pjev. Glazb. Društva »Gun- dulić« namjerava na dan sv. Cecilije (21/XI. o. g.) prirediti domaću zabavu sa lutrijom u prostorijama »Hrvatske Radničke Zadru- ge«, pa već sada preporučamo svim našim cijenj. čitaocima, da joj bilo NISRJA bilo financijalno budu pri ruci. Ruši se selo, Pišu nam : Prošao sam mnogo sela i gradova, naše lijepe hrvatske domovine, ali u gorem stanju ne nagjoh mjesta do sela Čajkovići općine Riječke. Živa voda, koje ima tu u obilju, potkopava jednu stranu sela, te se zemlja od jedno 500 četvornih metara skliže i prijeti pogi- bao, da se skoro surva i dobar dio sela u duboku provalinu. Mnoge i lijepe zlatice voda je otplavila a lešine poginulih za vri- jeme kuge snijela je, na niže do 300 met. pa ih skoro i izbacila iz zemlje. Bijedni se- ljani sa strahom očekuju slijedeću zimu, kada će nabujale vode u svom bijesu, još više razrovati a moguće i otplaviti ne samo zemlju već s njome i nekoliko kuća. Čudi me, da se ni Općina, ni vlada ne kreću, da predusretnu nesreći, a sa malom pomoći dao bi se, kako mislim, urediti jedan od- vodni potok i tako pomoći jadnim seljacima. Najgore puteve naći ćeš takogjer u Čaj- kovićima, a tuda prolazi svaki dan naše vojništvo na vježbe, žandarmarija i financi- jalna straža. Ako ne radi seljana a ono ba- rem radi vojske, žandara i financa imalo bi se popraviti ono puteva, kakovih nema ni u najzapuštenijim krajevima Sibirije ! Do koga je neka providi! — Putnik. Gundulićevoj“ glazbi. Prigo- dom smrti g. Nika Montagnč nadalje pri- ložiše u fond glazbe hrvatskog pjev. društva »Gundulić« slijeđeća gospoda: po K 1: Sti- petz Gjuro, Kristović Stijepo, M. T., Baro- vić Miho, Kaznačić Hugo, Mandi Josip, Or- lić Ivo, N. N., Falconi I. Frano, Lukas Rin- ko, Žeravica Stijepo; po 60 para: Radoš Baldo, Sokolaš, Mato Kučar; po 50 paral: Kelez-Fora Ivo, Perišić Niko; po 20 para: N. N,, N.N. Da počasti uspomenu blagopok. g. Ante Mlinarića u Stonu položiše u isti fond g. Ede Milovčić K 20 i g. Milivoj Penić K 1. Preč. Pišta kan. Mato položio je u fond K 4. (Skupa K 39.20.) Uprava gospodi da- rovateljima najsrdačnije zahvaljuje. Vojna komanda u Dubrovniku. »Naše Jedinstvo« prima iz Sarajeva: Regbi da je odlučeno, da u Dubrovniku bude ko- manda XVI. zbora, a najviše i s toga, što je poglavica zbora ujedno i domobranstva. Osugjen urednik ,,Dubrowni- ka“$, Dneva 6. ov. mj. vodila se je pred|. mjesnim c. k. kot. sudom rasprava podi- gnuta od g. Gjura Stipetz, pravnika, protiv g. Nikole Brkića, sadanjeg urednika časopisa »Dubrovnika« radi toga, što je dotični indi- viduum izbacio pred jednim javnim loka- lom teške, memile i neistinite klevete pro- tiv tužitelja, kao što su: »sumnjiva osoba«, »špijun«, »plaćenik od austrijske vlade«. Naravno da nije mogao ama niti trunka do- kazati, jer je poznato da je g. Stipetz baš dijametralno opriječan tim tako »skladnim« epitetima, pak je zato tuženik po zasluzi i bio kažnjen na Kr. 120 pretvorivih u 30 .|dana tamnice, te suviše na isplatu parnič- kih troškova. Ovo bi moglo poslužiti koje- kakvim bezimenjakovićima, kao dobra lek- cija i ujedno kao opomena, da se lako- umno ne nabacuju niskim odurnim blatom klevete — nedostojne kulturnih ljudi — na poštene osobe. Sapienti pauca. Iz Sokola. Pozivlju se svi izvršujući ćlanovi u nedjelju dne 10. tek. u 11 sati pr. p. na prijavu. — U fond bolesnih članova Hrvatskog Sokola darovao je Franjo Szitarics Kr. 1. Za Družbu. Milodari sakupljeni od g. Josipa Mandi u Kuparima (Župa) prigodom dana slavenskih Apoštola sv. Ćirila i Me- toda: po Kr. 5: 'Don Ante Anić, Don Antun Kriletić, Dr. Vlaho Poljanić, Josip Mandi; po Kr. 2: Leopoldina Kolodiček, Don Ivo Šeparović; Kr. 3 N. N.; po Kr. 1: Ivo Goga, Pavo Tonković, N. Tonković, Ivo Pavlić, Ivo Molnar, Lobro Lučić, Marin Klaić, Luka Turčinović, Petar Orepić, Nikica Perović, Mare Perović, Cecilija I. Bego, Marin Mišić; 60 para: Petar Maroica; po 50 para: Petar Duper, Nikola Handabaka. (Ukupno Kr. 41:60). U istu svrhu darovaše u gradu: Frano Szitarics Kr. 1 i Josip Martinis Kr. 1. plokrum“4,; Ovako se zove novi pa- robrod Dubrovačke Parobrodarske Plovitbe, kojim je pokušajna vožnja u Trstu sasvim|;; G dobro uspjela. Svečani blagoslov obavit će se netom stigne u gradsku luku. Veliko štete uslijed poplave. Kiša, koja je prošlih dana ko iz kabla pa- dala, učinila je ogromne štete našem tu- žnom seljaku, osobito u Konavlima, gdje je pod vodom ostalo oko 10.000 kvintala grožgja, što se računa na 100.000 Kr. štete. I u Župi je dosta kvara, pa i u predgragju i okolici, gdje je izrovalo sve puteve i ba- šće. Na osvit Nedjelje srušio se je i jedan novi zid na Pločama, pred kućom g. De- škovića, te mu počinilo nekoliko: stotina fo- rinti štete. Stranoi. Kroz prošli mjesec bilo je u Dubrovniku prijavljeno u hotelima i priva- tnim stanovima 1150 stranaca; 250 više ne- | ko go li pretprošlog mjeseca. Kot. Poglavarstvu. Više nam se |E vlasnika pasa obraća, da bi zamolili kot. Poglavarstvo, da bi napokon ukinulo kon- tumac na psima, što ovim ičinimo, Mi smo pak misljeli, da je nalog još prošlog mje- seca opozvan. 78 u oktobru smo! Konoerat u Gružu. Budeli lijepo vrijeme sutra u nedjelju glazba hrvatskog pjevačkog društva »Gundulić« će izvršiti na | hin God. V. program. Pri polasku i povratku obaći će gra- dom svirajući. Kakvih ima materal U ponedjel- nik u jutro žena nekog trhonoše tako je nemilo tukla svoga nejakog sinčića na sred Place, da je morala posredovati policija, koja joj je dijete otrgla i ponijela na Op- ćinu. Znamo, da ima raspuštene, neposlu- šne djece, ali na onakav način niti živine se ne smijedu tuči. Ima drugih načina da se dijete ukroti! Više opreza! Pišu nam iz Sustje- pana: Upozorujemo automobiliste i koči- jaše, da imaju opreza kada zaokreću put Sustjepana, osobito pri poznatom pogibelj- nom _ zavoju. I u ponedjelnik je jedna ko- čija u mahnitom jurenju naletjela na jedno dijete, koje je zadobilo težih udaraca i ozleda. Za spomenik V. Bogišiću. Do- našamo doslovno, kako nam je bilo predato, a jer je stvar od dužnog pijeteta ne pro- mjenjivamo neke izraze: Mi Srbi i Hrvati možemo s ponosom da brojimo velik broj izabranih narodnih sino- va, koji su i sebe i svoj narod prodičili na raznim poljima, bilo naučnom, bilo knji- ževnom ili umjetničkom, bilo patriotskom. ed godinu i po dana oteo nam je udes jednog takog velikog sina našeg naroda, od- ličnog naučnika, vrsnog pravnika i čestitog rodoljuba; čovjeka puna najiskrenije ljubavi prema svom narodu i čitavom slavenstvu, čovjeka, koji je svojim sjajnim znanjem i plemenitim radom stekao vrlo vidno mjesto u našem narodu i u cijelom slavenstvu. To je Valtazar Bogišić. Vas kulturni i naučni svijet, i slavenski i strani, iskazao je Bogišiću dostojnu poštu i istakao Njeg ove se, zasluge na polju ii i nauke, te udario svijetli pe- čat besmrtnosti na Njegova djela. Naš narod, čiji je Bogišić veliki sin i koji je on žarko ljubio, ma da je iskreno opla- kao Njegovu smrt, ipak nije toj sjajnoj zvi- jezdi još pokazao vidan, trajan i vječan znak poštovanja i priznanja, još nije iskazao svo- ju blagodarnost svom velikom sinu. Slavi i besmrtnosti, koju je Bogišić svo- jim svijetlim znanjem i plemenitim radom stekao treba da i narod u nekoliko doprinese. Na grobovima velikana mjeri se moralna snaga jednoga naroda; na grobovima veli- kih otaca otskače ljubav njihovih sinova ; tu se stječe, tu se dobiva, tu se uči i snaga, čili duh i jača nada u budućnost. Zato potpisani Odbor, znajući kako naš narod zna i umije da poštuje svoje velika- ne i uvjeren, da shvaća i tumači osječaje nje- gove, odlučio je, da u Cavtatu, mjestu rogje- nja Valtazara Bogišića, podignu mu spome- nik zahvalnosti narodne, dostojan spomenik, koji će biti simbol narodne ljubavi i biti tu- mač narodne blagodarnosti. U tu svrhu potpisani Odbor počinje da sa- kuplja priloge kako bi spomenik bio što dos- tojniji i naroda koji > diže, i imena što nosi. Prilozi neka se šalju gospodinu Gjuru Bijeliću u Cavtatu. Teški i krvavi napadaji. U sri- g u večer u jednoj krčmi trhonoša Risto ašić opsovao krčmaru »katolički post«, na što samo s toga što mu dva prisutna voj- nika rekoše »zašto psuješ post«, povadi nož i navali tako zvijerski na oba vojnika, da nijesu imali kada povaditi bajunete u obra- nu, i oba se srušiše krvavi na zemlju. Na- došla patrulja odmah ih je ponijela u bo- nicu. Bašić je netragom pobjegao, a rodom je iz Hercegovine, grčko-istočne vjere. Oba su vojnika katolici, regimente Grof Lacy br. 22, rodom iz Imotske krajine. Rane su im vrlo teške, nezna se hoće li jedan pre- boljeti, koji na tijelu ima SVN rana, a jednu na i duboku 16 — Isto večer pred ponoći e su neki »Srbi« na Pilama jednoga bremenara, ranivši ga u glavu. Bremenar je rodom iz Župe. E: Rodili su se kroz prošli mje- ec Septembar u gradu i p u: mu- ško Miloslavić F., žensko Baltzarek Antu- nova, muško Gazzari Marinov, žensko Job Benvenutova, žensko Chulawski pl. vit. A- dolfova, žensko Matičević Matova, muško Radeljević Ivov, žensko Castro Aloizova. — ružu: Marija Perlain, muško Stanković Matov, muško Tinnacher Josipov, žensko Mitrović Pavova, muško Grimaldi Morenov, muško Tebaldi Ugov. Vjenčani. Vjenčali su 2 kroz Oš gjesec jesec Septembar u gradu i p. utić Niko za Valencin Margaritu; » Fridrik za Miloslavić Noru; Kolendić" D.r Pero za Skrivanić Jozicu; Vekić Nikola za Svilokos Katu. — U Gružu: Trigori Šimun za Slamitz Cvijetu udovu Batistić; Morović Ivan za Toffolutti Idu. Umeli. PŠ s kroz prošli mjesec Septembar u gradu i : Brangjo- lica Ivo, kei i ešisino erezina, a Njooca ć Antun, od. 54; Milošević Niko, si 1; m osip, 7 mjeseca; > re ud. Kate, etović 36; e Ni. Ea 19; ić_Jele, god g. 40; Jelaska Kate, : Vojnović So sok a Jasbec Ivo, Kazimir, 5 mje- e ae god. 64 iša prinosl. s a menu nezabora h klupa, & Sorno pri ol o je e . Milivoj Penić K 3 Družbi »sv. « za Istru. dv ob, aa ko. obrati našem u koi ima a za unajmiti: [Greškoj obali a 3% seta po podne birani] Nešštva.