Br. 260 U DUBROVNIKU, 12. Februara 191€ God. VI. PRAMA CRVENA MATOM [ciem je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i [or godine surazmjemo; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 12 PARA Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik PRANO SCHICK. | reisa | oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. —i»| Jrsie čuti plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para oi a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. | OPSTRUKCIJA. Da pravo rečemo, kad su neki pra- : vaši zamolili vič. Don Iva Prodana, da bi proširio svoje redove i njih primio u stranku, neka sumnja ili zebnja poja- vi se u našoj duši, te prije nego li bi se taj vratolomni skok učinio, uljudno smo zamolili presjednika vlč. Prodana, da mi stari njegovi drugovi držimo ose- bice vijeće hoćemo li nećemo li primiti te nove pridošljake. Prodan nam je pogodio, i mi smo vijećali; tu je bila jaka struja, da ih se ne primi, ali u na- šoj naivnosti mi smo iz Dubrovnika podupirali mnijenje, da ih se primi i ogrli kao braću. Netom su novi dru- govi malo zauzeli maha, učinili su što i jež, koji u nevolji primljen na konak, svojim bodljikama prisili gazdu, da iz kuće seli. Od onda počeo je živi ne- mir u stranci, i ista koja je imala oku- piti što je boljega i požrtvovnijega u pokrajini, stane padati i drobiti se, i bučni napor, koga je proizvela u sa- boru, izgleda nam kao dreka slabašnog djeteta, kad mu stariji i jači neće ne- što da pogodi. Stranka, koja je bila na- pisala na svome barjaku:: izmirenje svi- jeh rodoljuba, radi vrhovnijeh probi- taka domovine; stranka, koja je htjela da ljubav i kooperacija zavlada i s ove i s one strane Velebita; stranka, koja je iznijela dobro poznati predlog za kooperaciju pravoslavnih Hrvata, a po njome »Srba«, svršila je da je podigla zaglušnu zveku najprije zvižcima a po- slije prešnijem predlozima, i onemogu- ćila poslovanje sabora, koji je bio usli- jed toga zatvoren. Prije zatvora časni je Milić osudio opstrukciju i naznačio, da »Hrvatska Stranka« nemože uz take opstojnosti dalje saborisati: u jedna- kom se smislu izrazio sa strane »Sa- mostalne Dubr. Organizacije« časni Me- dini, a saglasno časni Kulišić na ime »Srpskoga Kluba«. Talijanaši nijesu bi- li prisutni, a da su i bili bez dvojbe bi se bili pridružili ostalijem, koji su opstrukciju osudili. Ostali su dakle sa- PODLISTAK. g) Gospar Vlagi. Kako već rekoh, gospar Vlagj preminu 1853, god. »La question d' Orient«"bješe on- da posvema zaokupila jevropsko javno mni- jenje. Čuo se u vazduhu kao neki daleki tutanj topova, dok oči slutnje nazrijevahu krvavih sjena: to bijahu sevastopolski topovi, a sjene jadikovski razboji Alme, Balaklave i Inkermana. Coming events cast their sha- dows before, veli Campbell. — Gospar Vlagi ležao je u postelji, neprebolnom boleticom shrvan. Je li, nije li znao, da mu se po- šljednja primiče ura? Jedna nezakonita šćer i služavka Mara njegovale ga i oko njega se brinule. I obje su plakale, jer gospar Vlagi nije jošter dao naloga, da zovnu sve- ćenika, neka ga s Bogom smiri. A nijedna od njih nije se usudila, da ga upita, želi li popa. Dok na svrhu šćer slomi srce i pozva k sebi dum Ivana Stojanovića, koji je onda stoprv zaregjeu bio, Briznu u plač i otkri mu, što joj srce tišti, Strah je, da joj otac ne umre, a da ne primi put božji. Moli ga, nek pogje k njemu i nek ga preslovi, da se ispovijedi i pričesti. Dum Ivanu na ino se ne može, već poslušati. Kad stupi u sobu gdje je ME ležao, bljelji bijaše pop od bolesnika. Stari vlastelin poznavao je dobro mladoga popa. | zametne razgovor . istočnom pitanju. Bolesnik je govorio, tiho |mi pravaši, a pri glasovanju nijesu bili u svemu solidarni. A zašto sve to? Jer kažu, da je g. Klarić, načelnik Ma- karske, imao jedan glas više nego nje gov suparnik preč. Ribičić, i da po to- me mandat pripada g. Klariću a ni- kako preč. Ribičiću. Kažu još, da su gg. Dr. Mihaljević i Vuković izrazili se, da će se sam preč. Ribičić zahvaliti, i tako učiniti da zastupnikom bude g. Klarić. Stvar je veoma prijeporna i za- mršena, nadasve nakon izjave g. Mi- haljevića; ali kad bi sve bilo onako, kako pravaši kažu, pitamo: jeli bilo prilično podignuti toliku prašiun, ote- zati umišljenijem prešnijem predlozima vijećanje sabora; učiniti da pokrajina prospe toliki novac? Iskreno kažemo, da nč, toli više jer u verifikacijonom odboru bilo je i ljudi izvan »Hrvatske Stranke«, pak da je sve glasom izvje- stitelja krivca učinjena, pitamo: da li je bilo dostojno za jedan mandat po- dignuti toliku larmu? Lanjske godine kad nije vlada sazva- la sabor na okup, vikalo se i grmjelo potpunim pravom, da zemlja ima toli- ko silnijeh potreba, toliko neophodni- jeh posala, a da sve ostaje sa velikom i ogromnom štetom cijele pokrajine ne- riješeno, jer nije bio pozvan sabor. Sa- bor se eto sastao u kratko doba u dva razmaka; prvi je put prošlo nekoliko velevažnijeh predloga, ali što je glav- no nije bio glasovan pokrajinski pro- račun niti je provedena izborna refor- ma, kojoj se svak nadao, jer ima godi- na da se oteže tim velevažnim pitanjem. Sabor se ponovno otvorio i poduzeo dalje vijećati na dobro pokrajine, kad su pravaši ustali da sve ometu i da prisile druge stranke dogovorno, da \ostave sabor. Barem da je opstrukcija \slijedila jer većina zateže iznijeti novi \ zakon sa izbornom reformom, još bi smo mogli razumjeti a donekle opravdati opstrukciju, koja se je nenadno podigla. Da je opstrukcija slijedila radi kakvog životnog pitanja naše pokrajine u pro- metu, u trgovini ili u željezničkom pi- časovi izbrojeni, već kao onaj, koji pred so- bom ima još dugu budućnost. Pop je slu- šao, mučao, pogdjekad samo — na koji upit — štogod prikrpio, ali vas uzbunjen i sme- ten. Ne zna kako će opremiti ono, za što je došao. Kad li odjednom gospar Vlagi prekine razgovor, upre oči u dum Ivana i reče mu: »A sad stavi na se stolu, klekni i ispovigji me. Znam, da su te one dvije poslale, jer ih je strah za mene, Umirimo ih«I »Čudna je ta ispovijed bila, kazivaše mi dum Ivan, i meni se sve pričinjalo, da sam ja onaj koji se ispovijeda, a da je on onaj koji ispovijeda«. Nakon dva dana go- spar Vlagi tiho usnu u Gospodinu. Umro je kao pravi Dubrovčanin, kao vlastelin, kao krstjanin. Njegovo ime potomci zaboraviše, a tim su i sebi i njemu učinili naj veću uslugu. Antun Krespi. ka +. * U zadnjem broju navlaš sam izostavio svr- šetak ovog podlistka, da kroz šest dana mo- gu upitati dozvolu kod g. pisca, te da u današnjem nadostavim, jer držim da ulju- dnost ne dopušta dopunjati bilo koju radnju, bez privole dotičnog g. pisca, i uprav kad sam imao da pišem g. Krespi u Sarajevo, ovaj dogje u Dubrovnik na svečanost sv, Vlaha, te mi izjavi da mu je dapiče milo da iznesem što znam, pak evo to danas i činim, jedino što ne iznašam sve što znam oj|i što mi je ista gospogja Luce (kći gospara Vlagja) pripovijedala, jer bi još mogao imati ovih neugodnosti : i ozbiljno, ne valjda kao čovjek, kome su |kak tanju, mogli bi smo ako ne povlagji- vati, a ono opravdati opstrukciju, ali ne možemo nikako zbog jednoga man- data za stvar posve nuzgrednu prama dobru i napretku naše pokrajine. Ža- limo da su se ovom prigodom stari na- ši prijatelji i suborci odviše istrčali, a to očito pripisujemo nekojim od oni- jeh, koji su se u zadnje doba pridru- žili stranci negda složnoj, čestitoj, odu- ševljenoj: Don Iva Prodana; a jer nam pravaška stvar najviše na srcu stoji, živo bi smo željeli, da se takovi glemen- ti ukrote, i kad ne mogu da koriste da barem ne škode svetoj pravaškoj stvari; da se opozove poznati predlog, toli više jer je praksa dokazala, da on nije polučio svoga cilja nego da je o- tugjio pravaše izmegju sebe na veliku radost onijeh, koji bi rado vidjeli Hr- vatsku zakopanu. \ Pri svrsi lanjske godine ugledno je »Hrvatstvo« bilo pozvalo velč. Proda- dana, da se progje namišljene koope- racije, i da okupi sve dalmatinske pra- vaše oko sebe, pak da izaslanici pra- vaške dalmatinske stranke dogju u Za- greb i tamo porade kako bi se i pre- kovelebitski pravaši sakupili, dogovorili i poduzeli skupnu bratsku akciju na dobro domovine. Što znamo, vič. se Prodan nije odazvao, ne samo nego je zabasao u opstrukciju, koja svakako nije dična ni za njega ni za njegovu stranku. Još je na vrijeme, da otvori oči i da potraži staru stazu, po kojoj se do- vinuo do priznanja i do slave, a kad bi on to uradio, stari bi ga drugovi jednakom srčanosti, jednakom odanosti slijedili kao vogju do potpune pobje- de. Ali za toga hoće se prijašnje mu- ževnosti čestitoga Don Iva, jer klepe- tala, zvižci, buka i prešni predlozi mo- gu biti ugodni zanešenjacima, ali ni- kako mirnom i čednom narodu naše pokrajine! ring Gospar Vlagi (iznesimo mu jednom i pre- zime: Gozze) imao je kćer sa svojom sluški- njom Marom, i to u Rijeci Dubrovačkoj, go- dine 1830. Mara je bila rodom iz našega Primorja, ali tako se je ona u kući gospa- ra Vlagja izučila, da kada bi š njome raz- govarao ne bi bio reko da govoriš sa prostom seljakinjom iz Primorja, nego sa kakovom dubrovačkom gospogjom, Nakon par dana gospar je Vlagi zapovidio, da se sve pri- pravi za krštenje, i nadjenuše joj ime Luce. Ali krštenje bje obavljeno sasvim tiho, bez ikakvih pozvanika, tako da niti susjedi ni- jesu znali. Odmah ju zatim pošalje u našu Župu, gdje ju povjeri jednoj čestitoj obi- telji, kojoj je mjesečno plaćao ugovorenu svotu. Do dvanaeste godine mala je Luce sta- novala u Župi, jedino što bi u rijetko sa kojom Župkom došla u Rijeku za par ura, i po objedu bi je opet povratili u Župu. Netom navrši dvanaestu godinu dade je u grad na privatnu školu (kod pokojnih sesta- ra Pjerinovica), gdje je osim čitanja i pisa- la ga je »gosparu«, jer niti je ona znala a niti joj je dao znati, da joj je on, gospar Vlagi — otac, kao što nije znala ni da joj je stara djevojka Mara — majka. Stoprv poslije toga bje joj rečeno, ko joj je otaca ko majka.... Kakovo li iznenagjenje!.... Netom joj gospar Vlagi ssopći tu tajnu, po- zakoni je, i tako se je zvala Luce Gozze, ali bez vlasteostva, što je pokojnicu sve do zadnjeg časa tištilo. nja učila i ženske radnje, Sve do tada zva- | U Emigracija. Kad su naše vojske zauzele Herceg- Bosnu, muslimani ne samo da nijesu htjeli pristati, nego su oružanom ru- kom ustali da osujete namjere austrij- ske vojske; prve su naše vojske stra- dale, i jedino kad su junačke desnice Filipovića i Jovanovića uz mnogobroj- ne čete raspršale otpornu snagu mu- slimana, te ih na silu razoružali, tek je onda1 u zemlji zavladao mir i po- čelo se je raditi o blagostanju. Klica nepovjerenja ostala je kod većine mu- slimana, a istu je povećala teška ra- spra o vakufskim dobrima, koja su že- ljeli neki muslimani upotrebiti u kul- turne svoje svrhe, barem su tako ka- živali, bez kontrole vlade; dočim vlada to nikako nije htjela dopustiti. Uz u- pravljanje vakufskih dobara, muslimani su htjeli potpadati pod upravu vr- hovne vlasti poglavice svijeh ulema, iliti vrhovnoga svećenika reif-uz-islama. Doskočila je vlada i toj ljutoj pre- pirci; radi vakufskih dobara sporazu- mjela se sa vigjenijim muslimanima, i dopustila je da oni upravljaju donekle samostalno, sa prihodima crkovnih do- bara. A i pitanje crkvene stege uredila je sa vrhovnom poglavicom u Cari- gradu reif-uz-islamom: :Naravno, da su ta trvenja donijela prilično ogorčenja kod mnogih muslimana, a neki koji su se osobito isticali podnijeli su i progonstva i nevolje, i tako koliko god prikrita neka je mržnja ostala u njihovim srcima. Muslimanima, koji nijesu jur iz prve bili dobro raspolo- ženi, koji su tijekom godina i gore zamrzjeli s navedenih raspra, nadošla je neka nametno postavljena i prora- čunano uzbugjena predeživost od ka- toličke propagande. Desili su se biva neki slučajevi, da su se neki turci ili turkinje obratile na katolicizam, pak eto ti od stanovitih krugova graje i vike, kO da su opet nastale križarne vojne; ko da su se upotrebljavala i- shitrena i nedopuštena srestva; ko da Kako je već spomenuto, gospar je Vlagi umr'o godine 1853., a nakon malo mjeseca preseli se u vječnost i stara Mara. Poslije pet—šest godina po smrti gospara Vlagja (ako se ne varam, god. 1859) Luce se je vjenčala. Ali i u tome čudne li sudbine! Pozna- to je, kako je gospar Vlagi volio oficire, a ipak se njegova kći vjenča za — oficira, i to još rodom Nijemca! Zvao se je Jozo Kreski, a bio je kapetan kancelarije u mje- snom vojnom opskrbnom uredu. S njime je živjela u najboljem miru i ljubavi, a on je od nje bio odmakao godinama; preminuo je kada je bio u pensiji, nazad kakovih 26 godina. Po njezinoj želji bje pokopan u istu grobnicu, u kojoj počivaju kosti pokojnog joj oca, gospara Vlagja: u lijepom grobištu u Rožatu (Rijeci Dubr.), na onom brežuljku, gdje je i gospogja Luce pokopana. Nakon par godina po mužljevoj smrti gospogja se Luce nastani u jednu čednu sobu, u na- jam kod jedne obitelji u gradu, gdje je bi- la dobro gledana, da mi se je često hvalila. zadnji mgodinama njenog života sasvim je izgubila vid, a ipak bi na pipice često raspremala svoju sobu, kako nam je kaza- la: za divertimenal. Sa mojim neprežaljenim učiteljem plagopok. Dum Ivanom Stojanovi- ćem češće sam hodio u gospogje Luce na posjed, i kada bi par dana propustili a da nebi došli, odmah bi stala misljeti »kako ih nema... što im se je dogodilo«, i meni bi više puta poručila što je od nas, da pro- kuram rijeti Dum Ivanu, da je dogjemo na- su se izrabljivali maloljetni u tu svrhu da se otrgnu od islama. | ako je sud- beno i po vladi bilo dokazano, da ga tu ni prevare ni sile ni nikakovo po- kudno srestvo podnipošto nije ula- zilo, i ako se dokazalo statistikom i- ste vlade, da je mnogo više katolika prešlo na islam, ili da je mnogo više od turaka prešlo na druge vjere nego li na katoličku; ipak graja i vika u- mjetno rasprostranjena mnoge je mu- slimane ujela za srce, i od onda po- čelo se je širiti izmegju njih uvjerenje, da im je ugrožena sloboda vjere, te su počeli seliti u turske pokrajine Ru- melije ili u Malu Aziju. Sve je to ho- dilo za tijem, kako bi muslimani u o- gromnom broju ostavili svoje bogate i unosne čitluke i zemlje, te bi mje- šte njih zasjeli nepozvati gosti, da u čistu slavensku krv hrabrih bošnjaka i junačkih hercegovaca uštrcaju otrov tugjinštine, kako bi zemlja iznarogjena bila laki plijen neslavena, a donekle i istih slavena, koje ne treba da imenu- jemo, koji bi se širili i gospodovali na tužnijem razvalinama bogatih musli- manskih vakufa. Nadasve u ovo za- dnje doba otkada su usilili se neki muslimani i jednom u drugom tobože nezavisnih muslimana pritegli u svoje ruke uzde i dizgine cijele.t& udruge, opaža se da je selitba podvostručila se, što bi lako moglo imati teškijeh po- sljedica i za onijeh koji sele, i nedo- glednih za nas Slavene i Hrvate, koji stanujemo u miloj našoj Hrvatskoj. Rekli smo, na one koji sele, jer je i- skustvo kroz toliko godina dokazalo, da ili poginu od gladi i neimanja, ili s neprijaznosti podneblja nove njihove domovine. Grozno je čitati po novi- nama, koje su užasne nesreće pratile iseljenike. Rekli smo i za nas Hrvate, koji ostajemo u domovini, jer je ve- lika stvar imati za susjeda, za sugra- gjanina obitelj istoga jezika, istoga ple- mena, istijeh osjećaja, istijeh navada. Zato veoma tužnim srcem gledamo muslimane, koji kroz Dubrovnik i kroz ći. I u večer bi pošli, jer kada bi rekao Dum Ivanu, što mi je gospogja Luce poru- čila, kazao bi: »Večeras mi napomeni pa ćemo svakako otić, jer može misljet, da smo je zaboravili«. | bila bi joj velika radost kad bi čula, da na vrata kucamo, a dok bi još u ulici bili gospogja bi se Luce pripra- vila u susret, na vrh skala, jer bi poznala po Dum Ivanu, koji bi po običaju štapom po pločniku lupao. Bilo joj je uživanje ka- da bi nam pripovijedala o svojoj prošlosti, o Dubrovniku a nadasve o gosparu Vlagju. Žalim što nijesam mnogo toga zabilježio što mi je kaživala, nadasve o nekim dogo- gjajima u našem gradu godine 1852., 0 če- mu se ipak djelomice dosta sjećam. Ovo je pak trinaesta godina da je umrla. — Gospogja je Luce bila prava dubrovačka gospogja: njezino je ponašanje bilo vrlo fino, a bila je 'dobra, vesela, blage ćudi, dosjetljiva a i prilično iškolovaua. Uvijek, pa i ne znam koje zlo trpjela, ipak je bila dobro raspoložena, te bi nam pripovijedala, kakvijeh joj se izdogagjalo, gorkih i smi- ješnih. Da ne pogjem u dugo navestiti ću samo neke dogogjaje, i to smiješne, jer ne- koje teške i uprav stradajuće njezine doži- vljaje ostavljam za druge zgode: Jednom do- gje joj muž u konfuziji, da se hitro obuče, jer da imađu otići na posjetu jednom ge- neralu. Gospogja Luce pohiti, da obuče o- dijelo od crne svile, kad iznenagjenja : odi- jela nema ter nema; i tako pogje muž sam. Neprestano je abit po ormarima tražila, ali