Br. 272. U DUBROVNIKU, 7. Maja 1910. God. VI. polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto PRAMA CRVENA KR NMM IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uradnitna — 2 zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Hrvatski Sabor. Odgodio se je dok progju svetko- vine, pak će nastaviti svoj rad. Leti- mice ćemo se osvrnuti na ono što je bilo, jer je danas tako strast zamagli- la pamet, tako otrovala srce da se bez razabiranja hvali i kudi, izmišlja 'i o- bjegjuje kako biva davana intonacija i svi od prvoga do zadnjega, stano- viti listovi ponavljaju ono što kažu ti vrhovni majstori opadanja, servilnosti, ti hudi kovači veriga tužnoj domovi- ni. Sabor se sakupio, i zastupnici Star- čevićeve stranke prikazali su niz pre- dloga. Nastala je graja da oni tijem hoće da opstruiraju, da ometaju sabo- risanje, da izazivlju škandal; a stano- viti listovi nijesu uzeli u obzir da su svi prešni predlozi bili umjesni, dapa- če neophodno potrebiti za dobro do- movine, i da po tomu nikako se ni- jesu mogli uzeti kako srestvo opstrui- ranja ili izlika za larmati. Mudro i ta- ktično ponašanje naših zastupnika u- šutkalo je tu klevetu kivnih dušmana, koji da su pravedni i čestiti bili bi o- pozvali grdne svoje napadaje na našu stranku preko Velebita, zato jer je za- govarala najboljom namjerom probitke sveukupne domovine. Istom su se krivom mjerom poslu- žili kad je ugledni zastupnik g. Zatlu- ka bio isključen za 15 sjednica. A za- što? Jer nije dopuštio da ga se oso- bno vrijegja, te je napadaču odgovo- rio po sedam zakona. Naravno neki prizori u saboru bacaju grdnu sjenu na dostojanstvo sabora; ali razložito pitamo: jesu li gg. od koalicije koji su u znatnoj većini pokušali da zau- lare neke zličine, koji su kastimice i- zazivali, bezobrazno i grdno napadali, kako bi se do škandala i do ponizu- jućih prizora došlo? Namjera nije mo- gla da bude kud očitija, a gg. su ve- PODLISTAK Harakteri u Manzonijevim (10) »Vjerenicima““, Prot. W. baron Ljubibratić. Već je Gertruda htjela izustiti one riječi, koje su imale neopozivo odlučiti 0 njezi- noj sudbini, kad podigne oči na mnoštvo, što pred njom stajaše. Tad ugleda jednu od svojih drugarica, gdje je motri gotovo porugljivim pogledom, kao da joj je hotjela reći: »Ah, i tebe su ulovili«. Taj joj pogled probudi u duši još življe sve stare osjećaje i povrati joj nešto od prvašnje srčanosti. Već je htjela da dade odgovor protivan o- nome, što su joj bili utuvili u glavu, ali podignuvši svoje oči na oca, videći njegovo lice tako tamno, njegovu nestrpljivost tako prijeteću, odmah se zbuni i reče, da je do- šla pitati da bude kao koludrica primljena u onom samostanu, gdje je tako ljubezno bila odgojena. Opatica joj na to odgovori, da joj je žao, što joj s mjesta ne može dati odgovora, jer to da zavisi o ostalim kolu- dricama, koje se u tu svrhu moraju sastati na glasovanje; ali da je njoj dobro poznato, koliko je svaka ćuti, te da o odgovoru može biti sjegurna. Odobravanje sestrica povrati te riječi koludrice, Zatim bude donešeno svakovrsnih slatkiša najprije Gertrudi pak njezinim roditeljima. Dok se koludrice vr- tile oko majke, kćeri i sina, opatica zamoli oca, da dogje u perlatorije, gdje se izme- gju njega i nje odigrao posljednji prizor one gnusne komedije. Opatica »na vršenje formalnosti« upozori oca, da ct- kva udara »najtežim kaznama one roditelje, \ ćine ili dopuštala a i više puta povla-|stvar, koja bi bila da je presvijetli Dr. gjivala i nasrtala i sa svoje strane da se baš dogje do gustijeh. Tu su se vrijegjale otsutne osobe, tu su se u- potrebljavale najogavnije rečenice, ni- šta se štedilo nije; pak uz takove na- padaje, uz razbojničko u riječima na- srtanje, zar je čudo, ako su više puta i naši zastupnici odgovorili surazmjer- no, kad niko nije htio da im brani čast, ime, prošlost? Svi su listovi o- sim onih naše stranke zapomagali ka- ko na čudo nevigjeno, jer je Elegović smušenjaku i napasniku odgovorio je- dnakijem tonom. Ti listovi nijesu Ži- gosali naravno zastupnika Radića, ko- ji je svojom neopranom jezičinom iza- zvao mal da ne sve odurne prizore u Saboru, nego su se bacili kako bije- somučni na Elegovića. Radić je mo- gao narivat nož u živu ranu, i u to- me po stanovitim listovima bio je u svome pravu, ali ako je žrtva planula na taj nemili ubod, eto vike, da je o- na kriva svemu škandalu. Pravedni je plam ipak imao kako posljedicu, da su umukli oni koji su htjeli izazvati taj sukob, Govorić je i g. zastupnik prof. Bo- šnjak, i njegove riječi koje su se na- slanjale na svjedočanstva u parnici ve- leizdajnika, (naravno, tijem ne kažemo da su bili baš krivi oni te su dugo prečamili u tamnici) na konačnu osu- du Vrhovnog Suda, bila su apostrofi- rana kako denuncijanstvo i ko bi to sve nabrojio? A baš je njegov govor bio stvaran, dobro obrazložen, duho- vit; ali hvajda svega toga, kad se vi- če propni, propni, isto kako što su bezsvijesni žugjeli negda vikali, i ako '\ih većina nije imala što da zamjeri i prigovori. Vrhunac je pak nesavjesne i bezdu- šne hajke bio, kad je zastupnik Mile Starčević tobože olkrio strašnu jednu koji bi ma na kojigod način bili prisilili svoje dijete da stupi u samostan«. Otac skoro uvrijegjen, pohvali »revnost« opatice, ali odmah nadoda, da o tome nije se mo- glo niti sumnjati. Pošto izmijeniše još malo riječi, pokloniše se jedan drugoj, te se ra- stadoše, kao da je i jednog i drugu zga- dila ta podla komedija. Zatim svi skupa, pogjoše iz samostana. Putem bijaše Gertruda neobično sjetna; stidila se rad svoje kukavštine; srdila se na sebe i na druge, te razmišljala, koliko joj prigoda preostaje da reče: meću. Ali se tad sjeti mrkog očevog pogleda, i odmah se ustrese. Tek kad mu je pogledala u lice, te se mogla uvjeriti, da nema više traga o onoj uzrujanosti, dapače da se pokazuje s njom osobito zadovoljan, očuti se za čas sretna i blažena. Kod kuće su ih čekali posjeti, pak objed, pak vožnja, pak večera. Prije nego će svaki poći u svoju sobu, iznese otac pitanje o kumi, koja imaše kod djevojke zastupati majku do ulaska u samostan. | kad je majka htjela da predloži koju od njoj poznatih o- soba, otac, kao da tobože iskazuje kćeri veliku milost, prepusti njoj izbor. Gertruda je znala, da taj je izbor značio dati novu privolu, ali se je toliko bojala oca, da se nije usudila oprijeti se tom zahtjevu. Spo- mene jednu damu, koja joj se one večeri bila pričinila osobito ljubežljivom. »Izvrstan izbor«, usklikne otac, a za njega izbor bi- jaše baš izvrstan. Ne tako za njegovu kćer! Niti je izbor onako slučajno pao na onu gospogju; tu su bili po sredini prsti očevi. Ona dama bijaše odavna bacila oko na Ger- trudina brata, da ga učini svojim zetom; Kršnjavi sastavio govor državnog od vjetnika Accurti u veleizdajničkoj par- nici, Kako odmetnik i raskolnik on se je tom zgodom istaknuo, i dokazao koliko je istinita ona starinska riječ gora poturica od turčina! istaknuo se je on i dostojni mu drugovi preko ci jelog saborisanja divljim svojim nasi tajima; ali je za svakoga poštenoga bila očita laž i potvora, kad je presvj Kršnjavi izjavio i svečano iskazao, ka ko je prosti članak, koga je on bio napisao za »Hrv. Pravo« (i kog pre- svij. Dr. Frank nije htio da se iznese jer se nije htio istrčati u poslu te par- Baš imamo dakle razloga da se di- - lvimo korektnom, ustrpnom, muževnom postupanju zastupnika naše stranke u Banovini, koji su stali mudro i trije- zno na obranu svetinja svoje domo- :|vine, kako svjedoče njihovi govori, i nijesu se dali zavestit udruženim na- -|srtajima svojih protivnika, koji su u -ltome svi bili dogovorni, kako bi im dali povoda da ih isključe iz Sabora, .lili ih navedu na kakovu nepromišlje- - lnost ili nesmotrenost. Uvjereni smo, da će perjanice naše, dostojni drugovi Dra. Franka i u no- , vom saborisanju, koje nastaje ovijeh dana, znati se isto valjano i muževno nice) bio u rukama Accurtia, koji je u- vladati, obzirno odbijati sve to bijesnije zeo neke stavke da svoj govor boljim | nasrtaje protivnika (a bijesnilo je naj- ruhom zaodjene. Tu je sva istina ništa drugo; stanoviti su listovi zapo djeli pravo natjecanje, koji će krupni je i goropadnije na Kršnjavog navaliti a nijedan nije se osvrnuo na njegovu izjavu, ili dokazao da neistinu veli, ili barem uzeo u obzir ono što on kaže. Ali kad je Ban ukazao zube u to stvari, umukoše »divovi« koji su usta li na Kršnjavoga. Stanoviti su listovi svega čepljuska- li, da se je naša stranka nudila mini stru Wekerleu i banu Rauchu. Uzalud smo i prije nahrcili da kad bi se bi- la uprav nudila sa uštrbom narodnih probitaka bila bi i postigla; na to se ne osvrću ti listovi nego slijede mije- šati istu pokudnu kašu. Ako iko zna- čajno je i otvorito Dr. Horvat kazao, zašto su bili do razložite granice tole- rantni prama Rauchu, njegovoj besje di prigovora nije, ali ju stanoviti li- stovi ne spominju, ne pobijaju jer ne mogu, a ipak slijede isto stranku mr čiti i bijediti, napadati i potvarati. O- čita je dakle urota laži proti istini. Du žnost je dakle naša iznašati istinu da ju nepristrani saznadu. otac, jer se me opiraše toj nakani, bijaše -|koje će uživati u samostanu, i tako je za-, ju običnu ozbiljnost, pohrli u sobu ka kće- \ri, stade je hvaliti, gladiti, milovati, kako hotimično postavio tu gospogju uz Ger trudu. Smatrajući posle one kuće kao svoje vlastite, postupaše cijelu večer s Gertrudom tako ljubežljivo i brižljivo, da joj je oso bito ušla u milost. Tako se tumači zado voljstvo očevo rad izbora. Kad se Gertruda slijedećeg jutra probu dila, prva joj misao bila na ispitivače, koji je morao doći. Dok je ona snovala, kako bi mogla učiniti, da se povrati natrag, otac je posla zvati. Kao i prigodom posjeta u samostan, tako joj i sada preporuči, da se odlučno drži, da otvoreno odgovara i bez oklijevanja, jer da bi se inače moglo po- sumnjati, da je njezin kakav hir uzeo za stalnu odluku, da je stvar prenaglio i sli čno. Zatim nadoda: »U tom bi slučaju bio usilovan odabrati izmegju dva žalosna iz laza: ili pustiti da svijet dobije rgjav po jam o mojem ponašanju ... ili otkriti pravi uzrok tvoje odluke«. I po drugi put, kad je kćeri najviše trebalo odlučnosti i smje losti, spominje joj ono zlokobno pismo, koje je u njegovim rukama najmoćnije o ružje da skrši, uništi svoju kćer. Znajući da je baš očevo držanje nagnalo Gertrudu, uvrijegjenu, prezrenu ne samo od vlastitih roditelja već i od iste služinčadi, da napiše ono nesretno pismo pažu, jedinoj osobi, koja se prama njoj ponašala prijazno, mo ramo reći, da taj otac, toliko zabrinut za svoj ugled, za dobar glas svoje obitelji, u bitnosti nije drugo nego podli himbenjak. je otac vidio, kako se je na njegove riječi Gertrudino lice oblilo rumenilom, kako su joj oči nabrekle, prekine svoj govor, sa- vjetova joj po koji odgovor na najvjeroja- i bolji dokaz nerazbora i nerazloga), sa- - [čuvati u svojim šančevima ponos, lju- -Ibav, dogovor bratinskog svog veza, , krčiti i ako uz silni napor i požrtvovnost put istini, i pripraviti bolju budućnost svojoj stranci, a tijem i svome narodu i miloj postojbini. j| Amo naši prate udivljenjem goleme - [njihove napore, sućutno trpe s njima, a jednodušno žele im dobar uspjeh i konačnu pobjedu. Neka naša gg. zastupnici budu uvje- rena da ako imadu dušmana, opadača, nenavidnika, imadu takogjer mnogo posve sklon pohotama mogućih albaueških plemena, puštavao je da provode svoju, ni- je se osvrćao na nasilja, i tako se s godi- ne prolazilo naprijed. Ali urediti tu bogatu zemlju, provestit potrebite radnje za pro- met i trgovinu, otvoriti nove izvore blago- stanja i napretka, sagraditi željeznice, o to- me se ni raspravljalo nije a kamo li što“ uradilo. Iste pak velevlasti dok su za Ma- cedoniju toliko uradile, nijesu se ni makle : da prisile Visoku Kapiju e bi što dobra u toj prostranoj zemlji uradrla. Rijeke neure- gjene i pri ušću nasute, putevi ne prokrče- ni, luke zatrpane; ne reda, ne sjegurnosti, ne napretka pak bilo u kojem smjeru; na- rod bez naobrazbe, bez škola, bez zarade : ta poznato je da su neke škole izdržavane od Austrije i Italije: došli mladoturci koji htjeli sve svesti u jedan kalup i to na prije- čac a ne postepeno, koji se ne zauzeli za ikakovu meljoraciju da tijem prije steku lju- bav i priznanje narodno, koji od mnogih milijuna primljenih od Bugarske i Austrije, nijesu odredili jedan dio da ožive Arbanija i da zasjede kako kulturna zemlja uz su- sjedne zemlje: pak nije ikakovo čudo da su se Arbanasi pobunili i da videći, kako su od svakoga zapušteni hoće da sami ne- što započmu što bi im dalo način kako da krvavi svoj znoj u nametima i porezima bude upotrebljavan barem u stanovitom di- jelu da se posve zapuštena zemlja nešto uredi. . Prve su vijesti prikaživale pobunu kako nedozreli pothvat smušenjaka i krvopija, koji da su se pokajali i predali se na mi- lost i nemilost: nu su slijedile vijesti, koje preodanih prijatelja i sumišljenika. bez dvojbe dokazuju, da je buna jako raz- granjena, da ima buntovnika množina, i da Buna u Arbaniji. Tursko carstvo već je davno na umoru, i velevlasti imadu neprestanih briga, kako bi uštrcali očajnomu bolesniku razne soko- -|ve, te bi produljilo još neko doba svoj ži- vot. Otkidaju sve ono što se nemirnoćom ističe i prijeti općijem ratom, tako učiniše za Bugarsku, tako za Herceg-Bosnu, tako za Kritu, a donekle i za Macedoniju. Ipak za golemiji dio carstva u Europi za pro- s naj jednostavnijega razloga, jer je Arba- nija mirovala, a to jer je stari Sultan bio tnija pitanja, te nastavi pričajući o slastima, drža u razgovoru sve dok je sluga najavio vikara. Otac ponovi još jednom svoje pre- -|poruke i pusti kćer samu s njime, kako su -|to zahtijevali propisi. -|pomisli, da je to najbolja prigoda da opo- zove sve, na što pod pritiskom očevih pri- jetnja bijaše pristala. Ali da do toga dogje morala je kazati čim joj se prijetilo, mo- rala je ispričati jednu pripovijest, koju bi najragjije i ona bila zaboravila. Osim što se zgražaše da vikaru otkrije svoju slabost, shvaćala je dobro, da onaj čovjek može do- duše zabraniti da ugje u samostan, ali time [je svršavala i njegova vlast i njegova za- štita. Pošto bi on otišao, ona bi ostala s ocem - [sama, i sve što bi kasnije imala da trpi u - | obitelji, to ili dobri svećenik ne bi znao, ili kad bi znao, ne bi mogao uraditi drugo -|nego iz milosrgja, uvjeren, da je ona sama kriva svojoj nesreći. Sve te misli dogjoše «fnesretnici u glavu i ona odluči da do po- ,|sljednje kapi ispije čašu čemera i boli; da laže vikaru, kako je lagala samoj sebi, kako je lagala opatici. | tako vikar se prije umori pitati nego nesretnica lagati. Ne imajući ra- zloga da posumnja o iskrenosti Gertrudinih nekako oproštenje, što je dvojio o iskreno- sti njezinih osjećaja. stranu Arbaniju velesile ništa ne uradiše, \glo pobuna, nemira, svakovrsnih napadaja \na obližnje zemlje, i pokrenuti prije vre- Kad se Gertruda našla sama s vikarom, \ primljena. Iznemorena onim dugim patnja- ma, zapita da ugje čim negotje sažaljevati, onako iz uljudnosti više | odgovora, promijeni razgovor, radova joj se na dobru odluku, te ma koncu zapita joj Izlazeći iz dvorane, sukobi se s ocem, koji je tobože slučajno tuda prolazio. Ne znajući, što će biti, bijaše na velikoj muci. junački suzbijaju nasrtanje ogromne turske vojske, koja ih okružuje. Ako podlegnu tur- sko će carstvo još neko doba trajati u Ar- baniji, a i to uz svaki dan to jače nepo- godnosti i nevolje, pobijedu li pak buntov- nici, što nije prilično, nedogledne bi mogle biti posljedice koje bi nastale, nadasve s utakmice naše vlade sa Italijom. Ali i ako Visoka Kapija pokori Arbanase dužnost je velesila da primoraju tu vladu da neki sta- noviti red uvede u Arbaniji, kako je na si- lu morala u Macedoniji, jer u protivnom slučaja Arbanija bi mogla lako postati le- iskrenu odluku njegove kćeri, zaboravi svo- još nikada ne bijaše učinio. Megjutim vikar izda potrebitu svjedodžbu, koludrice se sa- kupiše da vijećaju o Gertrudinoj molbi, sa- kupiše se dvije trećine glasova i ona bude prije u manastir. Njezinoj se želji udovolji, bude otpraćena s velikim sjajem u samostan i primi veo. \"Nakon dvanaest mjeseci novicijata, kroz ko- je se sto puta pokajala rad onoga, što bi- jaše učinila, pak opet što se je pokajala, dogje vrijeme, da je morala reći ili meću ili hoću. Kao do sada slaže i ovog puta i bu- de koludrica. Tako ugje Gertruda u samostan, u ono mjesto ljubavi i molitve, ali njezino srce bijaše rastrovano od mržnje, od strasti, ko- je nije nikako mogla umiriti, od zavisti, le joj je dušu izjedala, kao crv, što toči drvo. Neprestano jadikovanje za izgubljenom slo- bodom, mržnja na sadašnje stanje, tjesko- bno lutanje za željama, koje se nikako ne mogahu ispuniti, tim se stvarima poglavito bavio njezin duh. Mišljaše na onu gorku prošlost, prizivaše u pamet sve prilike, te je dovedoše u samostan, uzalud uništavaše u svojoj glavi ono, što bijaše učinila; sa- svim je sebe korila sa slabosti, a druge s nasilja. Tako se grizla i mučila. Obožavala svoju jadnu ljepotu, žalila svoju mladost, kojoj bijaše eto dosugjeno da se istroši u onom hladnom zatvoru, zavigjala svakoj ženi, koja, ma u kakovom položaju, ma s Mi kad vikar pohvali čvrstu vjeru, tvrdu i kakovom savjesti, mogaše uživati svijet. (Slijedi)