Br. 247.

PRAVA CRVENA 1

 

U DUBROVNIKU, 13. Novembra 1909.

 

sa donašanjem u kuću ili s postom na godinu K. 6; na po
surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko
je predbrojen | za došasto

Cijena je listu

| četvrt godine

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

 

 

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

Pretplata i oglasi šalju se
zahvale i priopćena plaća se

 

 

 

IMS

Administraciji. Pisma \ dopisi Urednitom — |
30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužijivo u Dubrovniku. |

 

 

U našoj Monarhiji svaki se čas po- sovanje itd.

'su bili od Krune postavljeni, i od koa-

'licije primljeni, kako opće tajno gla-

javljuju ministerijalne krize. Moogi poi Sada su pregovori i u Beču iu ia
dogju do vrhunca veoma vješti i 0- gt. y Beču poznati mešetari Poljaci

kretni ljudi, ali jer pritežu — a to je)_ a na glavi im Olobinski — gleda-
maldane vavijek — za Nijemce preko |; omekšati Slavene da popuste od
razložite mjere, ili jer hoće da barem |Q: e OR

: : M) svoje otporne opozicije; ali je sva ,pri-
u nečemu pogode Slavenima, #8 njih lika da neće omekšati (Slavene, i po
diše se pariamentarna M: pregova- tome ili bi trebalo upotrebiti svemožnu
anjima gledaju sko je ikako moguće oblast $. 14 i voditi javne stvari bez
prikrpiti il zakrpi grdor; : kot ve parlamenta, ili popuštiti  zahtijevima
de da se nikako ne može ni na ze Slavena, ili kao skrajno srestvo raspu-
ni na dobre, onda polože uruke ni. štiti parlamenat. Raspuštiti parlamenat

lizvrši niti jedan od onijeh uvjeta, koji |

ne svoje odreke, i novo ministarstvo
počme iznova trpjeti Sizifove muke.
Neće biti ni sva krivina u strančarenju
pojedinijeh ministara, jer organizam
vladin u Austriji tako je kompliciran,
tako je zamršen, da dosta je i najma-
nja sitnica a da vas stroj stane.  Tre-
balo bi svakako ili preudesiti organi-
zam, ili osloboditi ministarstvo cd spo-
na parlamenta, i preurediti ga kako bi
bio koristan i uspješan za Monarhiju:
jer ovako zoblje najbolje snage, naj-
bolju volju, priznate vrline, a da o
svega paka na svrhu ništa ne bude i
da se svaki čas navraćamo ispočetka.
Kako je moguće, da uz različite jezi-
ke, uz raznovrsne: težnje dobro uspi-
jevaju istodobno razni sabori, dva par-
lamenta i dvije delegacije? Kako mi
shvaćamo stvar, sve bi se te poteško-
će obišle kad bi se saborima dala ve-
lika sloboda u stvarima, koje utištu
pojedine krunovine, i kad bi jedan
parlamenal odlučivao o skupnim  pro-
bicima i gledao da zakoni učinjeni od
pojedinijeh sabora ne donašaju štete
drugijem krunovinama ili drugijem po-
krajinama, biva kad bi Monarhija o-
snovala se na federalističkoj bazi; ali
sva je prilika da će se upadati iz zla
u gore, dok ljuta nevolja ne prisili
glavne faktore, da dadu taj jedino spa-
sonosni oblik svojoj vladi. Eto i sada
i u Beču i u Pešti oba su ministar-
stva predala svoju ostavku; u Austriji
nezadovoljni Slaveni podigli su op-
strukciju, parlamenat ne može da radi
i ministarstvo predalo je ostavku vla-
daru; u Pešti pak pojavila se jaka
struja, koja traži od Krune mnoge
koncesije, hoće da razdriješi svaki vez
sa našom polom carstva, a neće da

PODLISTAK.

Luigi Vampa.

Kalabrija Abbruzzi i rimska pokrajina dali
su uvijek veliki broj razbojnika, i priča —
koju iznašamo — pripovijeda baš o glaso-
vitom hajduku, koji se rodio u Pampinari,
selu blizu Rima.

Luigi Vampa bijaše sin prostoga čobana
iz Agnani, koji je živio od teciva male
svoje stoke, čigovu bi vunu prodavo u Ri-
mu te mlade kozliće, i skucko bi toliko da
posve siromaški prežive sa svojijem. Kad

do momka Lujo ugje u službu kao
čoban u kneza San Felice, i preko dugi-
jeh ura plandovanja jadao bi i uzdisao jer
nemože radi siromaštva naučiti čitati i pi-
sati, što mu je bila najviša želja. Ipak je-
dan dan dok je razbijao glavu o tome, ba-
ne mu divna misao. Sutra dan otigje u žu-
poika Palestrine i zamoli ga, da ga uputi
u čitanju i pisanju. Dobri ga svećenik opo-
mene, da stvar nije tako laka, kako se nje-
mu čini, i da se to ne može ogjebaviti u

Veličanstvo!

\ Zastupstvo Dalmacije, ovog primorskog
| dijela kraljevine Hrvatske, sazvano Previ-
'šnjom Poveljom od 12. rujna 1909. na vi-
jećanje u Zadru, da svojim zakonodavnim
djelovanjem omogući redoviti ustavni na-
rodni razvitak i napredak, osijeća otačbeni-
čku potrebu i podaničku dužnost, da uz
izraz poznate svoje vijernosti i odanosti,
iskrenim pouzdanjem stupi pred prijestolje
Vašeg Veličanstva svoga kralja, te iznese
tegobe koje tište ovu osiromašenu zemlju
i njezino pučanstvo.

Ova pokrajina hrvatska, otcijepljena od
matere zemlje, a privremeno pripojena, proti
svakom pravu, kraljevinam i zemljam za-
stupanim na carevinskom vijeću, prepuštena
je, bez dovoljne ustavne obrane, samovolji

bilo bi pogibeljno: vladati po $. M4 uprava koje joj bivaju nametnute od sredi-

 

1o korjenita lijeka; dakle sva je prili-
'ka da će dogovori trajati i dalje bilo
\pod ovim bilo pod drugim ministar-
| stvom. U Pešti je i još gore, jer eto
e dogovori vode odavna bez ikakvo-
ga uspjeha. Mi ne možemo željeti da
\ostane_ ministarstvo, koje je tužnu Hr-
\vatsku preko reda unesrećilo, a opet
zahtijevi koalicije taki su, da bi mogli
staviti u pogibelj velevlasni položaj na-
še Monarhije: tamo će biti mnogo go-
ra borba i raspletaj lako može biti kr-
vav i udesan.

Uhvat je, da će dobrota i mudrost
|Vladareva- doskočiti tijem nevoljama,
koje strašno prijete miru i napretku;

|svakako mi Hrvati želimo, da Banovi-

 

 

more, koja je gnjavi i duši,

| magjarsko ministarstvo.

Dvije adrese.

| Donašamo i adresu pravaške stran-
ke, koju — osim forme — skroz i
skroz odobravamo, jer naglašuje da-
pače otprto traži ujedinjenje sa mate-
rom zemljom; a što je najvažnije ne
prepušta narodnoj volji u Herceg-Bosni
ujedinjenje sa materom zemljom, kako
je učinila adresa »hrvatske stranke«,
nego ište da Kruna izvrši obveze pra-
ma zavjernicama i prama ptisegama,
koje su slavni prešastnici Njegova Ve-
ličanstva našega kralja učinili saboru i
narodu hrvatskomu; a na svrhu jer
naglašuje osim spoja sa mrežom že-
ljeznica u Monarhiji i mnoge naše dru-
ge potrebe i nevolje.
Adresa glasi:

 

 

 

 

| malo sati, kako on računa, nego da se ho-
će napornog truda od kojega mjeseca, i to
ako bi u njemu trajala stalna živa želja ko-
\ju je iskazao. Osim toga kako bi on mo-
\gao zapuštiti stado i dolaziti do njega sva-
\ki dan bez zla i štete?

Momče tako se snuždi na te riječi, da je
i sam pop sažalio jer ga je tako odbio, pak
domislio se da on tri puta u sedmici ide
govoriti misu u drugo selo, ne vele dale-
ko, i da je prolazio preko onijeh rudina,
gdje je Lujo čuvao ovce, pak samo neka
ga on dočeka nedaleko od puta, i on će
mu rado davati poduke. Momče otskoči od
veselja, i zavjeri se da će u dane ustanov-
ljene čekati pokraj puta, i vas oplakan iz-
ljubi u ushićenosti popu ruke. Tekar mu
bijaše onda "deset godina, i iskaživao je
toliku oštrinu pameti, toliko mu je tvrda
volja bila da nauči, da ga pop u malo mje-
seci posve dobro uputi u čitanju, nabavi
mu knjiga i kupi mu uzorke, po kojijem
da se ravna u lijepomu pisanju. Dječak od
onoga kratkoga podučavanja od malo ča-
saka toliko se okoristio, da je mnogo šta
naučio sam po sebi, dok bi pripasio na

 

 

osim što bi bilo nasilno, nebi donije- |znih vlada.

U nijedno doba, od kada se Dalmacija
nalazi u protupravnom sklopu nasljednih
zemalja Vašeg Veličanstva, nije državra sre-
dišnja vlada brigala se da bi kako treba u-
napredila, bilo na kojem polju narodnog ži-
vota, dobrobit ove zemlje, nego je u prvom
redu i u svako doba svu svoju brigu po-
svećivala nastojanju, da spriječi njezinu za-
konitu težnju ujedinjenja sa materom ze-
mljom. Sredstva koja je u tu svrhu upotre-
bljavala, često su umjetno ishitrena i po-
sve nenaravna, tako da još i danas u ze-
mlji, po svojem pučanstvu skroz hrvatskoj,
ne gospoduje domaći jezik, nego je isti
podvržen, bilo u ime proračunanog strančar-
stva, bilo u ime zlo shvaćene državne uužde,
jezicima tugjinskim; a na kulturnom i gospo-
darstvenom polju cijela pokrajina je podvr-
žena sustavu osiromašivanja i izrabljivanja.

Dalmacija, koja je prije sve potrebe ua-

 

na odahne, i da se liši one nevoljne mirivala iz vlastitih sredstava, koja je imala
a to je|bujno razvijenu trgovinu sa svim susjednim

zemljama i po kopnu i po moru, od kada
lje pod upravom središnjih vlada Vašeg Ve-
ličanstva, sve je to dublje ekonomički pa-
dala. A kako je bila ne samo u svemu pri-
kraćena i zapostavljena, nego kako nije bilo
ugovora kojeg je monarhija u zadnjih sto
godina sklopila a da nije bio na očitu štetu
našeg naroda, tako je, bez ikakve obrane
i bez ikakve naknade sa strane države, ova
zapuštena naša pokrajina ostala prepuštena
dugotrajnoj svakovrstnoj ubitačnoj utakmici,
koja je prouzročila propast trgovine sa su-
sjednim zemljama, propast većine domaćih
obrta, propast njekoč moćnog i glasovitog
brodarstva.

Kako se za pridignuće zemlje kroz cijelu
dosadašnju upravu nije ništa trajna i su-
stavna radilo, plodovitost je zemljišta pala,
krasna polja su pretvorena na mnogim pre-
djelima u močvare, planine ogoljene, tako
da suša i vjetrovi, povodnje i krupa unište
često veći dio mršave ljetine. Blago, prije
lijepi izvor blagostanja, spalo je na nezna-
tno vrelo dohotka.

 

 

 

\ovce. Taj dogogjaj dopre do uha gospodi-
\mu knezu, i ovaj čudeći se pronicavosti i
\tvrdoj volji dječakovoj, zaželi da ga vidi, i
kad ga ugleda gojna i veoma razumna i
hitra, naredi svomu zapostatu da ga primi
u svoje podvornike, hrani, odjeva, obuva, i
još da ga plaća mjesečno po dva skuda, a
da ga pušti slobodna učiti svaki dan po
nekoliko sati. Dječak okoristi se blagosti-
vosti svoga gospodara i prione učenju.
Ipak mladi Lujo dok je još timario svoje
ovce družio se je s jednom manjčicom dvi-
je godine mlagjom od njega, po imenu
Tereza, koja bivši se rodila u Valmontoni,
bivši izgubila oca i majku, kao sirota slu-
žila je kao čobanica. Bezazleno i naprosto
oni bi se svaki dan sastajali, igrali se i smi-
jali. Lujo i u službi kneževoj ne zaboravi
staru svoju drugaricu, i kako je rasao u go-
dinama prosto djetinsko prijateljstvo pretvo-
ri se u ljubav. Ipak je Lujo marljivo učio,
i iza kako je izvrsno naučio čitati, pisati i
računati, dade se na risanje, u čemu je ta-
kogjer dobro napredovao ; učio je neprestan-
ce, a bili mu ostao okrajak vremena, pole-
tio bi da se porazgovori Terezom, Svakoga

 

U poljodjelskoj, vinorodnoj te primorskoj
zemlji, po položaju od prirode blagoslov-
ljenoj a od ljudi upropašćenoj kao Dalma-
cija, dospjeva i zato pučanstvo u sve to
veći dug, u sve to veću nevolju, što sva-
kovrsni nameti svakim danom rastu, a pri-
hodi padaju.

Većina pučanstva naše zemlje, lišena do-
maće dovoljne zarade i dobitka, prisiljena
je u velikoj množini da traži svoj ekono-
mični spas u iseljivanju, a ono što kod
kuće ostaje ima se boriti, ne samo sa ni-
gdje nevigjenim nemarom državne vlasti,
nego i sa utakmicom tugjih državljana, ko-
jima je baš u Dalmaciji širom otvoreno i
naše more a po tom i cijelo primorje.

I kao da sve to nije dosta, središnje vlade

do našeg narodnog ujedinjenja, ostaje za
cijeli narod kraljevine Hrvatske zakonom
pa i za zastupstvo Dalmacije ona je i da-
nas zakon, koji se ima čim prije izvršiti u
granicam narodnog i državnog prava hr-
vatskoga.

Veličanstvo! Kad su predstavnici naroda
hrvatskoga g. 1791. radi obrane svoga u-
stava od njemačke centralizacije, njeke po-
sle svoje državne uže privezali Ugarskoj,
učinili su to uz izričiti uvjet, da zajedni-
štvo sa Ugarskom ima potrajati »dok se
ne osvoje oni krajevi Hrvatske, koji su pod
Venecijom i Turskom, i dok se tolik broj
županija ne nagje na okupu, da Hrvati sami
uzmognu uzdržavati jednu političku oblast«.

Ovaj uvjet naših pregja danas se može

 

vodile su takovu prometnu politiku, da Dal-
macija još ni danas nema toliko traženih
trgovačkih željezničkih puteva, i nastoje, uz-
prkos opstojećih zakona, da ovo odijeljenje
od svijeta i u buduće potraje. Pa i same
zaštitne carine, valjda i korisne za ostale
djelove monarhije, ubitačne su za nas, jer
poskupljuju živež koji mi moramo u veli-

 

 

 

 

 

 

|krepčinu niti odvažnost

koj množini uvažiti.

Na taj način može se ustvrditi, da je tr-
govina i promet cijele monarhije umjetno
baš naperen na konačnu propast ove zemlje.

Da i prosvjetni napredak u ovim teškim

bez ikakvih velikih poteškoća ispuniti, jer
onaj dio Hrvatske, koji je bio pod Veneci-
jom, davno je pod žezlom Vašeg Veličan-
stva, a onaj pod Turskom: Bosna i Herce-
govina, od lani je takogjer konačno mo-
narhiji Vašeg Veličanstva pripojen, te prema
tomu nema više uzroka da Hrvatska ni u
cjelosti, ni u pojedinim djelovima, bude i
nadalje podložnica Ugarske, odnosno Au-
strije niti to može više dozvoliti Vaše Veli-
čanstvo koje je po položenim prisegam zvano
čuvati zakonitu neodvisnost i zemljišnu cje-
lokupnost kraljevine Hrvatske.

 

okolnostima ne može biti na poželjnom i
potrebitom stupnju, koji se zahtjeva u da-
našnje napredno doba, posve je naravno.

Veličanstvo! Uz ovakove okolnosti i sre-
stva koja stoje na raspoloženje zastupstvu
Dalmacije, uz posve ograničenu, upravo ni-
štetnu samosvojnost koju uživa ova pokra-
jina, svaki zakonodavni rad sabora u Zadru
svagja se na opsjenu, ustavnost postaje ko-
prena nezakonitosti. Nastojanje da se, kako
je prijeka potreba, pridigne zemlja i pučan-
stvo uzaludan je trud, dok god vladaju o-
dnošaji, koji ovu pokrajinu hrvatsku pod-
vrgavaju nehrvatskom organizmu, i u ko-
jem svako pravo hrvatsko isčezava, svaka
težnja hrvatska biva kao nješto protuzako-
nito suzbijana.

Ovakovi nenaravni i za hrvatski narod
pogibeljni odnošaji nije moguće da potraju,
te je skrajnja nužda da ih se popravi, kako
je jedino moguće, onim načinom, koji je
Vaše Veličanstvo nama pokazalo, vijerno u-
govorima i prisegam položenim hrvatskom
narodu.

Prema ugovoru g. 1527. te pragmatičkoj
sankciji od g. 1712. Vaše Veličanstvo je,
slijedeći odredbe Svoje i Svojih Slavnih
predšastnika, dalo nalog još g. 1861. da se
pristupi radnji oko sjedinjenja Dalmacije sa
Hrvatskom, nu onda su potaljančeni organi
vlade umjetnom većinom dalmatinskog sa-
bora plemenite, očinske namjere Vašeg Ve-
ličanstva osujetili i tako ovoj pokrajini i
i cijeloj kraljevini Hrvatskoj neizmjerne štete
nanijeli.

Ali želja Vašeg Veličanstva, da se dogje

je drugoga izbjegavao, a kad bi bio on i
Tereza, u svojoj maštaniji izmišljali su se-
bi sretnu budućnost, te bi se dugo i dugo
o tome razgovarali, te su snovali i izmišlja-
li kako će s vremenom biti sretni i čestiti. On
bi naravno sad izmišljo, da će postati va-
ljani slikar, sad hrabri vojskovogja, a ona
sva bi se rastapala kakvoga će čestita i u-
gledna muža imati. Koliko je više rastao
toliko je u Luju rasla oporna ćud, vrhsebi-
tost, čemu je dosta doprinijelo samoća io-
durnost da druži sa prijateljima; i tako su
ga se momci više bojali nego ga ljubili.
On nije podnosio da ga iko krivo pogleda,
a kamo li uvrijedi, i bio je pohitnijeh šaka
ma svakoga, ko bi mu na put stao. Nitko
mu nije mogao vrha doći, samo je Tereza
imala neograničenu vlast vrh njega: štogod
bi ona zatražila, svaki nje hir on bi izvršio
i uprav slijepački nju slušao. Ali ona od
tolike njegove ljubavi više se kočila i jo-
gunila, jer joj je ćud bila lakoumna i ra
strešena, i nije u mlađiću častila muževnu
niti lijepe darove
njegove duše, nego joj najviša radost bila

 

vigjeti onega junaka snažna i prikladne, od

S druge strane ova zakonita težnja za ne-
odvisnošću i zemljišnom cjelokupnosti kra-
ljevine Hrvatske, tako je u srcu i volji na-
roda ukorenjena, da nema sile, koja bi tu
zakonitu težnju u narodu hrvatskom ugu-
šila; a kako nijedan narod pod žezlom Va-
šeg Veličanstva nije dokazao, da bi Preja-
snoj kući Vašeg Veličanstva bio odaniji od
naroda kraljevine Hrvatske, nije pravo što
razne vlade Vašeg Veličanstva od nekoliko
godina postupaju sa Hrvatskom kao da je
to zemlja buntovna i bezpravna, izvan za-
kona; nije pravo što se širom kraljevine
Hrvatske hoče silom, a pod krinkom po-
državanja javnog poredka, da podigne slu-
žništvo nad slobodu, bezakonje nad pravo,
neodgovorni absolutizam nad ustav.

Mučiti jedan narod kao što se muči na-
rod Hrvatske, cijepati ga na razne politično-
upravne skupine, podvrgavati ga silovitosti
i izrabljivanju drugih naroda, pogibeljno je
i može u danim prigodam postati, osobito
na granici, uzrokom slabosti monarhije.

Ne rade ni pravedno ni u korist monar-
hije Vašeg Veličanstva one Vlade, koje u
svim važnim i odlučnim časovima sustavno
i protupravno onemogućuju svaku ustavnu
riječ i odluku narodu, koji je bio najači be-
dem prijestolja i monarhije Vašeg Veličan-
stva, pa i u važnoj tuskorašnjoj prigodi pri-
pojenja Bosne i Hercegovine nije bilo do-
zvoljeno narodu hrvatskome sudjelovati,
prem se dogogiaji u njegovoj domovini

 

njega najviše ticahu i tiču, i prem je u pr-
vom redu bio i imanjem i životom svojih
sinova izložen strahotam rata, koje su svaki

\kog su se svi bojali i prčdali, gdje se po-

korava kao priprosto štene na svaku nje
volju, i gleda joj u svemu zadovoljiti. Što
god je on dobivao trošio je u nakite i vrp-
ce za svoju Terezu, i ona okićena i fino
odjevena postade najljepša i najuglednija
seljakinja od cijele Sabine. Tijem naprava-
ma izučijem i svojom vanrednom ljepotom
ona bi se osobito ponosila u svečanostima
u svome selu. Svaki put kad bi prolazila
mladići bi uperili oči u nju, i ona poniknu,
dočim su svi cijenili da to radi od skrom-
nosti, i da od stida obrazi joj se crvene;
nije bilo tako, nego je to bio izraz njezine
zadovoljštine i radosti, jer ju svi priznavaju

 

lijepom, a ispod poniknutih trepavica oči
joj osobito