Br. 243. U DUBROVNIKU, 16 Oktobra 1909. i četvrt godine surazmjerno; ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se d polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po za inozemstvo godišnje K. 9 PRAVA CRVEN Th God. V. IMSI — Ko a je predbrojen i za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 19 PARA Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. | Pretplata i oglasi šalju se | zahvale i priopćena plaća se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za- 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nelrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. | Veleizdajnička parnica. Obrekli smo, da ćemo se osvrnuti, kad parnica dospije: a to eto i čini- mo. Kad smo osudu pročitali, odmah nam je došla na pamet ona narodna poslovica: »Koliko je derano, nije ni krvavo«. Prije svega treba da spome- nemo, da su dovedena pred sud 53.iica i tužena s veleizdaje, koji, barem kako mi sudimo, koliko god bili krivi, kako se ispostavilo po svjedocima da i jesu, imali su za sebe tu veliku okolnost, koja ih je ispričavala, da su glavni kriv- ci kaponje, slobodno se šetali i smi- jali, dok su oni čamili u tamnici. Tre- ba nam i to napomenuti, da glavni svjedok t. zv. krunski svjedok rišćanin je i po tome da se ne može katolici- ma prigovoriti, da su tobože iz mržnje kidisali preko suda na život okrivlje- nika. Mnogo je poučna ova parnica sa raznijeh strana. Prvo svega mnogi listovi ne obziruć se ni malo na svje- dočanstva i dokaze, vikali su u jedan glas, da su okrivljenici »posve nevini« i da su predani sudu »radi aneksije s političkih prilika, e bi ulukli koaliciju i »Srbe« samostalce«. Ipak se doka- zalo, da statut postoji i da je pokre- nuta akcija, koja je imala stanoviti smi- jer, a na štetu i žalost hrvatskoga na- roda. Nepošteno je dakle bilo sa stra- ne većine listova, što su tendencijozno izvješćivali o toj parnici, te proglašivali »pravednijem« one, koji su pa sebi imali bilo koliko god krivice, i čigove su namjere očito hodile na to, da tu- žnu Hrvatsku preko načina ožaloste. Nepoštena je takogjer bila hajka na suca istražitelja g. Košutića i divlji napadaji na senat, koji je imao suditi, i na tužnoga Accurti, koji je svojom službom prisiljen morao da nategne sve žice, kako bi okrivljenike prikazao sveosve krivim; jer dopokon to rade svi državni odvjetnici, a dužnost je od- vjetnika obranitelja, da pobijaju nje- gove nazore i navode. Žalosna je u toj parnici ta činjenica, da su pozvani i PODLISTAK. Preokret u religijoznim načelima Aleksandra Manzonija. Prof. W. Ljubibratić. u. U svojoj oporuci bijaše Karlo Zubonati imenovao Juliju baštinicom svojega ogro- mnoga imanja, tako da ona, u posjedu sil- noga bogastva, odluči da za uvijek ostane u Parizu, dapače pozove k sebi i svojega sina, te ga uvede u majglasovitije salone francuske prestolnice. Pariz bijaše postao središte svih tako zva- nih liberalaca, koji u svojim društvima ra- spravljahu o najvažnijim pitanjima, dakako uvijek s materijalističnog i volterijanskog stanovišta. Izmegju članova tih društava bi- jaše i dosta gospogja, koje sakupljahu oko sebe epigone revolucijonaraca i baštinike njihovih ideja. Od svih se takovih salona osobito odlikovaše onaj gospogje Gabanis. Njezin suprug bijaše glasoviti pjesnik, filo- zof i liječnik Petar Cabanis, u čijim rukama bijaše izdahnuo Mirabeau, Najvigjeniji nje- zini prijatelji bijahu Volney, koji u svojim les Ruines bijaše proslavio ideje revolucije; Garot, ministar pravde za vrijeme Konven- kta, koji bijaše nesretnome Ljudevitu XVI. priopćio osudu smrti, zatim ideolog Destutt de Tracy, filozof sensualizma, Fauriel, što- vatelj gospogje Condorcet, odlični povjesni- nepozvani umiješali se u stvar, i dok je sve bilo još sub judice, blatili su suce, prikaživali parnicu kao novu vr- stu inkvizicije sa svijem mučenstvima i grozotama, i riješavali optuženike od svake krivice. Glasovite su za to bile interpelacije u bečkom parlamentu, u inostranijem novinama i skupštinama: neki zastupnici dotle su se istrčali, da su zaželjeli da bi ministar Wekerle skra- tio sudbenu slobodu u Hrvatskoj i u- zeo stvar u svoje ruke. | neki veliki dostojanstvenici crkve okrivljenika ja- vno i glasno stvar su presudili, dok se još raspravljalo u sudu; a sve te či- njenice dokazuju, koliko povlastica i koju snagu i koji upliv imaju u tu- žnoj Hrvatskoj t. zv. Srbi. Jer dopo- kon da je i jedan katolički crkveni do- stojanstvenik imao smjelosti, dok se parnica vodi rijeti i stoti dio od ono- ga, što su kazali vladike i patrijarka, bili bi oćutjeli i oštru ruku cenzure i silesiju neugodnosti ; dočim toj gospo- di sve je bilo prcsto a da im niko ni- je prigovorio. Divljačka pak bijaše harangua na na- šu stranku u Banovini: u delirijumu neki su dopokon okrivljivali i istoga dičnoga D.ra Franka: upotrebila su se sva srestva, i kriva svjedočanstva, i po- tvore, i obilazenje tugjih dvorova, na- vodili su se svakojaci svjedoci: svaki se čas oglašivalo, da će parnice nesta- ti, da će kruna pomilovati, a dopokon nakon toliko urnebesa, nakon zaglušne vike, nakon silesije protesta i resoluci- ja, pukla je osuda, koja glasi kako ka- zasmo po raznim brzojavima. Osuda je najbolja priznanica zagrebačkomu su- du, da je znao mukotrpno, muževno, odvažno izdržati i tegobu dugijeh sje- dnica i rasprava, i sva napastovanja, a ipak sačuvati bistrinu pameti i rav- nodušje, da ga strast ne zavede u o- sudi, koju je imao izrijeti. Drago nam je, da je osuda blaga, napram predlo- gu drž. odvjetnika, jer dopokon nije- smo zvijeri niti smo žedni tugje krvi, a biti će još blaža, jer smo posve u- Ičar i filolog, s kojim sklopi Manzoni usko | prijateljstvo i koji kasnije prenese na fran- cuski jezik Manzonijeve tragedije Ađelchi i Conte di Carmagnola, napokon pjesnici Econchard Lebrun, opat Jacques Delille, za- nešeni obožavatelj Vergilevih Georgika, koje djelo prevede takogjer i na francuski jezik, te Baggenu. Manzoni ostade u Parizu pet godina, te nije čudo, da se nije mogao oteti uplivu ovih ljudi. On, koji imaše biti pjesnik krš- ćanstva, auktor od /nni sacri, sastavitelj ka- toličke moralke, bude bezvjerac, skeptičar, volterijanac, donapokon materijalista i ate- jista. To nam pokazuju u prvom redu nje- gova mladenačka djela. Godine 1800., da- kle u dobi od samih 15 godina, sastavi U trionfo della liberta. Pjesniku se prika- zuje Sloboda u pratnji Mira i Jednakosti, i odsijeca glavu svakome, koji kuša da se dovine do tirjanstva. Tirjanstvo — kraljeva vlast — i Pretvaranje — rimska crkva — bore se protiv Slobode, ali napokon moraju položiti oružje. Tada stupa pred pjesnika Brutova sjena i tuži se, da usprkos njego- vom junačkom činu — razumijeva se u- morstvo Cezarovo — Rim još uvijek stenje pod vladom del celibo Levita Con le venali chiavi, ond' ei si vanta Chiuder la porta 6 diserrar superba. | Manzoni predbacuje rimskome papi, da se sa svojim Druidima daje obožavati od na- vjereni da će viši sud ili kruna kriv- ce pomilovati u nedalekom roku, što bi nam milo bilo. Drago nam je, da je osuda blaga, jer dok se po svijetu pri- čalo, da »nigdje u svijetu nema okru- tnosti i nevolje i političkog progon- stva kao u Hrvatskoj«: osudom se do- kazalo, da Hrvatska osudom ponosito može dignuti glavu, i kazati da ima još pravedne i zdušne suce. Ti goro- padnici, koji ima godinu dana da blate po svemu svijetu tužnu Hrvatsku, ne- ka se osvrnu na carstvo Rusko, gdje je lani bilo osugjeno na smrt 2569, biva svaki dan po sedmorica, a to sve radi političkih prekršaja. Osuda je bila blaga, a pogovara se ovijeh dana, da je muk delegata u Pešti najviše tomu doprin'o, jer na magjarskom parlamentu sud je tražio, da budu izručeni glavni krivci u veleizdajničkom poslu gg. Pri- bičević, Banjanin i Budisavljević. Ko- liko je istine u tomu ne znamo, sva- kako bi nam bilo milo, da se te gla- sine opovrgnu, jer bi uprav žalosno bilo, da u sveti hram, gdje stanuje bo- žica Pravde, dopru pa koji bilo uplivi, da smetaju redoviti tok pravde. Još ostaje pravda, podignuta od za- stupnika koalicije proti prof. Friedjun- gu; i ta će pravda skoro svršiti, i ta- ko bolje rasvijetliti sve ono, što smo bez strasti i bez tendencije ustanovili od veleizdajničke parnice. * * #* Kazali smo o parnici naš sud, a taj je zaključak od veoma pomnjivog či- tanja cijele rasprave. U optužnici bila je takogjer stavka, da su poglavice re- volucije bile u dopisivanju sa »Srbi- ma« i u Dalmaćiji, a navlaš u Dubrov- niku. U koliko znamo i u koliko smo mi osvjedočeni, to nema bit istinito, te su imali potpuno pravo zastupnici, ako su proti toj stavci protestirali, i ako ne odobravamo zaključak, koga su izveli. * o # Rekli smo, da su listovi tendencijo- zno pisali, a to najbolje rasvijetljuju roda, pri čemu svećenici oko oltara piju iz zlatnih posuda još vruću ljudsku krv. Ova- kovim je duhom prožeto prvo pjesničko djelo Manzonijevo. Kasnije historičari, ko- jima njegovo obraćenje ne bijaše po ćudi, te stoga kušahu da s jedne strane umanje njegovo kašnje vjersko osjećanje, a s druge da omalovaže njegovo prijašnje neprijatelj- sko držanje prama crkvi, pozivahu se na Danta, govoreći, da je i neumrli pjesnik Božanstvene Komedije u svojim stihovima šibao svećenstvo, dapače i poglavicu kato- ličke crkve. Ovim se historičarima može me- gjutim slobodno reći, da nijesu nipošto shva- tili Božanstvenu Komediju, jer bi se inače bili lako uvjerili, da je Dante, koliko god puta dizao svoj glas protiv zloporaba u cr- kvi, ipak uvijek pravio razliku izmegju čo- vjeka i poglavice crkve. O tome bi bilo lako navesti lijepi broj stihova, ali će, mislimo, ova dva slijedeća slučaja biti dostatna. U trećoj bolgji osmog paklenog kruga nahodi Dante izmegju simoničara papu Nikolu III. Pošto mu je pjesnik predbacio, da su rim- ski pape u svojoj pohlepi za novcem i ze- maljskim blagom zapustili stazu, označenu im od Hrista, nadodaje: E se non fosso che ancor lo mi vieta La rivorenza dello somme chiavi Che tu tenesti nella vita lieta, Io userei parole ancor pid gravi. (I. 19. 100-103). Ovdje Dante izričito govori, da mu »rive- dva dogogjaja, koji su se u Biogradu ovijeh dana slučili; a to je prvi da su sudili Karlu Miilleru i časniku Jovano- viću radi uhodarstva, i dočim u prvoj molbi bili su ih osudili na 5 godina, druga ih je molba osudila na 16 go- dina teške robije, a ipak nijedan list da prosvjeduje u ime čovječnosti. Zar život njihov ne vrijedi koliko i onih osugjenih u Zagrebu? Drugi, da je 10.000 osoba u Biogradu protestiralo protiv godišnjice aneksije Herceg-Bo- sne; da su svi listovi izašli u crnini; svi dućani, trgovine i radnje zaustav- ljene, pa zar ti ljudi, koji tako mahni- taju, neće bit nastojali proširiti svoje namjere i preko granica svoje kralje- vine? Zaključimo: što god je bilo, ne- što je bilo! Vajno pravaštvo! Zagrebački dnevnik »AHrvatstvo« u svome br. 229 donaša jedan dopis iz Zadra, ko- jega radi zanimivosti i da se još bolje naši čitatelji uvjere o opravdanom našem istupu proti bivšim pravašima gg. Prodanu i dru- žini: Proces proti veleizdajnicima svršio je. Sva kontrola Evrope, svi srpski dinari, svi učenjaci i naučitelji, pa ni sama gromo- vita riječ starca Bjornsona, ne pomogoše. Čovjek i malo zdrava razuma, i malo o- bjektivan, koji je pratio tijek veleizdajničkog procesa, ne može a da ne dogje do zaklju- čka: Stanje Hrvatske je zbilja bilo ugrože- no. Grčko-istočni živalj pokršten srpskim i- menom, fanatiziran od svojih vogja, nije se bojao pod krinkom sloge i prijateljstva raditi proti svomu narodu, iz kojega je ni- kao, nije se žacao upotrebljavati najgnusnija sredstva, da unesreći svoju kukavnu majku, koja mu je dala sve, što ima. Iskaz sviju svjedoka možemo svesti ukupno na samu jednu smisao: Opstanak Hrvatske bio je ugrožen. To je iskazalo pod prisegom na stotine poštenih hrvatskih ljudi, koji se ni- jesu bojali terora, upriličena im od prija- telja veleizdajnika. Dakle ili jedno ili drugo : ili moramo vjerovati tim svjedocima ili op- tuženicima. Ili su lagali jedni ili drugi. A možemo li mi ne vjerovati onomu, što svaki dan na svoje oči vidimo, na svoje uši ču- jemo; možemo li mi hrvatskomu narodu re- ći: lažeš; »Srbi« nijesu nikada radili proti Hrvatskoj, oni su naša iskrena braća. Mo- renza delle somme chiavi«, koje je Nikola Il. kao nasljednik apoštola za života imao u svojoj ruci priječi upotrebiti još strožih riječi. Kako svaki iole pametan čovjek lako može razumjeti, Dante, i onda kad grdi papu radi njegove simonije, u njemu štuje još uvijek namjesnika Hristova na zemlji. — Na petom kružnom tavanu čistilišta papa Hadrijan V. podnosi kaznu za svoje lako- mosti. Kad se otkrio Dantu, pošto mu je u kratko ispripovjedio svoj život, klekne preda nj i u tom položaju htjede s njime govoriti. A papa "Qual cagion“, disse ,in gih cosi ti torse?“ (I. 19. 1830). Na to će mu Dante: Per vostra dignitate Mia coscienza dritto mi rimorse. (1. 19. 131-139). I ove su pjesnikove riječi nepobitni dokaz, da je Dante u rimskome papi uvijek i u svakoj prigodi poštivao vidljivog namjesnika Hristova. Manzoni naprotiv u svojem 7ri- onfo ne pravi nikakove razlike, dapače se obara na papu ne kao na čovjeka, već kao na poglavicu crkve. Onim bismo historičarima mogli još pre- poručiti, da pročitaju i Manzonijeva pisma, eda se uvjere, kakovim je neprijateljskim duhom govorio o crkvi, i onda će moći pro- suditi, kako temeljito, iskreno i duboko bi- jaše njegovo kajanje. Manzonijev prijatelj Arese bijaše teško obolio. Kad je on to do- žemo li mi to reći, dok jedan od vogja op- tuženika tu, gdje gleda pred sobom vješa- la, čisto, bistro, uz to još ponosno zbori: Ova zemlja jest i ostaje srpska?! | zasli- jepljeni dio Hrvatskog naroda ne će da po bijelom danu vidi, ne će da čuje o njihovoj krivnji, hoće da budu pušteni na slobodu, dapače ih usporegjuje sa Zrinskim, Franko- panima! Bezbožnog li hulenja! I pod upli- vom tih i takvih, koji bi za dinar prodali hrvatsko ime, vidimo na žalost, da i »neki pravaši« uzmiču sa svoga stanovišta i da baš veleizdajnička parnica, koja je iznijela toliko pozitivnoga, neoborivoga materijala, proti grčko-istočnomu življu, njima upravo stvara Srbe, za koje oni prije ni čuti ne htjedoše! I mi zadarski dalmatinski pravaši na žalost evo to doživljujemo. Doživjeli smo jučer 2. listopada u dalmatinskom saboru takovu sramotu, kakvu nijesmo od naših »vogja« doživjeli ni samim »prijedlogom tro- jice«. Jedan naime od »vogja pravaških«, Prodanov drug i ljubimac, koji se ponosi imenom Starčevića, ustaje i pred cijelim sa- borom, samo da ne zamjere drugi njihovu držanju, prigodom Tresićeva predloga, i u ime sviju pravaša (I) izjavljuje ovo: Prigo- dom veleizdajničkoga procesa upriličena u Zagrebu, sabor dalmatinski kao integralni dio sabora kraljevine Hrvatske, izrazuje svo- je negodovanje, što se je ta od austro-ugar- ske vlasti zametnuta parnica vodila u srcu Hrvatske, tobože u ime i u interesu naroda hrvatskoga. A proti nečovječnom načinu pos- tupka, te vješalima i tamnicama u polit. bor- bi najodlučnije prosvjeduje. U samoj parnici vidi posljedicu tugjinskih sustava nad na- rodom hrvatskim ...« Ove je riječi izrekao »pravaš« Drinković, a Prodan mu je pljes- kao i »živo odobravao na onaj sjajni pro- gramatički govor i predlog«. Ovako piše »H. ' K.«. Ovo je opet druga sramota nama pra- vašima, druga ljaga, koju nam na naše ime bez našega znanja tiskaju »Don Ive i dru- govi«. Ali tješimo se, što ćemo, ako Bog da, ima prilike, da Don Ivi skoro nešto pri- šapnemo. Nije Don Ivo u »H. K.« pisao ovako prije. On je vikao proti onima, koji su smetali tok procesa. Ali. ..tempora mu- tantur, et Prodan mutatur in illis. L. 3. Organizujmo se, dok je hora! Žman, 10/X. Žalosna je činjenica, koja se često kod nas obistinjuje, da smo mi Hrvati puni ne- haja prama mnogim važnim dogogjajima, znao, posla 7. septembra 1806. grofu Cal- derari u Milan pismo, u kojemu izmegju ostaloga stoji: »Ako bolesnik ima oko sebe pravih prijatelja, koji mu sakrivaju njegovo | nevoljno stanje, onda je smrt laka, umire, a da se ne osjeti. Ali, ako su pravi prija- telji daleko od njega, a uz postelju mu neko stoji, koji mu neprestano opetuje: ti moraš umrijeti, onda je smrt strašna«. Ko bijaše taj meko, najbolje se razabire iz drugoga pisma, te je pisao jednom prijatelju osam dana kasnije. U tome pismu imamo ove značajne riječi: »Veoma me boli, što pravi prijatelji ne mogu doći do našeg Arese, već mu uz postelju stoji omraženi svećenik. Nesreća me mojega prijatelja sve više otu- gjuje zemlji, u kojoj čovjek ne može niti da živi niti da umire po svojoj volji. Omra- žena mi je revnost Talijanaca, koji se to- liko zauzimlju za našu dušu, kao da čo- vjek, koji ima jednu glavu, jedno srce, dvije noge i želudac, ne bi mogao slobodno ra- spolagati sa svojom dušom«. Kako se vidi, Manzoni bijaše u kužnoj atmosteri francuske Babilonije izgubio svaki religijozni osjećaj i javno stupio kao pro- tivnik crkve i njezinih ustanova. Ali ne samo to; on bijaše i moralno propao, kako nam to najbolje pokazuje njegovo držanje prama majci. Kad je Karlo Imbonati, Manzoni ne bijaše više dijete, a da nije mogao shvatiti, da ponašanje njegove majke ne bijaše ni- pošto skladno. Pa ipak on ostavi Milan,