Br. 275. U DUBROVNIKU, 28. Maja 1910. MA GATEN Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. God. VI. NMM Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za- Kralj u Herceg-Bosni. | uzigravati će zemlja u zanosu, u radosti, kako mlada moma, koja se živom željom baca u vrtloge poma- mnog kola. A ima baš i zašto! Da- vno u prastaro: vrijeme uživala je svoje slavno doba kad je za bana Kulina po njoj teklo mlijeko i med; kad je veliki Tvrtko bio poštovan i ugledan izmegju vladara; kad su Dabiša, Tvrt- ković i Ostojić njome ravnali; sunce je slave obasipalo ali bilo na zalazu, jer grabežljivost boljara i velikana, nji- hove vražde i prkosi, a nadasve ra- zorna i prokleta slijedba patarenaca dovedoše zemlju do propasti. Okoristi se unutrnjom slaboćom osvoj telj Ca- interesima narodnijem. Dosta je ome- tala i borba Slavena u obim polama Monarhije, proti svemoći Nijemaca i Ma- gjara, da se rasteže aneksijom Herceg- Bosne, jer njihovi zastupnici pa kakvi bili za stavno bi bili pružili ruku bra- ći Slavenima i bili bi poduprli njihovu žilavu borbu, kojom tegle da se sve- moći ispriproste. A i kad je slijedila aneksija, glavni faktori ne znajući kako bi preudesili a da se Nijemci i Ma- gjari ne zavade, kako bi izbjegli oči- toj pogibelji da Slaveni prevagnu, da- doše ustav (a kakav, to smo već ka- zali) Herceg-Bosni i ostaviše je pri strani da čeka kad bude sretnoga gju- vegliju. Izbori se tamo provagjaju, i rijeti bi da će kleti udes koji nije do- . rigrada, utemeljitelj premoćne turske | vladavine i zadnji Tomašević plati gla- vom otpor kojijem je htio da svoju kraljevsku krunu i moć spasi. Strašni. pad u Jajcu kako da ga je zanijeo, skrhao, smrvio, strmoglavio: nesta- de kraljestva, nestade sreće, nestade dobrostanja a na tužnu se zemlju na- kesi tamna noć, neprestanijeh borba za slobodu, i neprestanijeh nasrtaja da se tužna žrtva ne izbavi grabežljivijeh pangja. Tako progje pet punijeh vije- kova mal da ne, kad na opći ustanak u zemlji, u kojoj je raja podigla kuku i motiku da se izbavi ropstva i nevo- lje, velike sile odrediše našu Monar- hiju da tu zemlju zauzme; u njoj u- vede red, promet, trgovinu i blago- stanje. | naša je Monarhija materijalno te zemlje oživjela, kako priznadoše u više navrataka i našinci i tugjinci, i bi bila učinila i još više da joj nijesu na put stali sebičnost i gramzljivost ma- gjarska; ali u narodnom oživljenju ne samo da Monarhija nije ništa učinila, nego je dapače uckala to više nesre- gjenost misli i želja, i činila da se ko- se i uništuju želje i željice raznijeh vjeroispovijesti; sad pomagajući jednoj, pustio da se te zemlje pridruže materi zemlji, da Slaveni se na jugu uzmu iza ruku kako dobra braća, i mješte političkijeh nadmetanja da se bace u kolo teciva i napretka, pratiti će još na dugo tu divnu zemlju i neće joj \dati primirka, jer većina stoji egoistič- ki o sebi, hoće samo za se sabor, mi- nistarstvo i sve uslove koje ima jedna pola Monarhije prama drugoj. Ko ne- će u bratsko kolo, ko odmeće da pri- mi brata za brata, svi dobro znamo, i zato nam ne treba naglasivati, nego uprav žaliti koliko je u nas kratkovi- dna politika kad veli da radi za Hr- vatsku, za jedinstvo, za skupnu do- brobit, a u istinu ruje i razara i ono malo spona, koje nas vežu, da dade naslade onijem te računaju na našu kratkovidnost i na naše prkose. Anek- sija je slijedila; svi su se primirili, kad eto glasa iz Beča, da će stari, viteški naš Vladar glavom, nakon 500 godina kao prvi vladar pohoditi Herceg-Bosnu i čuti iz usta ponajboljijeh sinova te zemlje njihove želje; svrnuti svoj očinski pogled na njih, i gledat im u koliko se dade za- dovoljiti. Na veseli taj glas, uzradovaše se svi sad drugoj bez temeljitoga pravca. Na- staleži, sve vjeroispovijesti, svi žitelji, ravno, dosta su u tome krivi poglavi-\i po ustima najglavnijijeh svojijeh vo- ti, koji mogu dosta kod vlade, jer su|dića, iskazaše koliko im je to milo, pretpostavljali interese svoje stranke | kako će radosno $e pokloniti slavno- me sijedome vladaru, koji će uz osta- le naslove nositi i onaj kralja od Bo- sne, koji će uz ostale krune i tom o- kititi sijedu svoju glavu. Svi su glav- ni ljudi, pretečno naglasili svoju lojal- nost, svoju sinovsku odanost, i zau- zeli su se da ju iskažu na vanredni način, što mogu i ne mogu, kad po- hrle na susret čestitome vladaru, kad Mu budu iz stotina tisuća grla klicali: Živio! Naravno, u tom općem iskazu neće drugijem ostati po krmi ni Hr- vati u Herceg-Bosni, i oni će se stra- hopočitajno pokloniti viteškomu svo- me kralju, i oni će razigrane duše na impozantnu pojavu viteza i junaka kra- lja našega, na komu su nasrtale ne- volje za preko šestdeset godina, i ko- ga su ipak pratile vanredne sreće, a nadasve neograničena ljubav svijeh svo- jijeh podanika; i oni će Mu, što ih glas bude nosio, klicati: živio! ali će se ipak, to smo posve osvjedočeni, na njihovom licu zrcaliti neka sjeta, koju će izazvati nevoljno i nesretno stanje, za nas jedinoga, najvažnijeg pitanja, u kojemu leži naš napredak, naša sre- ća, naša radost; a to je pitanje sjedi- njenja svijeh hrvatskijeh zemalja u je- dnu skupinu na jugu Monarhije, pod žezlom baš onoga koga svi harno na- zivljemo, kraljem, otcem i dobročincem. Ta će sjeta zastirati čelo čestitijeh Hrvata u Herceg-Bosni, jer će im spo- menuti dobrotu i susretljivost milosti- vog nam Vladara, koji je pokušao na- zad po vijeka, da se skupimo i saje- dinimo, a Herceg bi Bosna u tom slu- čaju zapala u naš naručaj, kako zrela jabuka: On je pokušao, a naši nijesu dali, pak kako što pukotina sve to vi- še raste s dana na dan, tako i taj se naš ideal sve to više odmiće, i mi tr- pimo muke pustoga putnika u Sahari, koji gleda i veseli se oasi, vodi, po- činku, čestitosti, a ide, ide, klipše, i nigda da do ugledane oase dogje. Biti će sjetni Hrvati Herceg-Bosne i za nas, koji bi smo bili željeli, da naš kralj i vladar sagje na naš žal, ugleda nas svoje sinove na okupu oko njega, nakon više od 30 godina što ne vigjesmo njegovo očinsko lice; ali prepredena -vuhnenost nadasve Magja- ra ne dopušta okrutno da se pokloni- mo našemu kralju, i da mu iskažemo sinovsku ljubav našu. Zato ako je hu- da politika nami ugrabila najbolju pri- godu da se Vladaru poklonimo kako vijerni Hrvati, kako će i njima prikra- titi radost da do kraja iskažu svome Vladaru i gospodaru kako izgledaju če- znućem taj blagosovljeni čas, da se ži- va njihova želja ostvari, biva sjedinje- nje sa Hrvatskom, ipak neka nas za- mijenu naša braća Hrvati, i neka uz homogijalni pozdrav reku starcu Vla- daru: Svijetla kruno naša, mi se nadamo od Tvoje dobrote, od Tvoga očinsko- ga srca, da će još za umrlog Tvog života, tužna Hrvatska, najvijernija Tvo- me prijestolju, dočekati barem prvi stalni ogranak sunca naše sreće neiska- zive: sjedinjenja hrvatskijeh zemalja u jednu skupinu. U to Mu ime kličite skupa s nami iz sve duše: Živio - Živio - Živio! * # Program, koji je predložen Njeg. Veli- čanstvu na odobrenje za put po Bosni, glasi: U nedjelju 29. o. mj. polazi Njegovo Ve- ličanstvo iz Budimpešte s velikom pratnjom u Bosanski Brod, kamo dolazi 30. o. mj. u 5 ura u jutro. Tu će Vladara dočekati poglavice vojnijeh i gragjanskijeh zemalj- skijeh oblasti, okružni i kotarski predstoj- nici. Načelnik Mehmed Hadžić pozdraviće Ćesara koji će za tijem preći u novi dvor- ski voz bosanske željeznice. U Doboj stići će voz u 8 ura i 12 mi- nuta. Vladara će pozdraviti zastupnici obla- sti, a na čelu im načelnik Hadži Mujagić. Tu će stajati i počasna kumpanija. U Zenicu će voz stići u 11 ura i 48 mi- nuta. Oblasti će pozdraviti Ćesara. Govori- će načelnik Ali efendija Harmandić. Nakon boravka od 20 minuta nastaviće se vožnja. Vladar će u vozu doručkovati. U Visoko stiže voz u 1 uru i 33 min. Poklon oblasti, govor načelnika Šali age ovića. Dolazak u Sarajevo u 3 ure i 4 minuta po podne na postaju »Tvornica duhana«. Vladar će preći ispred počasne kumpanije |i primiti izvještaj zapovjednika sarajevske \tvrgjave. Za tijem će se prestaviti odjelni | predstojnici zem. vlade: barun Pittner, Shek, |Feichtinger i Mikuli, presjednik vrhov. su- | da Kobinger i vladin povjerenik za Saraje- |vo Brodnik. Vladara će na to otpratiti do dvorskog \ paviljona pred tvornicom duhana, gdje će \čekati svećenstvo svijeh vjeroispovijesti, u- | prave kulta, predstojnici odvjetničke i trgo- vačke komore, konsuli Njemačke, Engleške, Italije i Rusije, te gradsko zastupstvo. Na- čelnik Kulović pozdraviće Vladara. Nakon pozdrava odvesti će se vladar u kočiji u konak. Vožnja će trajati 20 minu- ta. Putem stoje čete u dvoredici. Ne stigne li iz Beča, kako se očekuje, tjelesna gard- ska eskadrona, jašiće na čelu povorke e- skadrona kopljanika. U prvijem kolima vozi se načelnik Kulović s vladinim povjereni- kom Brodnikom, u drugijem gragjanski adla- tus barun Benko i odj. predstojnik barun Pitiner. U trećijem Njeg. Veličanstvo. Istoga dana na večer prirediće vojno-ve- teransko društvo vojnički mirozov. Grad će biti rasvijetljen, a na svijem vrhuncima oko Sarajeva paliće se kresovi. Dne 31. o. mj. u 9 ura prije podne di- jelit će Vladar u palači zem. vlade audijen- cije. Po podne započet će razgledavanje grada. Prije svega posjetit će Vladar crkve, džamije i bogomolje svijeh vjeroispovijesti i gradsku vijećnicu. U 5 ura po podne biti će u konaku prvi dvorski objed. U srijedu 1. Junija biće vojna smotra. U 11 ura pokloniće se Vladaru školska mla- dež sarajevska. Za tijem će slijediti audi- jencije i dvorski objed. Dne 2. Junija prije podne razgledaće Vla- dar utvrde sarajevske, a poslije podne po- sjetiti će Ilidže i izvor Bosne. Tu će se Vla- daru prikazati seoski svatovi s kolom. Na večer biti će u Sarajevu treći dvorski objed. U petak 3. Junija u 6 ura u jutro odla- zak u Mostar. Dvorski će voz stići u Ko- njicu u 9 ura i 12 minuta gdje će s obla- stima dočekati Vladara zapovjednik 16 zbora podmaršal Fanta. Vladar će pregledati po- časnu kumpaniju 4 pješ. pukovnije, za ti- jem će ga pozdraviti načelnik Djafar beg Sulejmanović. Nakon boravka od 15 minuta kreće voz u Jablanicu, kamo će stići u 10 ura 27 minuta. I tu će biti svečani doček. U Mostar dolazi voz u 12 ura o podne, Tu će Vladar primiti prijavu zapovjednika tvrgjave i kot. predstojnika, pregledati po- časnu kumpaniju i saslušati pozdrav načel- nikov. Za tijem će primiti poklon svećen- stva svijeh vjeroispovijesti i poglavica svi- jeh oblasti. Vladar će odsjesti u zem. ho- | vinu, nespavanju, velikoj vručini. Kad je do- sve glave okrenule na jednu stranu. Po- svetio kapucinu, koji se je klanjao mogu- PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (13) nVjerenicima““, Prof. W. baron Ljubibratić. Ali kobni ga udes proganja: sve njegove odluke, svi njegovi podhvati padaju poru- šeni od jedne veće sile, a to još više raz- \šao kući, pozva svoga pouzdanoga Grisa \da mu prosvijetli u sobu. Ovaj odmah pri- \mjeti zažareno gospodarevo lice, te držeći se podaleko od njega, preporuči mu, da \odmah legne. To i učini, ali nije mogao |zasp iti. Po glavi mu se vrzale razne misli, \a mad svima je stajala jedna, naime misao o kuzi. Pošto se dugo vremena prevrtao, dražuje njegovo samoljublje. Tako se i o- zaspne i usni strahoviti san. Učini mu se, voga puta dogodilo, iz Milana se više ne. povrati, U Milanu je bjesnila kuga. Don Rodrigo sprovagjaše ono turobno vrijeme u društvu raskalašenih prijatelja, nastojeći da u pijankama zaboravi na svoju strast i na svoj gnjev. Pri ovakovim sastancimu bilo je gotovo uvijek novih tica, a manjkalo je starijih. Jednoga dana, ili još bolje jedne večeri, bijaše Don Rodrigo jedan od najve- selijih u tom društvu, dapače učini, da se cijelo društvo zdravo nasmija, držeći neka- kvo pohvalno nadgrobno slovo rogjaku svo- me Atiliju, koji baš onda bijaše umro od kuge. Ovaj cinizam nad otvorenom rakom rogjaka i prijatelja, koji je s njime dijelio razuzdanost kao i lopovštine, uprav je odu- ran, prekoračuje svaku granicu; čovjek se spušta do nerazumne životinje, a kazna ga mora stići. Vraćao se, kako smo rekli, jedne večeri sa jednog od takovih sastanaka; osjećaše \da se nalazi u jednoj crkvi, posred velikog mnoštva svjetine. Pogleda oko sebe: sve žuta propala lica, ukočene ugašene oči, bli- jede usne; činilo mu se, da sa onih tjelesa padaju haljine na komade i da se pokazuju pjege i mozulji. Činilo mu se, da više i prijeti onoj gnusnoj svjetini, da mu učini mjesta, da se odaleči od njega; ali sva ona čeljad kao da nije marila za njega. Dapače čim se je on više tiskao, da se ne dotakne onih prljavih tjelesa, tim se oni više zbi- jahu uz njega. Činilo mu se, kao da ga osobito jedan gura laktom u lijevu stranu, izmegju srca i pazuha, gdje je osjećao, da mahnit, htjede da trgne mač, kad mu se pričini, da ga baš balčak tišti. Tad stavi ruku, ali ne nagje mača, već zaboli. Vikao je, bjesnio je, htio je neku zlovolju, neki umor, ali to pripisivaše vikati — kad mu se učini, kao da gleda i on onamo, vidi propovijedaonicu, | ćnicima a poput tirjanina tlačio slabe, koji a na propovijedaonici jednog fratra, fra Kri- je prezirao nevoljne radnike, a novce svoje stofora. Ovaj, ošinuv okom sve slušaoce trošio da nagradi lopovske svoje sluge, koji naokolo, učini se Don Rodrigu, da ih je u je dan prije svoje smrti zbijao najpodlije nj upro i prama njemu pružio svoju ruku, | šale nad otvorenim grobom svojega rogjaka isto onako kao što bijaše učinio u njego- i ortaka, on sada moli, kumi i zaklinje voj polači. Tada i on podigne svoju ruku, |Grisa, najpouzdanijega svojega brava, da je to bio samo san. Nestade svega: crkve, puka, fratra, samo ne jedne stvari, one boli na lijevoj strani. U isto vrijeme osjeti, da mu srce naglo i žestoko kuca, u ušima da mu nešto zuji, u sebi neku vatru, a po svem tijelu jednu težinu, veću nego kad je pošao spavati. Napokon se odluči da po- gleda na onu stranu, gdje ga je boljelo; raskrije se, pogleda i vidi modar gnusni čir. Tada razumi, da je za njega sve svršilo. |Spopadne ga strah od smrti, da će ga mo- nati odnijeti i baciti u lazaret, i tad grče- vito zgrabi zvončić i zazvoni. Griso se od- mah pokaže, ostade daleko od postelje, jer mu je bilo jasno, da je s njegovim gospo- [darom onako, kako je već sinoć slutio, I on, koji je bio uzrok svih nevolja Lucije Renca, koji nije mirovao, dok se nije o- da se zaleti na fratra, da ga povuče sa pro-|mu se smiluje, da ga u tolikoj nevolji ne povjedaonice. Glas, koji mu je gluho mr- | zapusti. A taj sluga, to slijepo orugje sil- | mljao u grkljanu, puče strašnom vikom, i nika, sada misli, kako će izdati svoga go-, on se probudi. Pusti dolje ruku, koju bi- | spodara, i mješte da ga njeguje i pazi, iz kastičnim svojim opaskama još više razpi- jaše zaista podignuo, rastvori dobro oči, ručuje ga bez ikakvog smilovanja četi mo- pripozna svoju sobu, postelju i razumi, da; nata, koji grabe i krađu što mogu, prije nego ga odnesu u lazaret, A Don Rodrigo? U svojoj zdvojnosti, u svojem bijesu grdi, psuje, proklinje, dapače hoće da puca na onoga, koji je inače bez prigovora vršio sve njegove naredbe. To bijaše posljednji čin Don Rodriga. Kasnije ga nalazimo u laza- retu od Milana, na gnjiloj slami, pokrivena gospodskim plaštem, jedinim znakom ne- kadašnjeg njegovog sjaja. Do njegove sla- mnjače kleči pobožni fra Kristofor, koga bi on bio najragje smaknuo, kleći Renco, čiju sreću bijaše on uništio, i ta dva plemenita srca, zaboravivši sve što su od njega pre- trpjeli, pošto su mu od srca iskreno sve oprostili, oni se mole za njega, oni prose za njega milost Svevišnjega. Ali sve to ne može postići veliku milost, da dade ma i najmanji znak kajanja. Umre, kako je živio: strahovita smrt i kazna, ali pravedna i je- dna i druga. * .*# Govoreći o Don Rodrigu, nekoliko smo puta spomenuli njegovog rogjaka Atilija; trebat će dakle, da i o njemu nešto rečemo. Najjednostavnije bi bilo, kad bismo ga na- zvali Mefistofelom Don Rodriga. U romanu je njegova uloga sporedna, ali je za Don Rodriga glavna. On ga savjetuje, vodi, po- maže u svim njegovim podhvatima, a sar- ruje njegove strasti. Kad je u njegovom društvu Don Rodrigo prvi put zaustavio Lu- ciju i upravio joj meke nepristojne riječi, a Lucija od njega pobjegla, da stigne svoje drugarice, Atilije se grohotom smijaše, vi- deći zabunjenost svoga rogjaka, koji iza- zvan od tog ironičnog smijeha, reče mu jednostavno: »Okladimo se«. Atilije prihvati okladu. Slijedećega dana, ne budući Don Rodrigo sLucijom bolje sreće, on mu $e isto onako ironično podsmjehivao, što je dražilo Don Rodriga više nego i najljuće riječi. Pošto je Don Rodrigo imao s fra Kri- stoforom onaj tako strastveni sukob, reče mu nakon večere nekako porugljivo i lu- kavo: »Kad ćete platiti okladu?« Pak da : još više razdraži svoga rogjaka, nastavi him- beno se rugajući: »Fratar vas je obratio ... .. 'Obratio, rogjače, obratio, ja vam kažem. \Meni, smoje strane je drago. Zaslete li,