a 273. U DUBROVNIKU, 14. Maja 1910. God. VI. PRAVA CRVENA MAVATSKA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno;: za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — ze | zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po | a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Izbor u Brodu. Svi pucaju od veselja, nasilna vla- da najprije, koalicija iza nje, »seljačka« stranka napokon, jer je uspješno ovaj put pazarila. Neka se slobodno vese- le, neka uskliću od radosti, jer su to- bože razorili kulu Starčevićeve stran- ke; ali im lasno to veliko veselje, ta radost može prisjestiti, a i hoće, jer nasilje, korupcija, intrigue, mogu ča- sovitd zavestiti većinu dobrijana, koji se ili straše ili gledaju da se okoriste; sva ta srestva su dvobritki nož, ko- ji čim se jače utisne u srce onoga koga se hoće smlatiti, tijem jače saka- ti onoga, koji ga zlonamjerno upotre- bljava. To bi smo mogli dokazati sa mnogo primjera otkada postoje ustavi, ali ćemo se osvrnuti na jedan sami. Napoleon Ill. htio je plebiscit; postigao ga je, može se rijeti sva je Francuska glasovala kako jedan čovjek, on je bio na vrhuncu radosti i veselja, bio je slavodobitno dopro do Campido- glia, ali ne pregje vele i dočeka ga Turpejska propast. Jer vjerujemo u pra- vicu, mi smo osvjedočeni da jednaki udes čeka i one usilnike, koji hoće silom da uguše čisto hrvatsko čuvstvo, čiste hrvatske težnje, nesebične pro- bitke one, koja im je najmilija, jer je majka, i to majka u tjeskobi i nevo- lji. Neka piruju, neka uzigravaju, neka kliču, gvozdena 1uka i svako bezako- nje postiglo je uspjeh, ali za stalno taj je uspjeh labava Pirrova pobjeda. Ban i vlada su se očito i drakonski izložili, prepokorni im sluge razmahali su se kO bjesomučni, koalirci su im dali ruku da izvojšte pobjedu perjani- ci svojoj Dru. Hinkoviću, drugi su u- prli u kola a nadasve odmetnici stran- ke, izvršilo se je tamo ali tisuću puta više grubijanski i nasilno ono što se je ovdje dogodilo nazad nekoliko go- PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (11) nVjerenicima““, Prof. W. baron Ljubibratić. Od koludrica je neke mrzila, jer se sje- ćala, da su one sa svojim spletkama pri- pomogle, da padne u razapetu joj mrežu. Druge je opet mrzila, jer su joj svojim dr- žanjem pokazivale, kako se i izmegju sa- mostanskih zidina može ne samo živjeti, već i uživati. Njihovo pobožno i vedro lice smatraše kao ukor svojem nemiru i muši- čavom ponašanju, i stoga ih je mrzila. Tako proživi nekoliko godina, kad njezina nesreća htjede, da je ugledala nekoga Egi- dija, opakog i zlotvornog mladića. Gertruda, osim drugih povlastica, uživaše i tu, da je imala stan napose i da je mogla sići u je- dan maleni perivoj, da se sama prošeta. Egidije je jednom ugleda, upravi joj riječ i ona mu odgovori. Od tog se časa dade za- nijeti od svoje strasti. Od nedužnih vora u perivoju pregje njihovo općenje i dana Gertruda porječka s jednom konversom od svoga bijesa stade je nemi- da će ona sve iznijeti, . Te riječi bijahu zloko- dina, kad je neki poznati kaponja za- vikao: »oseremo tutto«, tamo ne samo da se je pokušalo, nego se je i izvr- šilo. Trebalo je dignuti vlast općini, i ova se je raspustila i zasio je kome- sar kakove fele i srčanosti, da se naj blaže izrazimo, ne treba da kažemo. Trebalo je rekrutirati činovništvo, a to se je učinilo, neki su činovnici za u- strašiti druge stavljeni pod istragom, drugi premješteni, svijem usilnički da- ta »parola« i tako je i ta šupljina za- čepljena bila. Trebalo je pristrašiti iz- bornike, a to zaista bijaše prilično ška- kljiv posao; ali smjelost koja ne pri- bira srestva i tome je doskočila, neke su strpali u tamnicu, jer osugjeni s ka- kvog prekršaja, druge su dali zavesliti kortešacijom, treće su pristrašili svijem srestvima kojijem jedna vlast raspola- že, a nadasve velikijem aparatom po- licije i oružnika; dočim je sav vladin aparat bio uz Hinkovića i njegovijem se ortacima puštala potpuna sloboda da rade i zakonito i nezakonito, dotle se argusovijem očima pripazilo na svaku riječ, na svaki mig patriota koji su ra- dili za Dra. Prebega, i najmanja i naj- bezlazenija stvarca izazvala bi represi- ju javne vlasti, i tako se je uprav po- stiglo što se je i željelo da se malo- dušni i dobričine pristraše i da se ne istaknu ili bolje ne zamjere, vršeći svo- je sveto pravo glasovanja. Da li su se pak upotrebila tom zgodom još poku- dnija srestva, nemožemo ustanoviti, a nije ni moguće ih ustanoviti, jer bi sama javna vlast istragom mogla u- dariti na trag, ali to učiniti neće jer joj dobro ne stoji. Ne bi smo nigda dospjeli, kad bi htjeli nabrajati poje- dine zloporabe, spomenuti pojedine žr- tve, navestiti pojedina nasilja: kratko a pravo: pobijedila je u Brodu vlada i koalicija, izašao je po kompromisu Dr. Hinković, ali porazno će djelovati te je zakopa u samostanskom perivoju. Isčeznuće konverse iz samostana silno uz- ruja opatice i koludrice, ali pošto su sva nagagjanja bila uzaludna, a u zidu se od vrtla našao otvor, zaključilo se, da je po- bjegla iz samostana. Ali od tog dana za- poče za Gertrudu pravi pakao. Nije bilo stvari, kojoj se više uklanjala nego spomi- njanju onoga dogagjaja, isto kao što nije bilo stvari za koju je manje marila nego doći do dana onoj tajni. Ali čim je manje o tome govorila, tim je više mislila. Koliko bi joj se puta na dan pojavila ona prikaza pred oči i nikako se ne htjela maknuti! Koliko je puta zaželjela imati je pred so- bom živu, nego je imati uvijek u pameti, naći se dan i noć u društvu te strahovite utvare! — Otmica nesretne Lucije, koja se bijaše postavila pod njezinu zaštitu, a koju je ona izručila razbojniku Egidiju, zapečati njezina zlodjela. Kad je kardinal doznao za škandalozni život one nesretnice, dade je zatvoriti u jedan samostan u Milanu, gdje se nakon dugog opiranja i ljute duševne borbe osvijesti i u pokori dovrši svoje dane. Pozabavili smo se nešto dulje ovom oso- bom, da pokažemo pravi uzrok njezinoj za- bludi. Žrtva ambicije i hladnog egoizma | vlastitog oca, krivo odgojena, bez moralne jakosti, bez religijoznog čuvstva, morala je udariti onim sablaznivim putem. Da je u njenoj duši bila samo iskra žive vjere, do toga ne bi bila nikako došla. »Jedno je od rijetkih svojstava naše vjere, da može utje- šiti svakoga, koji se njoj utječe, pa kakovo bilo njegovo duševno stanje. Ako za ono što se je dogodilo ima lijeka, ona ga pro- pisuje, dava dapače jakosti da ga se upo- to bezakonje, i osvetiti će se ne u da- leko na glavne vinovnike. Toliko je to istina, da kad je ugledni Dr. Hor- vat prijavio interpelaciju u Saboru o izborima u Brodu dobar dio koalirskijeh zastupnika nije došao da zapriječi e se ta interpelacija pročita i da se o njoj raspravlja. Naravno da se stvar što bo- lje prikrije, treba udesiti sve na taj na- čin, pripraviti takove izlike i razloge, kako bi se živa istina što više prikri- la i zabašurila. Mi gnušanjem odvraćamo oči od to- ga nasilja, od toga bezakonja, koje najbolje karakterizira banovanje Dra. To- mašića a ushićena naša duša se sve- srdno poklanja vrlijem «rodoljubima Broda, junacima nad junacima, koji su ipak izgledno i junački održali svoju riječ, nosili svoga kandidata Dra. Pre- bega; koji spravni na sve, nasrnuli su bezobzirce na poprište i tamo se pro- slavili. Ispadak ljute izborne bitke naj- bolje dokazuje koji su kremen rodo- ljubi, koji su lavski spobornici i juna- ci Brodski izbornici. Konačni je uspjeh bio ovaj: Pri prvom glasovanju Dr. je Pre- beg imao 321 glas, Dr. Hinković 303, Martinović 35 glasova. Svi zaintereso- vani faktori dakako već prije bili su ugovorili sa seljačkom. strankom, da |! se obveže ova predati u užem izboru svoje glasove kandidatu koalicije, a da će kako uzvratak ova opet svoje gla- sove predati kandidatu seljačke stranke u Ludbregu. | tu se ispostavilo, kako mal da ne uvijek da se razni lrudi i Pilati lasno znadu srestiti. U užem izboru pak, ovaj je bio ko- načni resultat: Dr. Prebeg 324 glasa, Dr. Hinković 346 glasova. Kada se pogleda na razmjer od sa- ma 22 glasa većine, uz sve zloporabe koje smo naglasili; kad se uzme na trijebi; nema li lijeka, ona pokazuje čo- vjeku način, kako će — što no se veli — iz nevolje postati krepostan. Ona uči, kako treba mudro nastaviti ono, što se je lako- umno započelo; ona potiče dušu da drago- voljno prigrli ono, što je silom bilo name- tnuto; preuzetnom ali neopozivom izboru daje svu svetost, sve uživanje pravog zva- nja. To je takova staza, kojom čovjek može sjeguran, dobre volje i veselo nastaviti svoj hod i kcilju doći, ma s koje mu drago pro- pasti na nju pao«. Tako mogaše i Gertruda pomoću vjere postati dobra i sveta kolu- drica, živjeti mirno i sretno. Nego u nje ne bijaše vjere, i zato je trpjela pod jarmom nametnutog joj zvanja. + Predmet nas vodi sada na nove socijalne krugove. Prvu osobu, koju u tim krugo- vima susretamo, to je silnik Don Rodrigo. On je pravi predstavnik onih tako burnih vremena, kada je nasilje i samovolja mo- gućnika stajala nad zakonima i pravicom. Ne može se reći, da u ono doba nije bilo zakona; zakoni su dapače obilovali, zločin- stva su bila tačno nabrojena i navedena, kazne do skrajnosti pretjerane, a u svakom su se slučaju mogle pooštriti, ipak se broj zločina množio od dana na dan, a ne bi- jaše sile da stane na kraj nasilju moguć- nika. Ovi pak držahu oko sebe čete vrato- lomnih zločinaca, da im budu slijepo oru- gje pri izvagjanju i najgroznijih čina. Prvi uzrok te nemoći zakona pred silom razboj- nika bijaše zakon isti, po kojem utočišta i osobite pravice i povlasti nekih stališa bi- jahu zakonom zajamčene. Zakoni su i o- glasi mogli dođuše smetati i dosagjivati um da je glasovanje vogjeno bez nu- žne kontrole, kako da se ne divimo junačkijem Brogjanima, koji su doka- zali faktično što može požrtvovno ro- doljubno srce? Junacima naše divljenje i naše če- stitke; neka se lješe a nadasve neka ne smalaksavaju; koliko je nevjera i oluja žešća i divljija toliko je i kratko- trajna: to se u naravi vidi svako ne- ko doba, pak bilo u materijalnom bilo u moralnom smislu. Nemila je neugodna borba, a svaka borba do- nosi žrtava: ali gdje nije borbe, gdje nije žrtava ne može biti trajnog uspje- ha, ne odlučne pobjede. Ustrajte dakle, sokolovi, ne predaj- te se, opet uspostavite općinu, opet snažniji svrstajte redove i vi će te sjaj- no pobijediti, i vaše će ime sjajati u domaćoj povjesti, koja će kazati: ala su Brogjani pravi junaci! Edvard VII. | Kako smo prvi javili, najotmeniji se je vladar u svijetu, mal da ne iznenada pre- selio u vječnost. Bogata Engleška, koja go- spodari po svemu moru, koja ima ogromne naselbine, koja je prva u obrtu, u prome- tu, u novcu, u tvornicama, u blagostanju, a i u siromaštvu, pouzdano je upirala svo- je oči u preminuloga, koji je znao vladati vijeran ustavu, dobar i tolerantan prama ra- znijem vjerama i sljedbama. Sada kada se je nemilo zaoštrio spor izmegju parlamenta i komore lordova; sada kada se je zahtijeva- la iskusna pamet i vještina da ne dogje do nemilog preloma izmegju narodne volje i .| želje i velike snage i moći gordijeh velika- ša, koji su toliko zauzetni, učeni, okretni i mogući, on je na vijeke sklopio oči. Mno- gobrojni dakle narodi njegove imperije i- madu zašto da ga žale i da oplaču gubi- tak uglednog i zauzetnog svoga vladara. Dok je on vladao državnijem kormilom En- gleška je stupala sa dobra na bolje: savez mena može da spokojno spava. Dapače vi- viriti, ili ako je kogod na sebi imao livreju burnih vremena. Rodrigo. Njegov se dvor dizao osamljen na jednom brijegu, tri milje po prilici daleko sa Japanom Rusko je carstvo navelo na '| tanke vode i oholi London za dosta vre-: kojem dobričini, koji nije imao niti vlastite sile niti protekcije; ali ko bi prije nego bi počinio kakav zločin, preuzeo sve potrebite mjere, kako će se za vrijeme zakloniti u koji samostan ili u koju palaču, kamo or- 'gani javne sjegurnosti nijesu smjeli niti za- koje moguće kuće, taj je mogao slobodno činiti, što je htio i smijati se svim zako- nima i oglasima. Oni pako, koji su imali da paze na vršenje tih zakona i oglasa, ma da su bili poduzetni kao junaci i voljni pregorjeti isti život, nijesu mogli ništa po- stići, jer bijahu u ogromnoj manjini prama onima, koje su morali krotiti, a znali su, da u ozbiljnom kojem poslu nijesu smjeli računati ma potporu sa strane onih, koji im nalagahu vršenje spomenutih zakona i o- glasa. Ako se uzme u obzir, da su ti javni činovnici voljeli popuštati mogućnicima, a svoju vlast vršiti u takovim prilikama, gdje im se nije bilo bojati nikakove pogibli, tla- čeći naime i gnjaveći čeljad mirnu i bez obrane, lako je shvatiti, kako je iluzorna bila sila i moć zakona. Bravi pak, to sli- jepo orugje u rukama silnika, bijahu svo- jim gospodarima do skrajnosti odani, jer su dobro znali, ako se još ne bijahu spri- jateljili s vješalama, da to imagjahu pripi- sati jedino okolnosti, što su nosili livreju svojih silnih gospodara. Nerazmjer dakle izmegju bahate sile mogućnika i slabosti zakona bijaše izvor svih zločina onih tako Prvi u toj lijepoj kiti nasilnika bijaše Don od Rencova sela, a četiri od kapucinskog | deći ga slaba i poražena pokojnik je znao privezat Rusiju uza se, a da ponizi i ako je moguće uništi mać Njemačke, koja ne- tom je na kopno zadobila neosporivo pr- venstvo, uznastoja i htjede da se pojedna- ko utvrdi i na moru. A jer uz Njemačku kako vijerni pobratim pristaje i naša Mo- narhija, s toga je pokojni vladar prijekijem okom gledao i na našu Monarhiju, i bilo bi se bez dvojbe došlo do gustijeh da ni- je Njemačka zgodom prisajedinjenja Herceg- Bosne otprtom izjavom zaskočila nepripra- vne zavidnike i tako uklonila pogibelj sve- općega rata. Pokojni vladar je bio jako dje- latan i zauzetan, jer se je neprestano sa- stajao sa raznijem vladarima, snovao i pleo mreže. Hoće li njegov sin slijediti očeve stope, ili će se primiriti, zadovoljan da dok mu za dosta vremena niko doskočiti ne može, gledajući da unapredi blagostanje svojijeh naroda; ili će raditi o glavi Nje- mačkoj, vidjet će se ne u daleko. Dao Bog da pritegnu blagodati mira. Kralj Edvard VIIl., sin kneza Alberta od Saksen-Coburga i Kraljice Viktorije, rodio se je 9. novembra 1841 u Londonu. Novembrom god. 1859. navršivši nasljed- nik krune svoju 18. godinu života bje pro- glašen punoljetnijem. Kraljica mu tijem po- vodom podijeli red Podveze, te ga imenova pukovnikom u engleškoj vojsci. Sad krene na put preko Frankfurta, Miinchena, Inns- brucka, Trijenta i Verone u Rim, gdje posjeti Papu Pia IX. To bijaše znamenit dogogjaj, jer se za prvi put zbivalo, da je emgleški knez pošao u pohode vrhovnom crkvenom poglavici. Na 9. septembra 1862. zaruči se u Lacke- nu u Belgiji s kneginjom Aleksandrom od Danske. Zaručnici bilo je onda tek 18 go- dina, a“zaručnik bio je navršio dvadesetu godinu. Na 10 marča 1863., kad se je velski knez u kapeli sv. Gjurgja u Windsoru vjen- čao, bio je srećan dan za svu Englešku, Dne 8. januara 1854. rodi se mladom paru prvo dijete, sin i nasljednik, vojvoda jorski, za kojijem je junija 1865 slijedio dru- gi muškić, knez Gjuro. Prva im se kći kne- ginja Luiza rodila 1867. U juliju 1868. | ugleda svijetlo četvrto dijete, kći, kneginja \Viktorija. God. 1871 izgubiše svoga najmla- gieg sina. God. 1873 bio je knez presjednik engleške komisije za bečku svjetsku izložbu, koju je manastira. Podno brežuljka ležala hrpa ku- ćarica, stanovi njegovih težaka, i bila su kao prestolnica njegovog malenog kraljev- stva. Dosta je bilo tuda proći, da se upo- zna stanje i običaji mjesta. Baciv pogled u prizemne sobe, gdje su koja vrata bila o- tvorena, moglo se je vidjeti gdje o zidu vise puške, harčalije, motike, grablje, sla- mnati šeširi, mrežice i tošćići za prah, sve ispremetano. Čeljad koju bi susreo, bijahu mrke i sdepaste ljudeskare, s velikom ku- kom prevrnutom preko glave; starci, koji izgubivši zube, rek bi da su bili uvijek spremni iskesiti zuberine, samo ako si ih podražio; žene snekim murkim obličjem, žilavim mišicama, kadrim da jeziku dogju do potrebe u pomoć; dapače se na licu i na kretnjama djece, koja se u blatu igrala, vidjelo nešto osoruo i izazivno. U toj svo- joj utvrgjenoj kuli, okružen od čete razboj- nika, za koje njegova volja i riječ bijaše jedini zakon, mogaše činiti, što je samo htjeo, uvjeren da se neće niko naći da mu poruši i poremeti osnove. Da osjegura sebi nekažnjenost u svojim lopovštinama davaše sjajne gozbe mjesnim vlastima, stajaše u prijateljskim odnošajima s najuglednijim li- čnostima Milana te je tako mogao po volji vući za nos pravicu. Krv, koja je tekla u njegovim žilama, bijaše krv vojskovogja, koji zadavahu strah i trepet ne samo ne- prijateljima već i svojim vojnicima; bijaše krv sudaca, strah i trepet parnika i odvje- tnika; bijaše krv matrona, strah i trepet svojih sobarica; bijaše krv opata, strah i trepet svojih monaha: bijaše u jednu riječ krv ljudi, čija se vlast osnivaše na strahu i trepetu podložnika. Slijedi).