Br. 242. Moralne akcije spljetskog odvjetnika. Otrag nekoliko vremena bili smo iznijeli pod naslovom; »Kako Dr. Smodlaka anga- žuje svoje teliće« eklatantan dokaz, da se spljetski »otac maloga puka« znade poslu- žiti i ne vele pristojnim srestvima u svoje špekulativne ciljeve. Mi smo čekali, što će na onaj naš članak odgovoriti organ za in- terese Dr. Smodlake, spljetska »Sramota«. I spljetska je »Sramota« odgovorila, ili bolje odgovorio je dotur Jozo na način, kako 0% sam umije. Stoprv ovih dana dopala nam je u ruke spljetska »Sramota«, jer je naše uredništvo ne prima, a i drugovdje u Du- brovniku rijetko se taj spljetski gad vigja i čita. I stoga stoprv sada evo nas da od- govorimo. U prvome članku mi smo izni- jeli, kako se je Smodlaka poslužio jednim nepristojnim mačinom kod ozbiljnih ljudi, da izmami novaca (u ime »zakašnjenja« parobroda) od vlasnika parobroda »Eva«, koji je prevažao njegove zaglupljene teliće na »naprednjačku« skupštinu u Dubrovnik. Smodlaka je po svoj prilici mislio, da će se i vlasnici dubrovačkog parobroda dati zavarati, kao što se dadu lako zavarati i za nos potezati neki seljaci spljetske okolice. Kruto li se prevario! Dr. Smodlaka ne samo da još do danas nije isplatio vlasnicima pa- robroda utanačenu svotu za prevoz njego- vih telića, nego je još imao obraza zatra- žiti od vlasnika parobroda 1500 Kr. za mo- ralnu (ll!) štetu, koju je njegova stranka pri- godom skupštine u Dubrovniku pretrpjela. Pitamo mi spljetskog odvjetnika, spljetskog zaglupitelja maloga puka, kako bi on ovo svoje ponašanje okrstio? Ozbiljan čovjek, a još više jedan odvjetnik, koji zna što je za- kon, bio bi vlasnicima parobroda najprije isplatio dugujuću svotu, pa iza toga, ako misli da ima koje pravo od vlasnika tražiti kojekakvu oštetu — to bi bio sudbenim putem uradio. Ali spljetski odvjetnik tako ne radi! On preko odvjetnika Dr. Škarice u Spljetu upravlja pismo na vlasnika dubrovačkog pa- robroda, u kome doslovce stoji ovo: »Dr. Smodlaka u svrhu da se stvar nagodi van- sudbenim načinom predlaže Vam, da u ime potpune naknade za štete pretrpljene od njega i pojedinih putnika isplatite njemu Kr. 3000, od kojih odbivši Kr. 1500 za pre- voznu cijenu »Eve« ostaje Kr. 1500, do- čim će u slučaju da Vi na evu vansudbenu nagodbu ne bi pristali zatražiti sudbenim putem čitavu naknadu! Ja Vas stoga u ime mog klijenta Dr. Smodlake pozivam, da mi izvolite saopćiti kroz osam dana, da li pristajete, na van- sudbenu nagodbu, jer ću po izminuču tog roka i po dobivenom nalogu prikazati proti Vama tražbu za isplatu potpune naknade«. Ovo je pismo datirano na 3/8. o. g. Od ovoga pisma prošlo je ne 8 dana, nego gotovo 2 mjeseca, a Dr. Smodlaka niti podiže tužbu proti vlasniku dubrovačkog parobroda, niti isplaćuje trošak za prevoz. Kako se ovo ponašanje dade okrstiti. Svaki ozbiljan i pošten čovjek mora da dogje do ovoga zaključka: buduć da Dr. Smodlaka nije tužio sudu vlasnika dubrovačkog pa- robroda za naknadu tobožnje štete, kako je preko odvjetnika Dr. Škarice zaprijetio — on je dakle išao jedino za tim, da na nečastan način pod prijetnjom suda izmami nekoliko hiljada kruna od vlasnika dubro- vačkog parobroda. Ovo je logičan zaključak. Ako Dr. Smo- dlaka želi ovakovo nečasno djelo od sebe Četiri godine kasnije bukne francuska re- volucija, koja pokri cijelu Evropu ruševinama, a da nije ništa podigla na mjestu starih ustanova i zakona koje bijaše porušila. Ideje, iz kojih bijaše potekla revolucija, postadoše svojinom svih onih te hotijahu da budu na- prednjaci. Kao majbolji dokaz tomu služi djelo Cezara Beccarije, Manzonijeva djeda, Dei delitti e delle pennme, koje bude preve- deno u nešto dvadeset jezika. Glavni uzrok bezvjerstvu Manzonija u nje- govim mlađim gedinama bijaše jaz, koji vladaše u njegovoj obitelji izmegju oca mu i majke. Majka Julija, kći spomenutog Bec- carije, bijaše baštinila sve ideje svojega oca. Lijepa, temeljito izobražena, duhovita, ali i tašta, bijaše rado vigjena u svakom društvu, gdje oko sebe sakupljaše sve znamenitije osobe. Petar Manzoni, otac, naprotiv bijaše čovjek staroga kova; radin, priprost, pošte- njak, neprijatelj svih modernih teorija, a o- sobito konservativan u vjerskim stvarima. Dočim on hotijaše da na isti način odgoji sina, opre mu se majka, nazrijevajući u tome tragove natražnjaštva. Doduše bude Alek- sandar, eda ga se otme pogibeljnom uplivu majke, zatvoren u jedan svećenički konvikt. Pošto jaz izmegju roditelja bijaše postao još veći, ostavi Julija svojega supruga i po- bjegne s grofom Karlom Zubonati u Pariz, gdje s njime življaše sve do njegove smrti. (Slijedi) odbiti, on mora odmah ili parobrod ispla- titi, ili tužbu na sud prinijeti, kako je u pismu Dr. Škarice bio kazao. Aut, aut — drugčije nema izlaza! Ili žig sramote na svoje čelo, ili putem pravde, da se stvar pročisti! Dr. Smodlaka, on »otac maloga puka«, koji je imao duše i srca za samih 6 kruna staviti ma dražbu imanje jednog bijednog seljaka, koji je otputovao u Ameriku da zaradi komad hljeba — takav Smodlaka za- što ne podigne tužbu proti vlasniku dubro- vačkog parobroda za 3000 kruna? Ostavljamo javnosti da prosudi. Na stvar ćemo se opet povratiti. Vijesti iz naroda. Iz Rožata u Rijeci Dubrovačkoj. (Zadušnice vlč. pok. fra B. Markoviću. — &Sakupljeni milodari za Družbu). Dne 27. pr. mj. držane su u mjesnoj Franjevač- koj crkvi svečane zadušnice u pomen fra Brnje Markovića, nenadno preminulog u Cavtatu dne 18. pr. mj. Niže naznačene o- sobe, sakupljene u toj žalosnoj prigodi, sa- braše na predlog veleč. župnika fra Ev. Braj- novića a na počast uspomene domorodca svoga, genijalnog onog franjevca, svotu od Kr. 50 na korist istarske Družbe sv. Ćirila i Metoda. Priložiše: Kr. 10 Marković Ivo; Kr. 5.30 N. N.; Kr. 5 Gjivulinović Iv.; Kr. 3 Papi Marin; po Kr. 2: veleč. Don Jozo Brilli, veleč. Don Kalist Tadin, Božanja Pero pok. Mata, Matičević Miho; po Kr. 1: Mo- zara Niko učitelj, Herzo Stjepan, Herzo I- vo, Herzo Vinka, Škaprlenda Božo, Miluti- nović Mato, Aguzinović Luko, Kljunak An- dro, Hilić Ivo, Šilje Janko, Škaprlenda Mare, Knežević Božo, Drašković Mare, Marković Pasko, Lopižić Mile; po 60 hel.: Saltarić Tomo, Bušlje Slave; po 40 hel.: Komplita ud. Mare, Knežević ud. Nike, Gjurašić Kate, Knežević Kate; po 30 helera: Matović ud. Ane; po 20 helera: Šišić Ane, Šišić Mare, Gandolfi Ane. Iz Škaljara kod Kotora. (Pir). Dne 4. o. mj. vjenčao se g. Al- fredo Rossi za g.gjicu Paolinu Petrović, kćer mjesnog trgovca g. Tripa Petrović Ma- tova. Sretnom paru naj srdačnije čestita. — Prijatelj. Iz Slanoga. (Ispravak). Na temelju $. 19 o štampi, pozivljem to Slavno Uredništvo, da, na istome mjestu gdje je u Br. 241 »Prave Crvene Hr- vatske« pečatan dopis »Iz Muća«, izvoli obje- lodaniti slijedeće priopćeno: Nije istina da u 22 godine sam promijenio 23 općine, na- protiv je istina da služim već su 28 godina, a da sam promijenio 9 općina. Nije istina da sam mienjao moj politički harakter, na- protiv je istina da sam pripadao Staroj Na- rodnoj Hrvatskoj Stranci; Nije istina, da sam ikada tužio Načelnike i prisjednike i do veleizdajstva, naprotiv je istina, da, sam tužio Načelnika Muća Zekana, stoga što se izrazio da sam ja iz kaljao Kraljevu Spu- men-ploču, stoga je bio osudjen na 5 dana zatvora — nadalje je istina, da, sam istoga tužio i za krive namirnice koje znajući da su takove ih plaćao. — Istina je i to da poslje 7 mjesecih službovanja Zekan mi je dao pakrački dekret navadjajuć kao uzrok moju zavodu sa Fratrom Bartulovićem, okol- nost koju je sam načelnik potvrdio i Gosp. Namjes. Savjet. Uprav. C. K. Kot. Pogl. u Spljetu Vitezu D.r Franu Madirazzi. Nije istina, da sam ja skalupio nekakvu pjesmu protiva načelniku Muća, naprotiv je istina, da, sam ju i ja primio poštom kao i ostali; Starčevićanskoj slogi. (Prigodom boravka Dubrovčana u Sarajevu 6. rujna 1909). Poletile dvije vile Dvije dragice, Jedna s mora, druga s gora, Obe sestrice, I sletiše na najviše Brdo sarajsko, A drugo je gondže moje Vila Sarajka. Kad su vile uočile Prave braće sklad: Svijest čistu, ljubav istu jedinstven rad, Sve za bivstvo i jedinstvo S prava državnog, Za slobodu, svemu rodu Roda hrvatskog, Odmah mile pozdravile Slogu tog bratstva: Zdravo bila majko mila. Desnu pružiše, A Bosanci ko junaci Vjeru dadoše Zora zori, danak zbori : s h svud znaju, da pucaju eški okovi i SAN PRAVA CRVENA HRVATSKA Istina je, da, sam radio protiva D.r Smodla- ki u zadnjim izborima, ali listine sam mo- rao sastaviti kao što mi je načelnik Zekan naredio, dočim stvar je još sub judice; Nije napokon istina, da, sam ja naćerao na 15 dana zatvora Jakova Purišića, naprotiv je istina, da, je on mene slušao u aferi prima- nja mita sa strane načelnika, da, osudjen nebi bio — jer tu su jasni dokazi, svakako pak još konačna osuda pala nije. Za ostalo ogledat ću se dopisnikom na C. K. Sud. — Slano 5. Otobra 1909. — Mirko Kulić opć. tajnik. Op. Ur.: | ako bi po zakonu o štampi ovo »priopćeno« mogli ne donijeti, a oso- bito ne u ovaj broj, ipak donašamo u ime nepristranosti, i to sve onako doslovce ka- ko primismo. Iz Kotora. (Proslava dvaju 11-stogodišnjića*). | ako je ikiša štogod omela, ipak proslavili smo veličanstveno 11-stogodišnjicu dolaska sv. moći našeg pokrovitelja sv. Tripuna i op- stanka, pod Njegovim zaštitništvom, naše mile »Mornarice Bokeljske«. Naroda je bilo mnogo na proslavi. Ovdješnji franjevački samostan izdao je lijepe spomen-dopisnice sa Svečevim likom. Prvi dan svečanosti pošli smo korporativno put Rosa kod Hercegno- voga, predvogjeni od naše »Hrvatske Bo- keljske Glazbe« i do 100 mornara u narod- nim nošnjama, s prestavnicima crkovnih, po- litičkih i vojničkih oblasti i mnogo naroda iz Kotora i ostale Boke, da onamo prisu- stvujemo sv. Misi, što se očitala na lagji. Sutri dan bila je služba Božja u našoj stol- noj crkvi, sv. Tripuna, pa poslije bila je lijepa procesija oko grada. Lijepo je otpje- valo Misu Hrvat. Pjev. Društvo »Zvonimir« iz Mula. U večer od 7—9 !/a sati trajao je koncerat naše »Hrv. Bok. Glazbe« na potpu- no zadovoljstvo učesnika. »Crnogorsko-Op- ćinska Glazba« nije obavila najavljeni kon- cerat, ako je ipak bila obećala. Uz rasvjetu i palenje lijepih umjetnih vatara svršili smo ovaj rijetki god. Zaslužuje najviše priznanje i pohvalu g. Josip Jakičević na marnom tru- du, što ga je uložio da što svečanije ispa- dne proslava..lskrena« bratija po Boki a na čelu joj vladika Dositej Jović nije htjela u- čestvovati ovoj općoj proslavi, pa se naši famozni »slogaši« mogu »tješiti«, kako su im odvratili na njihovom prisustvovanju po- svete grčko-istočne crkve i ustoličenju vla- dičinom te držanju vatrenih napitnica pri gozbi u vladičinom domu. Dobro im stoji, a još ćemo dočekati da vidimo i čujemo ! — Na znamenitom pak jubileju čestitali su Bokeljskoj Mornarici megju ostalim i slije- deći: kardinal Merry del Val iz Rima u ime Sv. Oca Pape Pija X; Monteccucoli, admi- ral-zapovjednik c. k. ratne mornarice; FIzm. Georgi, ministar za zemaljsku obranu, na- mjesnik Niko Nardelli: nadbiskup metropolita Matej Dujam Dvornik; Fizm. Albori iz Be- ča; grof Harrach; namjesnik Bosne i Her- cegovine gen. Marijan Varešanin iz Sarajeva; nadbiskup Milinović, iz Bara; saborski pre- sjednik D.r Ivčević; načelnik Beča D.r Karl Lueger; generalmajor Dvožak, zapovjednik ratne luke u Kotoru, iz Beča; biskup D.r Josip Marčelić, iz Dubrovnika; upravitelj Petričević i D.r Simović iz Splita: kotorski načelnik i zastupnik Mato Radimiri; zastup- nik Tomo Brajković; Murad, minist. tajnik iz Beča; kanonik Liepopili; kanonik Crnica; ljekarnik Gjonović iz Ercegnovoga ; Giunio, školski upravitelj iz Zadra : armatur kap. Bog- dan Tripković, kap. Anton Radoničić, kap. *) Bilo izostalo zbog preobilnosti gradiva. (Ur.) Prigodom smrti milog druga TOMA ANTULOVA gimn. učenika VI. razreda. Mislili smo, mili druže, gipkom da se sm'ješiš valu U milenoj plavoj drazi, na plandištu, toplom žalu — Mislili smo, da te draga morski lahor, sunce, cv'jeće, Gledali smo u tvom licu zadovoljstvo, osmjeh sreće .. Brojili smo duge dane, kad ćeš opet k nama doći Suhonjavu svoju desnu, kad ćeš opet pružit moći — Varale nas ljupke misli, varala nas pusta nada, Nemamo te, mili druže, pokopaše tebe mlada! ... Al te naše suze tihe ne vraćaju, milo zlato, Čisto, milo, drago, sjajno i ljubljeno i priznato . . . Sjećamo se jošte dobro, da ti oči nekad sjale — Grijali smo nekad skupa mile, svete idejale . . . Ti tek sada živiš, druže; ne muče te krute boli, Iskrene su molbe naše — a to duša tvoja voli; Moli Višnjeg molbom toplom, srećna bude da domaja — Blago tebi, druže, blago u cvjetanim dvorim raja! ie Pavo Tripković i Tripo Ivanović, iz Trsta; te mnogi drugi, kao što i razna društva, či- taonice i korporacije. Iz Spljeta. (Hrv. kat. akad. ferij. društvo »Pavli- nović« za Dalmaciju*) — Konstituirajuća skupština). Naše katoličko gjaštvo, koje je postavilo zadaćoi tri ideala: vjeru, rodo- ljublje i pravi demokratizam, hoće da ta tri ideala prosvjetom i u narod unese, hoće da one sile, što ih imade — barem u koliko može — daruje narodu svome. U tu se svrhu sastade dne 26. rujna u Spljetu lijepi broj kat. dalmatinskih akade- mičara i abiturijenata, da osnuju društvo »Pavlinović«, koje bi u tome smjeru djelo- valo. Iza sv. Mise obdržao se bratski sa- stanak. Otvorio ga drug Vinko Brajević, a tada je Ivan Puharić razlagao: Čemu ferij. društvo »Pavlinović«, te istakao zašto ga osni- vamo i zašto ga nazivamo »Pavlinović«.;Iza pročitanih i uz neke promjene odobrenih pravila, drug Brajević predlaže druga Pu- harića presjednikom, koji lijepo zahvali, na- glasi red i rad u društvu, te predloži osta- li odbor. Drug St. Banić govori o progra- mu za buduću godinu, a tada se u bratskoj slozi i čvrstoj odluci raditi vazda za Boga i dom, rastadoše članovi, da se po podne opet nagju skupa. Odbor se konstituirao o- vako: potpresjednik: Stanko Banić, bogosl.; tajnik: Gjuro Vilović, abit.; blag.: Antun Mandić, abit.; knjižničar: Fabijan Marić, stud. iur.; odbornici: Damjan Sokol, stud. iur. i Josip Korlaet, stud. phil.; revizori: Vinko Brajević, bogosl. i Marin Katalinić, filozof. (O javnoj pučkoj zabavi u Solinu kao i o komersu u narednom broju. Ur.) +) Zakasnilo za prošli broj. — Upozorujemo čitate- lje na ovo mlado društvo, znak priprave novoj bu- dućnosti domovine. — Osim redovitih i članova, podupirajući plaćaju god. 3 Kr., a utemeljitelji jed- nom za uvijek 30 Kr. Novac se šalje na blagajnika: Antuna Mandića bog.; Zadar. — Uredn. Domaće vijesti. Hrvatski sabor u Zadru. Dne 1. ov. mj. bijaše sedma saborska sjednica. Na- kon 17 upita na vladu i odgovora raznijem prijašnjijem upitima, Zemaljski Odbor bje uoblašćen, da dade uljarskoj zadruzi u I- granima za četiri godine po 1000 Kr. pot- pore; raspravljalo se o predlogu veoma važnomu i shodnomu zast. Dr. Medini, da se uredi naša gradska luka, i takogjer o drugom predlogu istoga zastupnika, da se namjesti stalni izučeni arhivar u našemu arhivu. Raspravljalo se o novomu Sudu, koji bi po predlogu imao biti u Blatu, te je takogjer bio usvojen. Raspravljalo se ta- kogjer o osnovi, da bude predjelnim put u Primorju Makarskom. Dne 2. ov. mj. bila je osma sjednica, sa raznijem upitima i sa tri predloga, i sa od- govorima sa strane vlade, pak se prešlo na raspravu o pripomaganju društva, koje će graditi razne hotele, te se odredilo svake godine za pet godina po 20.000 Kr. Ra- spravljalo se na dugo o predlogu D.ra Tre- sića, radi neke rečenice u optužbi državnog odvjetnika Accurti, i svi su glasovali osim pravaša. Dne 5. ov. mj. imala je biti sjednica, ali bivši pukla osuda veleizdajnicima u Zagre- bu, Dr. Trumbić predloži, da zastupnici motu proprio dignu sjednicu u znak žalosti. Dne 6. ov. mj. bijaše deveta sjednica. Nakon mnogo upita i nekoliko predloga i takogjer odgovora vladinih, prešlo se je na Vogja naprednjaka u Primorju. (Ko je to?) To vam je glasoviti Mato Drvenica iz Trnovice u općini Stona. Desna ruka Smodlakina. »Vrijedni i pošteni ra- dnik«, »posjednik«, »branitelj maloga pu- ka«, »odlični član naše (naprednjačke) stran- ke« — i što ćemo navagjati: to je gleva i uzor naprednjaka u našem Primorju! (Prodaje imanje). Ta dika rasprodao sve svoje imanje, nekome nešto, nekome nešto, i hoće da ide u Ameriku. Ostavlja i stran- ku i Primorce na cjedilu — stalo njemu! On zna što čini! Dosta se je našeto od Splje- ta do Dubrovnika a Primorjem od Ponika va do Slanoga. Na čije troškove? na svo- je? Primorci dobro znađu kako su sitni njegovi putni troškovi, pitajte Doljane, Vi- sočane i Čepikućane... i ostale, Ne spo- minjite samo Mrdalova guvna!!! -— Tai pravo je, jer se je on brinuo za sirotinju i njihova prava ! (Odlazi). Javljaju nam iz Slanoga da je 30. pr. mj. otišao za Ameriku sjajno otpra- ćen. Da ste ga vigjeli — kaže nam očevi- dac — taj dan, na konju kroz Slano! Di- vota! Dok on tako starac mu otac, kome nama morao da se vuče tri sata na noge, te sav iznemožen jedva prispio! Lijepa na- čast ! zgadilo je sva- |prednjačka čast roditelja koga poštenoga čovjeka!!! Ali on je vogja! 2 već brada dotiče koljena, te pritisnut godi- | 700 God. V. raspravu predloga zast. Tresića o osnovi za izbornu reformu za sabor hrvatski u Za- dru, koji bi primljen. Raspravljalo se o po- krajinskom doprinosu, za uzdržavanje tr- govačke škole usavršavanja u Dubrovniku, te je za ovu godinu odregjeno 600 K, a o godine po predlogu D.ra Kneževića K 1000. Bješe iznešeni i predlozi, da se uki- ne redovina. »Hrvatskoj Kruni“*, Otkad je za- basala u srpski tor, poprimila je i srpsku pripredenost. Don A. L. sam je opozvao, da »H. K.« nije svesrpski list, a 'ustanovio je da gaji nekakvo umjereno srpstvo, što da je dopokon ista stvar, tim je razumio kazati da ako nekomu nepromišljeno pru- žiš mali prst, on ti bezočno otme cijelu ruku. Da je pak »H. K.« okrenula u srp- ski tor, najbolje svjedoči članak »Vješala« i vajni predlog, kog su u saboru iznijeli pri resoluciji D.ra Tresića. Prepredenost je, da ne rečemo bezočnost kazati, da mi pri- znavamo »Srbe«, jer svaki put kad tu riječ spomenemo ne metnemo navodne znakove. Ko da naš prigram ne veli očito, da ih ne priznajemo. »Jedinstvu« što .da prigovara- mo, kad šnjime i sa njegovom strankom nikakvoga odnošaja nemamo ? Izručenje hrvatskih delegata. Imunitetni odbor magjarskog sabora imao je prošle srijede sjednicu, u kojoj se vije- ćalo da li se ima udovoljiti zahtjevu lirvat- skih sudova, koji traže izručenje delegata Banjanina, Budisavljevića i Pribičevića, i to zbog zločinstva veleizdaje. lmunitetni od- bor nije udovoljio tom zahtjevu, jer da po- dneseni materijal ne dokazuje dovoljno kri- vnju spomenutih zastupnika. Sa druge se strane saznaje, da je imunitetni odbor stvo- rio ovaj zaključak uslijed intervencije kr- vatskih delegata, koji su obećali, da ne će praviti nikakovih smetnja u peštanskom saboru, ako spomenuti zastupnici ne budu izručeni. Ruka ruku pere! (»Hrv. Dnevnik«). Proglašenje osude u veleiz- dajničkoj parnici. U utornik je izre- čena osuda. Na poziv presjednikov, da op- tuženici pristupe raspravi, ovi se nijesu htje- li odzvati. Na to reče presjednik: »Po $. 263. k. p. imao bi doduše pravo, da odredim prisilno pridvedenje optuženika, ali ja to meću učiniti. Osuda će se dakle proglasiti u odsutnosti svih optuženika«. Na- kon tih riječi ustaje presjednik, svi članovi senata i općinstvo, te nakon predgovora bje im izrečena osuda: Adam Pribičević i Va- lerijan Pribičević po 12 godina teške tamnice, kao začetnici i naputnici; Pero Bekić 8 go- dina; Joko Drešćanin, Petar Petrović i Mojo Hrvaćanin, po 7 godina; Miloš Boro- jević, Simo Živković ml., Tanasija Oblako- vić, Gjuro Erak, Stevo Kalember i D.r Aleksa Gjurić po 6 godina; Vaso Lukač, Gajo Živ- ković, Rade Malobabić, Gjuro Jovanović, Nikola Rebrača, Stanko Rebrača, Gjuro Kon- čar, Stevo Končar, Stevo Kačar, Mile Čorić, Pavao Matijašević, Stevo Radovanović, Dmi- tar Ervaćanin, Lazo Bačić, Vaso Vukdrago- vić, Mile Mitrić, Danilo Podunavac, Gjuro Jagnić i Milan Vukelić po 5 godina. Dva- deset i dvojica bjehu riješeni. Branitelj D.r Hinković uložio je u ime svih branitelja niš- tovnu žalbu za sve osugjenike, a državni odvjetnik uložio je ništovnu žalbu glede ri- ješenih optuženika. Poštenim suradnicima ,,Hrv. Krune“ U broju od 5. ov. mj »Hrvat- ska Kruna« se na moj odgovor prečinja ne- vješta, te megju ostalim kaže, da se svi pri- Parobrod odilazi, on se pozdravlja. Jedan mu šapće nešto na uho, a on ni slova, sa- mo se topi od miline videći oko sebe slan- sku »gospodu«. Ide im perjanica, iđe im vogja! čuje se i osamljeni glas »Živio« »s Bogom Mato« pravnika (?) Mitrovića i — parobrod kreće noseći naprednjačkog vogju, noseći daleko od Primorja kugu... (Grom iz vedra neba!) Jedva je prispio u Dubrovnik kad li puče glas: Drvenica zaustavljen, naprednjački vogja uapšen!... Za što? gdje? — U našem gradu, pod su- mnjom da je pronevjerio neke novce. Je li istina? je li moguće? On, vogja naprednja- ka, desna ruka Smodlakina, pa tako se o- bručit? Ako su vogje takovi što su drugi? Jadni narode, ko ti siplje u tvoje oči pe- peo ! — To nam je sve dolazilo u pamet i sto drugih stvari, dok smo htjeli da se izvijestimo u koliko je tu istine i što je na stvari. (Što smo saznali?) Istina je da je Dr- venica uhvaćen, na pritužbu svojih mješta- na. U Trnovici opstoji neko društvo, koje je htjelo imati stan za školu i čitaonicu. U to ime ljudi su doprinosili od svoga po ne- što i skupila se lijepa glavnica od jedno kruna, kojima — kako se čuje — uprav- ljao Drvenica. Jer otišao a ne predao raču- na o tome, zaustavljen je od državne vlasti dok se razviđi stvar... Živjeli naprednjaci!!