a Br. 265. U DUBROVNIKU, 19. Marta 191 PRAVA GRVENA 1 Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto 1 četvrt godine surazmjerno; polugodište. Članovima i pristašama Starčevi- ćeve hrv. čiste stranke prava. U zadnjem vijeću naše stranke u Zagrebu stvoren je velikim oduševlje- njem zaključak, da se dionička glavni- ca naše stranačke tiskare u Žagrebu povisi sa 100.000 kruna i da se u tu svrhu izda 600 novih dionica po 200 MN svaka. Te dionice imale bi se upla- ćivati sa najmanjim prinosom od jedne krune na sedmicu. Samo naše vijeće preuzelo je odmah 200 takovih dioni- ca, tako da ih je preostalo još 300 komada, koje bi imali preuzeti na vi- jeću neprisutni naši pristaše. Ovo povišenje naše dioničke glavni- ce potrebno je u prvom redu, da se za uvijek osiguraju sva naša stranačka glasila. Za tim potrebno je i radi toga što je naša tiskara provigjena danas najnovijim tiskarskim i slagaćim stro- jevima, uz trošak od kakovih 70.000 K. Sve to treba isplatiti, a sama tiska- ra iz svoga vlastitoga prihoda nije to- ga u stanju. Osim ovoga potrebno je spomenuto povišenje glavnice i u tu svrhu, kako bi prestao u našem stranačkom životu onaj zavladani nezdravi običaj, da po- jedinci doprinašaju u stranačke svrhe nerazmjerne i na dulje vrijeme nemo- guće žrtve. Prava hrvatska i rodoljubna stranka valja da se sama uzdržava, a to sigurno može i mora naša tako broj- na i u istinu požrtvovna stranka. Ta požrtvovnost izbila je i na sa- mom vijeću naše stranke i mi pozna- vajući vruće otačbeništvo i pravi hr- vatski osjećaj naših pristaša diljem hr- vatskih zemalja, ne dvojimo ni časa, da ih se bude našlo toliko, koji će preuzeti još preostali broj od 300 dio- nica. Ne radi se o velikim žrtvama. &vak neka preuzme barem jednu a po mo- gućnosti i više dionica. Jedna kruna na sedmicu najmanji je prinos za je- dnu preuzetu dionicu. Pozivljemo dakle sve pristaše i pri- vrženike naše, damas jedine u istinu čiste hrvatske stranke, ma bili gdje, u i izvan domovine, po svim hrvatskim PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (3) 99 Vjerenicima““, Prof, W. baron Ljubibratić. Kao da je slutio, da će i on brzo poći onamo, kamo se za uvijek: igje, odvrati na Lucijin upit, da li će ga još jednom vigjeti, da od Boga prosi samo jednu, i ako veliku milost: da: svoje dane svrši u službi bli- žnjega. A kad je Renco na rastanku pono- vio isti upit, odgovori mu kapucin ozbilj- IMAM God. VI. — Ko Izemljama, da se prijave i da preuzmu (jednu ili više dionica. Pismene prijave imadu se poslati na adresu narodnog zastupnika dra. Karla Bošnjaka u Zagrebu, Zrinjski trg br. nice i obavijesti. Pokažimo ovom zgodom jakost, ve- ličinu i požrtvovnost naše stranke kao ozbiljnu opomenu svim protivnicima hrvatske stvari: pokažimo, da je naša stranka vječna straža hrvatskih sveti- nja i ona hrid o koju će se odbiti svi nasrtaji i navale hrvatskih narodnih protivnika. U to ime: Bog i Hrvati! U Zagrebu, Marta 1910. Presjedništvo. NA POKLONE. Na Josipovo, baš kad nam izlazi ovaj broj, u glavnomu gradu Herce- govine, Mostaru, slučiti će se velika radost i veselje, grad će se okititi za- stavama, i ne samo da će harni i vi- jerni katolici onaj dan slaviti pir du- hovnoga svoga oca i pastira, svoga biskupa fra Paska Buconića, nego će i braća pravoslavni i muslimani bez dvojbe pridružiti se, da tome gorljivo- mu biskupu, značajniku, rodoljubu i izdašnomu dobrotvoru podadu dostoj- nu poštu. Okupiti će se takogjer cvi- jet inteligencije, koji god se ističu u njegovoj prostranoj biskupiji, gdje se krunio prvi hrvatski kralj; dohrliti će bez dvojbe vrijedni i zauzetni franjev- ci, kojijem on po redu pripada, i koji su uz narod i za narod kuburili, zlo- patili, stradali, molitvenikom u jednoj ruci a u drugoj propelom, te ga pre- dvodili u one krvave borbe, koje su svršile oslobogjenjem kršćanstva. Mno- gi izmegju njih spomenuti će starcu svečaru ljute nevolje i stradanja po vrletnoj Hercegovini, a na glavi će im biti dični starina preč. Lazar Lazarević, koji jedva je živu glavu iznio i mno- gu je gorku čašu ispio, dokle je zasio uz dičnoga biskupa kao desna ruka. Svi okupljeni okolo njega, koji su ga A skojim bi obrazom ja mogao za sebe pitati štogod od Boga, kad bih vas zapu- stio? Vas u ovom stanju! Vas, koje mi je on povjerio!«.... Kk **# Uz kapucina fra Kristofora dostojno stoji kardinal Federiko Borromeo. S krasnom i nježnom prispodobom dovagja pisac kardi- nala na pozornicu. »Kao što se putnik, u- moren i ozlovoljen od dugog puta kroz ka- kovu suhu i divlju zemlju, zaustavi i iz- gubi malo vremena u sjeni ispod kojeg li- jepog stabla, na travi, blizu izvora žive vode«. I zaista je Federiko, usred nevolja i ne- pravda, što se na sve strane oko njega do- gagjaju, pravo kršno stablo jakosti i posto- janosti u dobrome, nježna travica ponizno- sti i ustrpljivosti, živi vrutak kršćanske lju- bavi. Ta sjajna pojava nije izmišljena, kao vidnost | Lucija, već historična osoba, u koju je pi- čovječan« | sac ulio žarku revnost. Hristovog svećenika, hrabro srce katoličkog crkvenog dostojan- stvenika, zdravu mudrost kršćanskog filo- zofa. U ovoj osobi možemo naći dosta ha- rakterističnih poteza samoga pisca: zanos i stalnost u vjeri, ljubav prama svim ljudima, a osobito prama slabim i potlačenim. Federiko Borromeo bijaše jedan od onih u svako doba rijetkih ljudi, koji upotrebiše duboki svoj um, veliko svoje bogastvo, po- 2., od koga će dobiti potrebne tiska- IZLAZI: SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI u Odgovorni urednik PRANO SCHICK. od prije poznavali, spomenuti će kršna i stasita franjevca u mladijem svojijem godinama, gdje na vilovitomu konju uz zagrapce ide po župama i po seli- ma: spomenuti će bogoduha redovni- ka, koji je tako u znanju napredovao, da ga je vrhovni starješina reda po- zvao u Rim, da bude jedan od gla- vnijeh nastavnika podmlatku franjeva- čkoga reda iz svega svijeta, toj oda- branoj kiti iz franjevačkoga perivoja; spomenuti će kojijem ushitom i njego-' va redodržava i njegovi sadašnji sino- vi i vas narod po svijem rastrganijem djelovima hrvatske domovine primili , vijest, da je dični Buconić imenovan Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE | Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para rar a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi | nefrankirani ne primaju se. -— Plativo | utužljivo u Dubrovniku. služnoga tvoga reda, da te za ime mol- bama sirotica, koje si ti okupio i sva- kijem dobrom obdario, kako bi postale čedne, dobre i vrijedne, i zaslužile po- šteno svoj kruh trudom i radnjom svo- jom: neka ti da snage i srestva daza života dočekaš urediti i sagraditi hram Božiji, st0nu crkvu svoju, kako si već uredio svoj stan i dvore svoje: dao ti snage i srestva, da nabaviš prostra- ne zemlje i namještaš negda sirotinju raju, kao vrijedne poslenike, te im da- \deš načina i srestva, da se udome i u | Duvanjsko-Mostarskim biskupom : spo- menuti će, kako su se na tu vijest o- bradovali i pravoslavni, koji su ga u- vijek častili; i muslimani, s kojijem je znao uvijeke živjeti u najboljoj ljuba- vi; svi će ti čestitati starcu svečaru; zaželjeti će mu od Boga dugi život i sreću; razveseliti će ga svojim oduše- vljenjem i harnosti. Ni mi ne smijemo prepustiti taj svečani dan, a da ne u- pravimo naše smijerne čestitke, naše ' poklone, izraz naše odanosti, sućuti i harnosti tolikomu velikanu i dobrotvo- ru. Mi ponosom spominjemo, da je on glavni naš dobrotvor: jer njemu kako trebinjskom biskupu pripada ku- ća u Dubrovniku, u kojoj je naša Du- brovačka Hrvatska Tiskara, i on kroz dugi niz godina eto izgledno i očin- ski prepušta nam tu kuću uz veoma umjerenu cijenu, a osim toga vavijek nas je očinski bodrio i pripomagao. Mi mu za to javno blagodarimo: te še ime pokloni i da mu reče: priličnoj obilnosti da sprovedu umrli \svoj vijek. Hajde listu, i kad tisuće budu klicali biskupu svečaru, i ti pri- stavi: Živio Paškal Buconić, biskup i dobrotvor! Luegerova veličina. U zadnjem smo broju obznanili, da je umr'o Lueger, te smo s nekoliko riječi ista- knuli veliki gubitak toga zaista izvanre- dnoga velikana. Ne samo, da očitujemo počitanje veličini toga plemenitoga muža, nego da istaknemo u čemu je za pravo nahodila se ta zamjerna veličina toga neke vrsti Cola di Rienzi be- čkoga. Kako smo pratili od početka njegovo svoje vrsti nečuveno napredovanje: to ćemo nastojati pregledati i dovinuti se onim stru- jama, u kojim je plivao i isplivao na po- vršinu ne samo bečku, nego i na površinu javnosti čitave monarkije, a naročito ove naše pole austrijanske. U ono doba, kada se je pojavio lijepi Karlo, kako su ga Be- čani od dragosti nazivali: bilo je u cvatu liberalno nijemstvo ne samo u Njemačkoj nego i u Austriji. Poslije neslućenih nje- mačkih pobjeda u Francuskoj, Njemačka se je ujedinila i izvikalo se carstvo; a to car- : : TM : | stvo da bude protestanskoga obilježja, htjeli prigodom njegovoga jubileja smijerno mu šaljemo ovaj list, da mu se u na-, Slavni svečaru, ugledni rodoljube, čelik značaju, milostivi dobročinitelju, evo pred tobom »Piave Crvene Hr- vatske«, koja u skupu vijernijeh tvo- jijeh sinova pristupa da ti poljubi bla- godatnu i dobrotvornu desnicu, i da ti zaželi od miloga gospodara Boga još dugi niz radišnijeh i plodonosni- jeh godina u Njegovoj pastvi; da te uzdrži ljubavi sinova svojijeh, sreći i' dobrobiti slavnoga, uglednoga, preza- I vlašteni svoj društveni položaj u svrhu da'| traže i čine što je dobro. Njegov se život može prispodobiti bistrom potoku, koji iz-/ vire iz hridine, dugo teče kroz razna ze- mljišta, a da se nigdje ne zaustavi, pak se bistar izlijeva u rijeku. U sjaju i bogastvu s kojeg odvajaše njegova obitelj, već od dje- tinstva posveti svu svoju pažnju onim na- ukama o samozataji i poniznosti, onim na- čelima o ispraznosti naslada, o nepravdi, oholosti, o pravom dostojanstvu, te ih pri- grli cijelim žarom svoje duše, Osvjedočen da život nije odregjen da za mnoge bude teret, a za neke uživanje, već da će svako dati račun, kako je uporabio svoje dane, odluči da svoj život tako uredi, eda bude služio na korist bližnjemu. Kada je izrazio želju da se posveti sve- čenićkom stališu, primi najniže redove iz ruku svojega rogjaka Karla, kojega glas na- roda bijaše proglasio svetim još prije nego ga crkva bijaše posvetila. U zavodu u Pa- viji, kamo bijaše pošao da nastavi svoje nauke, uz propisane dužnosti svojevoljno je vršio još dvije druge, da u kršćanskom nauku pouči najniže i najprostije u puku, i da pohagja, s'uži, njeguje i dvori bole- snike. Pogodnosti, koje mu je mogao pri- baviti njegov položaj, ne samo da nije tra- žio, već je na svaki način nastojao da im su svom silom ne samo protestanti, nego i svi slobodoumnici njemački. Nastao je kul- turni boj proti katoličkoj crkvi u devetna- estom vijeku. Uslijed vatikanskoga koncila | uzbibalo se more tako zvane njemačke zna- | nosti. Kako su njemačke bajunete izvoje- vale pobjedu nad katoličkijem francuzima, tako se je nadala njemačka znanost izvoje- vati pobjedu nad katoličkom crkvom. Nu čemu se nijesu nadali, gordi njemački uče- njaci u svojoj sveznadarskoj oholosti; nje- mački katolici digli su se na noge junačke | za svoju svetu vjeru. | nijesu se dali niči- jem preplašiti, te su upravo na užas i stravu neznabožnih liberala ustrajali u borbi: dok nije morao titanski Bismark popustiti i iz- se ukloni. U cijelom svojem vladanju i dr- žanju bijaše tako ponizan, da je svima slu- žio kao uzor, ali je time izazvao zlovolju \svojih rogjaka; koji su mu predbacivali, da svojom pretjeranom čednosti vrijegja ugled i dostojanstvo obitelji. Glas se o njegovim vrlinama, o njegovom velikom umu, o nje- govoj učenosti bijaše pronio tako daleko, da mu je u 3l-voj godini papa Kliment VIHI. ponudio nadbiskupiju Milansku. Ta ga ponuda smete i on se bez oklijevanja za- hvali; kasnije popusti na izričitu zapovijed pape. Za svoje uzdržanje i za služinčad tro- šio je iz vlastite blagajne, govoreći, da su crkveni dohotci imovina siromaha. Sebi je pak tako tanko mjerio, da bi tek onda pro- mijenio odijelo, kad bi bilo sasvim istro- šeno. Dapače, da ništa ne propadne od njegove umjerene trpeze, odredi ostatke za jedno zaklonište siromaha; te je po njego- voj zapovijedi svaki dan jedan od njih do- lazio u blagovaonicu da sakupi, što bi pre- ostalo. Ambrozijskoj biblioteci, koju zami- sli i uz silne troškove podigne, darova sve svoje knjige i rukopise, osim toga posla osmericu najučenijih i najiskusnijih ljudi po ltaliji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemač- koj, Nizozemskoj, Grčkoj, na Libanu i u Jerusolimu, da nabave što više mogu knjiga. Tako mu pogje za rukom da sakupi oko miriti se sa Rimom. U Versailesu izvikao je carstvo njemačko, nu pred Vatikanom morao je uzmaknuti. I opet se je ispunilo |obećanje Gospodinovo: da njegove | katoličke crkve — vrata paklenska neće nad- | vladati. Tu zloglasnu kulturnu borbu preniješe u Austriju, naročito u Beč. Nije se govorilo, kao da je samo katolička francuska podle- gla proti Njemačkoj; nego se je isticalo da je i kat. Austrija na neki način izišla po- nižena iz te pobjede. Liberale njemačke uhvatio je tako zvani bijes germanski, fu- ror teutonicus. | oni su htjeli zapodjenuti kulturni boj u našoj monarkiji. Mnogo su toga ipokušali. Mnogo toga im je zaprije- čio kat. vladar. Nu ipak je boj započeo, na kat. crkvu nasrtalo se nečuvenim pod- valam i osvadam u novinama, u školama i u parlamentu. Zamjeralo se u gradskom bečkom vijeću Njeg. Veličanstvu ćesaru i kralju, što na Tijelovo sa gorućom svijećom prati Presveto. Ali se nije samo crkvu pu- stilo u miru; ta bezbožna čeljad koja je samo na sebe mislila, nije pustila u mi- ru austrijanske Slavene. Pritisnula je sve u ime bezbožnoga liberalizma Slavene o zid. U tijem vjerskijem i narodnijem pro- gonstvima dobro je napunila svoj džep. U to osudno doba pojavio se je na javnom poprištu Lueger. Na njegov glas počeli su liberalci mahati glavom i pokazivati na nje- ga prstom: »tomu nijesu u glavi kotači u redu! Kakav je to »origjino«!«... Lueger je ponajprije grmio proti židovi- ma, nu kasnije iz te recimo negacije po- stao pod uplivom baruna Vogelsanda, gla- vnog suradnika bečkog »Vaterlanda«, krš- ćanskijem socijalom. Taj veleum bio je iz- vrstan kršćanski socijolog, recimo ragje ka- tolički. Na osnovu kat. socijalnoga rada u prijašnjijem vjekovima on je udario osnovu današnjoj kršć. socijalnoj znanosti u Austriji. Kod njega je učio i Lueger i knez Liechten- stein, Gessman i t. d., vogje kršć. socijal- nog pokreta u našoj monarhiji. Lueger je bio upravo veleumi tumač tih kršć. ideja. On je, kao niko, razumio Bečanima progovo- riti iz duše, o socijalnoj misiji kat. crkve, koja ima nesebične ljubavi za sve slojeve ljudskoga društva. U prvo vrijeme toga njegovoga javnoga rada nije on mnogo mario i gledao na ko- \jekakove obzire, te se je znao očešati i 0 najviša mjesta bilo to crkvena bilo to dr- žavna. Nu s vremenom je on sve više i više razumijevao društvene potrebe, kojim se može samo i jedino složnim radom dosko- čiti. Pa je stoga kao uvjeren katolik sve \više isticao i vjersku stranu socijalnih pi- tanja. Znao je on, da nevoljnika treba naj- \prije pridići, treba ga oplemeniti; pa da mu \trideset tisuća štampanih svezaka i četrnaest tisuća rukopisa. Pravila što je odredio za porabu i upravu knjižnice, u mnogom su sasvim moderna. Naloži bibliotekam da bude u dopisivanju s najučenijim ljudima u E- vropi, eda se tako obavijesti o stanju zna- nosti i o boljim knjigama, što bi izlazile u svakoj struci, te ih nabavi; propiše mu, da onima, koji se bave naukom, pokaže djela njima nepoznata i koja bi im mogla kori- stiti; naredi da svakomu, gragjaninu ili strancu, bude slobodno i moguće služiti se tim knjigami prama svojoj potrebi. Federiko se držao načela, da je milosti- nja, u svojem običnom značenju, jedna od najpoglavitijih dužnosti, i tu, kao u osta- lom, njegova se djela sudarala s njegovim mišljenjem. Od mnogih ćemo zamjeritih pri- mjera o toj njegovoj kreposti navesti ovdje samo jedan. Doznavši da neki plemić hoće silom i varkom da zatvori u samostan svo- ju kćer, koja se voljela udati, pozove ga k sebi, i kad mu je taj nakon dugog oko- lišanja priznao, da to čini iz nevolje, jer nema četiri tisuće škuda potrebitih da pri- stojno udade svoju kćer, Federiko joj da- rova za prčiju tu svotu. Neiscrpiva se ljubav ovoga crkvenoga do- slojanstvenika isticala i u cijelom njegovom ponašanju. Lako pristupan svakomu, sma-