! \ Br. 255 \ ! \ U DUBROVNIKU, 8. Januara 1910 God. VI. 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto PRONA CRVENA IM godišnje K. 9 — Ko | = IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI ##0J STOJI |) Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. I Pretplata | oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se Qi kt. Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za- 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Tužna Hrvatska! Iskušanje naše mile domovine do- prlo je do vrhunca: treća godina teče da tamo vlada stanje e x-lex; sabor! se ne sakuplja, ne vijeća, ne raspolaže svojom imovinom, ne smi- je da što traži ili progovori: u ze- mlju se uvagjaju magjarske julijanske škole, i narod se iznarogjuje; na sta- nicama širi se po činovnicima magjar- ština, ista se šepiri na postajama i br- zojavima, a kriomice se uvlači i u po- rezne urede; Rijeka već ne šalje u sa- bor svoje zastupnike; magjarština i ta- lijanština svaki dan raste: puna je go- dina dana, da parnice i istrage uzbu- ikoje će im Magjari nametnuti, i razne načine kako će ih dijeliti, omalovažiti, \uništiti. Treće, da Herceg-Bosna tvrdo \zalegje naše pokrajine i našeg mora \ima biti magjarsko leno, i da želje- zničke pruge i sav promet po kopnu i po moru ima se sasipati u nezasitna žvala magjarskog imperijalizma. To naj bolje svjedoči jer se željeznički izlazak u Spljet još ne vrši, jer je u Sarajevu već utemeljena magjarska banka u po- znate svrhe, pošto Magjari očito kažu da nema primirka dok nam na moru ne zasjednu kao gospodari. Takovo je faktično stanje tužne na- še Hrvatske. A što čine oni, koji su prvi pozvani da se magjarskoj najezdi gjuju duhove; i dok je ona tako — opriječe i da je obuzdaju? Oni pokor- može se rijeti bez vlade — izložena no u Pešti prisustvuju u parlamentu; napastovanju silnoga susjeda, dva ne- cijene da su sve spasili kad su gdje- mila glasa stižu ovih dana, da dove- god i to u blagoj formi prosvjedovali du narod u očaj. Ta dva veoma va- na kakovu nepravicu ili na kakovo žna glasa jesu ; izjava s magjarske stra- nametanje magjarskog šovinizma. A u ne, da oni trebaju mora i da neće biti zemlji osobnijem razmiricama, ogavni- mirni, dok svoju vlast ne protegnu na jem klevetama, izmišljotinama i napa- prostrano jadransko more; a drugi je dajima ubijaju i ono malo volje i po- glas koliko važan toliko koban od žrtvovnosti, koja postoji u pojedinijem hovi pravedni vapaji biti uslišani, i kad će oni steći svoje željeno pravo. Po nagodi svaki dan lo više raste, traže da paritetno ugovaraju s krunom, ka- ko i Magjari, i da prestane svaki o- dnošaj sa Ugarskom. Drugo: da traže svijem ustavnijem srestvima izvršenje kraljeve zavjernice i sjedinjenje raznih djelova starodrevne Hrvatske. Da se poštenom besjedom i javnim jamstvom zavjere da neće aktivno sudjelovati u magjarskom parlamentu dok ovi uvje- ti, neophodno potrebiti za spas njiho- ve domovine, ne budu izvršeni: tako da vas narod pristajući uz svoje za- stupnike i perjanice ne bude prisilio glavne faktore, da se osvrnu na pra- vedne želje hrvatskoga naroda. G. Dr. Lueger neka bude uvjeren, da Hrvati kako su od starine strpljivo podnašali nametanje i silu, i sada bi se ustrpili da imadu barem malo primirka; ali kad očito vide i ćute da sila i name- \itanje s dana na dan raste i to nemi- lije ih kolje, prisiljeni su reagirati, po 'onoj narodnoj: »bolje jedan put za- \plamtiti, nego sto puta zaplakati« ! | RINA Lj LALA SADA LL Dvije srpske državice. | | \i svoju vlast na Herceg-Bostiu i na na- \še zemlje, koja je dala ovijeh zadnjijeh bečkog načelnika D.ra Luegera, koji rodoljubima bilo koje god političke Dok su Obrenovići vladali Srbijom decenija jako lošu svjedodžbu i svoje veli da će se u Hrvatskoj stanje pro- stranke. Mješte da gledaju ugladiti 0- a Petrovići Crnom-gorom, još se moglo | šnage i mijenuti kad svrši kriza u Ugarskoj i priječnosti, ukloniti osobna madmeta- | razumjeti zašto izmegju tijeh državica bora: potučena od Turske; poražena kad se tamo opstojnosti ustale, a isto- nja, kroz listove, kroz skupštine svaki postoji razdor i neka utakmica, ko će!Od Bugarske, ako nije bila raskomada- dobno da Hrvati moraju biti ustrplji- ih đafi to veće zaoštruju i dovode na- se bolje istaknuti u obranu srpskih in-\na najviše ima zahvaliti našoj Monar- vi, jer da će nadoći dan, kad će nji- rod do toga, da ne zna razabrati ko|teresa; došlo je nemilo i okrutno»sma- | hiji: ta Srbija ima ipak toliko preuzet- mu je prijatelj a ko neprijatelj. Pak da|knuće zadnjega Obrenovića Aleksandra |nosti, da prijeti našoj Monarhiji, da tijem izjavama čisto i bistro proizlazi prvo: da kad se Beč i Pešta nagode i sporazume stoprv će onda doći na red hrvatsko pitanje. Ali je očito, da nemamo prava kazati, da je baš tužna|i žene mu Drage, koje je u svemu Hrvatska? Da naš glas može doprijeti | svijetu izazvalo strašno gnušanje na to- što ne može, mi bi molili sve stranke liku okrutnost i varvarstvo, te je kr- da dogovorno — dok nam tolika go- vavu baštinu Obrenovića baštinio Pe- lema pogibelj prijeti i dok nas oči- | tar Karagjorgjević, koji je u naj bližem to pitanje za Hrvatsku ne može biti ta sila za vrat guši — mne stvaraju|rodstvu sa knjazom Nikolom; i prkos drugo nego prosto sužanjstvo, jer bi- će im nametnuta nagoda, koja je jur utemeljena i odobrena, i jer pregovo- ri izmegju Beča i Pešte oslanjati će se vavijek na štetu tužne Hrvatske. Tako je od godine 1868. bilo do danas, pak će biti i unaprijeda; drugo, jer »riječke resolucije« ni razne udesne deklaracije; nego da se sve slože, ka- ko bi svoju domovinu spasili od na- metnice sile. Neka svaka slobodno ču- va svoj program; neka svaka slobo- dno radi kod svojih pristaša; ali sva ta radnja i nastojanje neka ne zapri- \i vražda i svakakve nemile i sramotne rabote, na mjesto da su se sužile ili posve nestale, zauzeše sve to više ma- ha dotle, da je knjaževa glava i sino- va mu stavljena na ucjenu. Povjest ti- jeh državica u zadnjem vijeku prepuna je razbojstava, ubojstava, tako da se ro- to blaženo ustrpljenje, koje se Hrvat- | ječuju pojedine naše perjanice, na- doljubu podiže u srce jed i odvratnost, skoj preporuča, ide baš na to, da oni še zastupnike, da u ovome barem ra- prignu svoje šije i da mučke i ustr-|de složno i dogovorno. Prvo: da vi- pljivo podnašaju razne eksponente,, deći kako nametnica sila Magjara po PODLISTAK. SUSRET. Bijaše tamna jesenska večer. Blijedi sjaj svjetionika bacaše maleni bijelkasto srebre- ni svijetli okrug na ulicu napunjenu gu- stom maglom. Šum velegradski je obamr'o, bijaše poči- nak. Žurećim korakom igjaše nekoliko \ju- | Zvonimir Lastovsky bijaše umoran i sma- laksao. | Jučer se bijaše sakupilo društvo mladih (ljudi i ode u gostionicu, da se okrijepi. \|Gozba je trajala sve do zore, te jedan iz društva otigje u kavanu, a odavle se uputi |kući tek onda, kad se jesensko sunce bi- \jaše dobrano popelo na nebeskom svodu. Cijeli je skoro dan prospavao, a poslije \ustane iz kreveta zlovoljan i pun bijesa. | Nakon malo vremena donese mu gazdarica di kroz ulicu predgragja, koja je bila u gu- dva pisma. Jedno otvori i pročita. Poziva- stoj magli, Nekoliko radnika, koji su valj- da radili preko odregjenog sata, i nekolici- na činovnika, koji bijahu zakasnili, vraćahu se iz ureda. Svi su veseli, što će moći, poslije dnev- noga truda i muke, sprovesti večer mirno u svojoj kući. Neki još zarana potražiše jednu pripro- stu krčmu i uzeše večeru. Tu ostadoše ne- koliko vremena brbljajući s jednim gostom, koji se je nalazio kraj njihova stola. To bijahu ponajviše momci, koji nijesu imali vlastitoga doma, a megju njima i mali tr- govci, koji bijahu napustili svoj posao, te se veseljahu za kratko vrijeme pri čaši ruj- noga vina. Megju onima, koji se žurno vraćahu ku- ći, igjaše laganim korakom mlad čovjek. Svijetlost svjetionika, pod kojim baš pro- še ga prijateljsko društvo, da dogje sutra u večer na komers. Samo se po sebi ra- zumije, da je morao tamo otići. Drugo mu pismo dogje iz otadžbine, u kom mu piše skrbnik, da će ga doskora pohoditi. T4, on bi bio poduzeo kojimu- drago posao, jer se je htio uvjeriti o na- pretku Lastovskoga u naukama. Ovo prestraši i rasrdi Lastovskoga. Nije li možda ko brbljajući što javio ku- ći? Visoki gospodin bijaše odmah u počet- ku prama njemu nepovjerljiv. On se je pro- tivio pustiti Lastovskoga, da se odgaja na sveučilištu glavnoga grada. Ali je Zvonimir mnogo i mnogo vreme- na molio svoju majku, da ga pusti na to sveučilište — što mu i uspije. To se dogodi pred dvije godine. Kako li je bio veseo! Kad tamo prispije, baci se sa lazijaše, padaše mu na blijedo lice. svom nepotrošenom snagom svoje mlado- jer rodoljub ne može da ne bude sr- čani prijatelj pravih Srba u njihovijem državama, dok govore istijem jezikom življaše bezbrižno, i kada sredstva, koja mu je skrbnik odregjivao, nijesu dostajala, pi- sao bi majci pod svakovrsnim izlikama za novac, i ona mu je slala. On zapravo ne dogje na učenje, jer, ka- da je svršila godina, ne pokaže nikakvog uspjeha. Nešto potišten, ode na praznike. Majka mu se čisto preplaši, kada ga opa- zi, jer bijahu isčezle njegove crvene jabu- čice na licu i izgledaše kao smrt. »Da, pre- veliko učenje«, reče Zvonimir majci. A za- brinuta majka moljaše: »Sinko moj, spro- vedi praznike u potpunom miru«. On po- vadi knjige iz svoga kovčega i porazbaca ih tamo-amo. | To njegov skrbnik opazi i bijaše radi \toga zabrinut. Bilo je žestokih prizora iz- |megju skrbnika i njega, dok Zvonimir ne- ikako ne umiri skrbnika, Početak je druge godine. Zvonimir dogje \u grad s rumenim licem, ali se ovo do ma- ilo vremena promjeni. On življaše opet ma- |hnito kao i prije. | Ovdje ga jedan njegov sudrug, koji bi- jaše po godinama stariji i iskusniji od nje- a opominjaše s ovim riječima: »Moglo bi se dogoditi, da se u prvoj godini mladić [st dade živo na nauk, ali je sada skrajni- je vrijeme, da se za nauk skrbiš, jer, ako ti jednom stupiš u ozbiljni život, onda ti je izgubljena godina od velike štete, Oni kao mi Hrvati, dok imaju iste običaje kao i mi, dok su junaci na glasu ka- kovi su bili i svi naši pregji. Uza njih jest srodni narod Bugara, i da je sreće i pameti "složne te države na Balkanu bile bi neoboriva snaga, naj bolja pod- loga da se svi Slaveni, koji su još pod turskim igom, oslobode, i pridruženi tijem državama da sačinjavaju silnu moć, tako da velevlasti nebi mogle titrati se interesima Srba i Bugara u svoje se- bične svrhe. Mnogo se puta govorilo — a i ovijeh dana — da bi bilo do- bro i probitačno kad bi se utemeljio savez balkanskijeh država; ali kako da se dogje do toga saveza, kad — ba- rem kako listovi javljaju — Srbija je nastojala da makne bugarskoga cara ili da ga usmrti? Kako da se stvori taj savez, kad Srbija na svaki nedo- pušteni način gleda da uništi kuću Pe- trovića i da izvede u Crnoj-gori prevrat? A ipak ta Srbija, koja toliko se raz- meće i hoće ništa manje nego da pro- tegne svoj upliv, a u zgodnoj prigodi svoje uprave i političkog raz- neprestano rovari proti Crnoj-gori, da pušta da pozlavice razbojnika, koji su konak napunili krvi i pljačkom, po- glavice zavjerenika i izvan skupštine i u istoj skupštini i prijete i neprestano zadiru kako bi zemlju doveli do op- ćega razvrata. Tužnim srcem sve to spo- minjemo, jer dopošon ljubimo bratski nerod; a ako spominjemo nije za to da prekaramo ili da se radujemo ne- daći tijeh srpskijeh država, nego e bi i naši t. zv. Srbi uvigjeli, koja bi po- raza, koja bi nevolja bila kad bi nam — što se neće dogoditi — takova vlast zapovijedala. U glavnom smo članku izložili tužno i t. zv. Srbi, ako imadu i zere iskre- nog rodoljublja, videći loše prilike srp- skih državica, imali bi svom snagom uprijeti u hrvatska kola, da se ispri- prostimo ljute nevolje, koja nas tišti i ne daje nam niti časka počinka ni oduška. Onda kad bi t. zv. Srbi na temelju narodnoga načela i hrvatskoga prava tražili, da ožive u potpunoj sna- zi hrvatsko pravo, učinili bi naj bla- godatnije djelo, naj rodoljubnije, i Hr- vatska kao uvijek harna svakomu svo- me zagovorniku znala bi nagraditi nji- hovu zauzetnost i požrtvovnost. Da bolje rasvijetlimo predmet, o ko- me govorimo, donašamo iz »Našega Jedinstva“ jedan ulomak iz članka ,Ce- tinjskoga Vijesnika“, da se vidi do ko- jega su stepena doprli sasvim napeti odnošaji izmegju Beograda i Cetinja. Crnogorski list drastično i strašno piše; rijet bi da i ako strašno piše ima posve pravo, jer iz Beograda dolaze svi oni ljuti nasrtaji na ustav i na do- brobit Crne-gore, pak se uzdižu do doma i do glave domaćina Petrovića. , Cetinjski Vijestnik“ piše : »Pokojni Gjinović bio je prešao. On je, na žalost, svoju izdajničku dušu ispustio pred kuršumima crnogorskih repetiraka, mjesto da je bio obješen za ličinu, dok Ni- kola Pašić još živi, gladi svoju dugu bradu i smješka sa rezultatu svoje nazovi socija- lističke demonstracije protivu Knjaza i Cr- ne- Gore. Jeli bilo, g. Pašiću, kakvijeh veza izme- gju vašega ljubljenog Gjinovića, narednika iz vaše podoficirske škole, poslije Mihajla Bojovića vašega podoficira takogje iz bi- ogradske vojne škole, i najzad izmegju vas i gimnaziste Puniše Mileva Račića? kažite nam, šta ste petljali, šta ste bili riješili da se doskoči mirnoj, i uglednoj i junačkoj Crnoj-Gori i njenome zaslužnom Gospoda- ru? Vi ste stom odabranom kitom htjeli prevrat u Crnoj-Gori. Vi ste sa tom kam- panijom išli na uništenje našega Gospo- dara, naše svetinje. Vi ste, gospodine Pašiću, veliki intrigant. Vi ste podli ubica srpske sloge, mira i sreće. Treba da znate, gospodine, da smo i mi u Crnoj-Gori imali emigranata, i to iz Sr- bije, ali su to bili ljudi, kojima nije ni na um padalo da podignu ruku na svoju majku stanje mile domovine Hrvatske; pak Srbiju. Oni su sa zahvalnošću uživali slo- sti u vrtlog velikogradskog života; tamo koji su bili zajedno s tobom sada su ve- | dobru majku! | igjaše nujan jednako na- seli, jer stupaju naprijed u svom položaju«. | prijed: pismo mu skrbnikovo posve oduze Zvonimir Lastovsky naj prije razljućen veselje za sutrašnju svečanost. Stigne do htijaše planuti, ali se poslije pokunji i o- jedne gostione. Baš iz nje bijaše izašao beća, da ć2 se popraviti. Ali da, izmegju neki čovjek, a kroz vrata gostione izbijaše obećanja i izvišenja leži veliki prostor, ||vruć zadah hrane. Zvonimir Lastovsky ne naravno je, ko nešto brzo obaćaje, taj obe- bijaše cijeli dan ništa okusio. Malko se za- ćanje teško izvršava. ustavi i u kratko se odluči te ode unutra. Poslije par sedmica opet zapusti preda-! Tu se je nalazilo nekoliko stolova i pri vanja i baci knjige u kut. Pri koncu godi- svakom stolu sjegjaše po koji čovjek. Do- ne ne otigje naprijed ništa u naukama, da-|gje kjednom stolu, gdje sjedahu dva čo- pače bijaše na nižem stupnju, nego prošle, godine. Odavle ne otigje kući, već napiše doma list, da mora preko praznika nešto nado- knaditi i tako će ovdje ostati, gdje će moći nesmetano raditi, Sada započe i treću godinu, ali se još uvijek ne popravi. Življaše s dana na dan bezbrižno i ne mišljaše na budućnost. No, današnje ga pismo skrbnikovo uz- drma. Što je imao sada učiniti? Visoki gospodin nije dopuštao, da ga se zavarava. Zvonimir srdit ode iz kuće; koracaše bez cilja po ulicama gradskim i mislio je kako da se izbavi iz neprilike, ali ne nagje ni- kakov izlaz. Da bi ti sve otvoreno pripo- vjedio, što je znao, bilo bi to, kako je on prolazio vesele časove života u velikom gradu. Prevarom nije mogao nikad nama- \vjeka i nakloni im se lagano; oni mu od- vrate na pozdrav i nastaviše svoj razgovor. »Da, dragi prijatelju«, reče jedan, »stvar sam već najavio, a i pokućstvo je pripra- vljeno. Za dan najavljenja odredih nedjelju. Ako to ipak nije previše, ali tim tražim svoj izlaz«, »Tješite se«, nastavi drugi, »i meni se je bilo na isti način tako dogodilo, ono kad smo se vjenčali pred 17 g., ja i moja mila Ančica. Ni ja ni ona ne imadosmo ništa, ali smo imali veselje za život i radnju, stoga rado uzesmo na se skrb i rad. A kad sam često puta stigao kući umoran od dnevnoga rada i ona me zadovoljno i milo gledala, onda mi je isčezavala umornost i bio sam veseo i zahvalan, da me je Bog saču- vao od bolesti i nesreće, te da oboje mo- žemo pošteno raditi. | evo me vi danas vi- dite — ja se ne mogu potužiti da smo zlo zati skrbnika. A kako bijaše prevario svoju prošli«. > u te. jih 40 aju 315) mii ra