Br. 257. U DUBROVNIKU, 22. Januara 1910 PRAVA CRVENA t7 Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se IMS a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. God. VI. Administraciji. Pisma \ dopisi Uredništvu. — Za- 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku Magjarska kriza. Kad je nastupilo ministarstvo We- kerle-Košut, ili kako rado nazivlju Ma- gjari veliko mimistarstvo, svak je cijenio, da kroz godine i godine ono će poslovati i sve se to više nametnu- ti s jedne strane ovoj poli monarhije, a s druge strane Hrvatskoj, lišenoj u- stava i svakoga svoga prava. Tako ve- lik bijaše i ogroman broj sumišljenika, da je mnijenje u dugotrajnost mini- starstva bilo posve opravdano. Nu i- pak i ako je u spoljašnosti izgledalo da je ministarstvo jednodušno i kom- zemstvu, a nadasve samostalnu banku, i tijem najbolje vrelo teciva i privre- de. Mjeseca i mjeseca otprto je mini- starstvo isticalo svoje zahtjeve, a svi- jetla Kruna u želji mira i u Beču i u Budimpešti vijećala je, nagovarala, na- stojala na svaki način, da se spor do- govorno i prijateljski riješi. Preslušani su bili glavni magjarski političari, upo- trebio se je svaki način, ali napreza- nje i nastojanje ostalo je jalovo, i ni- je se do sporazuma došlo. Kad je sva- ki pokušaj ostao bezuspješan i kad je Kruna nešto odvažnije progovorila, pu- kne razdor izmegju dvaju glavnih vo- paktno, ipak su kad i kad izbijale ne- gja: Košuta i Jusstha. Ovaj držao tvr- suglasice, dapače protimbe izmegju čla- |do, da Kruna u svemu popušti, i za- nova istoga, koje po svoj bi se prilici| dovolji zahtjevima; postavljenim ; Ko- bile izgladile, da nije Kruna svijesno pametno dala ministarstvu jedan nalog, za koji isto bijaše se obvezalo, da će, i|šut popuštavao u pitanju samostalne banke, a tražio od Krune nove kon- cesije, kako bi njegova stranka ojačala ga izvršiti. Taj nalog bijaše zahtjev, da i posve se zemlji nametnula. Wekerle se pred parlamenat iznese novi izbor- ni zakon i red, po kojemu bi u svoj Translajtaniji bilo uvedeno opće, tajno glasovanje, tako da bi prestavništvo bilo pravi i zakoniti izražaj narodne volje. Ministarstvo duljilo je izvestiti nalog, jer je dobro znalo, da takovi izbor najprije bi maknuo sa stolica njih, a njihove sumišljenike stjerao na mali broj. Istina, Andrassy bijaše sa- stavio osnovu zakona, ali ta je bila tako tjesnogrudna, tako partajična, da je pogoršavala i sadašnji izborni red, i predavala narodnosti, socijaliste i sve oporbenjake na milost i nemilost go- spodujuće oligarhije. Naravno je, da je Kruna otklonila takovu osnovu, a nadasve su bučno i glasno ustali so- cijaliste proti tolikoj nepravdi. Mini- starstvo tako stavljeno u škrip, podu- zelo je običajno srestvo, a to je po- dignuti takove zahtijeve, koje bi razo- rile jedinstvo monarhije i predalo dvi- je trećine iste magjarskoj sili. Ti su zahtjevi bili ; imati svoju vojsku, svo- je barjake, svoje prestavništvo u ino- PODLISTAK. % Pokajanje i oproštenje. Legenda. (Prevod). U! Nakon vedroga vremena u kašćelu se sve promijenilo; već on ne bijaše tihi stan če- stite kršćanske obitelji, čigov domaćin pra- vedno i zaslužno bijaše nazivan ocem si- romaha, utočištem nevoljnih, nego postane u pravom značenju spila lupeža i razboj- nika. Koja je bezdan ljutih nevolja ljudsko srce! Koliko su nevoljne verige strasti! Koja mahnitost ne prati strasti kad nijesu obu- zdane ! Vilelm sasluša očine savjete i nekoliko je mjeseca vijerno vršio njegove zapovijedi. Ali jer se sprijateljio iznova sa starim dru- govima, brzo i jaoh!.. prem brzo zaboravi svečano svoje obećanje. | isti se čas izvrši što mu je otac prorokovao. Sjeta i očaj za- hvate njegovo srce, a on da ih se trsi pre- dade se posve strastima i družini. Počne u svom kašćelu davati sjajne plesove i u- kusne užine, razbaca punijem šakama no- vac, kog mu otac bijaše namr'o, a kad to vrelo presuši stane nemilice mustit i globit svoje podanike, a, kao dato ne bijaše mu dosta, šiljaše nekoliko opakih, na sve spra- u toliko nekoliko puta u ime svojih sudrugova predavao mandat svijetloj Kruni, a ova otklanjala dok bolje ra- spita i razvidi. Pozvala ispred sebe i političare drugih stranaka, i napokon primivši odreku Wekerleova ministar- stva, odredila Lukača kao svoga po- vjerenika, da sastavi novo ministarstvo. Lukač trčao sad u Beč, sad u Peštu ; govorio, molio, kumio, a kad vidio da nemože nikako na kraj, zahvalio se na povjerenju i uklonio se. Tada je (Kru na naznačila »glasovitoga« negda ba- na i »usrećitelja« mile Hrvatske: Khuen- Hederwary-a, te mu dala nalog, da sastavi ministarstvo, da oposluje kod parlamenta indemnitet, i da parlame- nat potvrdi ugovor sa Rumunjskom, te dopokon da provede izbornu refor- mu. Bivši ban primi mandat i brižno radi u Pešti, kako bi sastavio mini- starstvo i proveo podate mu naloge. Istina, velika je i ogromna oporba če- trdeset-osmaša, koji ciljaju na to da silom provedu namisad staroga Košu- la: posvemašnje neodvisnosti Ugarske, gostio, zaljubi se u sestru Vilelmovu, i u- čini ju svojom pred Božjim oltarom. U to- liko najviša bijeda i nevolja obuhvati one zemlje, kmetovi ne radili, jer im okrutni gospodar grabio trud i muku. Jedan dan Vilelm u stisci bez novaca, kad nije imao koga da odere, uljeze u cr- kvicu, digne sveto skupocijeno posugje, srebrne svjetionike i što god je imalo vri- jednosti, te pozove opake svoje drugove, učini veliku gozbu i svetogrdno stane ispi- jati i druge prisiliti, da piju iz kaleža. Oni za stolom, kad se s obzorja digoše crni o- blaci, sve sijeva neprestano, glasno gromovi udaraju, tako da stražar mr'e od straha: ali pozvanici pjevaju i piju; jedan dapače natočiv puni kalež, stane se rugati vjeri i svetinjama; ali sva dvorana zasvijetli, stra- šni grom svijeh zagluši, a strijela usmrti onoga nevoljnog svetogrdnika. Netom se o- svijeste, drugovi se razigju pokajani i pri- strašeni, a Vilelm smeten poleti da se spa- si, i ugje u sobu, gdje mu je plemeniti o- tac ispustio dušu. Svaka i najmanja stvar bijaše na svome mjestu, jer ni on ni niko drugi ne bijaše u nju zavirio; radi pošto- vanja očevoga svaku je stvar bio ostavio na svome mjestu. Ali netom on pokroči silnim zamahom zatvore se vrata, i on u naj- višemu strahu ugleda pri krajnomu zidu sobe oca svoga, koji kao da ga kara radi razuzdanog i raskalašenog njegovog života. Misleći da se je u uzbugjenosti prevario, točište. on protre oči, pogleda opet, ali otac stoji ma istomu mjestu. Onesviješćen pade na (zemlju, ali ga otac diže i viče mu: »Ti si ili u najgorem slučaju personalnu uni- ju dviju pola monarhije, ali lukavi Khuen jur je primamio staroga Tiszu i njegovu liberalnu stranku; bez dvoj- be će uza nj pristati svi zastupnici, koji pripadaju nagodi godine 1867., a o- staju još zastupnici raznih narodnosti i Hrvati: svakojaki, kako se vidi, ele- menti, ali lukavi Khuen ako ih nagje meke, ništa lašnje nego da ih zavede. Hoće li uspjeti? Po svoj prilici da ho- će, jer naslovi, časti i novci prave sva- kojakih čudesa u ovome svijetu, ali stvar nije tako glatka kako i do sada, lako je da i najmanja poteškoća bude razorila sve, što su slatke riječi i luka- vost sazidala. Nu to je sve sporedno za nas Hrvate, jer razlogom pitamo, hoće li ova preteška kriza donijeti ko- risti i dobra tužnoj našoj domovini ? Sva je prilika da neće, a naš sud te- meljimo na ovim razlozima: otstupa- juće ministarstvo i pri umoru izbacilo je otrovnu strijelu na Hrvatsku nared- bom Szretenya, da se bezodvlačno iz- vrši pragmatika, po kojoj Magjari bi gospodarili u svim linijama željeznice; sam je Khuen izjavio, da stoprv kada dospije magjarska kriza doći će se do pregovora sa Hrvatima, a po tomu je očito, da će Hrvati biti usilovani |pro- gutati strašno opaprikanu poparu, ko- ju će im Magjari zgotoviti; dopokon jer koalicija nije do danas nigda od- važno istupila: nugjala se i desno i lijevo; silno je pogoršala narodno sta- nje tim što se je predala »riječkom re- solucijom« u ruke magjarskih šovini- sta; deklaracijom kad je priznala vr- hovnu vlast Magjarske, a najposlije o- čitom i nepritajenom željom i pohle- pom, da dogje do vlade. Jer imeno- vanje bivšega bana kao vrhovnoga fa- ktora u onoj poli monarhije imalo bi otvoriti oči svim pravim rodoljubima, da se ne dadu na lijepak, nego da ustanu tražiti svoje pravo, da se ništa ne uradi i ne zaključi, a da oni ne budu saslušani. dozlogrdio Božjoj dobroti, kazna ti je spra- vna, kangjija će te osvijestiti«; i isti čas prikaza nestane. Vilelm ko mahnit bježi iz sobe, uleti u dvoranu, spotakne se na mr- tvaca; izleti iz kašćela i kao bijesan, skr- šen i očajan leti po polju. Daž ga mlati, sijevanje ga ometa, gromovi ga straše; u jedan čas veliki se oganj ukaže, on pre: strašen obrće se, kad njegov kaštio gori: zidovi pucaju, krovovi propadaju, tutnji i ori se, i u malo vremena od kašćela ostaje gomila. Vileim u groznomu strahu gleda tu nesreću, žali jer je preživio svoju nevo- lju, sam se pita zašto je živ, zašto su mu poginuli prijatelji, koji su svakako bolji od njega. Ostane zamamljen dugo vrijeme a da nije proslovio. Kad iznenada ugleda je- dnu svijećicu, koja ipak gori i ako je že- stoki vjetar, spiješi prama razorenomu ka- šćelu. Začugjeu i znatiželjan i on ide tamo, i nalazi onoga svećenika, koji je primio dušu njegovoga oca i koji je bio svjedok njegovih obećanja. Svećenik ugje u gomilu razorenoga kašćela, jer je daž bio pridušio oganj, nagje netaknuto sveto posugje, u- zme ga i ponese sobom. Videći svećenika, htjede da okaje svoj grijeh, ali stare ne- volje ne davale mu, i on se očito sobom borio. Ipak klekne ispred svećenika i za- vapi oprost od grdnih svojih grijeha. Sve- ćenik ga ne prepozna, a kako da ga pre- pozna, kad strah i nevolja one noći bijaše učinila da posve posijedi. Smilova se na silnu njegovu žalost, i videći da još koleba u svome pokajanju, reče mu: »Uzmi ovu posudu, i hajde putem kojega ću ti ja na- Može li koalicija takav zahtjev po- staviti? Cijenimo da nemože, jer go- vorili stanoviti listovi što hoće, laskali i ulagivali se istomu Khuen-Hedervaryu, kog su eto nekoliko godina grdili i psovali i nazivali zloduhum Hrvatske, učinili što mogu i što ne mogu, oni ne mogu više steći pravo i iskreno povjerenje niti od Krune niti od Ma- gjara, a donekle niti od istoga naroda. U teškoj ovoj prigodi kad ih niko ne pita, kad se niko na njih ne obazi- re, imali bi položiti svoje mandate, te prepustiti narodu da svoju reče i da im ili potvrdi povjerenje ponovnim izborom ili da ih makne, da ne budu od štete i od sramote istoj domovini. Ali oni neće to učiniti; pristaju tvrdo na jaslama, kako što se pjan drži plota, te za to, ako svi znaci ne varaju, tu- žnu Hrvatsku čekaju još udesniji i ne- voljniji dani. o . s Željezničko pitanje. Kao duga korizma i to se za nas najvažnije pitanje odgagja od godine do godine, na veliko čudo i snebivanje svih nas, da ne upo- trebimo koju jaču izreku. Još dok je Her- ceg-Bosna bila u rukama carigradske vlade, ugledni i iskusni rodoljubi iznašali su razne predloge, kako bi se provela željeznica ra- vno s mora kroz zalegje, i spojila jednim laktom sa mrežom željeznica naše monar- hije, a s drugim laktom kroz pašaluk Novog Pazara, ravno u Carigrad ili u Solun. Pred- lozi i namjere bile su čestite i korisne, ali nespretnost turske vlade, koja se je hrvala sa raznim pobunama i ratovima, uvijek bila siromašna na novcu, nigda se nije moglo šta dobra zaključiti. Kad je naša monarhija Herceg-Bosnu zauzela, onda je željezničko pitanje opet postalo aktuelno, i svi su se živo zauzeli: Zemaljski Odbor, zastupnici, opći- ne, razna konsorcija i odbori pak i ista dal- matinska vlada, kako bi potaknuli središnju vladu, da dovede do Spljeta štreku, koja je iz Broda ravno silazila u Sarajevo; a isto- dobno bilo je drugih predloga, da željeznica izduši s jedne strane u Zadar, a s druge strane u Dubrovnik i u Boku a otole dalje. Svemoćni upliv gordih Magjara osujetio značiti, i znabudi da će te pravda Božja goniti, jer si oca na smrti prevario, dokle god ovu posudu ne napuniš vodom; a kad ju napuniš onda znadi da ti je Bog opro- stio: pamti lijepo, posudu imaš napuniti ma živom vrutku vode; na tvome putu na- ići ćeš na gradove i selija, ali da nikome nijesi kazao ko si. Progovorit ćeš samo onda, kad ti bude trebati isprositi komad kruha da utažiš glad ili mirni zaklon da prenoćiš. Da si uvijek spavao na tvrdoj ze- mlji; nemaš se snikim ponašati oholo i prkosito; a bude li te kogod zakinuo, gr- dio, psovao, mučio, ustrpljivo podnašaj, jer tvoj zločin zaslužuje težu kaznu. Ako ti bu- deš izvršio ove moje naredbe, skoro će se Bog smilovati i tebi oprostiti, a sad hajde neka te On prati«. Vileim bodijaše mnogo dana putem na- značenim, i često je bio usilovan ukrotiti svoju strast i veoma teške uvrijede progu- tati bez prigovora. Jedan put u jednoj kući gdje ga prepoznaše i gdje je on prigovo- rio na njihove uvrijede, dobro ga izmlatiše i narediše mu, da ga izbavi onaj vitez (i tu pozvaše ga po imenu) koji je žive odi- rao svoje podanike; ali ponajviše milostivo su ga primali i posve siromašne obitelji rado bi šnjime razdijelile svoj kruh; ali koliko je gorkosti ispijao iz onoga kruha, kad bi se bijedni kmeti tužili, kako ih o- krutni gospodar guli i zlostavlja. Od poni- znosti mnogo puta htijaše da sebe oda, ali vijeran obećanju učinjenom svećeniku, pre- muča, dopokon dogje u pusta mjestija, i tako hodijaše dana i dana, a samo bi malko je sve; o spoju iz Sarajeva do Spljeta više nije bilo govora; o produženju iz Knina u Hrvatsku i još manje; apsolutni zahtjev za- povjedništva vojske dostigne, da se želje- znica iz Sarajeva produži do Metkovića: a kad se teglo rukom, da je Metković mika- kovo pristanište i da se ondje nigdje neće podignuti veliki promet: stoprv je onda lu- kavi Kallay prevario svemožne Magjare, da dopuste e bi se iz Metkovića dovela želje- znica u Gruž, i to na taj način, da bi slu- žila jedino u vojničke svrhe a nigdje za tr- govinu i promet.| za to izvedoše ju posve nenaravnim putem kroz Dubrovačku Rijeku, ogromnim troškom, opasnim i neugodnim putem i sa prilično višom daljinom. Nepre- stano zauzeće zastupnika i ostalih čimbe- nika dostigoše, da se zakonom zajamči ogranak iz Sarajeva u Spljet: zakon je bio glasovan, ali ga nijesu proveli. Bje takogjer glasovan i drugi zakon, koji je odregjivao kako će jedan trak krenuti iz Knina i preko Hrvatske i Slovenske zemlje učiniti moguće, da se s mora izravno može željeznicom otići bilo u Beč bilo u Peštu. Magjarima je silno na srcu stajalo da dostignu novi jedan spoj sa Njemačkom, a kad su glasno to stali zahtijevati, živo se naši zastupnici zauzeše, da im se odobri što žele, ali istodobno da se u zakonu pristavi junctim, po kojemu u isto će se vrijeme njima zadovoljiti a i našim željama, pridru- živši Spljet sa Sarajevom. Zakoni su usvo- jeni, glasovani, imadu pravomoćnu krepost, ali za same Magjare; jer dok su oni dosti- gli što god su željeli i hotjeli, mi ostado- sino na čemu smo i bili. Istina, otposlaše nekoliko mjernika, ovi bilježe, crtaju, raču- naju, a njihove radnje ili će biti izvršene ili će u arhiv, kako i neke druge do danas; to je posve neizvjesno: samo je jedna stvar izvjesna, ato da Magjari hoće da pritegnu sebi sav promet, jer bi im spoj naših že- ljeznica donio štete, s toga da se iz petnih žila priječe našim željama, našemu dobru. S toga je veoma pohvalno, e je nekolicina rodoljuba iz raznih stranaka i društava po- zvala ovih dana u Spljet osobitim oglasom sve narodnosti, sve stranke, sve javne usta- nove, kako bi složno i dogovorno poradile, da se to životno naše pitanje oživotvori, da jednom prestane neprestano odgagjanje rad- nje i spoja; da se postigne od glavnih čim- benika da već jednom pregju od slatkih obećanja i riječi na izvršenje očitih uslova i zakona, tako da ne ostanemo ko sirota počinuo kroz tu pustinju. Jednoć uzagje na visoko brdo, a sunce je već zalazilo, Kad se uspenje do vrha već je bila noć, i ko- liko god on gledao, nije mogao ugledati zakloništa ni sela. Skršen i umoran sjede na liticu i iz dubina zavapi: Bože moj, te- ška li je moja pokora! A otajni glas kao da mu iz duše progovara: veoma teže nego tvoja pokora bijaše tvoje srce prama Bogu. Sutra dan u zoru Vilelm nastavi put. Sagje sbrda u dolinu, ali nigdje tračka vode, dapače zrak bijaše tako ognjen i ra- žaren, da je jedva disao, a niti truna ze- lene trave, Sam je u sebi mislio: ta ovdje ne može biti vode, a ipak je neprestano se obazirao hodeć naprijed, jer mu jedan glas govorio, da voda nije daleko. Pod njime su klecale noge, te jedva progje gustu šumu, a kad izagje na proplanak pogleda daleko i vigje, da se svijetluca jezerce. Poleti tamo u očitoj nadi, da će napuniti čašu, ali se sve raspline, i on se uvjeri, da mu se pre- činjalo: to bijaše optička varka. Nakon ne- koliko ura gotov da smalaksa, u strašnomu očaju gledajući praznu čašu klekne i za- vapi u najvećoj bolesti: Jaoh! — teško ti li sam nesrećan! Zar moj glas ne dopire do neba? Oh! dobri Bože, poslušaj i smi- luj se jadnom grešniku..., i dok je on tako vapio silne mu suze na očima navru; mnoštvo suza napuni čašu sta na zemlji ispred tega y MA laike bi jaše oprostio, al je zato lo da iz tvr- sije i POR jer su te lji znak, da se on poma po- silne suze s pravio.