Br. 247. PRAVA CRVENA 1 U DUBROVNIKU, 13. Novembra 1909. sa donašanjem u kuću ili s postom na godinu K. 6; na po surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko je predbrojen | za došasto Cijena je listu | četvrt godine ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se IMS Administraciji. Pisma \ dopisi Urednitom — | 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužijivo u Dubrovniku. | U našoj Monarhiji svaki se čas po- sovanje itd. 'su bili od Krune postavljeni, i od koa- 'licije primljeni, kako opće tajno gla- javljuju ministerijalne krize. Moogi poi Sada su pregovori i u Beču iu ia dogju do vrhunca veoma vješti i 0- gt. y Beču poznati mešetari Poljaci kretni ljudi, ali jer pritežu — a to je)_ a na glavi im Olobinski — gleda- maldane vavijek — za Nijemce preko |; omekšati Slavene da popuste od razložite mjere, ili jer hoće da barem |Q: e OR : : M) svoje otporne opozicije; ali je sva ,pri- u nečemu pogode Slavenima, #8 njih lika da neće omekšati (Slavene, i po diše se pariamentarna M: pregova- tome ili bi trebalo upotrebiti svemožnu anjima gledaju sko je ikako moguće oblast $. 14 i voditi javne stvari bez prikrpiti il zakrpi grdor; : kot ve parlamenta, ili popuštiti zahtijevima de da se nikako ne može ni na ze Slavena, ili kao skrajno srestvo raspu- ni na dobre, onda polože uruke ni. štiti parlamenat. Raspuštiti parlamenat lizvrši niti jedan od onijeh uvjeta, koji | ne svoje odreke, i novo ministarstvo počme iznova trpjeti Sizifove muke. Neće biti ni sva krivina u strančarenju pojedinijeh ministara, jer organizam vladin u Austriji tako je kompliciran, tako je zamršen, da dosta je i najma- nja sitnica a da vas stroj stane. Tre- balo bi svakako ili preudesiti organi- zam, ili osloboditi ministarstvo cd spo- na parlamenta, i preurediti ga kako bi bio koristan i uspješan za Monarhiju: jer ovako zoblje najbolje snage, naj- bolju volju, priznate vrline, a da o svega paka na svrhu ništa ne bude i da se svaki čas navraćamo ispočetka. Kako je moguće, da uz različite jezi- ke, uz raznovrsne: težnje dobro uspi- jevaju istodobno razni sabori, dva par- lamenta i dvije delegacije? Kako mi shvaćamo stvar, sve bi se te poteško- će obišle kad bi se saborima dala ve- lika sloboda u stvarima, koje utištu pojedine krunovine, i kad bi jedan parlamenal odlučivao o skupnim pro- bicima i gledao da zakoni učinjeni od pojedinijeh sabora ne donašaju štete drugijem krunovinama ili drugijem po- krajinama, biva kad bi Monarhija o- snovala se na federalističkoj bazi; ali sva je prilika da će se upadati iz zla u gore, dok ljuta nevolja ne prisili glavne faktore, da dadu taj jedino spa- sonosni oblik svojoj vladi. Eto i sada i u Beču i u Pešti oba su ministar- stva predala svoju ostavku; u Austriji nezadovoljni Slaveni podigli su op- strukciju, parlamenat ne može da radi i ministarstvo predalo je ostavku vla- daru; u Pešti pak pojavila se jaka struja, koja traži od Krune mnoge koncesije, hoće da razdriješi svaki vez sa našom polom carstva, a neće da PODLISTAK. Luigi Vampa. Kalabrija Abbruzzi i rimska pokrajina dali su uvijek veliki broj razbojnika, i priča — koju iznašamo — pripovijeda baš o glaso- vitom hajduku, koji se rodio u Pampinari, selu blizu Rima. Luigi Vampa bijaše sin prostoga čobana iz Agnani, koji je živio od teciva male svoje stoke, čigovu bi vunu prodavo u Ri- mu te mlade kozliće, i skucko bi toliko da posve siromaški prežive sa svojijem. Kad do momka Lujo ugje u službu kao čoban u kneza San Felice, i preko dugi- jeh ura plandovanja jadao bi i uzdisao jer nemože radi siromaštva naučiti čitati i pi- sati, što mu je bila najviša želja. Ipak je- dan dan dok je razbijao glavu o tome, ba- ne mu divna misao. Sutra dan otigje u žu- poika Palestrine i zamoli ga, da ga uputi u čitanju i pisanju. Dobri ga svećenik opo- mene, da stvar nije tako laka, kako se nje- mu čini, i da se to ne može ogjebaviti u Veličanstvo! \ Zastupstvo Dalmacije, ovog primorskog | dijela kraljevine Hrvatske, sazvano Previ- 'šnjom Poveljom od 12. rujna 1909. na vi- jećanje u Zadru, da svojim zakonodavnim djelovanjem omogući redoviti ustavni na- rodni razvitak i napredak, osijeća otačbeni- čku potrebu i podaničku dužnost, da uz izraz poznate svoje vijernosti i odanosti, iskrenim pouzdanjem stupi pred prijestolje Vašeg Veličanstva svoga kralja, te iznese tegobe koje tište ovu osiromašenu zemlju i njezino pučanstvo. Ova pokrajina hrvatska, otcijepljena od matere zemlje, a privremeno pripojena, proti svakom pravu, kraljevinam i zemljam za- stupanim na carevinskom vijeću, prepuštena je, bez dovoljne ustavne obrane, samovolji bilo bi pogibeljno: vladati po $. M4 uprava koje joj bivaju nametnute od sredi- 1o korjenita lijeka; dakle sva je prili- 'ka da će dogovori trajati i dalje bilo \pod ovim bilo pod drugim ministar- | stvom. U Pešti je i još gore, jer eto e dogovori vode odavna bez ikakvo- ga uspjeha. Mi ne možemo željeti da \ostane_ ministarstvo, koje je tužnu Hr- \vatsku preko reda unesrećilo, a opet zahtijevi koalicije taki su, da bi mogli staviti u pogibelj velevlasni položaj na- še Monarhije: tamo će biti mnogo go- ra borba i raspletaj lako može biti kr- vav i udesan. Uhvat je, da će dobrota i mudrost |Vladareva- doskočiti tijem nevoljama, koje strašno prijete miru i napretku; |svakako mi Hrvati želimo, da Banovi- more, koja je gnjavi i duši, | magjarsko ministarstvo. Dvije adrese. | Donašamo i adresu pravaške stran- ke, koju — osim forme — skroz i skroz odobravamo, jer naglašuje da- pače otprto traži ujedinjenje sa mate- rom zemljom; a što je najvažnije ne prepušta narodnoj volji u Herceg-Bosni ujedinjenje sa materom zemljom, kako je učinila adresa »hrvatske stranke«, nego ište da Kruna izvrši obveze pra- ma zavjernicama i prama ptisegama, koje su slavni prešastnici Njegova Ve- ličanstva našega kralja učinili saboru i narodu hrvatskomu; a na svrhu jer naglašuje osim spoja sa mrežom že- ljeznica u Monarhiji i mnoge naše dru- ge potrebe i nevolje. Adresa glasi: | malo sati, kako on računa, nego da se ho- će napornog truda od kojega mjeseca, i to ako bi u njemu trajala stalna živa želja ko- \ju je iskazao. Osim toga kako bi on mo- \gao zapuštiti stado i dolaziti do njega sva- \ki dan bez zla i štete? Momče tako se snuždi na te riječi, da je i sam pop sažalio jer ga je tako odbio, pak domislio se da on tri puta u sedmici ide govoriti misu u drugo selo, ne vele dale- ko, i da je prolazio preko onijeh rudina, gdje je Lujo čuvao ovce, pak samo neka ga on dočeka nedaleko od puta, i on će mu rado davati poduke. Momče otskoči od veselja, i zavjeri se da će u dane ustanov- ljene čekati pokraj puta, i vas oplakan iz- ljubi u ushićenosti popu ruke. Tekar mu bijaše onda "deset godina, i iskaživao je toliku oštrinu pameti, toliko mu je tvrda volja bila da nauči, da ga pop u malo mje- seci posve dobro uputi u čitanju, nabavi mu knjiga i kupi mu uzorke, po kojijem da se ravna u lijepomu pisanju. Dječak od onoga kratkoga podučavanja od malo ča- saka toliko se okoristio, da je mnogo šta naučio sam po sebi, dok bi pripasio na osim što bi bilo nasilno, nebi donije- |znih vlada. U nijedno doba, od kada se Dalmacija nalazi u protupravnom sklopu nasljednih zemalja Vašeg Veličanstva, nije državra sre- dišnja vlada brigala se da bi kako treba u- napredila, bilo na kojem polju narodnog ži- vota, dobrobit ove zemlje, nego je u prvom redu i u svako doba svu svoju brigu po- svećivala nastojanju, da spriječi njezinu za- konitu težnju ujedinjenja sa materom ze- mljom. Sredstva koja je u tu svrhu upotre- bljavala, često su umjetno ishitrena i po- sve nenaravna, tako da još i danas u ze- mlji, po svojem pučanstvu skroz hrvatskoj, ne gospoduje domaći jezik, nego je isti podvržen, bilo u ime proračunanog strančar- stva, bilo u ime zlo shvaćene državne uužde, jezicima tugjinskim; a na kulturnom i gospo- darstvenom polju cijela pokrajina je podvr- žena sustavu osiromašivanja i izrabljivanja. Dalmacija, koja je prije sve potrebe ua- na odahne, i da se liši one nevoljne mirivala iz vlastitih sredstava, koja je imala a to je|bujno razvijenu trgovinu sa svim susjednim zemljama i po kopnu i po moru, od kada lje pod upravom središnjih vlada Vašeg Ve- ličanstva, sve je to dublje ekonomički pa- dala. A kako je bila ne samo u svemu pri- kraćena i zapostavljena, nego kako nije bilo ugovora kojeg je monarhija u zadnjih sto godina sklopila a da nije bio na očitu štetu našeg naroda, tako je, bez ikakve obrane i bez ikakve naknade sa strane države, ova zapuštena naša pokrajina ostala prepuštena dugotrajnoj svakovrstnoj ubitačnoj utakmici, koja je prouzročila propast trgovine sa su- sjednim zemljama, propast većine domaćih obrta, propast njekoč moćnog i glasovitog brodarstva. Kako se za pridignuće zemlje kroz cijelu dosadašnju upravu nije ništa trajna i su- stavna radilo, plodovitost je zemljišta pala, krasna polja su pretvorena na mnogim pre- djelima u močvare, planine ogoljene, tako da suša i vjetrovi, povodnje i krupa unište često veći dio mršave ljetine. Blago, prije lijepi izvor blagostanja, spalo je na nezna- tno vrelo dohotka. \ovce. Taj dogogjaj dopre do uha gospodi- \mu knezu, i ovaj čudeći se pronicavosti i \tvrdoj volji dječakovoj, zaželi da ga vidi, i kad ga ugleda gojna i veoma razumna i hitra, naredi svomu zapostatu da ga primi u svoje podvornike, hrani, odjeva, obuva, i još da ga plaća mjesečno po dva skuda, a da ga pušti slobodna učiti svaki dan po nekoliko sati. Dječak okoristi se blagosti- vosti svoga gospodara i prione učenju. Ipak mladi Lujo dok je još timario svoje ovce družio se je s jednom manjčicom dvi- je godine mlagjom od njega, po imenu Tereza, koja bivši se rodila u Valmontoni, bivši izgubila oca i majku, kao sirota slu- žila je kao čobanica. Bezazleno i naprosto oni bi se svaki dan sastajali, igrali se i smi- jali. Lujo i u službi kneževoj ne zaboravi staru svoju drugaricu, i kako je rasao u go- dinama prosto djetinsko prijateljstvo pretvo- ri se u ljubav. Ipak je Lujo marljivo učio, i iza kako je izvrsno naučio čitati, pisati i računati, dade se na risanje, u čemu je ta- kogjer dobro napredovao ; učio je neprestan- ce, a bili mu ostao okrajak vremena, pole- tio bi da se porazgovori Terezom, Svakoga U poljodjelskoj, vinorodnoj te primorskoj zemlji, po položaju od prirode blagoslov- ljenoj a od ljudi upropašćenoj kao Dalma- cija, dospjeva i zato pučanstvo u sve to veći dug, u sve to veću nevolju, što sva- kovrsni nameti svakim danom rastu, a pri- hodi padaju. Većina pučanstva naše zemlje, lišena do- maće dovoljne zarade i dobitka, prisiljena je u velikoj množini da traži svoj ekono- mični spas u iseljivanju, a ono što kod kuće ostaje ima se boriti, ne samo sa ni- gdje nevigjenim nemarom državne vlasti, nego i sa utakmicom tugjih državljana, ko- jima je baš u Dalmaciji širom otvoreno i naše more a po tom i cijelo primorje. I kao da sve to nije dosta, središnje vlade do našeg narodnog ujedinjenja, ostaje za cijeli narod kraljevine Hrvatske zakonom pa i za zastupstvo Dalmacije ona je i da- nas zakon, koji se ima čim prije izvršiti u granicam narodnog i državnog prava hr- vatskoga. Veličanstvo! Kad su predstavnici naroda hrvatskoga g. 1791. radi obrane svoga u- stava od njemačke centralizacije, njeke po- sle svoje državne uže privezali Ugarskoj, učinili su to uz izričiti uvjet, da zajedni- štvo sa Ugarskom ima potrajati »dok se ne osvoje oni krajevi Hrvatske, koji su pod Venecijom i Turskom, i dok se tolik broj županija ne nagje na okupu, da Hrvati sami uzmognu uzdržavati jednu političku oblast«. Ovaj uvjet naših pregja danas se može vodile su takovu prometnu politiku, da Dal- macija još ni danas nema toliko traženih trgovačkih željezničkih puteva, i nastoje, uz- prkos opstojećih zakona, da ovo odijeljenje od svijeta i u buduće potraje. Pa i same zaštitne carine, valjda i korisne za ostale djelove monarhije, ubitačne su za nas, jer poskupljuju živež koji mi moramo u veli- |krepčinu niti odvažnost koj množini uvažiti. Na taj način može se ustvrditi, da je tr- govina i promet cijele monarhije umjetno baš naperen na konačnu propast ove zemlje. Da i prosvjetni napredak u ovim teškim bez ikakvih velikih poteškoća ispuniti, jer onaj dio Hrvatske, koji je bio pod Veneci- jom, davno je pod žezlom Vašeg Veličan- stva, a onaj pod Turskom: Bosna i Herce- govina, od lani je takogjer konačno mo- narhiji Vašeg Veličanstva pripojen, te prema tomu nema više uzroka da Hrvatska ni u cjelosti, ni u pojedinim djelovima, bude i nadalje podložnica Ugarske, odnosno Au- strije niti to može više dozvoliti Vaše Veli- čanstvo koje je po položenim prisegam zvano čuvati zakonitu neodvisnost i zemljišnu cje- lokupnost kraljevine Hrvatske. okolnostima ne može biti na poželjnom i potrebitom stupnju, koji se zahtjeva u da- našnje napredno doba, posve je naravno. Veličanstvo! Uz ovakove okolnosti i sre- stva koja stoje na raspoloženje zastupstvu Dalmacije, uz posve ograničenu, upravo ni- štetnu samosvojnost koju uživa ova pokra- jina, svaki zakonodavni rad sabora u Zadru svagja se na opsjenu, ustavnost postaje ko- prena nezakonitosti. Nastojanje da se, kako je prijeka potreba, pridigne zemlja i pučan- stvo uzaludan je trud, dok god vladaju o- dnošaji, koji ovu pokrajinu hrvatsku pod- vrgavaju nehrvatskom organizmu, i u ko- jem svako pravo hrvatsko isčezava, svaka težnja hrvatska biva kao nješto protuzako- nito suzbijana. Ovakovi nenaravni i za hrvatski narod pogibeljni odnošaji nije moguće da potraju, te je skrajnja nužda da ih se popravi, kako je jedino moguće, onim načinom, koji je Vaše Veličanstvo nama pokazalo, vijerno u- govorima i prisegam položenim hrvatskom narodu. Prema ugovoru g. 1527. te pragmatičkoj sankciji od g. 1712. Vaše Veličanstvo je, slijedeći odredbe Svoje i Svojih Slavnih predšastnika, dalo nalog još g. 1861. da se pristupi radnji oko sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom, nu onda su potaljančeni organi vlade umjetnom većinom dalmatinskog sa- bora plemenite, očinske namjere Vašeg Ve- ličanstva osujetili i tako ovoj pokrajini i i cijeloj kraljevini Hrvatskoj neizmjerne štete nanijeli. Ali želja Vašeg Veličanstva, da se dogje je drugoga izbjegavao, a kad bi bio on i Tereza, u svojoj maštaniji izmišljali su se- bi sretnu budućnost, te bi se dugo i dugo o tome razgovarali, te su snovali i izmišlja- li kako će s vremenom biti sretni i čestiti. On bi naravno sad izmišljo, da će postati va- ljani slikar, sad hrabri vojskovogja, a ona sva bi se rastapala kakvoga će čestita i u- gledna muža imati. Koliko je više rastao toliko je u Luju rasla oporna ćud, vrhsebi- tost, čemu je dosta doprinijelo samoća io- durnost da druži sa prijateljima; i tako su ga se momci više bojali nego ga ljubili. On nije podnosio da ga iko krivo pogleda, a kamo li uvrijedi, i bio je pohitnijeh šaka ma svakoga, ko bi mu na put stao. Nitko mu nije mogao vrha doći, samo je Tereza imala neograničenu vlast vrh njega: štogod bi ona zatražila, svaki nje hir on bi izvršio i uprav slijepački nju slušao. Ali ona od tolike njegove ljubavi više se kočila i jo- gunila, jer joj je ćud bila lakoumna i ra strešena, i nije u mlađiću častila muževnu niti lijepe darove njegove duše, nego joj najviša radost bila vigjeti onega junaka snažna i prikladne, od S druge strane ova zakonita težnja za ne- odvisnošću i zemljišnom cjelokupnosti kra- ljevine Hrvatske, tako je u srcu i volji na- roda ukorenjena, da nema sile, koja bi tu zakonitu težnju u narodu hrvatskom ugu- šila; a kako nijedan narod pod žezlom Va- šeg Veličanstva nije dokazao, da bi Preja- snoj kući Vašeg Veličanstva bio odaniji od naroda kraljevine Hrvatske, nije pravo što razne vlade Vašeg Veličanstva od nekoliko godina postupaju sa Hrvatskom kao da je to zemlja buntovna i bezpravna, izvan za- kona; nije pravo što se širom kraljevine Hrvatske hoče silom, a pod krinkom po- državanja javnog poredka, da podigne slu- žništvo nad slobodu, bezakonje nad pravo, neodgovorni absolutizam nad ustav. Mučiti jedan narod kao što se muči na- rod Hrvatske, cijepati ga na razne politično- upravne skupine, podvrgavati ga silovitosti i izrabljivanju drugih naroda, pogibeljno je i može u danim prigodam postati, osobito na granici, uzrokom slabosti monarhije. Ne rade ni pravedno ni u korist monar- hije Vašeg Veličanstva one Vlade, koje u svim važnim i odlučnim časovima sustavno i protupravno onemogućuju svaku ustavnu riječ i odluku narodu, koji je bio najači be- dem prijestolja i monarhije Vašeg Veličan- stva, pa i u važnoj tuskorašnjoj prigodi pri- pojenja Bosne i Hercegovine nije bilo do- zvoljeno narodu hrvatskome sudjelovati, prem se dogogiaji u njegovoj domovini njega najviše ticahu i tiču, i prem je u pr- vom redu bio i imanjem i životom svojih sinova izložen strahotam rata, koje su svaki \kog su se svi bojali i prčdali, gdje se po- korava kao priprosto štene na svaku nje volju, i gleda joj u svemu zadovoljiti. Što god je on dobivao trošio je u nakite i vrp- ce za svoju Terezu, i ona okićena i fino odjevena postade najljepša i najuglednija seljakinja od cijele Sabine. Tijem naprava- ma izučijem i svojom vanrednom ljepotom ona bi se osobito ponosila u svečanostima u svome selu. Svaki put kad bi prolazila mladići bi uperili oči u nju, i ona poniknu, dočim su svi cijenili da to radi od skrom- nosti, i da od stida obrazi joj se crvene; nije bilo tako, nego je to bio izraz njezine zadovoljštine i radosti, jer ju svi priznavaju lijepom, a ispod poniknutih trepavica oči joj osobito