Br. 270. U DUBROVNIKU, 23. Aprila 1910 God. VI. PRAVA GRVENA HRVATSKA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i 1 Četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI 8ROJ STOJI 12 0) Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE | Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. | | zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po | a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — | nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužijivo u Dubrovniku. Rukopisi se ne vraćaju. Listovi | Zanimivi pojav. Silna graja listova koalicije i nje or- taka, i ako nije mogla do danas do- kazati ni najmanju od tisuću osvada i objeda, kojijem je ustajala i ustaje na čistu Starčevićevu stranku, ipak je po- stigla da je mnoge zavela a nadasve da je mnogijem utjerala neki strah, neku bojazu u kosti. Bezočno laganje i bestidno nabacivanje to su donekle postigla, a nadasve kad im stadoše uz bok vajni pravaši Milinovci, koji iz prkosa i slavohleplja, iz podlijeh po-/ buda ustadoše da osude što su hvali- li, da razvrgnu što su gradili, da če- stite svoje suborce utuku i tako plju- nu na svoj obraz. | možda bi bili do- nekle svoju opaku nakanu izvršili, da ih kratkovidnost koalicije s jedne strane, a stari vezovi sa Tomašićem staromagjarona ne budu smeli i u gu- stoj tami podvala i nasrtaja iz busije proveli nešto svijetla što najbolje o- pravdava postupak čiste naše stranke u Banovini. Jer su neki zastupnici imali po dva i po tri izborna kotara, morali su se- bi jednoga prisvojiti, a ostale prepu- stiti da sa novijem izborom, svojijem kandidatom pristupe u sabor. | tijem je sa lica koalicije pala krinka. Naši su temeljili, da postoji pakt preko Khuena izmegju Tomašića i koalicije, po kojemu bi koalicija imala prepu- stiti nove mandate staromagjaronima : ali na tu tvrdnju podigoše protivnici užasnu viku do neba, te je tu viku u laž utjeralo ono što se ovijeh dana tamo zgagja, i ono što kaponje od koalicije sami priznavaju. Dokaz je tomu, što je Tomašić na- metnuo u većini izbornijeh kotara svo- je stare drugove i ortake ultramagja- rone, na koje je kidisala koalicija i PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (8) nVjerenicima““, Prof. W. baron Ljubibratić. Ove riječi proizvedoše preokret u Ger- trudinoj duši. Roditeiji i učiteljice bijahu uzgojile i povećale prirogjenu joj taštinu, eda bi joj tako omilio samostan, u kojem imaše jednoć biti kraljica. Ali kada su joj srodniji pojmovi tu strast podražili, baci se na nje većom i naravnijom požudom. Da ne|u zaostane za svojim drugaricama, odgova- raše im, da je napokon niko neće moći pri- siliti da za uvijek ostane u samostanu; da i ona može uživati svijet kao i koja druga, samo ako hoće, da hoće; i zaista je htjela. Sad joj se porodi u pameti misao, da je u prvom redu potrebita njezina privola, i te se misli ona čvrsto držala, da uzmogne mir- nije uživati raskošne slike ugodnije budu- ćnosti. Nego je morala priznati, da tu pri- volu treba uskratiti ocu, koji se činio kao da je već ima, a tad ne bijaše sjegurna, kako su pokazivale njezine riječi. Dapače je mrzila svoje drugarice, o kojima je već dobro znala, da će prije ili kasnije stupiti u svijet, a mrzila ih je, jer im zavigjala. To novo čuvstvo poremeti njezine odnošaje prama drugaricama, te u neprestanom ne- zadovoljstvu sa sobom i sa drugima pregje iz djetinstva u mladost, u ono kritično doba, kad bi se reklo da neka tajinstvena moć uzdiže, ukrasuje sve misli, sva čuvstva, ili Im daje novi nepredvigjeni smjer. Što je Gertruda u svom smatranju o bu- dućnosti osobito njegovala, bijaše vanjski koje je i hametom potukla i uklonila sa političkog poprišta, a da im danas ruke pruža. A da bi posao lakše pro- šao, Tomašić da zajamči svojijem mi- ljenicima izbor, digao je dva velika župana i zamijenio ih sa svojijem kreaturama, davajuć i time strašnu plju- sku koaliciji. Tako su danas u vlasti Dedović i Adamović, a upali li zam- ka doći će u sabor kojekakovi Šilovi- ći i Roraueri itd. u novijem izborima, dok se u punome jeku u Hrvatsku povrate zloglasna vremena i nasilje IKhuenove ere. A da je baš tako, ne srame se priznati, kako rekosmo ni kaponje koalicije. Evo štolkaže »Srbo- bran«: »U nekoliko tih kotara istaknuti su kandidati na osnovu pakta izmegju bana Dra. Nikole pl. Tomašića i hr- vatsko-srpske koalicije. I dužnost je sviju pristaša koalicije, koji su o- dobrili taj pakt, da dadu svoje gla- sove za kandidate ovoga pa- kta«. Ističemo dakle tri žive istine, koje same otskaču svakomu, kojeg nije bi- jes strasti zavela; a to: 1. Čista Starčevićeva stranka prava, ne samo teoretično i u idealu, nego stvarno i faktično ide za tijem da o- slobodi Hrvatsku našu domovinu od sužanjstva i od tutorstva magjarskoga, što naglasuje, to i hoće: da Hrvat bu- de svoj u kući svojoj, zavisan samoj Kruni vlastitoga svoga kralja; zato lav- ski pobija sve one druge stranke, ko- je idu za tijem da ili nešto okovi o- blakšaju, ili da ih Magjari čvršće pri- tegnu. 2. | ako je ugovarala, nije nigda došla do zaključka, jer nije nigda htje- la da žrtvuje narodne probitke časo- vitoj pak bilo i narodnoj koristi. žala je pomirljivu ruku onijem stran- Isjaj i gizda. U svojoj mašti napravi sebi neko sjajno zaklonište, kamo bi pribjegla iz realnosti, gdje bi primala neke osobe na čudnovati način sklepane od nejasnih uspo- mena iz djetinstva, od onoga što je sama znala od vanjskoga svijeta i što je mogla naučiti iz razgovora sa svojim drugaricama. Stim se umišljenim osobama zadržavala, snjima govorila i u njihovo ime sebi od- govarala. Često bi je puta saletile nabožne misli i kvarile ono njezino veselje. Ali re- ligija, kako su je maloj Gertrudi ucijepili srce, nije isključivala oholost, dapače je preporučivala kao potrebito sredstvo za po- stignuće vremenite sreće, Lišena svoje bi- tnosti, to ne bijaše više religija već prosta utvara kao mnoge druge utvare. Kad bi ta utvara koji put zauzela prvo mjesto u Ger- trudinoj glavi, nejasni bi je strah spopao zbog svoje mržnje prama samostanu, te bi u svom srcu obećala, da će svojevoljno o- kajali takav grijeh i postati dumna. Bijaše zakon, da nijedna djevojka ne mo- gaše biti primljena u koludrice, ako nije prije pismeno izrazila tu svoju želju tako zvanom vikaru dumana, da je taj ispita i tako se uvjeri, da je po sebi, bez ičijeg pritiska izabrala taj stališ. One koludrice, koje bijahu na sebe preuzele nepoštenu za- daću da zavedu Gertrudu, upotrijebiše naj- zgodniju prigodu i navedoše je da potpiše molbu, uvjeravajući je, da je to prosta for- malnost i da napokon sve ovisi o njezinoj volji. Gertruda potpisa, ali se odmah i po- kaja, što je potpisala. Dugo vremena ču- vaše za sebe tu tajnu, napokon je povjeri drugaricama, želeći iskaliti na koji način svoje srce. 3. Uvijek, pripravno i nesebično pru- | kama, koje su joj bile protivne, kad god je mogla uvigjeti da će po tome nešto narodu koristiti. To najbolje svje- doči to, što je proturala koaliciju u Pe- štu, a da za sebe nije niti ciglog man- data tražila. Ali najbolje to rasvijetljuje onaj za- nimivi pojav, koji se u Hrvatskoj da- nas zbiva. U otklonjenijem izborništvi- ma imadu se provestit naknadni izbo- ri. Mnogi izbornici da izbjegnu priti- sku i nasilju, koje će se bez dvojbe upotrebiti; da iskušaju rodoljublje Mi- linovaca koji kažu da su proti sada- šnjoj vladi i koaliciji, dočim s njima šuruju; da spase barem načelo i zna- čaj, dogjoše do sretne misli — velimo sretne, jer je u ljutoj nevolji — da ponude kandidaturu osobama koje će poprimiti pravaški program, koje će (pravaški raditi i pregnuti, a da za sada kad je mržnja i zavist podigla toliko prašine, ne ugju u nijednu straaku. Istina, to bi bili polutanci, ali takovi, da budu li savjesno i muževno radili moći će silu narodnoj stvari koristiti, a biti ako ne najbolji, najizvrsniji dru- govi naše stranke, a ono plemeniti i značajni saveznici u narodnoj borbi. Ta se je misao najprije proširila i ostvarila u Gospiću, - gdje su frakcije ponudile kandidaturu Dru. Ružiću, pak se eto proširila u bošnjačkom a napo- kon i u novskom kotaru. Odaslanici frakcija bili su u Dra. Franka i sve mu iskazali zašto su pre- \pojav ovaj put neće imati željeni u- gli na takav pokušaj, izjavili mu da ljubav k rodnoj grudi, koja je učinila da kroz godine i godine sve podne- su, sve iskušavaju, svemu se pokora- vaju, kako bi ostvarili onaj sveti za- vjet, kojemu su se obvezali, da će ra- diti i sve pretrpjeti a da oživotvore program Onoga velikana, kome su oči sklopili, od koga su primili mandat, kojemu su svečano obećali da će ih sama smrt razdvojiti od njegove na- kane — smrt i ništa drugo. Dostatan bi bio ovaj čin da otvori oči Milinovcima, e bi progledali i da- lje ne sramotili veliku uspomenu, ve- liku slavu u narodu našemu Onoga, koji im je bio i imao biti svetiji i dra- ži od rogjenog oca. Ali na nesreću, tome se nije nadati, osim ako svijesni izbornici ne bi im salomili krila nači- nom, kog su u ovijem izborima upu- tili upotrebiti; a taj je ukloniti name- tnike i dogovorno izabrati ljude valja- ne, poštene, značajne, koji će u sabo- ru, videći gdje je vjera a gdje nevje- ra, znati i hoćeti dati ruku onijem, koji će živo za narodno dobro pora- diti. Tisuću puta bolje čestita savezni- ka, nego li kukavnog i beznačajnog drugara. Narodna stvar mnogo dobi- va, jer potiskuje magjarone, jer očito javlja da se daljnja podregjenost u narodu neće trpjeti, jer daje mogu- ćnost da na slobodnu ruku neki po- rade jedino za dobro naroda bez ob- veza. I ako smo osvjedočeni da značajni ih na to vodi gorljiva domovinska lju- spjeh, jer aparat i pritisak slomiti će bav, i dični je presjednik pohvalio njihovu namjeru i pothvat. dakle, što je Dr. Frank pristao, U tome ima- zahvatiti većega maha i sva je prilika \sve, ali je ipak stvar znamenita, jer s prva ako i ne uspije, vremenom će mo najbolji dokaz, kako njega i našu da će ipak uspjeti; dobra i čestita mi- stranku u Banovini ne vodi želja man- data, ne kakove materijalne koristi, ne kakova strast i nadmetanje: nego ih vodi pravi razbor i ona neograničena , Bijaše i jedan drugi zakon, po kojem dje- | \liko mogla shvatiti, da je pred njihovim o- vojka nije smjela da se podvrgne tom is- pitu, ako nije baren jedan mjesec probora- vila izvan onoga samostana, gdje se od- gajala. Bijaše već prošla godina od dana, kada je Gertruda napisala molbu, te joj se javilo, da će se skoro povratiti u obitelj, da tu ostane i učini sve potrebite korake da dovrši započeto djelo. U njezinoj su o- bitelji svi bili uvjereni o ozbiljnosti njezine odluke. Ali tako nije mislila Gertruda i mješte da učini ostale korake, morala je, kako povući na se onaj prvi. U takovoj se neprilici posavjetova s jednom drugaricom, koja joj reče, da pismeno obavijesti oca o promjeni svoje odluke. Pismo bude potajno napisano i na isti način otpremljeno. Ne- mirno je čekala odgovor, ali ovaj ne dogje. Nekoliko je dana kasnije opatica pozove u svoju ćeliju i tu joj dobaci nekoliko neja- snih riječi o nekom velikom prekršaju, o silnoj očevoj srdžbi, ali joj u isto doba dade razumjeti, da bi se sve to moglo za- boraviti, kad bi se skladno i dobro ponašala. Kad je Gertruda nakon dugih osam go- dina ostavila zidine hladnog samostana, silna radost obuze njezino srce, premda je: morala priznati, da je kod kuće čeka ljuta borba. Ona bijaše s obzirom na tu borbu zamislila svoju osnovu: ako se bude prama njoj silovito postupalo, biti će ponizna, mirna — ali neće popustiti; ako će se s njome ići na dobre, znati će biti dobra, nježna — svojim će suzama ganuti srce roditelja. Tako mišljaše Gertruda, ali se ne dogodi niti je- dno, niti drugo. Došavši kući, niko joj ne reče niti riječi o molbenici ili o odreci. Ro- ditelji bijahu prama njoj ozbiljni, mrki, šu- \sao sama sebi krči put! ame tljivi, ali joj ne kazaše uzroka. Samo je to- čima bila kriva. Rijetko i samo u odregjene satove mogla je biti zajedno s roditeljima i sa starijim bratom, inače je bila sama. Niko joj ne upravljaše riječ, a kad bi ona koju izustila, ili se nije na nju pazilo, ili joj se nije davalo odgovora. Klauzura bijaše još stroža od one u samostanu. O šetnjama i zabavama nije bilo govora; kad bi se javio koji posjet, morala je poći u najgornji kat i tu se zatvoriti s nekim starim sluškinjama. Dapače nije išla niti u crkvu, jer je misu slušala iz jednog kora, koji bijaše spojen s crkvom. Služinčad se prama njoj ponašala kao i roditelji, a to je ljuto boljelo Ger- trudu, koja bi najradije bila s njima općila s nekim gospodskim povjerenjem. Megjutim Gertruda opazi, da joj jedan paž iskazuje osobitu neku naklonost i po- čitanje. Pošto to držanje najviše odgovaraše onim mislima, što joj se po glavi vrzale, oćuti neko ugodno čuvstvo, koje se odra- živalo i u njezinom ponašanju. Postade mir- nija, nije bila više onako razdražljiva, pače se činilo da lakše podnaša i hladni prezir roditelja. Ovime ne izbjegne taj preokret u njezinom vladanju i stoga je ozbiljnije i strože uzeše na oko. Jednoga je jutra je- dna sobarica zateče, gdje prigiba jedan list, na kojem je bilo bolje da nije ništa napi- sala. Sobarica joj otme list, te ga izruči ocu. Niko ne može opisati strah Gertrudin, kad je začula očeve korake, Najradije bi se bila našla ispod zemlje ili u manastiru. O- tac joj ne udari za čas Bog zna koju ka- znu, već jedino da će ostati zatvorena u onoj sobici s onom sobaricom, koja joj je Odvjetnički konflikt u Spljetu. Jedan comunique odvjetničke komo- re u Spljetu, koji je izašao u raznijem novinama, hoće da opravdava svoj ne- zakoniti postupak prama umirovljenom savjetniku g. D. M., kojemu usprkos zakona, usprkos riješenja Vrhovnog Suda, da ga se mora upisati u imenik odvjetnika, neće da se pokori ni za- konu ni starijoj vlasti, već opetuje iste razloge navedene u odluci, kojom mu je odbila molbu. Djela koja su mu bi- la u grijeh upisana savjetnik je g. M. sveo na pravu stazu u utoku na Vrho- vni Sud, a jedan je čin pobio autentičnim pismom, te je Vrhovni Sud prihvatio navedene razloge, što ije najbolja svje- dočba da je g. M.u potpunom pravu. Ne poričemo gospodi odvjetnicima pravo da na zakoniti način ustanu da bude ukinut ili preinačen zakon, koji- jem je umirovljenijem savjetnicima do- zvoljeno stupiti u odvjetništvo: ali ne može se odobriti postupak njihov pra- ma jednom savjetniku, kriv samo tć- ga što se je poslužio pravom koje mu zakon dozvoljava. Jer predbaciti je- dnom značajnom i poštenom savjetni- ku neistinitijeh fakata pa i sada kad je Vrhovni Sud svoju izrekao u potpu- nom uvjerenju, da se služe tijem sre- stvom samo da postignu svoj cilj — biva ukinuće nepoćudnog im zakona — kako se jasno razabire iz odluke, iz samoga comunique-a i iz druge pi- sanije novina, ne dolikuje se izobraže- nijem ljudima a još manje odvjetnicima, koji za štititi odvjetnički stališ na koji se u comunique pozivlju, imaju da paze da se zakoni i Vrhovne Naredbe vrše. Nadamo se, da će gospoda odvje- tnici uvigjeti da su na krivom putu, ite da će se i za ugled staleža na koji | se opetovno pozivlju dati razlogu te pre- \stati ovijem nezakonitijem postupkom. n.e. otela list. Ali za to njegove riječi dadoše joj razumjeti, da je to samo za čas. Tako ostade Gertruda s trepetom u srcu, sa stra- hom, s grizodušjem u društvu one sobarice, koju je mrzila kao prvi povod svoje ne- sreće, a koja je opet sa svoje strane mrzila Gertrudu, s kojom je imala ko zna koliko čamiti i za uvijek čuvati neugodnu tajnu. Različite se misli gonile u Gertrudinoj glavi, različita čuvstva gospodovahu u nje- zinom srcu. Najviše se bojala javne sra- mote, a bila je uvjerena, da se njezin otac neće žacati niti najskrajnijega sredstva, sa- mo da poluči svoju svrhu. Fraze, riječi, pi- knje joj se onoga nesretnoga lista vrzale po glavi; umišljala je, da ih čita drugi, a ne onaj kojemu bijahu namijenjene; činilo joj se, da bi mogle pasti pod oči majci, bratu ili kojoj drugoj osobi. Ta joj bojazan turala dušu. Dapače, uvjerena da sve nje- zine klapnje nipošto ne odgovaraju realno- sti, da odveć stoje u opreci s prilikama sa- dašnjosti, stala tjerati od sebe i sliku ono- ga, kojemu bijaše upravila ono zlokobno pismo. Jedino što je jasno shvaćala bijaše, da je manastir za nju najsjegurnije zaklo- nište, te da bi se u tren promijenio njezin položaj, kad bi se odlučila ući u nj za uvi- jek. Još dva druga uzroka doprinesoše, da se u njezinom srcu umanjila ona prvašnja protivština samostanskom životu: grižnja savjesti radi počinjene pogreške i neko fan- tastično nagnuće na pobožnost, zatim uvri- jegjeni ponos ponašanjem čuvarice, koja joj svaki čas predbacivaše njezinu pogrešku. U takovim prilikama, želja da se pokaže nad srdžbom i predbacivanjem te soba- rice postade u Gertrudinoj duši tako živa,