Br. 274 PRAIA CATEMA MR U DUBROVNIKU, 21. Maja 1910. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po za inozemstvo godišnje K. 9 smatra se da je predbrojen | za došasto | četvrt godine surazmjerno; ne vrati list kad mu pretplata mine, polugodište. Hrvatski Sabor. Počela je tamo rasprava o izbornoj reformi. Starčevićeva je stranka odma iz prve ustala muževno da pobija no- vi zakon, ali nije bila sretna da se u- važe, ne nje izmišljotine, nego tvrdi nje dokazi koliko je opasna, ubitačna za hrvatski značaj mile nam domovi- ne. Stari zulumčar Khuen Hedervary, koga se je zemlja nakon dvadeset go- dina nasilja oslobodila, koga su ma- knuli kada su nevine žrtve legle stri- jeljane u grob, da brane narodne sve- tinje, koga su otposlali, kada već nije bilo druge, nego ga ili maknuti ili po- dignuti vješala da tamo zaglave stoti- ne; taj usilnik, koji je na se navukao mržnju i proklestvo svijeh, koji mu nijesu bili ovisni, preko dostojnoga svoga prestavnika bana Tomašića ze- mlji je narinuo ovu izbornu reformu, koja nije drugo nego veoma pogorša- na njegova reforma od godine 1888. Biva, kada je te godine zloglasni ban vidio da mu se banska stolica koleba on razdijeli na taj način kotare, dade pojedinijem kotarima i gradićima ta- kove pogodnosti, kako bi čisto hrvat- ski elemenat izvukao tanji kraj, a ra- zorni elementi hrvatske kompaktnosti dobiju nekoliko mandata, koji im ne- bi mogli pripasti kada bi se jednakom mjerom svakomu pravda krojila. Nova pak izborna reforma stoji na istoj po- dlozi, ponavlja svu staru nepravdu; a ako je pomnožala mnogo broj izbor- nika, tijem nije uklonila ništa od ne- pravde, dapače je pomnožala, jer do- šla u susret da se razorni elementi či- stoga hrvatstva i još bolje afirmišu, i da se to jače bane koliko su u do- movini. mogući. Nje će posljedica biti, da će se podvostručiti u domovini God. VI. NMM — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI KROJ STOJI ti to PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se . smetnja i smutnja, beskrvni gragjanski rat, a da će bahali Magjar opet imati mnogobrojne svoje prirepine, koje će mukom i strahopočitanjem gutati sve stare povrijede i nezakonitosti, nevolje nagode i sve nove nepravde, koje će ti omraženi susjedi i samosilnici i u- naprijed na Hrvatsku vršiti. Nova je reforma strašno pogoršana, jer da po- godi izvjesnoj želji ide da digne pa- sivno pravo izbora najboljem skupu u inteligenciji hrvatskoj, učiteljima, pro- fesorima, javnijem bilježnicima. Ta po- znato je u našoj domaćoj povjesti da su baš ponajbolji naši književnici i političari bili profesori i učitelji, da su zapremali vazda i danas zapremaju ta- kovo časno mjesto, da bi trebalo baš stvoriti zakon o pasivnoj njihovoj iz- berivosti, kad nebi postojala; ali stvar je poznata, gdje strast vlada razbor ne dopire, i novi zakon unicum svoje vrste isključiti će ponajbolje hrvatske spobornike sa političkoga poprišta, i raširiti će vrata ko ti to zna kakovi- jem elementima. A nedosljedno u to- me, kako i u svemu, dopušta sveuči- lišnijem profesorima da budu izabrani. Vrhunac je pak nasilja i korupcije taj, da zakon mora biti usvojen onako ka- ko je predložen; a još suviše da i Tomi nevjernomu dokaže okrutno svo- je nasilje po $ 46 zakon ima retroa- tivnu snagu, jer ulazi u krepost odma prije novijeh izbora i siluje profesore, učitelje, bilježnike da ili se odreku mandata, ili otpuste svoju službu. Naša će stranka naravno upotrebiti sva parlamentarna srestva, sve dopu- štene načine, da se opriječi nakazi iz- borne reforme, koja niti je opća, niti je tajna, kako bi zahtijevala pravica i razlog, koja protunarodnom geometri- jom istančava i tako dosta slabe redo- ve pravijeh hrvatskijeh spobornika, ko- ja ide za tijem da zaveže usta onijem te su se do danas istakli vanredno u obrani narodnijeh pravica; naša stran- ka neće u tome da ludo paradira u- mjetnom opstrukcijom, nego stvarno, ponosno i umjereno iznaša sve nevo- lje sadašnje i buduće; ali na žalost i- pak će reforma prodrijeti: jer pravaši koji su u koaliciji mučati će i progu- tati i ovaj gorki zalogaj (ta tomu su već naučni, jer su ih sijaset progutali; stranka uz Milu larmat će nešto i vi- kati toliko da se reče e je nešto ra- dila, pak će uz ostale i tako će oga- vna nepravda i razbojnički atentat na narod proći po volji svijetloga bana i oberbana ministra Khuena. Jedna nas tješi u tolikoj nevolji: a to je, da su zastupnici starčevićeve naše stranke do- rasli da stvarno i muževno raskrinkaju sve zapletaje i zamršeno pletivo naro- dnijeh protivnika: njihovi obrazloženi razlozi i dokazi neće zaista otići ne- tragom, nego će kad li tad li osvije- stiti narod i oživjeti Hrvatsku. A s dru- ge strane otvoriti će mu oči, kad vidi da danas pobijaju ono što su negda zagovarali neki, kako Amruš i drugi, jer je tako data parola; a nadasve značajna interpelacija kako je mogla hrvatska izborna reforma biti predme- tom magjarskoga ministarskoga vijeća, i tijem opet priznata*podregjenost hr- vatske u svemu i po svemu magjar- skomu nasilju. | ne samo da su se u izbornoj reformi istakli naši zastupni- ci, nego u svemu onomu što utišti naš narod i njegovo moralno i mate- rijalno dobro. Spominjemo krasnu interpelaciju g. Novaka, koji je istakao u ovijem baš časovima, kad naš kralj u dubokoj svojoj starosti hoće da pohodi svoj a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — nelrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. Administraciji. Pisma dopisi Uredništen. — ze | 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po 0) Rukopisi se ne vraćaju. Listovi narod u Herceg-Bosni, pravo Hrvatske na te zemlje priznato u mnogobrojni- jem spisima i u najsvečanijijem prigo- dama; spomenuo neprestane vapaje o- voga naroda i davnu svoju privrže- nost vladajućemu domu, zapitao je, kako je to da hrvatski ban ne ide uz kralja na taj posjet, te ako je to hoti- mice i znano propustio da ga se po ustavu optuži. | zast. je g. Supilo u- stao za to, i pohvalno razložio tom zgodom, kao takogjer u kugjenju vla- de i puzave koalicije, te zaslužio svako priznanje. Ali i Supilo i Novak primili su kako odgovor, po ustima bana ove pora- zne riječi: »Po pozitivnom zakonu Hrvatska i Slavonija (Dalmacija naravno više ne postoji niti teoretično!) čine sa Ugar- skom jednu državnu zajednicu, ne sa- mo spram inozemstva, već i monarhi- je, pa je prema tome samo jedna ra- prezentacija. Posao će biti raprezenta- cije hrvatskoga sabora na zajedničkom saboru, da sačuva prava naroda, (što neće biti do vijeka i dok postoje go- spodari Magjari) kada će se raspravljati o pripadnosli Bosne« ... (Pitat će ih isto kako su ih pitali kad je slijedila aneksija). Grozno je gledati, kako naj veći faktor u zemlji bagateliše naro- dnijem svetinjama; ali ima i pravo kad ogromna većina haje i ne haje za to. Kad ta većina nastoji rječetinama, bu- kom i vikom zamuknuti zast. g. Tom- ca, koji ustaje pravedno rasrgjen i pi- ta kako je to da Magjari stavljaju i dižu banove svoje eksponente, kako je istinski naglasio isti ministar We- kerle, a ne osvrću se nimalo na želje naroda i zakonitog mu zastupstva, mje- šte se u obim slučajevima pridružiti razložitom prosvjednom glasu skroz patrijotičnom, pak došao ma bilo s koje strane. Iz svega što smo iskazali očito je da većina (a to je žalosno) hrvatskog sabora boluje na izlječivoj rak-rani, koja će ju crvotočiti sve to više dok ne skapa i sramotno propane. Nu je još žalosnije da će narod u toliko sve to više moralno i materijalno propa- dati, a možda i sveosve propasti ne okrenu li stvari drugijem smijerom. Mi uhvamo da hoće, i da neće dobri Bog zapustiti milu domovinu. U istoku tutnji. Arbanaški ustanak i ako je popuštio iza nekoliko krvavijeh bitaka, nije ugušen niti je svladan, a docna će se posve i svladati, jer će nastati četovanje, a ovomu ako igdje tamo je zgodno tlo, jer je sredina Arbani- je puna šuma, planina, klanaca, tijesnaca i t. d.; dakle najprikladnija strana četovanju. Da će Visoka Kapija veoma trudno uvestiti red, vidi se po tomu, jer noću šalje vojske i džebane, po čemu je očito da je velika množ ustanlija, koji sad nestaju u jednome kraju, da se u drugi pojave. | s druge stra- ne ova je pobuna veoma pogibeljna turskoj Carevini, jer ustanlije su zapuštili zemlje, radnje, a neprestane vojske, juriši i progon- stva a nadasve palež prouzročiti će silni glad, koji će opet učiniti da odmetnici posve pobijesne. Naravno, tolika vojska i ratne priprave pozobati će na hrpe megje- dija, i ogromni_dug i njegove posljedice prijete raspom turskoj carevini. Ali nije sa- ma Arbanija, koja zadaje silu glavobolje turskom carstvu, nego i Arapska, gdje joj ustaju Arapi i neće da budu više nje po- dložnici, a nadasve Kandija, koja je sada priznala svojijem kraljem grčkoga / kralja. Ima godina da se vuče kako zla godina pi- tanje toga velevažnoga otoka, a da se ipak do kraja došlo nije. Netom su se Krećani oslobodili turskog iga, odma su proglasili svoju pripadnost grčkoj kraljevini: nu ipak je ta njihova želja ji odluka ostala jalova, jer su se opriječili njihovoj odluci Engle- PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (12) nVjerenicima“*, Prof. W. baron Ljubibratić. podiia oholosti i prezira prama slabim i podči im, pokazuje se laskavac i ulizica nn silnicima i mogućnicima. Kori svoga rogjaka, što prigovara načelnikovim nazo- rima; duboko se klanja španjolskom ka- štelanu; preporučuje se dobroti i uplivu Innominata; hvali se i hvasta, da je ne samo prijatelj već i zaštitnik kapucina. Fra Kristoforu, koji igje k njemu da mu ukroti srce, govori s hinjenom naklonosti: »Neće se nikada dogoditi, da će jedan kapucin osta- viti ovu kuću, a da ne okusi mojega vina, ni jedan bezobrazni vjerovnik, a da ne o- kusi drva mojih šuma«. Nego iz okolnosti, što zajedno mješa kapucine i bezobrazne vjerovnike, možemo zaključiti, da njegovo toliko razvikano prijateljstvo prama sveće- nigima nije drugo nego prosta himba. Na- vikao da mu se svi klanjaju, da svi strepe pred njegovom osobom, ne trpi prigovara- nja niti opazaka od nikoga. Jedini, koji se usudio da stupi preda nj, da ga a molbama odvriti od daljnjega proganjan : gore dolje, mjeriti dvoranu, u kojoj se odi- grao onaj novi neobični prizor. Žestio se i sramio, nije se nikako mogao smiriti, što je jedan fratar na nj navalio na taki način. Snovao osvetu, ovako onako, ali mu se ni- jedna osnova nije svigjala; mislio je, kako će u isto vrijeme zadovoljiti i svojoj strasti i svojoj — tabože — uvrijegjenoj časti. Kadkada čujući, gdje mu u ušima zuje one zlokobne riječi, pala bi mu sila, i u malo da ne bi svrgnuo s uma misao o tom dvoj- strukoin zadovoljstvu. Slijedećega dana iza prizora s fra Kristo- forom, kad se razabrao od straha i u srcu mu ostala samo srditost i sram radi one prolazne slaboće, pozva najpouzdanijega od svojih sluga da se s njime dogovori, kako će zadovoljiti svojoj strasti i svojoj osveti. Da će najbolje polučiti svoju svrhu, ako dade ugrabiti Luciju, o tome ga podli sluga lako uvjeri, i oni dvojica dugo vremena pre- tregahu sve zgodne mjere, kako će podhvat najbolje uspjeti. Kakovo je mnenje imao o svojoj sili i moći, najbolje razabiremo iz njegovih riječi. Dok je u svojoj kuli čekao, da se bravi povrate s ugrabljenom Lucijom, ovako govoraše sam sobom; »Hotio bih samo anati, koga će spopasti želja da dogje amo gore vidjeti da li ima ili nema ovdje kakova djevojka, Neka dogje, neka dogje taj smet, lijepo ću ga dočekati. Neka fratar, neka dogje .. . . Pravda? Pak, pravda! Načelnik nije dijete niti lugjak. A u Milanu? Ko se brine u Milanu za njih? Ko bi ih slušao? Ko zna za njih? To su kao izgu- bljeni ljudi na zemlji; niti im je ko gospo- dar, niti su čiji.. « Ove riječi, koje potpuno odgovaraju duhu | pak strane vremena, najbolja su ilustracija onim nesre- tnim društvenim prilikama, kad je nevoljni dogje|i Don Rodriga na narod bio prezren, gažen, llačen gore od nijeme zvijeri. Koliko je bezobrazan pred slabim, toliko je Don Rodrigo podal pred pogibelji. Kad mu se izjalovio pokušaj, da ugrabi Luciju, posla odmah dva svoja brava glavaru sela, koji mu bez ikakovog okolišanja narediše, neka se dobro gleda, da ne bi prijavio na- čelniku što se bilo dogodilo, kazao istinu, kad bi bio upitan, brbljao ili poticao br- bljanje seljaka, ako mu je milo umrijeti od naravne smrti. Premda je pred svojim ro- gjakom vikao: »Što se tiče pravde, ja joj se smijem«, ipak naloži svojim slugama da se propitaju i da mu jave, što se o grabe- žnom pokušaju govori po selu. | nije mu bilo baš najugodnije, kad mu se saopćilo, da su svi u jednoj stvari složni, da su na. ime u tom poslu upleteni i njegovi prsti. I odatle cno neobično ulagivanje načelniku, da bi ga u slučaju potrebe imao na svojoj strani. Fra Kristofor, koga on tolika preziraše, ali koga se u svojoj duši silno bojaše, bi: jaše spazio Luciju iz one tako strašne po- gibelji i poslao je u Moncu. Don Rodri- gova mržnja prama kapucinu naraste još više i upotrebi sav ugled, sav svoj upliv, da se fratru osveti. Spomenuti rogjak Atilije ispriča grofu stricu sukob izmegju kapucina svoj način, koji odmah shvati, da se mora zauzeti za nećaka. Nego kako da se najbolje za njega zauzme, u tome ležaše svaka poteškoća. Radilo se, da u toj očitoj borbi njegav nećak, Don Ro- drigo, ne podlegue, što se moralo svakako oni boravili. Sve što se dakle moglo učiniti protiv fra Kristofora, bilo je, da ga se o- daleči iz Peskarenika. To je pak visilo od volje oca državnika i stoga ga uzroka stric grof pozva jednoga dana na objed. Kad se digoše sa trpeze, zamoli ga, da s njime pogje u drugu sobu, gdje mu uz značajne stanke stade pripovijedati o fra Kristoforu i svojem rogjaku Don Rodrigu što bijaše čuo od Atilija, svoga nećaka, Premda je otac državnik dobro shvatio, kamo ciljaju te riječi staroga grofa, premda je u sebi po- mislio: »Obične stvari: kada koji jadni fra- tar smeta vama ili kojemu od vas, ili vam je na putu, odmah, ne brineći se, da li ima pravo ili krivo, starješina ga mora ukloniti«, ipak da se ne zamjeri toli uplivnom go- spodinu, obeća mu, da će učiniti što želi. I jedne večeri dogje iz Milana u Peskare- niko jedan kapucin, noseći umotak za oca gvardijana. To bijaše naredba za fra Kri- stofora, da pogje u Rimini propovijedati ko- rizmu. U pismu na gvardijana bijaše napu- tak, da mu pripeli, neka više ne misli na poslove, koje je možda započeo u mjestu, odakle mu bijaše otići, i da se s nikim ne dopisuje. Kapucin ga iz Milana imaše pra- tit na putu. Slijedećega jutra bijaše fra Kri- stofor na putu za Rimini. Vijest o premještaju fra Kristofora u ve- like razveseli Don Rodriga, jer ne samo da se je osvetio ponositome fratru, već Luciji oteo onu jedinu osobu, koja je mogaše u- spješno braniti. Nego druge prilike dopri- niješe svoj dio, da se njegova strast raspali do skrajnosti. To bijahu vijesti, koje mu zapriječiti radi ugleda cijele porodice. S druge | dogjoše iz Milana i Monce, da je Renco u strane svećenstvo i redovno i svjetovno | Milanu sudjelovao u buni, da ga je pravda nije nimalo padalo pod svjetovnu oblast, i|bila uhvatila za vrat, ali da se je on oteo to ne samo osobe, već i mjesta, gdje su|pravednoj kazni i da ga je nestalo iz Mi- lana. Iz Monce im Griso donese vijest, da se je Lucija zatvorila u samostan, da tu živi kao koludrica, ne stavljajući nikada noge preko praga, dapače da službi božjoj prisustvuje za rešetkom jednog malenog prozorčića. Nego Don Rodrigo nije voljan da sam radi, jer provala i otmica iz jednog manastira, to je odveć tvrda kost za nje- gove zube. On traži stoga saveznika, i dok je bez ikakvog obzira, bez ikakvog smilo- vanja i milosrgja prama slabijim, igje k /n- nominatu, pripovijeda mu sav dogagjaj, u lagiva mu se i klanja, ponizno moli nje- govu pomoć, Innominato mu obreće svoju pomoć, a Don Rodrigo sav veseo čeka u spjeh tog novoga pokušaja, uvjeren, da sada neće niko izbaciti Luciju iz njegovih šaka. Nego se dogodi baš protivno od onoga, što on iščekivaše, Milost božja gane /nno- minatovo srce, koji se baci pred noge kar- dinala Borromea, da mu iskali svoje jađe, i kao odmazdu za svoje zločine oslobagja Luciju, koja je već od jednog dana u nje- govom dvoru. Glas se o tom obraćenju, o tom pokaja- nju pronese cijelim kotarom Leka, dopre i Don Rodrigu do ušiju i ošinu ga kao grom s vedra neba. Od straha pred mogu- ćim posljedicama, jer je svak juvno i očito govorio protiv njega kao začetnika otmice iz samostana, zavuče se u svoj dvor, za okruži se sa svih strana svojim bravima, te napokon otputova u Milan. Što ga ta- kogjer potjera iz svoje kule, bijaše i glas da kardinal dolazi. Pred njim pobjegne kao bjegunac, »kao Katilina iz Rima, psujući i kuneći se, da će se skoro vratiti u drugom liku, i ljuto se osvetiti«, (Sujedi.)