Br. 262

PRAMA CRVENA Ki

U DUBROVNIKU, 26. Februara 191C€

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
i četvrt godine  surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 -— Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

IMS

God. VI.

 

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 16 PA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARI
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

Pretplata | oglast šalju se
zahvale i priopćena plaća se

 

Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za- |
30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

28. FEBRUARA 1896.

U ponedjelnik se vrši 14 godina,
da Hrvati plaču za svojim velikim ocem

Antom Starčevićem. Danas treba da kucalo za svoju Hrvatsku i mili hrvat-

se Hrvati još više sjećaju svojih veli-
kih historijskih muževa, a navlastito
muža borbe i narodnog rada, muža

ljubavi i mržnje. Plačemo za čovje-

kom, koji nas je učio mrziti tugje go-
spostvo nad nama, koji nam je osta-
vio u amanet borbu, dok ne bude
Hrvat svoj na svome, borbu proti o-
nom, koji hrvatski narod drži u oko-
vima, pa zvao se on Nijemac, Ma-
gjar, Talijanac ili Srbin. Kao što je
Ante Starčević bio predmetom velike
mržnje, ali tako isto i neugasive lju-
bavi. Ante Starčević za svoj postojani
život nije tražio ni nagrada ni ugo-
dnog života, već je volio provagjati
čedni život, berući svoje neumrle lo-
vore narodu posvećene slave. Hrvatski
narod neće i ne može lako zaboraviti
njegova imena, njegove slave. U tami,
koja je vladala hrvatskim narodom,
proveo je Ante vješto svoj narod kroz
abnormalne političke pojave llirstva,
Jugoslavenstva, Slovinstva, Srbo-hrvat-
stva, do onda, regbi, utopljenog Hr-
vatstva. To je baš neprocijenjena za-
sluga njegova, da je spasio ime hr-
vatsko, jer ko drži do svog imena, ko
znade, da je u imenu personalni ka-
rakter, da je za čovjeka i za narod ime
sve, da je čovjek bez imena ništa, taj
znade cijeniti Starčevićeve zasluge. Spa-
siti ime čovjeka velika je zasluga, a
spasiti ga narodu stoput veća. U ovu
veliku istinu malo je ko proniknuo,
kako valja, pa je malo ko znade i ci-
jeniti. Rad Ante Starčevića za hrvatski
narod dade se svesti u kratko, kao
pravo gospodujućeg življa samo i je-
dino hrvatskog u slobodnoj i ujedi-
njenoj Hrvatskoj, pod žezlom hrvat-
skog kralja iz kuće Habsburga. To je
suština sve borbe, zaključak svega veli-
kog i neprolaznog rada Starčevića. To je
njegov, a i hrvatskoga naroda program.

Kao što se harni učenici sjećaju
svog učitelja, tako se danas i Tebe,

PODLISTAK.

Martial-Moulin
Božićna priča.

Vani je crna noć. Vjetar na vihore vije
sa pučine i tjera morske valove iz njihova
ležaja, a ovi se šumeći lome o klisure o-
dijeljene od strane morske obale. U najza-
dnjoj kući varoši bdije Margarita sama sa
svojim malim Franom, dječakom od šest
godina. On drijema zguren kraj ognjišta
napola ugaslog, a mati ga ne kani staviti

krev'

u et.

Margarita je još mlada, istom joj je 30
godina i lijepa onom izrazitom ljepotom,
koja se odrazuje u harmoniji oblika i pra-
vilnim ličnim potezima, a sunčana žega i
godine ne mogahu joj poharati prirodnu
I

u ostaje mlada žena sama za ove
duge večeri u oči Božića, kada se roditelji
i prijatelji združuju, da skupa pohrle pol-
noćki i da veselom gozbom proslave ro-
gjenje sina Marijinog?..... Zašto je osa-
mljena i čemu plače?..... Nikoga nema
bijedna na ovom svijetu do li svoga sina!
Odbila je svaki poziv, da ne bi zbog svo-
je žalosti rastužila koga.

\veliki Starčeviću, sjećaju tvoji sljedbe- |
\nici, koji neće nikada zaboraviti ono
srce, što počiva daleko od gospodskog |
zagrebačkog groblja u seljačkom, pi-
'tomih Šestina, ono srce, koje je samo

ski narod. Tvoj veliki duh lebdi da-
nas radostan, videći, da se pod tvoju
zastavu kupe i množe borci za sveta
prava hrvatskoga naroda. Svuda na-
| predak u tvojoj velikoj stranci,  uspr-
\kos skupne urote svih onih, koji bi
(htjeli oživotvoriti ono, proti kome si
Ti za života okrenuo bič tvoje moćne
riječi; kleveću i nastoje uništiti tvoje
velebno djelo, vijernu i uvijek doslje-
dnu tvojoj nauci stranku, pod vostvom
tvog umnog nasljednika D.ra Josipa
Franka, kome si na smrtnoj postelji
izričito ostavio svoje mike i trude.
Gomilavaju se izdaje za izdajom, sra-
motni savezi, podupirani i od odme-
tnika tvoje nauke, a iste Tvoje rodbi-
ne i imena, koji hoće, da silom sme-
tu tvoje djelo i još jače zarobe isku-
šanu Hrvatsku.

Ali hrvatski narod se btidi, a Tvoj
duh visoko čuva Hrvatsku.

Dalmacija, kao otsječena grana pri-
družuje se danas ovoj spomeni, i ako
starčevićanska ideja nije još duboko
\uhvatila korjena, krivnjom nekih, koji
\nijesu bili nikada Starčevićevi sljedbe-
mici, a uvukli se ko gladni kurjaci me-
gju stado ovaca, ida jedne poplaše, a
druge prožderu, pak da u korito oni
zasjednu. Ti odmetnici preuzeli su ime
i obilježje pravaštva, te tim  zlorabeći
\rastrovali su i demoralizovali i ona-
'\ko političkim eksperimentima istrošenu
Dalmaciju.

Ali ipak nadamo se, da će zdravi
razum i pošteno srce prevladati, te
dobra i čista stvar pobijediti baš radi
toga, što se je urotilo protiv njoj svu-
da, sve što je zlo, zavedeno i pokva-
reno.

A tebi, veliki Starčeviću, iz našeg
Dubrovnika, hrvatske Atine, gromovi-
to iz stotina grla kličemo :

| Vječna Ti slava, Ante Starčeviću!

 

 

 

 

Zadnjega dana mjeseca Jula ostavi bro-
dovlje luku Granville, da ribari uz grebene
Nove Zemlje tamo doli, na američkoj oba-
li. Ekspediciji sudjelovao je i kapetan Pero,
muž Margarite. Nakon svršene dobe u O-
ktobru sve se lagje povrate, samo Perova
lagja »Marie-Jeanne« ne prijavi se i niko
nije mogao o njoj obavijestiti.

Iz početka se je mislilo na obično zaka-
šnjenje; ali... dani prolazijahu i bojazan
nadogje. Zakašnjenje pretvorilo se u vje-
čnost, te je trebalo pogledati istini u lice.
Svatko je u mjestu bio uvjeren, da je »Ma-
rie-Jeanne« propala s čitavim imetkom i o-
baviše zadušnice za pokoj poginulih mornara.

Dva mjeseca progjoše, iza kako se za-
dnje lagje povratile, pa se je ipak Marga-
rita dugo nadala i premda nije bilo više
moguće iluzije, nije se mogla sprijateljiti
s krutom zbiljom: »Bog je moguć, Djevica
je tako dobra« ona ih je toliko žarko mo-
lila! Zašto se ne slože i obave čudo pa joj
povrate njezinog Petra, predragog muža i
oca nejakog djeteta?

Dok iscrvotočeni sat odjekuje tik-tak, a
škripaju zidovi kuće uslijed puhanja vihra,
bijedna žena pušta misao, da luta.... io-
pazi sebe još mladom djevojkom kod stare
udove majke. Stanovahu u toj istoj osa-

 

 

mljenoj kući na kraju varoši Saint-Pair, koju

Vijeće naše stranke u Banovini.

Paktom, koji postoji izmegju starih
magjarona, vogjenih od bana D.ra To-
mašića i koalicije, vogjenom po D.ru
Nikoliću, Surminu i t. d., pusta Hr-
vatska ide u susret novijem borbama,
novijem iskušanjima, koja bi lako mo-
gla biti udesna i smrtimice ucvijeliti
narod za mnogo i mnogo godina. U
tom pritisku, u toj tegobi Frankova je
stranka pozvala svoje istomišljenike na
vijeće stranke dneva 17. ov. mj. u
»Starčevićevom Domu«, da vidi što bi
se dalo učiniti, i da providi kako bi
stranka uspješno mogla se održati od
pritiska sviju čimbenika u Zagrebu i
u Pešti.

Veoma je utješljivo, da nema kraja
u Banovini a da nije bio zastupan u-
glednijem ličnostima i pristašama naše
stranke. Tu su bile zastupane i naša
pokrajina a nadasve Herceg-Bosna, a
prepuštamo potankosti radi ograničenog
prostora lista.

Otvorio je skupštinu zastupnik Dr.
Aleksandar Horvat, i njegov govor do-
našamo doslovce kao unicum razbo-
ra, rodoljublja, požrtvovnosti. Za njime
govorio je Dr. Isidor Kršnjavi, i to o-
nako duhovito i trijezmeno kako se
pristoji dobrom glasu, koga uživa kao
naučenjak i književnik. Nadasve odo-
bravamo mu značajnijem riječima, kad
je kazao, da su nam najbliži neprija-
telji Hrvati, koji su izgubili svoju na-
rodnu svijest. Uvjereni smo, da će $e
obistiniti njegova želja, da će našoj
stranci ići na ruku u rasprostranjenju
duha, osjećaja i otačbeništva hrvatskoga
hrvatsko svećenstvo. Napokon iz duše
nam vadi ono što je kazao, da u ime
Hrvatske samo Hrvati imadu pravo
sklapati ugovore.

Ne' treba' da kažemo, da su njihove
riječi kao i od svijeh govornika bile
popraćene odobravanjem, pljeskanjem
i klicanjem. Naša stranka, koja je po-
sve demokratska, dokazalo je da je to
ne na riječi nego na djelu tim, što su
veoma lijepo i kićeno po seljačku ali
žarkim  otačbeništvom govorili Ante
Jurišić iz Doline i Jozo Ivanović iz

ona još i danas posjeduje. Jedne večeri,
kad u kasno doba otide da preda jednu
sašivenu radnju, Pero, sin njezine pokrovi-
teljice, lijep mladić od dvadeset godina ho-
tijaše je pod svaku cjenu otpratiti do kuće.
Putem joj očitova ljubav a ona povjerovavši
njegovim iskrenim riječima veoma ga zavoli.
Te večeri na rastanku zakleše se dvoje mla-
dih jedan drugom, da će se vjenčat i lju-
biti do smrti.

'Ali Petrovi roditelji ne htjedoše ni čuti o
ženidbi s tom doduše poštenom ali siroma-
šnom djevojkom i poduzimahu sve, kako
bi razvrgli njihov vez. Sjeti se ondašnjih
muka, prolivenih suza, kad cijenjaše Pera
za sebe izgubljenim. Jao! Što bijahu te ža-
losti i suze, kada se prispodobe crnoj slu-
tnji, koja je od dva mjeseca muči!

Usprkos bezbrojnim protivštinama oni su
potajno ljubakali. Pero u velike cijenjaše
Margaritu i čvrsto odluči pobijediti sve za-
preke, da ispuni zadatu riječ. ... bio je ne-
pokolebiv. Vrijeme njihove žalosti trajaše
tri mjeseca, dok se napokon roditelji ne
ublaže, i oni se vjenčaju. Počeci njihovog
obiteljskog života bijahu teški, mladi par ne
posjedovaše ništa na svijetu, nego uz mar-
ljivi rad, ne okusiše crnu bijedu. Ljubav im
pokaza pravi put a rogjenje maloga Frana
učini ih sretnim.

Nove Gradiške kao prosti seljaci. Mu-
ževno u ovijem teškijem trenutcima u-
stao je narodni zastupnik Juraj Tomac,
te su izlijev pravoga palriotizma i zna-
čaja one riječi, gdje je kazao: »Spo-
minjem u prvom redu onaj atentat,
koji se podignuo na katoličku vjeru,
time da na stolici hrvatskijeh
banova sjedi odmetnik katoli-
čke vjere. Ovakav slučaj u cijeloj hi-
storiji još nikada nijesmo doživjeli.
Time je počinjen pogubni precedens,
da na stolicu hrvatskijeh banova može
doći i svaki čovjek, pa i onaj koji po-
pljuje svoju vjeru«; a kao dokaz na-
rodne sablazni čita mnoštvo klubskijeh
zaključaka iz raznijeh strana Hrvatske.
Za njime je govorio pravoslavni seljak
Mile Petrović, i njegove riječi imadu
dvostruku važnost, jer su rijetka iz-
nimka u pravoslavnom pučanstvu. Za-
tim je dični presjednik Mijo Tkalčić
dao glasovati resolucije, koje ćemo do-
nijeti ispod govora uglednog D.ra Hor-
vata. Izmegju tijeh resolucija ima i ona,
koja se odnaša na novi izborni red,
koga je sastavio Dr. Nikolić, po ko-
jemu kotari su tako razregjeni, da bi
pravoslavni dobili veliku množinu man-
data, a i broj pučanstva, koji bi imao
davati svoj glas, na takav je tendenci-
jozni način skalupljen, da bi Hrvati
propatili grozan poraz u skorijem iz-
borima, a to je dokazano statističnim
podatcima, t.ko očito da se svak može
uvjeriti.

Govor g. D.ra Horvata glasi:

Braćo Starčevićanci!

Čista Starčevićeva stranka prava osnova-
na je na demokratskim načelima. U sudbo-
nosnim časovima po hrvatski narod, kad se
imadu stvoriti važne odluke, poziva se ona
na širje slojeve naroda, da oni odluče o
njezinim koracima. (Odobravanje). Za to vas
je vodstvo stranke pozvalo i sada, u ovom
kritičnom času, da dogjete ovamo, kako
bismo s vašom pomoću prinijeli častno čistu
i neokaljanu hrvatski narod.

S 1adošću opažam, da ste se tom našem
pozivu odazvali upravo u neočekivanom bro-
ju, da su nam i ove prostrane dvorane na-
šeg Starčevićevog doma pretijesne. Na ža-
lost nema megju nama našeg milog pre-
\sjednika gosp. dra. Josipa Franka (burno i
\ dugotrajno klicanje: živio dr. Frank!), jer

 

Pero je bio inteligentan i radin, pa ga
ubrzo zavoliše njegovi pretpostavljeni; no-
vak, pa mornar, zatim časnik obalne i da-
leke plovitbe, malo prije odlaska put Nove
Zemlje imenovaše ga kapetanom. Neki bro-
dovlasnik povjeri mu lagju na upravljanje.
Od tada steče sveopće poštovanje, a tim se
poboljša i materijalno stanje.

Prebirući uspomene iz prošlosi, Marga-
rita se osjeti svoga gjeda, oca, stričeva,
dvoje braće i svih mornara, koji pogiboše,
koje more ugrabi! Da.... ovo joj more o-
duze još i njezinog muža, predragog Pe-
ra!.... On tako vješt, odvažan, pa da je
poginuo ?

I opazi na njegovom brodu, kako se bori
usred tamnog mora, usred guste magle.
Odasvud se uzdižu valovi, prijete, buče,
zvižđe i svijaju se poput klupka ogromnih
zmija. Najednom se pojavi crna prikaza: bio
je parobrod! Približavajući se svom silom
sukobi se »Marie-Jeanne«-om i oštrim šilj-
kom presječe krhu lagju u dva komada!
Mukla lomljava, nekoliko očajnih povika
pomiješanih sa bukom oluje i... »Marie-
Jeanne« malo po malo potone:..., Pero
neustrašivi plivač bori se protiv smrti i kuša
ne bi li se zahvačio o ostanke..... Uza-
ludno se mapreže! Jedan ga val obujmi i
podigne na legja te strovali u dubinu; drugi

 

ga je teška bolest prikovala uz krevet. Ovaj
vaš prekrasni odziv našem pozivu bit će
njemu blagi melen u bolima, što ih trpi, bit
će mu najsjajnija zadovoljština za sve mu-
ke, što ih je od neprijatelja svojih i nepri-
jatelja čiste hrvatske misli morao podnijeti,
jer vidi, da njegovo djelo ne umire, već
raste puno snage, puno života. (Burno odo-
bravanje). To je dokaz, da stojimo na si-
gurnim i čvrstim temeljima, te da nas ni
koja sila ne će oboriti ma urotili se protiv
nas svi stari, mladi i najmlagji magjaroni.
(Dugotrajno odobravanje).

Pozvali smo vas ovamo, starčevićanska
braćo, da stvorite sud o našem dosadanjem
radu i da stvorite zaključke, kako nam se
u buduće držati. Vi imate pravo, da od nas
zahtijevate izvještaj o našem djelovanju, a
naša je dužnost, da odgovaramo vama, pre-
stavnicima i pouzdanicima naše stranke.
Udruženi naši protivnici raznašaju u svojim
novinama najužasnije klevete, podmiću nam
razne ružne čine, govore nam, da smo se
prodali, da smo se nugjali tu i tamo, traže
od nas da objelodanimo nekakav tobožnji
memorandum, ofert, što li, koji da smo pre-
dali magjarskom ministru presjedniku grofu
Khuenu. No mi ne dajemo računa našim
protivnicima, jer se i tuj držimo nauke i na-
putka našeg slavnog učitelja dr. Antuna
Starčevića (Oduševljeno klicanje: Slava
Starčeviću), koji nam u svom naputku za
pristaše stranke prava savjetuje: »Protivni-
cima ne kazivati o svojoj težnji i radnji ni
istinu, ni neistinu. Ova bo je nedostojna i
valjanih muževa i vrijedne stranke, a ona
škodi kod zlih ljudi. Težnju i radnju stranke
otkriva njezin program«.

Od dana u dan traže prutivnici od nas,
da im kažemo, kakav smo ofert dali i kako
smo se ponudili. Mi hotimice šutimo i šu-
timo na njihovu viku.

Danas je dan, kad moramo progovoriti,
kad moramo Vama položiti račun o našem
radu, I to ćemo eto učiniti. (Burno odobra-
vanje i klicanje: Živio dr. Horvat!)

Kad se je prije dva mjeseca, nakon svr-
šetka Friedjungova procesa, srpsko-hrvatska
koalicija stala kostrušiti, da će za koji dan
dobiti vladu u Hrvatskoj u svoje ruke, sma-
trao je eksekutivni odbor naše stranke svo-
jom dužnosti, da se na kompetentnim mje-
stima informira o izgledima koalicije i ujedno
da razloži svu pogibelj, koja bi hrvatsku
ideju snašla, kad ;bi se toj protuhrvatskoj
skupini i opet dala u ruke sudbina hrvatskog
naroda. U tu smo svrhu izaslali dvojicu na-
ših narodnih zastupnika gg. dra. Karla Bo-
šnjaka i dra. Vladimira Franka (Živjeli!) u
Beč, da se na dotičnim nadležnim mjestima
upute, je li istina, da će družba, nazvana
\srpsko-hrvatskom koalicijom, u istinu doći

 

zahvativši ga, skotrlja i tresne šnjim o o-
stanke njegovog broda;...... a nikoga
nema, da mu pomogne! Parobrod bezbri-
žno rastavi svoj put, a tmina sve to većma
rastijaše.

Nesretna žena muklo zajeca, Proklinjaše
nemilosrdno more i prvi put u svom životu
osjeti u sebi želju, da se digne proti onom
Bogu, koga je tako često molila; svemoćan
je pa ipak joj ne spasi muža. Čemu je do-
pustio sukob!..... Zašto nije Pera izvu-
kao iz moral!..... Zašto joj ga ne povrati
u ovoj noći sveopćeg veselja ?

Tako smatreći uspravi se te otkoraca žurno
u sobu.

Štropot probudi malog dječaka.

— Mama, koji je sat? Ponoći, jeli?

— Da, moj sine, ponoći je prošlo. Ja sam
te zaboravila; dogji brzo leći.

— Mama, ja sam stavio bječvu u di-
mnjak. Mali Jezus mora da je sada prošao:
bit će mi što ostavio. Ti znaš, mama, pro-
šle mi je godine donio lijepi brod. Tada
bijaše ovdje.

Bijedna žena sasvim obuzeta žalošću nije
ni promislila na božićne darove, stoga i
reče sinu:

»Mali Jezus ima mnogo dimnjaka, koje
će ove večeri pohoditi, on nema vremena,
da dogje i kod nas. Budi miran, moj Frano,