Br. 262 PRAMA CRVENA Ki U DUBROVNIKU, 26. Februara 191C€ Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 -— Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. IMS God. VI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 16 PA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARI Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglast šalju se zahvale i priopćena plaća se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za- | 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. 28. FEBRUARA 1896. U ponedjelnik se vrši 14 godina, da Hrvati plaču za svojim velikim ocem Antom Starčevićem. Danas treba da kucalo za svoju Hrvatsku i mili hrvat- se Hrvati još više sjećaju svojih veli- kih historijskih muževa, a navlastito muža borbe i narodnog rada, muža ljubavi i mržnje. Plačemo za čovje- kom, koji nas je učio mrziti tugje go- spostvo nad nama, koji nam je osta- vio u amanet borbu, dok ne bude Hrvat svoj na svome, borbu proti o- nom, koji hrvatski narod drži u oko- vima, pa zvao se on Nijemac, Ma- gjar, Talijanac ili Srbin. Kao što je Ante Starčević bio predmetom velike mržnje, ali tako isto i neugasive lju- bavi. Ante Starčević za svoj postojani život nije tražio ni nagrada ni ugo- dnog života, već je volio provagjati čedni život, berući svoje neumrle lo- vore narodu posvećene slave. Hrvatski narod neće i ne može lako zaboraviti njegova imena, njegove slave. U tami, koja je vladala hrvatskim narodom, proveo je Ante vješto svoj narod kroz abnormalne političke pojave llirstva, Jugoslavenstva, Slovinstva, Srbo-hrvat- stva, do onda, regbi, utopljenog Hr- vatstva. To je baš neprocijenjena za- sluga njegova, da je spasio ime hr- vatsko, jer ko drži do svog imena, ko znade, da je u imenu personalni ka- rakter, da je za čovjeka i za narod ime sve, da je čovjek bez imena ništa, taj znade cijeniti Starčevićeve zasluge. Spa- siti ime čovjeka velika je zasluga, a spasiti ga narodu stoput veća. U ovu veliku istinu malo je ko proniknuo, kako valja, pa je malo ko znade i ci- jeniti. Rad Ante Starčevića za hrvatski narod dade se svesti u kratko, kao pravo gospodujućeg življa samo i je- dino hrvatskog u slobodnoj i ujedi- njenoj Hrvatskoj, pod žezlom hrvat- skog kralja iz kuće Habsburga. To je suština sve borbe, zaključak svega veli- kog i neprolaznog rada Starčevića. To je njegov, a i hrvatskoga naroda program. Kao što se harni učenici sjećaju svog učitelja, tako se danas i Tebe, PODLISTAK. Martial-Moulin Božićna priča. Vani je crna noć. Vjetar na vihore vije sa pučine i tjera morske valove iz njihova ležaja, a ovi se šumeći lome o klisure o- dijeljene od strane morske obale. U najza- dnjoj kući varoši bdije Margarita sama sa svojim malim Franom, dječakom od šest godina. On drijema zguren kraj ognjišta napola ugaslog, a mati ga ne kani staviti krev' u et. Margarita je još mlada, istom joj je 30 godina i lijepa onom izrazitom ljepotom, koja se odrazuje u harmoniji oblika i pra- vilnim ličnim potezima, a sunčana žega i godine ne mogahu joj poharati prirodnu I u ostaje mlada žena sama za ove duge večeri u oči Božića, kada se roditelji i prijatelji združuju, da skupa pohrle pol- noćki i da veselom gozbom proslave ro- gjenje sina Marijinog?..... Zašto je osa- mljena i čemu plače?..... Nikoga nema bijedna na ovom svijetu do li svoga sina! Odbila je svaki poziv, da ne bi zbog svo- je žalosti rastužila koga. \veliki Starčeviću, sjećaju tvoji sljedbe- | \nici, koji neće nikada zaboraviti ono srce, što počiva daleko od gospodskog | zagrebačkog groblja u seljačkom, pi- 'tomih Šestina, ono srce, koje je samo ski narod. Tvoj veliki duh lebdi da- nas radostan, videći, da se pod tvoju zastavu kupe i množe borci za sveta prava hrvatskoga naroda. Svuda na- | predak u tvojoj velikoj stranci, uspr- \kos skupne urote svih onih, koji bi (htjeli oživotvoriti ono, proti kome si Ti za života okrenuo bič tvoje moćne riječi; kleveću i nastoje uništiti tvoje velebno djelo, vijernu i uvijek doslje- dnu tvojoj nauci stranku, pod vostvom tvog umnog nasljednika D.ra Josipa Franka, kome si na smrtnoj postelji izričito ostavio svoje mike i trude. Gomilavaju se izdaje za izdajom, sra- motni savezi, podupirani i od odme- tnika tvoje nauke, a iste Tvoje rodbi- ne i imena, koji hoće, da silom sme- tu tvoje djelo i još jače zarobe isku- šanu Hrvatsku. Ali hrvatski narod se btidi, a Tvoj duh visoko čuva Hrvatsku. Dalmacija, kao otsječena grana pri- družuje se danas ovoj spomeni, i ako starčevićanska ideja nije još duboko \uhvatila korjena, krivnjom nekih, koji \nijesu bili nikada Starčevićevi sljedbe- mici, a uvukli se ko gladni kurjaci me- gju stado ovaca, ida jedne poplaše, a druge prožderu, pak da u korito oni zasjednu. Ti odmetnici preuzeli su ime i obilježje pravaštva, te tim zlorabeći \rastrovali su i demoralizovali i ona- '\ko političkim eksperimentima istrošenu Dalmaciju. Ali ipak nadamo se, da će zdravi razum i pošteno srce prevladati, te dobra i čista stvar pobijediti baš radi toga, što se je urotilo protiv njoj svu- da, sve što je zlo, zavedeno i pokva- reno. A tebi, veliki Starčeviću, iz našeg Dubrovnika, hrvatske Atine, gromovi- to iz stotina grla kličemo : | Vječna Ti slava, Ante Starčeviću! Zadnjega dana mjeseca Jula ostavi bro- dovlje luku Granville, da ribari uz grebene Nove Zemlje tamo doli, na američkoj oba- li. Ekspediciji sudjelovao je i kapetan Pero, muž Margarite. Nakon svršene dobe u O- ktobru sve se lagje povrate, samo Perova lagja »Marie-Jeanne« ne prijavi se i niko nije mogao o njoj obavijestiti. Iz početka se je mislilo na obično zaka- šnjenje; ali... dani prolazijahu i bojazan nadogje. Zakašnjenje pretvorilo se u vje- čnost, te je trebalo pogledati istini u lice. Svatko je u mjestu bio uvjeren, da je »Ma- rie-Jeanne« propala s čitavim imetkom i o- baviše zadušnice za pokoj poginulih mornara. Dva mjeseca progjoše, iza kako se za- dnje lagje povratile, pa se je ipak Marga- rita dugo nadala i premda nije bilo više moguće iluzije, nije se mogla sprijateljiti s krutom zbiljom: »Bog je moguć, Djevica je tako dobra« ona ih je toliko žarko mo- lila! Zašto se ne slože i obave čudo pa joj povrate njezinog Petra, predragog muža i oca nejakog djeteta? Dok iscrvotočeni sat odjekuje tik-tak, a škripaju zidovi kuće uslijed puhanja vihra, bijedna žena pušta misao, da luta.... io- pazi sebe još mladom djevojkom kod stare udove majke. Stanovahu u toj istoj osa- mljenoj kući na kraju varoši Saint-Pair, koju Vijeće naše stranke u Banovini. Paktom, koji postoji izmegju starih magjarona, vogjenih od bana D.ra To- mašića i koalicije, vogjenom po D.ru Nikoliću, Surminu i t. d., pusta Hr- vatska ide u susret novijem borbama, novijem iskušanjima, koja bi lako mo- gla biti udesna i smrtimice ucvijeliti narod za mnogo i mnogo godina. U tom pritisku, u toj tegobi Frankova je stranka pozvala svoje istomišljenike na vijeće stranke dneva 17. ov. mj. u »Starčevićevom Domu«, da vidi što bi se dalo učiniti, i da providi kako bi stranka uspješno mogla se održati od pritiska sviju čimbenika u Zagrebu i u Pešti. Veoma je utješljivo, da nema kraja u Banovini a da nije bio zastupan u- glednijem ličnostima i pristašama naše stranke. Tu su bile zastupane i naša pokrajina a nadasve Herceg-Bosna, a prepuštamo potankosti radi ograničenog prostora lista. Otvorio je skupštinu zastupnik Dr. Aleksandar Horvat, i njegov govor do- našamo doslovce kao unicum razbo- ra, rodoljublja, požrtvovnosti. Za njime govorio je Dr. Isidor Kršnjavi, i to o- nako duhovito i trijezmeno kako se pristoji dobrom glasu, koga uživa kao naučenjak i književnik. Nadasve odo- bravamo mu značajnijem riječima, kad je kazao, da su nam najbliži neprija- telji Hrvati, koji su izgubili svoju na- rodnu svijest. Uvjereni smo, da će $e obistiniti njegova želja, da će našoj stranci ići na ruku u rasprostranjenju duha, osjećaja i otačbeništva hrvatskoga hrvatsko svećenstvo. Napokon iz duše nam vadi ono što je kazao, da u ime Hrvatske samo Hrvati imadu pravo sklapati ugovore. Ne' treba' da kažemo, da su njihove riječi kao i od svijeh govornika bile popraćene odobravanjem, pljeskanjem i klicanjem. Naša stranka, koja je po- sve demokratska, dokazalo je da je to ne na riječi nego na djelu tim, što su veoma lijepo i kićeno po seljačku ali žarkim otačbeništvom govorili Ante Jurišić iz Doline i Jozo Ivanović iz ona još i danas posjeduje. Jedne večeri, kad u kasno doba otide da preda jednu sašivenu radnju, Pero, sin njezine pokrovi- teljice, lijep mladić od dvadeset godina ho- tijaše je pod svaku cjenu otpratiti do kuće. Putem joj očitova ljubav a ona povjerovavši njegovim iskrenim riječima veoma ga zavoli. Te večeri na rastanku zakleše se dvoje mla- dih jedan drugom, da će se vjenčat i lju- biti do smrti. 'Ali Petrovi roditelji ne htjedoše ni čuti o ženidbi s tom doduše poštenom ali siroma- šnom djevojkom i poduzimahu sve, kako bi razvrgli njihov vez. Sjeti se ondašnjih muka, prolivenih suza, kad cijenjaše Pera za sebe izgubljenim. Jao! Što bijahu te ža- losti i suze, kada se prispodobe crnoj slu- tnji, koja je od dva mjeseca muči! Usprkos bezbrojnim protivštinama oni su potajno ljubakali. Pero u velike cijenjaše Margaritu i čvrsto odluči pobijediti sve za- preke, da ispuni zadatu riječ. ... bio je ne- pokolebiv. Vrijeme njihove žalosti trajaše tri mjeseca, dok se napokon roditelji ne ublaže, i oni se vjenčaju. Počeci njihovog obiteljskog života bijahu teški, mladi par ne posjedovaše ništa na svijetu, nego uz mar- ljivi rad, ne okusiše crnu bijedu. Ljubav im pokaza pravi put a rogjenje maloga Frana učini ih sretnim. Nove Gradiške kao prosti seljaci. Mu- ževno u ovijem teškijem trenutcima u- stao je narodni zastupnik Juraj Tomac, te su izlijev pravoga palriotizma i zna- čaja one riječi, gdje je kazao: »Spo- minjem u prvom redu onaj atentat, koji se podignuo na katoličku vjeru, time da na stolici hrvatskijeh banova sjedi odmetnik katoli- čke vjere. Ovakav slučaj u cijeloj hi- storiji još nikada nijesmo doživjeli. Time je počinjen pogubni precedens, da na stolicu hrvatskijeh banova može doći i svaki čovjek, pa i onaj koji po- pljuje svoju vjeru«; a kao dokaz na- rodne sablazni čita mnoštvo klubskijeh zaključaka iz raznijeh strana Hrvatske. Za njime je govorio pravoslavni seljak Mile Petrović, i njegove riječi imadu dvostruku važnost, jer su rijetka iz- nimka u pravoslavnom pučanstvu. Za- tim je dični presjednik Mijo Tkalčić dao glasovati resolucije, koje ćemo do- nijeti ispod govora uglednog D.ra Hor- vata. Izmegju tijeh resolucija ima i ona, koja se odnaša na novi izborni red, koga je sastavio Dr. Nikolić, po ko- jemu kotari su tako razregjeni, da bi pravoslavni dobili veliku množinu man- data, a i broj pučanstva, koji bi imao davati svoj glas, na takav je tendenci- jozni način skalupljen, da bi Hrvati propatili grozan poraz u skorijem iz- borima, a to je dokazano statističnim podatcima, t.ko očito da se svak može uvjeriti. Govor g. D.ra Horvata glasi: Braćo Starčevićanci! Čista Starčevićeva stranka prava osnova- na je na demokratskim načelima. U sudbo- nosnim časovima po hrvatski narod, kad se imadu stvoriti važne odluke, poziva se ona na širje slojeve naroda, da oni odluče o njezinim koracima. (Odobravanje). Za to vas je vodstvo stranke pozvalo i sada, u ovom kritičnom času, da dogjete ovamo, kako bismo s vašom pomoću prinijeli častno čistu i neokaljanu hrvatski narod. S 1adošću opažam, da ste se tom našem pozivu odazvali upravo u neočekivanom bro- ju, da su nam i ove prostrane dvorane na- šeg Starčevićevog doma pretijesne. Na ža- lost nema megju nama našeg milog pre- \sjednika gosp. dra. Josipa Franka (burno i \ dugotrajno klicanje: živio dr. Frank!), jer Pero je bio inteligentan i radin, pa ga ubrzo zavoliše njegovi pretpostavljeni; no- vak, pa mornar, zatim časnik obalne i da- leke plovitbe, malo prije odlaska put Nove Zemlje imenovaše ga kapetanom. Neki bro- dovlasnik povjeri mu lagju na upravljanje. Od tada steče sveopće poštovanje, a tim se poboljša i materijalno stanje. Prebirući uspomene iz prošlosi, Marga- rita se osjeti svoga gjeda, oca, stričeva, dvoje braće i svih mornara, koji pogiboše, koje more ugrabi! Da.... ovo joj more o- duze još i njezinog muža, predragog Pe- ra!.... On tako vješt, odvažan, pa da je poginuo ? I opazi na njegovom brodu, kako se bori usred tamnog mora, usred guste magle. Odasvud se uzdižu valovi, prijete, buče, zvižđe i svijaju se poput klupka ogromnih zmija. Najednom se pojavi crna prikaza: bio je parobrod! Približavajući se svom silom sukobi se »Marie-Jeanne«-om i oštrim šilj- kom presječe krhu lagju u dva komada! Mukla lomljava, nekoliko očajnih povika pomiješanih sa bukom oluje i... »Marie- Jeanne« malo po malo potone:..., Pero neustrašivi plivač bori se protiv smrti i kuša ne bi li se zahvačio o ostanke..... Uza- ludno se mapreže! Jedan ga val obujmi i podigne na legja te strovali u dubinu; drugi ga je teška bolest prikovala uz krevet. Ovaj vaš prekrasni odziv našem pozivu bit će njemu blagi melen u bolima, što ih trpi, bit će mu najsjajnija zadovoljština za sve mu- ke, što ih je od neprijatelja svojih i nepri- jatelja čiste hrvatske misli morao podnijeti, jer vidi, da njegovo djelo ne umire, već raste puno snage, puno života. (Burno odo- bravanje). To je dokaz, da stojimo na si- gurnim i čvrstim temeljima, te da nas ni koja sila ne će oboriti ma urotili se protiv nas svi stari, mladi i najmlagji magjaroni. (Dugotrajno odobravanje). Pozvali smo vas ovamo, starčevićanska braćo, da stvorite sud o našem dosadanjem radu i da stvorite zaključke, kako nam se u buduće držati. Vi imate pravo, da od nas zahtijevate izvještaj o našem djelovanju, a naša je dužnost, da odgovaramo vama, pre- stavnicima i pouzdanicima naše stranke. Udruženi naši protivnici raznašaju u svojim novinama najužasnije klevete, podmiću nam razne ružne čine, govore nam, da smo se prodali, da smo se nugjali tu i tamo, traže od nas da objelodanimo nekakav tobožnji memorandum, ofert, što li, koji da smo pre- dali magjarskom ministru presjedniku grofu Khuenu. No mi ne dajemo računa našim protivnicima, jer se i tuj držimo nauke i na- putka našeg slavnog učitelja dr. Antuna Starčevića (Oduševljeno klicanje: Slava Starčeviću), koji nam u svom naputku za pristaše stranke prava savjetuje: »Protivni- cima ne kazivati o svojoj težnji i radnji ni istinu, ni neistinu. Ova bo je nedostojna i valjanih muževa i vrijedne stranke, a ona škodi kod zlih ljudi. Težnju i radnju stranke otkriva njezin program«. Od dana u dan traže prutivnici od nas, da im kažemo, kakav smo ofert dali i kako smo se ponudili. Mi hotimice šutimo i šu- timo na njihovu viku. Danas je dan, kad moramo progovoriti, kad moramo Vama položiti račun o našem radu, I to ćemo eto učiniti. (Burno odobra- vanje i klicanje: Živio dr. Horvat!) Kad se je prije dva mjeseca, nakon svr- šetka Friedjungova procesa, srpsko-hrvatska koalicija stala kostrušiti, da će za koji dan dobiti vladu u Hrvatskoj u svoje ruke, sma- trao je eksekutivni odbor naše stranke svo- jom dužnosti, da se na kompetentnim mje- stima informira o izgledima koalicije i ujedno da razloži svu pogibelj, koja bi hrvatsku ideju snašla, kad ;bi se toj protuhrvatskoj skupini i opet dala u ruke sudbina hrvatskog naroda. U tu smo svrhu izaslali dvojicu na- ših narodnih zastupnika gg. dra. Karla Bo- šnjaka i dra. Vladimira Franka (Živjeli!) u Beč, da se na dotičnim nadležnim mjestima upute, je li istina, da će družba, nazvana \srpsko-hrvatskom koalicijom, u istinu doći zahvativši ga, skotrlja i tresne šnjim o o- stanke njegovog broda;...... a nikoga nema, da mu pomogne! Parobrod bezbri- žno rastavi svoj put, a tmina sve to većma rastijaše. Nesretna žena muklo zajeca, Proklinjaše nemilosrdno more i prvi put u svom životu osjeti u sebi želju, da se digne proti onom Bogu, koga je tako često molila; svemoćan je pa ipak joj ne spasi muža. Čemu je do- pustio sukob!..... Zašto nije Pera izvu- kao iz moral!..... Zašto joj ga ne povrati u ovoj noći sveopćeg veselja ? Tako smatreći uspravi se te otkoraca žurno u sobu. Štropot probudi malog dječaka. — Mama, koji je sat? Ponoći, jeli? — Da, moj sine, ponoći je prošlo. Ja sam te zaboravila; dogji brzo leći. — Mama, ja sam stavio bječvu u di- mnjak. Mali Jezus mora da je sada prošao: bit će mi što ostavio. Ti znaš, mama, pro- šle mi je godine donio lijepi brod. Tada bijaše ovdje. Bijedna žena sasvim obuzeta žalošću nije ni promislila na božićne darove, stoga i reče sinu: »Mali Jezus ima mnogo dimnjaka, koje će ove večeri pohoditi, on nema vremena, da dogje i kod nas. Budi miran, moj Frano,