Br. 275.

U DUBROVNIKU, 28. Maja 1910.

 

MA GATEN

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

1 četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

godišnje K. 9 — Ko

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

God. VI.

NMM

 

Pretplata i oglasi šalju se

 

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za-

 

 

 

Kralj u Herceg-Bosni.

| uzigravati će zemlja u zanosu, u
radosti, kako mlada moma, koja se
živom željom baca u vrtloge poma-
mnog kola. A ima baš i zašto! Da-
vno u prastaro: vrijeme uživala je svoje
slavno doba kad je za bana Kulina
po njoj teklo mlijeko i med; kad je
veliki Tvrtko bio poštovan i ugledan
izmegju vladara; kad su Dabiša, Tvrt-
ković i Ostojić njome ravnali; sunce
je slave obasipalo ali bilo na zalazu,
jer grabežljivost boljara i velikana, nji-
hove vražde i prkosi, a nadasve ra-
zorna i prokleta slijedba patarenaca
dovedoše zemlju do propasti. Okoristi
se unutrnjom slaboćom osvoj telj Ca-

interesima narodnijem. Dosta je ome-
tala i borba Slavena u obim polama
Monarhije, proti svemoći Nijemaca i Ma-
gjara, da se rasteže aneksijom Herceg-
Bosne, jer njihovi zastupnici pa kakvi
bili za stavno bi bili pružili ruku bra-
ći Slavenima i bili bi poduprli njihovu
žilavu borbu, kojom tegle da se sve-
moći ispriproste. A i kad je slijedila
aneksija, glavni faktori ne znajući kako
bi preudesili a da se Nijemci i Ma-
gjari ne zavade, kako bi izbjegli oči-
toj pogibelji da Slaveni prevagnu, da-
doše ustav (a kakav, to smo već ka-
zali) Herceg-Bosni i ostaviše je pri
strani da čeka kad bude sretnoga gju-
vegliju. Izbori se tamo provagjaju, i
rijeti bi da će kleti udes koji nije do-

 

. rigrada, utemeljitelj premoćne turske |
vladavine i zadnji Tomašević plati gla-
vom otpor kojijem je htio da svoju
kraljevsku krunu i moć spasi. Strašni.
pad u Jajcu kako da ga je zanijeo,
skrhao, smrvio, strmoglavio:  nesta-
de kraljestva, nestade sreće, nestade
dobrostanja a na tužnu se zemlju na-
kesi tamna noć, neprestanijeh borba
za slobodu, i neprestanijeh nasrtaja da
se tužna žrtva ne izbavi grabežljivijeh
pangja. Tako progje pet punijeh vije-
kova mal da ne, kad na opći ustanak
u zemlji, u kojoj je raja podigla kuku
i motiku da se izbavi ropstva i nevo-
lje, velike sile odrediše našu Monar-
hiju da tu zemlju zauzme; u njoj u-
vede red, promet, trgovinu i blago-
stanje. | naša je Monarhija materijalno
te zemlje oživjela, kako priznadoše u
više navrataka i našinci i tugjinci, i bi
bila učinila i još više da joj nijesu na
put stali sebičnost i gramzljivost ma-
gjarska; ali u narodnom oživljenju ne
samo da Monarhija nije ništa učinila,
nego je dapače uckala to više nesre-
gjenost misli i želja, i činila da se ko-
se i uništuju želje i željice raznijeh
vjeroispovijesti; sad pomagajući jednoj,

 

pustio da se te zemlje pridruže materi
zemlji, da Slaveni se na jugu uzmu

iza ruku kako dobra braća, i mješte

političkijeh nadmetanja da se bace u
kolo teciva i napretka, pratiti će još
na dugo tu divnu zemlju i neće joj

\dati primirka, jer većina stoji egoistič-

ki o sebi, hoće samo za se sabor, mi-
nistarstvo i sve uslove koje ima jedna
pola Monarhije prama drugoj. Ko ne-
će u bratsko kolo, ko odmeće da pri-
mi brata za brata, svi dobro znamo,
i zato nam ne treba naglasivati, nego
uprav žaliti koliko je u nas  kratkovi-

dna politika kad veli da radi za Hr-

vatsku, za jedinstvo, za skupnu do-
brobit, a u istinu ruje i razara i ono
malo spona, koje nas vežu, da dade
naslade onijem te računaju na našu
kratkovidnost i na naše prkose. Anek-
sija je slijedila; svi su se primirili, kad
eto glasa iz Beča, da će stari, viteški naš
Vladar glavom, nakon 500 godina kao
prvi vladar pohoditi Herceg-Bosnu i čuti
iz usta ponajboljijeh sinova te zemlje
njihove želje; svrnuti svoj očinski pogled
na njih, i gledat im u koliko se dade za-
dovoljiti.

Na veseli taj glas, uzradovaše se svi

sad drugoj bez temeljitoga pravca. Na- staleži, sve vjeroispovijesti, svi žitelji,
ravno, dosta su u tome krivi poglavi-\i po ustima najglavnijijeh svojijeh vo-
ti, koji mogu dosta kod vlade, jer su|dića, iskazaše koliko im je to milo,
pretpostavljali interese svoje stranke | kako će radosno $e pokloniti slavno-

me sijedome vladaru, koji će uz osta-
le naslove nositi i onaj kralja od Bo-
sne, koji će uz ostale krune i tom o-
kititi sijedu svoju glavu. Svi su glav-
ni ljudi, pretečno naglasili svoju lojal-
nost, svoju sinovsku odanost, i zau-
zeli su se da ju iskažu na vanredni
način, što mogu i ne mogu, kad po-
hrle na susret čestitome vladaru, kad
Mu budu iz stotina tisuća grla klicali:
Živio! Naravno, u tom općem iskazu
neće drugijem ostati po krmi ni Hr-
vati u Herceg-Bosni, i oni će se stra-
hopočitajno pokloniti viteškomu svo-
me kralju, i oni će razigrane duše na
impozantnu pojavu viteza i junaka kra-
lja našega, na komu su nasrtale ne-
volje za preko šestdeset godina, i ko-
ga su ipak pratile vanredne sreće, a
nadasve neograničena ljubav svijeh svo-
jijeh podanika; i oni će Mu, što ih
glas bude nosio, klicati: živio! ali će
se ipak, to smo posve osvjedočeni, na
njihovom licu zrcaliti neka sjeta, koju
će izazvati nevoljno i nesretno stanje,
za nas jedinoga, najvažnijeg pitanja,
u kojemu leži naš napredak, naša sre-
ća, naša radost; a to je pitanje sjedi-
njenja svijeh hrvatskijeh zemalja u je-
dnu skupinu na jugu Monarhije, pod
žezlom baš onoga koga svi harno na-
zivljemo, kraljem, otcem i dobročincem.
Ta će sjeta zastirati čelo čestitijeh
Hrvata u Herceg-Bosni, jer će im spo-
menuti dobrotu i susretljivost milosti-
vog nam Vladara, koji je pokušao na-
zad po vijeka, da se skupimo i saje-
dinimo, a Herceg bi Bosna u tom slu-
čaju zapala u naš naručaj, kako zrela
jabuka: On je pokušao, a naši nijesu
dali, pak kako što pukotina sve to vi-
še raste s dana na dan, tako i taj se
naš ideal sve to više odmiće, i mi tr-
pimo muke pustoga putnika u Sahari,
koji gleda i veseli se oasi, vodi, po-
činku, čestitosti, a ide, ide, klipše, i
nigda da do ugledane oase dogje.
Biti će sjetni Hrvati Herceg-Bosne
i za nas, koji bi smo bili željeli, da
naš kralj i vladar sagje na naš žal,
ugleda nas svoje sinove na okupu oko

 

 

njega, nakon više od 30 godina što
ne vigjesmo njegovo očinsko lice; ali
prepredena -vuhnenost nadasve Magja-
ra ne dopušta okrutno da se pokloni-
mo našemu kralju, i da mu iskažemo
sinovsku ljubav našu. Zato ako je hu-
da politika nami ugrabila najbolju pri-
godu da se Vladaru poklonimo kako
vijerni Hrvati, kako će i njima prikra-
titi radost da do kraja iskažu svome
Vladaru i gospodaru kako izgledaju če-
znućem taj blagosovljeni čas, da se ži-
va njihova želja ostvari, biva sjedinje-
nje sa Hrvatskom, ipak neka nas za-
mijenu naša braća Hrvati, i neka uz
homogijalni pozdrav reku starcu Vla-
daru:

Svijetla kruno naša, mi se nadamo
od Tvoje dobrote, od Tvoga očinsko-
ga srca, da će još za umrlog Tvog
života, tužna Hrvatska, najvijernija Tvo-
me prijestolju, dočekati barem prvi
stalni ogranak sunca naše sreće neiska-
zive: sjedinjenja hrvatskijeh zemalja u
jednu skupinu.

U to Mu ime kličite skupa s nami
iz sve duše:

Živio - Živio - Živio!

* #

Program, koji je predložen Njeg. Veli-
čanstvu na odobrenje za put po Bosni, glasi:

U nedjelju 29. o. mj. polazi Njegovo Ve-
ličanstvo iz Budimpešte s velikom pratnjom
u Bosanski Brod, kamo dolazi 30. o. mj.
u 5 ura u jutro. Tu će Vladara dočekati
poglavice vojnijeh i gragjanskijeh zemalj-
skijeh oblasti, okružni i kotarski predstoj-
nici. Načelnik Mehmed Hadžić pozdraviće
Ćesara koji će za tijem preći u novi dvor-
ski voz bosanske željeznice.

U Doboj stići će voz u 8 ura i 12 mi-
nuta. Vladara će pozdraviti zastupnici obla-
sti, a na čelu im načelnik Hadži Mujagić.
Tu će stajati i počasna kumpanija.

U Zenicu će voz stići u 11 ura i 48 mi-
nuta. Oblasti će pozdraviti Ćesara. Govori-
će načelnik Ali efendija Harmandić. Nakon
boravka od 20 minuta nastaviće se vožnja.
Vladar će u vozu doručkovati.

U Visoko stiže voz u 1 uru i 33 min.
Poklon oblasti, govor načelnika Šali age

ovića.

Dolazak u Sarajevo u 3 ure i 4 minuta
po podne na postaju »Tvornica duhana«.
Vladar će preći ispred počasne kumpanije

|i primiti izvještaj zapovjednika sarajevske
\tvrgjave. Za tijem će se prestaviti odjelni
| predstojnici zem. vlade: barun Pittner, Shek,
|Feichtinger i Mikuli, presjednik vrhov. su-
| da Kobinger i vladin povjerenik za Saraje-
|vo Brodnik.

Vladara će na to otpratiti do dvorskog
\ paviljona pred tvornicom duhana, gdje će
\čekati svećenstvo svijeh vjeroispovijesti, u-
| prave kulta, predstojnici odvjetničke i trgo-
vačke komore, konsuli Njemačke, Engleške,
Italije i Rusije, te gradsko zastupstvo. Na-
čelnik Kulović pozdraviće Vladara.

Nakon pozdrava odvesti će se vladar u
kočiji u konak. Vožnja će trajati 20 minu-
ta. Putem stoje čete u dvoredici. Ne stigne
li iz Beča, kako se očekuje, tjelesna gard-
ska eskadrona, jašiće na čelu povorke e-
skadrona kopljanika. U prvijem kolima vozi
se načelnik Kulović s vladinim povjereni-
kom Brodnikom, u drugijem gragjanski adla-
tus barun Benko i odj. predstojnik barun
Pitiner. U trećijem Njeg. Veličanstvo.

Istoga dana na večer prirediće vojno-ve-
teransko društvo vojnički mirozov. Grad će
biti rasvijetljen, a na svijem vrhuncima oko
Sarajeva paliće se kresovi.

Dne 31. o. mj. u 9 ura prije podne di-
jelit će Vladar u palači zem. vlade audijen-
cije. Po podne započet će razgledavanje
grada. Prije svega posjetit će Vladar crkve,
džamije i bogomolje svijeh vjeroispovijesti
i gradsku vijećnicu. U 5 ura po podne biti
će u konaku prvi dvorski objed.

U srijedu 1. Junija biće vojna smotra.
U 11 ura pokloniće se Vladaru školska mla-
dež sarajevska. Za tijem će slijediti audi-
jencije i dvorski objed.

Dne 2. Junija prije podne razgledaće Vla-
dar utvrde sarajevske, a poslije podne po-
sjetiti će Ilidže i izvor Bosne. Tu će se Vla-
daru prikazati seoski svatovi s kolom. Na
večer biti će u Sarajevu treći dvorski objed.

U petak 3. Junija u 6 ura u jutro odla-
zak u Mostar. Dvorski će voz stići u Ko-
njicu u 9 ura i 12 minuta gdje će s obla-
stima dočekati Vladara zapovjednik 16 zbora
podmaršal Fanta. Vladar će pregledati po-
časnu kumpaniju 4 pješ. pukovnije, za ti-
jem će ga pozdraviti načelnik Djafar beg
Sulejmanović. Nakon boravka od 15 minuta
kreće voz u Jablanicu, kamo će stići u 10
ura 27 minuta. I tu će biti svečani doček.

U Mostar dolazi voz u 12 ura o podne,
Tu će Vladar primiti prijavu zapovjednika
tvrgjave i kot. predstojnika, pregledati po-
časnu kumpaniju i saslušati pozdrav načel-
nikov. Za tijem će primiti poklon svećen-
stva svijeh vjeroispovijesti i poglavica svi-
jeh oblasti. Vladar će odsjesti u zem. ho-

 

| vinu, nespavanju, velikoj vručini. Kad je do-

sve glave okrenule na jednu stranu. Po-

svetio kapucinu, koji se je klanjao mogu-

 

PODLISTAK.
Harakteri u Manzonijevim
(13) nVjerenicima““,
Prof. W. baron Ljubibratić.

Ali kobni ga udes proganja: sve njegove
odluke, svi njegovi podhvati padaju poru-

šeni od jedne veće sile, a to još više raz-

\šao kući, pozva svoga pouzdanoga Grisa
\da mu prosvijetli u sobu. Ovaj odmah pri-
\mjeti zažareno gospodarevo lice, te držeći
se podaleko od njega, preporuči mu, da
\odmah legne. To i učini, ali nije mogao
|zasp iti. Po glavi mu se vrzale razne misli,
\a mad svima je stajala jedna, naime misao
o kuzi. Pošto se dugo vremena prevrtao,

dražuje njegovo samoljublje. Tako se i o- zaspne i usni strahoviti san. Učini mu se,

voga puta dogodilo, iz Milana se više ne.

povrati, U Milanu je bjesnila kuga. Don
Rodrigo sprovagjaše ono turobno vrijeme u
društvu raskalašenih prijatelja, nastojeći da
u pijankama zaboravi na svoju strast i na
svoj gnjev. Pri ovakovim sastancimu bilo
je gotovo uvijek novih tica, a manjkalo je
starijih. Jednoga dana, ili još bolje jedne
večeri, bijaše Don Rodrigo jedan od najve-
selijih u tom društvu, dapače učini, da se
cijelo društvo zdravo nasmija, držeći neka-
kvo pohvalno nadgrobno slovo rogjaku svo-
me Atiliju, koji baš onda bijaše umro od
kuge. Ovaj cinizam nad otvorenom rakom
rogjaka i prijatelja, koji je s njime dijelio
razuzdanost kao i lopovštine, uprav je odu-
ran, prekoračuje svaku granicu; čovjek se
spušta do nerazumne životinje, a kazna ga
mora stići.

Vraćao se, kako smo rekli, jedne večeri
sa jednog od takovih sastanaka; osjećaše

\da se nalazi u jednoj crkvi, posred velikog
mnoštva svjetine. Pogleda oko sebe: sve
žuta propala lica, ukočene ugašene oči, bli-
jede usne; činilo mu se, da sa onih tjelesa
padaju haljine na komade i da se pokazuju
pjege i mozulji. Činilo mu se, da više i
prijeti onoj gnusnoj svjetini, da mu učini
mjesta, da se odaleči od njega; ali sva ona
čeljad kao da nije marila za njega. Dapače
čim se je on više tiskao, da se ne dotakne
onih prljavih tjelesa, tim se oni više zbi-
jahu uz njega. Činilo mu se, kao da ga
osobito jedan gura laktom u lijevu stranu,
izmegju srca i pazuha, gdje je osjećao, da

mahnit, htjede da trgne mač, kad mu se
pričini, da ga baš balčak tišti. Tad stavi
ruku, ali ne nagje mača, već
zaboli. Vikao je, bjesnio je, htio je

 

neku zlovolju, neki umor, ali to pripisivaše

vikati — kad mu se učini, kao da

gleda i on onamo, vidi propovijedaonicu, | ćnicima a poput tirjanina tlačio slabe, koji
a na propovijedaonici jednog fratra, fra Kri- je prezirao nevoljne radnike, a novce svoje
stofora. Ovaj, ošinuv okom sve slušaoce trošio da nagradi lopovske svoje sluge, koji
naokolo, učini se Don Rodrigu, da ih je u je dan prije svoje smrti zbijao najpodlije
nj upro i prama njemu pružio svoju ruku, | šale nad otvorenim grobom svojega rogjaka
isto onako kao što bijaše učinio u njego- i ortaka, on sada moli, kumi i zaklinje
voj polači. Tada i on podigne svoju ruku, |Grisa, najpouzdanijega svojega brava, da

je to bio samo san. Nestade svega: crkve,
puka, fratra, samo ne jedne stvari, one boli
na lijevoj strani. U isto vrijeme osjeti, da
mu srce naglo i žestoko kuca, u ušima da
mu nešto zuji, u sebi neku vatru, a po
svem tijelu jednu težinu, veću nego kad je
pošao spavati. Napokon se odluči da po-
gleda na onu stranu, gdje ga je boljelo;
raskrije se, pogleda i vidi modar gnusni čir.

Tada razumi, da je za njega sve svršilo.
|Spopadne ga strah od smrti, da će ga mo-
nati odnijeti i baciti u lazaret, i tad grče-
vito zgrabi zvončić i zazvoni. Griso se od-
mah pokaže, ostade daleko od postelje, jer
mu je bilo jasno, da je s njegovim gospo-
[darom onako, kako je već sinoć slutio,
I on, koji je bio uzrok svih nevolja Lucije
Renca, koji nije mirovao, dok se nije o-

 

 

da se zaleti na fratra, da ga povuče sa pro-|mu se smiluje, da ga u tolikoj nevolji ne
povjedaonice. Glas, koji mu je gluho mr- | zapusti. A taj sluga, to slijepo orugje sil- |
mljao u grkljanu, puče strašnom vikom, i nika, sada misli, kako će izdati svoga go-,
on se probudi. Pusti dolje ruku, koju bi- | spodara, i mješte da ga njeguje i pazi, iz kastičnim svojim opaskama još više razpi-
jaše zaista podignuo, rastvori dobro oči, ručuje ga bez ikakvog smilovanja četi mo-
pripozna svoju sobu, postelju i razumi, da;

nata, koji grabe i krađu što mogu, prije
nego ga odnesu u lazaret, A Don Rodrigo?
U svojoj zdvojnosti, u svojem bijesu grdi,
psuje, proklinje, dapače hoće da puca na
onoga, koji je inače bez prigovora vršio sve
njegove naredbe. To bijaše posljednji čin
Don Rodriga. Kasnije ga nalazimo u laza-
retu od Milana, na gnjiloj slami, pokrivena
gospodskim plaštem, jedinim znakom ne-
kadašnjeg njegovog sjaja. Do njegove sla-
mnjače kleči pobožni fra Kristofor, koga bi
on bio najragje smaknuo, kleći Renco, čiju
sreću bijaše on uništio, i ta dva plemenita
srca, zaboravivši sve što su od njega pre-
trpjeli, pošto su mu od srca iskreno sve
oprostili, oni se mole za njega, oni prose
za njega milost Svevišnjega. Ali sve to ne
može postići veliku milost, da dade ma i
najmanji znak kajanja. Umre, kako je živio:

strahovita smrt i kazna, ali pravedna i je-
dna i druga.

*
.*#

Govoreći o Don Rodrigu, nekoliko smo
puta spomenuli njegovog rogjaka Atilija;
trebat će dakle, da i o njemu nešto rečemo.
Najjednostavnije bi bilo, kad bismo ga na-
zvali Mefistofelom Don Rodriga. U romanu
je njegova uloga sporedna, ali je za Don
Rodriga glavna. On ga savjetuje, vodi, po-
maže u svim njegovim podhvatima, a sar-

 

 

ruje njegove strasti. Kad je u njegovom
društvu Don Rodrigo prvi put zaustavio Lu-
ciju i upravio joj meke nepristojne riječi, a
Lucija od njega pobjegla, da stigne svoje
drugarice, Atilije se grohotom smijaše, vi-
deći zabunjenost svoga rogjaka, koji iza-
zvan od tog ironičnog smijeha, reče mu
jednostavno: »Okladimo se«. Atilije prihvati
okladu. Slijedećega dana, ne budući Don
Rodrigo sLucijom bolje sreće, on mu $e
isto onako ironično podsmjehivao, što je
dražilo Don Rodriga više nego i najljuće
riječi. Pošto je Don Rodrigo imao s fra Kri-
stoforom onaj tako strastveni sukob, reče
mu nakon večere nekako porugljivo i lu-
kavo: »Kad ćete platiti okladu?« Pak da :
još više razdraži svoga rogjaka, nastavi him-
beno se rugajući: »Fratar vas je obratio ... ..
'Obratio, rogjače, obratio, ja vam kažem.
\Meni, smoje strane je drago. Zaslete li,