est
Ši
LUJANMLI
pol
SMAJMINDUNN
niIu9DEXE
Br. 254
U DUBROVNIKU, 1. Januara 1910
| četvrt godine surazmjerno; Za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine,
polugodište.
Cijena je listu sa donašonjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
smatra se ća je predbrojen i za došasto
godišnje K. 9 — Ko |
0 \ZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 1
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.
PAR
RPAVA CRVENA HRVATSKA
God. VI.
Pretplata | oglasi šalju se
Administraciji. Pisma \ dopisi Uredništvu. — ze |
zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. |
Godina 1910.
Prvim brojem našega lista otvaramo
Novo Ljeto, i, kako je naša dužnost,
čestitamo našijem uglednijem predbroj-
nicima željeno zdravlje i svako dobro,
i obričemo da ćemo i unaprijed istom
odvažnosti, istom nepopustljivosti za-
govarati prave i realne koristi mile
nam domovine Hrvatske, napredak i
blagostanje našega miloga Grada.
Kad se osvrnemo na prošlu godinu,
i nama dogagja se što i mornaru ve-
likoga pjesnika, koji, kad se kraja do-
čepao, gleda prestrašeno i čudi se, ka-
ko se oteo nemiloj morskoj sili. Gle-
damo i mi, i uprav se čudimo, jer smo
izbjegli strašnomu ratu, evropejskom
ratu, koji je bio maldane neizbježiv.
Straha smo se oslobodili, a još ostaju
nemili nameti, da monarhija bude spra-
vna za svaki slučaj, i da se isplate o-
gromni troškovi mobilizacije i otkupa
Herceg-Bosne. A nije nam prošla godina
dala samo mnogo straha, nego što god
je nedaća pratilo je javni politički ži-
vot našega naroda. Hrvatska je bez
sabora; kroje ju i prekrajaju a da ne
smije progovoriti; Magjari ko grdna
hobotnica pružili nemile trakove, da
nas razdijele, prigajave, isisaiu. Herceg-
Bosna i ako pridružena, i ako joj sve-
čano obećan ustav i sabor, čeka da se
to ostvari; ne smije da progovori, ne
smije da kaže što želi: naša pokrajina
pak vidi, da joj se ne zadovoljava je-
dinoi, uvijek naglašenoj želji, da se
združi sa Hrvatskom; gleda da još vi-
si u zraku: jer još nije spojena sa mre-
žom monarhije, i tako joj se uskraću-
je glavni izvor prometa, dobiti i bla-
gostanja. | ako su zakonom zajamče-
ne željezničke pruge od Sarajeva do
Spljeta, i od Knina preko Hrvatske, i
PODLISTAK.
Bilo je sugjeno....
I
Zadnji traci jesenskog sunca obasjavahu
zlatne prame mlade djevojke, koja je na
svojoj taraci vezak vezla. Čas bi prestala
raditi, te naslonivši glavu na ruku uzdahla
bi duboko, dok ne bi suze ko biseri omi-
cale na sitan vezak. Otrla bi tada rupcem
oči i uprla svoj pogled zapadu, gdje je
sunce tonulo u more, Žarko rumenilo pro-
lilo se po njezinom blijedom licu. Sunce je
omaklo u pučinu. I moje je sunce utonulo,
prošapta sirota djevojka, ali ti ćeš žarko
sunce opet sutra na istoku pomoliti, opet
nas grijati, dok moje mene neće lje nikada.
Utonulo je za uvijek....
Već su mirijade zvijezda treptale na ne-
beskom svodu, a ona je još sjedala, uzdi-
sala i suze ronila, dok je ne pozovu na
večeru. U tome je nalazila olakšanje svojoj
boli, pa je nitko nije smetao, jer svaka ri-
ječ, vrijegjala je njezino tankoćutno srce.
U tim toplim jesenskim večerima — mra-
tinja ljeta, kako ih narod zove — duša bi
joj čeznula za nečim što je na domaku, što
će naskoro nestati, kao i tih toplih večeri
punih otajne poezije....
Svaki dan je bila blijegja, jadnija, kao
što je rasla njezina tuga, za koju napokon
mišljaše, da nema lijeka .... U istinu bo-
rila se dugo, dugo.... borba je čeličila,
ali je napokon izmučena, počela klonuti,
je kukavni ženski stvor. Jedan joj
ostajao, kojim do svog cilja mogla
, skojim stotine drugih djevojaka u
iii
okolnostima svrće, ali za njezinu pro-
isti se zakoni ne vrše, i željeni spoj
\ne ostvariva se na golemu| štetu svi-
(jeh nas, i ako se Magjarima pogodilo
'sve što su tražili, i ako se prekršio o-
(naj junctim, koji je bio sa zakonom
\ustanovljen. Prošla nam je godina da-
kle bila jadna, nevoljna, kukavna, ne-
sretna, da nije mogla biti gora; te je
\opravdana nada svijeh nas, da će na-
|stajna godina ako ne biti posve sretna
\ali nas ipak razveseliti kakovom naro-
dnom tečevinom; i s toga prvijem od
godine kO da je panuo kamen s na-
'šijeh prsiju, ko da nam je odahnulo
srcu. Očiti su razlozi te naše nade,
jer u Hrvatskoj nije moguće da se da-
lje. održi neustavno stanje, jer će Her-
\ceg-Bosna primiti svoj ustav i vijećati
\o svome dobru, jer će Slaveni u par-
'lamentu steći viši upliv, i po tome uz-
'dati se je da će nam dati način da se
izdružimo sa Evropom, bilo preko Bu-
\gojna, bilo preko Knina. Sve još za-
\visi od naše dobre volje, od našega
inastojanja, od naše nesebičnosti, da
\ako ne dostignemo sve što vapimo i
i
'želimo, jer to ide postepeno i veoma:
'dugo; ipak steći ćemo barem predu-
\vjete, koji će iiam krčiti staze da sti-.
\gnemo do željenog cilja. |
Vapimo dakle pred Bogom za milu
\
Friedjungova parnica.
U zadnjem smo broju. javili, kako
je parnica svršila nagodom, da je Dr.
Friedjung pripoznao, da su dva doku-
menta izmišljena i da po tomu neće
dalje da se nateže na ostale isprave;
a koalicija je odustala od tužbe, i ta-
ko je stvar po sebi pala. O raznim o-
sobama, koje su ili bile tužene ili bi-
le tužitelji nećemo govoriti, jer otišli
bi na dugo, a našemu je listu prostor
ograničen. Jedno konstatiramo: da je
koalicija izašla slavodobitna; da li pak
po svojoj neporočnosti ili radi drugih
no bili bi se dogodili veliki izvanjski
zapletaji, i radi toga po želji viših (fa-
ktora parnica je bila prekinuta.
Hladnokrvno i nepristrano tu je stvar
istakao u »Hrv. Pravu« Dr. Vladimir
Frank, koji je iz Beča javio ispadak i
svršetak parnice. Iz njegovoga članka
donašamo nekoliko crta:
»Za potpuno razumijevanje ispravno shva-
ćanje Friedjungove izjave, valja prije svega
ustanoviti i znati, kako je opće do nagodbe
došlo. Koaliciji neće konvenirati, da digne
zastor pred svim dogodovštinama, koje su
predhodile izjavama u sudnici.
Pregovori započeli su u utorak u 9 sati
u jutro, nakon što je gotovo čitavi dokazni
postupak bio proveden. U to doba bijaše
SRNA i mona, poe već očito, da će dr. Friedjung i »Reichspost«
2 sani ogjer nećemo raspravlja- | piti od bečke porote riješeni svake krivnje.
ti, s istoga navedenoga razloga. Sta- Niti jedan razboritiji član koalicije nije zatva-
noviti listovi kažu, da se ona rehabi-|rao oči pred ovom nepobitnom činjenicom.
litirala; to idemo da vidimo; ali ako|Odriješujuća osuda bio bi po koaliciju stra-
ona bude zauzeti vladu u Hrvatskoj i šan poraz, pa je trebalo naći način i srestva,
; Š da ne dogje do takove osude.
bude vrludala bez čisto odmjerenogga i . Moa
cilia, i sa mnogo ali mnogo više od- I time dolazimo do viših političkih razlo-
Ja, : k g ge li ga, koji su nedvojbeno igrali veliku ulogu
važnosti, če $ Ja. pose. gor, nego !|kod sklapanja ove nagode. Riječ austrijsko-
e bio onaj, kad je imala punovlast u njemačkih veleindustrijalaca vrlo je uvažena
Hrvatskoj. Jer sva ona odmicanja i|kod mjerodavnih faktora monarhije. Valja i
popuštavanja prama Magjarima treba to znati, da je veći dio austrijske industrije
da ona ukloni i popravi, ako hoće da! rukama snažnih i silnih bečkih novčanih
: . : 2 qu zavoda, koji su prigodom aneksije doprini-
steće narodno povjerenje; a to će biti... . .-
: i s | jeli velevlastnom položaju monarkije zname-
veoma trudno, ako glavni provodići nitih žrtava i stavili odlučujućim faktorima
propuštavanja ne budu se ukloniti sa|silne svoie na raspolaganje. Nije zato čudo,
(Hrvatsku, da joj bude sretna nastajna | političkog polja i prepustiti nekompro- | što se želje industrijalnih austrijskih krugo-
da će godina 1910, postati razdobliem
nove sreće, novoga narodnoga dobra,
tako da će učiniti da junački korakne-
mo prama onoj svrsi, kojoj su se za-
vjetovali još mili naši oci, i za koju
velimo da smo svi spravni i istu krv
proliti.
Nama Hrvatima bila sretna godina
1910!
štenu i plemenitu dušu, taj put bijaše o-
gavan. Voljela je biti nesretnom za uvijek.
Za uvijek biti nesretnom, oh to bijaše stra-
šno za nju, ne, bolje jednom pregorjeti o-
vaj mukotrpni život. A kako se jednom ve-
selila životu ... sreći. Nu odakle je imalo
sunce grijati, otole je led bio.
|
Jelka je bila djevojka, ne kao obični žen-
ski stvor što ga svaki dan susretamo uli-
com, ili vigjamo na plesu ili u kazalištu,
već koja je pronicavim okom shvaćala ži-
vot, svoj zadatak i poziv, pa je tako u-,
mjela sačuvati dostojanstvo ženskog bića.
Nije volila očijukanja s muškarcima, pa je'
iz rana djetinstva uputila se uz svoju majku
u kućanstvo, a preostalo slobodno vrijeme,
upotrebila bi za čitanje poučnih knjiga, ko-
jim se um bogati znanjem, a srce plemeni.
U svojoj 18. godini bila je potpuna dje-
vojka. Ljepota se njezina strajna tijela, pot-
puno skladala sa plemenitošću duha i srca.
Njezina majka bijaše žena slaroga kova:
radina, štedljiva, ali malo čudnih nazora o
životu. Iskusila je što znači nevolja, pa kad
se udala za čovjeka koji bijaše otvorio malu
trgovinu, iz petnih žila nastojaše, da steče,
da se podigue materijalno. Ona je bila do-
maćin. | išlo joj od ruke. Volji se njezinoj
svak pokoravao. Ljubav se ne jede, govo
raše često, te cijenjaše da je u novcu sva
sreća. Doista, ona življaše u miru i spo-
kojstvu sa svojim drugom, a ovaj bijaše
dobričina. Veliki svijet — današnji moderni
— u koji sanjaše udomiti jedinicu kćerku
bijaše joj sasvim nepoznat. 1 dok je Jeika
prihvatila od svoje majke sve dobre strane
potrebite za život, nije joj u glavu nikako
išlo ono o udadbi. Promišljala je da nje-
zin odabranik mora da bude njoj slika i
I
godina; utažimo naše borbe i vražde, | mitiranim rodoljubima,
te uprimo svi ko jedan čovjek za op-| bistrom stanovištu pariteta budu ugo-
će dobro; ako li to izvršimo stalno je, varali bilo s Magjariina bilo s Krunom
da na čistom i|va uvažavaju u vanjskoj politici monar-
kije.
Jedna od najprečih želja austrijskih vele-
: | industrijalaca jest utanačenje trgovačkih ugo-
ay dobro tužne Hrvatske. Ako. je pak vora sa balkanskim državama, napose sa
mila Hrvatska silu propatila i jada vi- Rumunjskom i Srbijom. Sa Rumunjskom već
djela i u Zagrebu i u Beču, mi pono-|je takav ugovor utanačen i netom po care-
som možemo kazati, da im u I vijeću odobren. Značilo bi preći u
u ničemu krivi nijesmo bili, jer su u jeza kad bi tumačili, kako je baš ugovor
nemili udarci dolazili od srpskih uho-|3* Rumunjskom jedan od onih razloga, koji
“lje doveo do prihvata novog poslovnog reda
da, od srpskih prodanih mješina, koji y carevinskom vijeću — ali valja ipak is-
su svemu uzročni i za sve odgovorni. taknuti ovom prigodom, što ističu i mnogo
Da je parnica otišla do kraja, sjegur-| magjarske novine, da pitanje ovog ugovora
prilika u svemu, pa makar bio pripukli si- |sva njihova stradanja, sve one muke i pro-
romah, jedino da im se srca slažu. I želja gonstva što su pretrpjeli u skoro pet go-
joj se doskora ispuni, prije nego što je i | dina dana? Ko bi ocrtao sve one klance
o njoj sanjala. \jadikovce, kojim su se provlačili, da dadu
Pristali mladić, pokrajinski činovnik Pero | oduška svojoj velikoj ljubavi i da sklone
igra veliku ulogu kod raspleta magjarske
krize.
Ali još bi se imao sklopiti trgovački ugo-
vor sa Srbijom i tu valja tražiti glavnu
pobudu nagodi u Friedjungovoj parnici. O-
driješujući pravorijek porotnika do skrajnosti
bi zaoštrio diplomatske odnose Srbije prema
monarkiji, što više, trgovinski bi ugovor na
dugo vremena postao nemoguć.
Eto dakle razloga, što su se u parnicu
dra. Friedjunga i koalicije umiješali oni au-
strijski krugovi, kojima je vanredno stalo
do uzdržanja dobrih diplomatskih odnosa
prema Srbiji. Ti su krugovi i spriječili od
prvog početka istup našeg vanjskog mini-
starstva na korist dra. Friedjunga.
Kao zastupnik ovih krugova umiješao se
je u nagodbene pregovore dr. Baernreiter i
njegova je misija imla uspjeh, nagoda je
dakako za koaliciju dosta mršavo, ali ipak
po nju bolja od odriješenja dra. Friedjunga.
Dakako, taj je uspjeh postignut tek nakon
dugotrajnih pregovora, koji su trajali jučer
čitav dan i danas do podneva. Koalicija je
tražila opoziv, a toga nije dr. Friedjung
dao. Pregovori bili su baš radi toga više
puta prekinuti, ali konačno je koalicija po-
pustila i to većinom glasova, dok se je jedan
dio njezin grozio istupom!
Izjava dra. Friedjunga je kratka i suho-
parna. On samo kaže, »da dva dokumenta
izlučuje iz dokaznog materijala, pa da ne
bi upotrijebio više niti ostale dokumente«.
Za našu je stranku ova parnica u koje-
čem vrlo poučna, stečeno je mnogo iskustva,
koje će nam dobro poslužiti u budućnosti.
Koalicija pak tvrditi će doduše, da joj je
parnica silno koristila, ali ja bi se usudio u
to podvojiti.
Konačno samo još nješto, time ne želim
prejudicirati pisanju našeg novinarstva, ali
na srcu mi je, da to kažem. Naša ie stranka
čisto hrvatska stranka, koja gleda u srpstvu
najvećeg protivnika ostvarenju hrvatske dr-
žavne misli. Zato ona pobija srpstvo kao
takovo. Hrvatska je ideja tako jako oružje
u našim rukama, da već njime možemo po-
bornike srpstva pred hrvatskim narodom po-
bijati i pobiti. Zato nam nije potrebno, da
vojujemo i drugim oružjem, koje nam se
predbacuje kao kleveta. Nije nuždno, da te
pobornike srpstva pred hrvatskim narodom
\na njegove grudi i zagrlivši ga, osjećala se,
\kao vazda u tim blaženim trenucima, ve-
oma sretna. Pa bi mu ovila ruke oko vrata,
(poljubila ga i klikla: »Tvoja ću biti, ku-
|nem ti se«.
N.... iz malena bacio oko na Jelku, pa
kad ova razvila se potpunom djevojkom,
pristupi bliže k njoj, iskazujuć joj svoje o-
sjećaje, dok mu Jelka odgovori svim žarom
mlagjahnog joj srca, svom snagom njezine
duše. Odmah je osjećala da je našla ono,
što joj duša odavna snivala, a u nedalekoj
budućnosti gledala je sebe i Pera pred ol-
tarom združene, gdje ih ljubav svojim vi-
jencem kruni i blagoslove im dijeli. Ali li-
jepe sanje malo po malo raspršaše se.
Prvi dani njihove ljubavne sreće prošli
su mirno, a oni uživali u svojoj ljubavi,
kao lagjar na morskoj pučini, kad ga ugo-
dni povjetarac goni maprijed, dok nijesu
valovi počeli bješnjeti i njihovu lagju kao
malu ljusku orahovu bacati od hridine do
hridine. Njenim roditeljima — njezinoj majci
zapravo — nije bio po ćudi taj brak i sta-
više odma zaprijeke, te ih razdvojiše. Pero
nije imao istina bog zna kakovu platu, ali
je mogao živjeti, jer je bio umjeren u sve-
mu, nu njezina majka uvjčravaše samu sebe,
da njezina kćerka mora biti najmanje go-
spogja sudčevica, ali nije o tom razmišljala,
da li gospodin sudac mora baš zaljubiti se
u njezinu kćer. Istina bila bi joj dala u mi-
raz sve što je stekla kroz 20 godina, ali —
Jelka se zaljubila u Pera, pa Bog. Ona nije
dala o tome ni opepelit, ali je Jelka go-
jila nadu da će jedan dan popustiti, ta ne-
će majka biti srca kamenoga. Zato nije zdva-
jala ni malaksala. Ljubav je to dvoje sre-
tnika krijepila da su i dalje brodili. Nu
\ roditelje da popuste. Ali oni nijesu se o-| |I trpjela je dalje, pa je uslijed toga sa
\svrćali ni na suze njezine, ni na patnje, već njezinog rumenog lica počelo nestajat ru-
su gvozdenom rukom razdirali njezino srce, menila. U kući nikoga nije imala da je u-
koje bi pero opisalo sve njihove patnje,
i voljeli, kako je njezina majka jednom re-
kla, da je vidi mrtvu, nego da njegovom
bude. A Jelka se borila za svoju ljubav,
jer joj je o njoj ovisio život: biti ili ne biti.
Kad bi joj oteščala borba, htjela bi se ra-
stati sa Perom, ali čim bi to pokušala, lju-
bav bi provalila kao silni orkan, a ona na
novo u borbu. U takovim časovima ona bi
mu znala reći; »Moj Pero, naši lijepi snovi
teško će se ispuniti. Bolje, dragi, da se ni-
kada vigjeli nijesmo, ne bi sad ovoliko tr-
pjeli. Zadovoljimo druge, a mi budimo ne-
sretni na ovome svijetu, ali tamo gdje vje-
čna ljubav vlada, naći ćemo se, pa ćemo
vječno skupa biti. Ja ovo snositi ne mogu,
jer što je odviše, odviše«.
On je tješio, kako, to znade srce koje
žarko ljubi. Uvigjet će tvoji roditelji zabludu,
govorio joj on, budi hrabra, ljubav ne po-
zna zaprijeka. Ko ljubi, mora da trpi, jer
ljubav bez pregaranja i nije prava ljubav.
A zar da sada klonemo, da svu našu pro-
šlost pod noge bacimo i zaboravimo sve,
što smo do sada pretrpjeli. Ne, mi nećemo
popustiti, jer ćemo napokon pobijediti. Zar
si izgubila vjeru u ljubav? A nijesi li či-
tala našega Preradovića, koji o ljubavi veli:
Ti si zemska dobitnica vila:
Svaku tvrdost | opornost
Gad nemilu i volju opaku
'Ti nadvladaš, sviješ si pod krila.
Tako je Pero bodrio, a ona spustivši glavu
tješi, a Fera bi rijetko kad i vigjela, pa je
\tuga počela kositi njezino mlado biće. | ro-
| ditelji to opazili, pa su se zabrinuli. Kad
\bi lijepo vrijeme bilo, ona bi najvolila sje-
dati na svojoj taraci, raditi i o svom Peru
misliti. Osobito joj godili duši blagi jesen-
ski sutoni ... u kojima je nazrijevala i svoj
život... pa bi poželjela da i nju prignli
smrt svojim velom, kao mrak taj jesenski
suton, polagano ... nečujno ...
m
Pero je vidio Jelkinu tugu, koja ruši nje-
zino zdravlje, pa da jednom konačno od-
luče, kojim će mačinom doći do cilja ili
svršiti svoju ljubav, dogovori se s Jelkom,
da će na samu Badnju noć, kad njezina
majka bude na ponoćnici, doći pod njezin
prozor da se o tom porazgovore.
| kad nasta Badnja večer, Pero se spre-
mao, kad će kucnuti čas da ode iz svog
doma na sastanak svojoj miljenici. Odma
po večeri, pogje do prijatelja, da prije u-
tuče vrijeme, Nebo je bilo mutno i obla-
čno, te je sitna kišica ko iz usta sipala.
Studeno je. Po brdima sigurno sniježi. Slabo
se vidi, jer se mjesec sakrio za crne obla-
čine. Od prijatelja ode oko ponoći i kad
je izašao na ulicu nije mogao da uzdrži
suze, U prijatelja vidio je milu dječicu oko
božićnjeg drvca, gdje pjevaju, vesele se, a
njihovi roditelji rastapaju se od blaženstva
i sreće. Njemu samome to je zakraćeno,
Pi