Br. 248, FRANA CRNE U DUBROVNIKU, Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po | četvrt godine surazmjerno; za dnozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, siliatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik PRANO SCHICK. NMM Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za- zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po reiku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. God. V. Idealna i realna politika. Mnogo puta u novinama je prigo- voreno našoj stranci u Banovini, da vodi nekakovu idealnu politiku, koja osim akademskih rasprava i prepiraka narodu nikakve koristi ne donaša. Ti, koji ustaju, da tijem našu stranku o- bjede, zagovaraju realnu politiku, ili, ka- ko su je negda prozvali, novim kur- som, te vele: Mi Hrvati razdijeljeni smo na razne djelove, i svaki dio na- lazi se u različilomu političkomu po- ložaju, prama idealu svijeh nas, |. j sjedinjenju. N. pr. Istra de juce et de facto pripada ovoj poli Monarhije; Dalmacije de jure pripada Hrvatskoj, de facto pripada ovoj poli Monar- hije. Hrvatska, uz ograničenu slobodu, pripada onoj poli Monarhije, a dopo- . kon Bosna i Hercegovina ne pripadaju niti jednoj niti drugoj poli, a da ne govorimo o manjim djelovima, Realna politika dakle ima tražiti najprije to, da se svaki dio ekonomski utvrdi koliko više može da pripravlja narod kako bi svakim danom to glasnije iziskivao ja, dočim daje ko milostinju jedan si- ćušni dio od svijeh prihoda, a i taj doprinos ogorčuje prigovorom, da ona hrani pasivnu zemlju? Nije li D.r Frank onaj, koji je stekao veliko ime baš za to, jer je domovinski uvijek naglašivao tu ljutu prevaru i to nemilo isisavanje našega naroda? Nijesu li i u Banovi- ni i drugovdje pripadnici naše stranke nadasve se tome posvećivali, da osnu- ju razne štedionice, i tijem da dopri- nesu kako bi narod postao samovlastan, neodvisan? Nijesu lf/ — pitamo — osnovatelji družbe »sv. Ćirila i Meto- da« za Istru bili pravaši? Neumitna povjest jedan-dan će zlatnijem slovima naznačiti velike zasluge klera oko osni- vanja raznijeh štedionica; a taj kler u ogromnoj većini bijaše vijerni slijed- benik Ante Starčevića. Prigovara se, da bi pojedini dio imao raditi prama položaju u kojom se na- lazi, kako smo gori izložili; to bi bila realna politika, jer se kaže, tijem stvo- rili bi se dobri i čestiti Hrvati, koji se ne bi zanašali pustijem imenom, nego ne gubeći s vida konačni cilj posluži- pravo na sjedinjenje, dok ekonomski dobro snabdjeven, kako što su tili, Česi, prisili vrhovne čimbenike da mu želji zadovolje. Ali pitamo, i to razlo- gom: ne vodi li i naša stranka isto-| dobno uz idealnu i realnu politiku? Na! taj upit postavljamo odgovor, i toga potkrijepljujemo slijedećim očitim činje- nicama: Program naše stranke zahtije- va, da svaki dio prima potpuno svoje prihode od raznih nameta i poreza, a tijem zagovara da bude svoj u vlastitoj kući, i da se vlada po ćesi svojoj. Ko! je — pitamo — stvarnije i odvažnije ustajao, da Magjarska ne ispija krv! tužne Hrvatske? Ko je pustijem broj- kama dokaživao, koliko Magjarska pro- fućka našijeh novaca, narodnoga zno- li bi se ustavnijem srestvima, da pri- prave teren za sjedinjenje. Taj prigovor ne uzimlje u obzir sve ovo: prvo, da je naš narod u većini osvjedočeni Hr- vat, i kao takav u svakoj zgodi nagla- šuje jedinu svoju želju, (da se dogje do sjedinjenja; drugo, da kazati; oko- ristimo se nagodom i ustavnijem pu- tem tražimo svoja prava, hoće rijeti priznavati svemoć Magjarske, koja je otprije prikriveno i prevarno nagodu utemeljila, iza kako je namatala Hrvate ponudom bijeloga lista hartije, pak je vuhveno prekrojila jedan od glavnijeh paragrafa; dočim od »riječke resoluci- je« bezobzirno i bezočno vrijegja na- godu i nasilnim stanjem u Banovini ne dopušta hrvatskom saboru da prosvje- duje i svoje pravo traži. Nije li ponov- ljena nagoda, a d% Hrvatska nije bila pitana? Nije li nametnuta pragmatika proti volji delegata? Nije li slijedila aneksija bez Hrvatske ? Nije li napokon priznanje nagode priznavati pravo tla- čitelju, da goni nepravdu do kraja? O- sim Magjarske ima.i drugi čimbenik, zadnja istancija za narodne pravice, a to je Kruna: pak pitamo, nije li naj realnija politika ako naša stranka neće da ima posla sa tlačiteljem, koji nigda neće da udovolji našijem pravicama, ne- go baš napire na Krunu i traži da ova, kako zadnja istancija. presudi na uhar Hrvatske ? Ali baš, kad se govori i o politici, koja se osniva na nagodi, pitamo, ni- je li naša stranka u Banovini dala mo- gućnost koaliciji, da otigje u Peštu i da se ondje na ustavnomu polju pro- slavi na obrani hrvatskijeh interese ? Tijem je najbolje dokazala, da patriot- ski ćustvuje, i da ako je načelno uvje- rena, da je ta borba pogrešna, jer iz- megju slaboga i jakoga ipak je svoji- jem glasovima odlučila, da tamo idu. Ako se pak dogodilo što i staromu jaganjcu sa vukom, čim stranka to žali, tješi se jer ima očiti dokaz, da je dobro predvigjala ispadak. Navoditi dakle po- jedine djelove, da se ne obzirući ni na Nijemce ni na Magjare vapi od Kru- ne lijeka svojijem jadima; to je cije- nimo najrealnija politika, i kad bi je svi prihvatili, držimo da bi nam druge ptice pjevale: jer glas naroda, i ako odma nije uvažen, ali kad je jedno- dušan i neprestan, postigne što traži. jer istoričko pravo jesu svete obveze Krune prama narodu, i jesu zavjernice i prisege, date hrvatskomu saboru, dok je ovaj bio neodvisni čimbenik, jer je sam sebi izabirao bana, a preko bana je izravno ugovarao sa Krunom. Tražiti da to sveto pravo bude oživotvoreno, nije li najrealnija politika, koja o jednom sijeće glavu svijem onijem, koji gnije- če prava Hrvatske? Neka se slobodno uzmu sve adrese naše stranke, neka se na najtanji kantar postave njihove izjave, pak će se vidjeti, da naša stran- ka nije samo lebdila u zraku, uz idealne misli i programe, nego je faktično bra- nila svoje pravo tvrdijem dokazima i iz povjesti i iz narodnoga života, a istodobno zagovarala i ekonomske i prometne i kulturne probitke za svoj narod. Dakle, neka nam se ne prigo- vara idealnosti; mi stojimo na tvrdomu oslonu fakata i isprava, koje se moraju u obzir uzeti, i prama njima ištemo na- rodno dobro! Sa sastanka saborskoga kluba Starčevićeve čiste stranke prava. Saborski klub čiste Starčevićeve hrv. stranke prava vijećao je dne 10. ov. mj. u prisuću svih svojih članova i pretresao sva aktuelna politička pitanja. S veseljem je konstatirano, da u svih članova klubskih vlada potpuno sugla- sno shvaćanje kako glede općeg poli- tičkog položaja, tako i glede načina i srestava, koje valja da stranka upotre- bi u svrhu očuvanja bitnih interesa hr- vatskoga naroda i unapregjenja pro- Prigovara se, da naša stranka upire|grama od g. 1894. na hrvatsko državno pravo, dočim reali- ste za ljubav »Srba« neće da ga isti- ču, nego ističu narodno pravo. Ne ve- limo, da je od velike važnosti i narodno pravo, ali nije od presudne važnosti, Klub je jednodušno odobrio sav do- sadanji rad i taktiku vodstva stranke, a napose svog umnog presjednika dr, Josipa Franka. Tečajem vijećanja stvoreni su vele- važni zaključci. Poimence spominjemo kako one zaključke, kojima klub osu- gjuje današnji neustavni režim, te su- stavne napadaje na katoličke svetinje, tako i one, kojima se izjavljuje za op- će pravo glasa, te zaključuje povesti jednu opću narodnu akciju proti juli- janskim magjarskim školama u Hrvat- skoj. Osim ovih stvoren je još i jedan po hrvatski narod veoma važan finan- cijalni zaključak. Konačno je klub zaključio obratiti se skorih dana s poslanicom na hrvat- ski narod, u kojoj će razložiti političko stanje i pokazati puteve, kako da se hrvatskomu narodu pomogne. Kuropatkin i aneksija. Nedavno smo čitali, kako je glasoviti ru- ski vojskovogja Kuropatkin pisao u »Ru- skoje Slovu« o odnošajima ruskim te i na- še monarhije; te je tom prilikom oštro o- sudio politiku Iswolskoga u pitanju aneksi- je. U toj svojoj kritici navagja svoje izjave, što ih je on nekom zgodom iznio: kako da se podijele uplivi i ruski i naše monar- hije na Balkanu. Kako sam ja mislio: to je već prije 30 godina bila Rusija izjavila, prije rusko-turskoga rata; kako i Srbija i Bosna-Hercegovina spadaju pod uplivnu sfe- ru dunajske monarhije. O tome se je po- čelo raspravljati u proljeću g. 1876 u Reich- stadtu. Oberstar Barensoff piše u svojem djelu »Iz prošlosti«, kako je poslanik ruski Nowikoff na bečkom dvoru bio se 16. de- cembra 1876. izjavio, kako bi bilo. poželj- no, kad bi Austro-Ugarska već tada prisvo- jila Bosnu i Hercegovinu«. Kuropatkin u tom svojem članku sjeća na poznati članak bivšega ministra francu- skoga vanjskih posala, Hanotauxa, koji je bio otisnut u Oktobru g. 1908. u »Revue des deux Mondes«, pa dodaje: »na berlin- skom kongresu dobila je Austro-Ugarska evropejski mandat, Bosnu i Hercegovinu vojnički posjednuti i upravljati. Knez Gor- schakoff primjetio je: da to pitanje ovakov može imati smisao — taj smisao je postao historičan — i da Rusija u toj stvari nije PODLISTAK. | Luigi Vampa. u. U ono doba križao je kroz rimsku po- krajinu strahoviti Cucumetto sa svojom če- tom, koji progonjen od vojnika Borbona iz Napulja, bijaše se posakrio u gorama Le- pinskim. Vampa onda zatraži od kneževa zapostata dvocijevku, da se u slučaju može obraniti od kakvog napadaja, i za njega je bila neizmjerna radost dočepati se ubojite puške, kojom bi u slučaju obranio milu Terezu. Zato je po cijeli dan gagjao u ni- šan, i tako se usavrši u tome, da nije bilo tice koju on ne bi na let ubio. Jedan dan okolo sutona, dok je sakupljao svoje stado da ga povede u ovčarnicu, za- čuje u daljini bijesni klopot konja. Malko postane, i ugleda nakon malo časa gdje je- dan konjanik leti na sav mah, a da ga drugi progoni. Prvi konj bijaše već umoren, i u divljemu trku popušti, dok je drugi letio na sav mah, i do malo ga dostigne. Kad ga dostigne začuje se hitac iz kubure, prvi konj posmne i pane, baš ispred Luja Vampe i gizdave Tereze, Prvi konjanik još se ne bi- jaše podigao, kad mu drugi otprto kaza, da se ne miče ako mu je draga glava. Lujo u toliko bijaše priskočio, da pomože padnu- tomu, kako bi se izdigao, koji po sreći u padu ne ostane ozlegjen, a padnuti zaviče mu očajno: »Spasi me, momče, i biti ćes sretani« U to zavika oni, koji bijaše na konju: »Neka se niko ne miče!«, i naperio kuburu — bez obzira na Luja — naredi mu_da ustane, pak glasno zaviče: »Ej beno, ti si mislio da je možeš bezkažnjeno opra- viti Cucumettu! Na mjesto poslati mi no- vac za otkup, ti si učinio da me oružnici gone; a sad je red da pogineš; ali ne od puške, nego u strašnijem i golemijem mu- kama. Tvoj ortak, koga si ti namamio, o- bećavajuć mu mnogo novaca, da ti dade konja i da mene izda, kako bi ti mogao u našem sukobu sa oružnicima lasno uteći, već je poginuo, a tvoje će mučenstvo i smrt biti izgled drugijem, da me ne smijedu izdati«. Nije moguće opisati grozno lice garavoga razbojnika; u krvavijem očima očito se o- drazivala silna žegja krvi i osvete. Ipak progonjeni je izgledao miran i spo- kojan, te mu odvrati naprosto ove riječi: »Ti si me zatočio bez ikakvoga prava, a ako sam ja nastojao pobjegnuti, poslužio sam se naravnim pravom. Ti si oružan, i stoga mi prijetiš; ja nemam čim da se bra- nim, ali te ipak prezirem i ne bojim se tvo- jih prijetnja«. Lujo u tijem odvažnijem ri- ječima upozna sebe, i silno se u jedan čas zaljubi u onoga gospodina, te kako je bio naprasit s iste stope skokne ispred razboj- nika i reče mu: »Cucumetio, jesi li ti onaj, o kome se pričaju tolika junaštva? Po tvo- me djelu ja sudim, da junak nijesi; bićeš krvopija ali nikako junak! Sramota je na- ripiti na neoružanoga i padnutoga viteza, koji kako sam čuo, bježao je iz nasilnoga zatočenja tvoga«. Cucumetto ma te riječi glasno se nasmija, pak od jednom strogim licem zavika: »Što se prtiš ti momče! Pra- štam ti za lijepe oči te djevojke, koja ima biti tvoja sestra, i njoj zahvali ako te ne ubijem ko pseto! Ona je veoma vigjena, i radi nje neću da postupam proti tebi. Gleda me tako molećijem očima, da joj me mogu ne pogoditi, a kad je jedanput snubim za sebe, onda ću obračunati s tobom«. Silno plane Lujo na te riječi, i u svojoj bjesnoći navali na razbojnika, ne promišljajući da je onaj dobro oboružan a on bez oružja, jer mu puška bijaše u bližnjoj spilici, gdje bi se zaklonio od ružna vremena on i Te- reza. Razbojnik potegne iz kubure i po- godi Luja u rame; ali on, ne osjetiv ranu, zgrabi ga preko života, skine s konja i sle- gne ga podase, i stavši mu koljenima na prsi, u očajnom naporu zadavi ga, i stra- šan u izgledu skine se šnjega kad ga je vidio već mrtva. Tad oskoči i obrativši se bjeguncu, koji je sav ostao preneražen i smeten na tome groznome prizoru od malo časaka, reče mu hladnokrvno: »Sad gospo- dine uzmite konja vašega progonitelja i le- tite milijem vašijem, koji po vašijem rije- čima imadu biti u strahovitoj bojazni zbog vas. Put vam je otvoren, bježite, jer bi do malo mogli doći njegovi ortaci, i tad bi ste za stalno poginuli«. Ovaj pristupi čobanu, pruži mu ruku i reče: »Dopusti, hrabro momče, da ti stisnem junačku desnicu. Zna- budi da si darovao život knezu Sindbadu«. — Hvala kneže. — Dogji u Rim u moju palaču, i primi- ti ćeš nagradu koju zaslužuje tvoja odva- žnost, tvoje junaštvo ! — Hvala kneže; za moje djelo ne trebam nagrade. Ja sam pedepsao zločinca jer je uvrijedio moju zaručnicu, a kako sam tebe obranio bio bi obranio i svakoga drugoga. — Bilo na tvoju, ali spomeni uvijek, da ti knez Sindbad duguje život, A sada do- pušti, da darujem tu kukavnu djevojčicu, koja se je od straha skamenila i prenemo- gla, sa ova dva dijamanta, od kojih se raz- bojnici nijesu sjetili. Neka ih čuva kao u- spomenu junaštva onoga, koji će joj do ma- lo biti mužem, i kojijem se uvijek može ponositi. To rekavši otkopča sa svoje ko- šulje dva dragocijena dijamanta, i udvorno pruži ih djevojćici, koja sva smetena ne znadijaše što da čini. Lujo joj namigne da primi, i ona primi dar u velikom zanosu, jer ju svu zaokupi silno svijetlucanje, toli- ko da je pri tome zaboravila da je Lujo ra- njen i da ondje leži mrtvac, žrtva njegovi- jeh ruka. Knez ponovno pozdravi Luja i upita ga da mu maznači put koji vodi u Rim, uzjaše razbojnikovog konja i poleti ko strijela. Lujo pospiješi da otjera ovce, da se ukloni s onoga nesretnoga mjesta, a Te- reza mu pripomogne u tome. U to opet se začuje strahoviti bahat konja, i u jedan tren pojave se dvadeset oružnika na konjima, koji opkoliše Luja i narediše, da se ne kre- ne. Pitaše ga, je li vidio čovjeka, koji je bježao na konju, i Lujo im pripovidi cijeli dogogjaj. Vogja oružnika sjaše i u ime za- kona naredi Luju da se preda, jer je uap- šen. Zaludu se on otimao, skoče svi i po naredbi vogje vezaše ga. Uzalud je jadna djevojćica plakala i prosila milost; oni joj se narugaše i zakinuše ju. Hudi vogja, ko- ji se je nadao, da će primiti bogatu na- gradu, kojom je bila ocijenjena glava Cu- cumetta, videći da je izgubio jer je mladić usmrtio onoga razbojnika, reče onome pa- stijeru, kojega je začugjeno gledao, da ne vjeruje ništa od onoga što je on kazao, da je i on jedan od ortaka onijeh razbojnika ; da je on dogovoran sa ostalijem razbojni- cima, da oplijene svoga starješinu, a da su najbolji dokaz od toga ona dva dijamanta, koje djevojćica nosi na ruci. — Ove mi je darovao knez Sindbad — za- viče ona — kunem Vam se, gospodine. — Mogo bi ti vjerovati, da ti ih je da- rovao kad bi te bio vidio u njegovoj pala- či, ali ovdi na otvorenomu, još pred očima ovoga neotesanca, nikako ne mogu vjerovati. Na tu uvrijedu trgne se Lujo, i htjede da navali, ali deset snažnijeh mišica stane ga pritiskati. Ipak on bijaše preko načina sna- žan, a u onom času u silnom ijedu potro- struči se njegova snaga. On se izmakne iz ruku oružnika, i silnim zamahajem tisne o- nu dvojicu, koji su ga držali, i oni kd snop padoše na zemlju. Pak kroz stazicu kao vjeverica dostigne spilicu, gdje bi se zaklo- nio sa Terezom, kad bi bila velika žega ili oluja. Oružnici skočiše za njime, ali jer je put bio posve strmenit, ne mogoše ga do- stignuti, te počeše okolišiti da dogju do spile. Vogja izvan sebe od ljutine, jer ga je djetetina izigrala, zahvati za ruku Terezu i reče joj: »Ti ćeš mi je platiti, gadna že- netino! Ako tvoj vjerenik pobjegne, na tebi ćemo se osvetiti.« Lujo u spili prihvati pu- šku, i hotijaše da bježi, kad začuje neo- prane riječi vogje; dogje na vrh jedne liti- ce i glasno zaviče: »Divljane, pušti tu dje- vojćicu, ili te ubijem«! Razjaren vogja za- viče: »Pucajte u nj!«, ali prije nego su o- ni potegli iz puške, s litice ugleda se oganj, dim, a u isti čas strovali se vogja na mlju; tane pogodilo ga je po sred Netom Lujo vidi ga pastiti, zaviče Terezi »zbogom«; pritrča do šume i nestane ga. Svi oružnici uzjahaše konje i poletješe za njime. (Slijedi).