Br. 279.

nas bi njoj (koaliciji) najbolje spadale. —
Dakako, da nama nije niti na kraj pameti
braniti rad baruna Raucha; ali, kad smo
već prisiljeni i o njemu lično ovdje govo-
riti, to ćemo i prenijeti ono, što je »Hrvat-
sko Pravo« pisalo u svom 4263. broju, u
uvodniku pod naslovom: »Ban bar. Rauch«:

». . . . Ban barun Rauch pao je uslijed
»teatralnoga nagloga izmirenja srpsko-hr-
»vatske koalicije sa starim magjaronima. —
»Baruna Raucha zadesila je sudbina već o-
»bičajna u Hrvatskoj, da odozgor banove
»ruše baš kad počnu uspješno raditi. Barun
»Rauch je, iza nestalnoga kolebanja, napo-
»kon zaplovio dobrim smijerom, pa je htio
»pristupiti reformi izbornoga reda u hrvat-
»skom duhu. U tom nastojanju mogle su ga
»hrvatske stranke podupirati, a nema sum-
»nje, da bi ga i podupirale bile, tako, da
»bi se odnošaji Hrvatske napokon na ovaj
»naravni temelj postavili bili. — Barun Ra-
»uch im je morao pasti žrtvom, a to je za
»njega lično najveća čast. Pao je za to, što
»je hrvatske interese zastupao«.

..

I pretjerani patriotizam može da se po-
štuje; ali, kao što je s jedne strane istina,
da su se mnogi narodi svojijem pretjerani-
jem patriotizmom posve upropastili, tako je
s druge strane i to istina, da još nijedan
narod nije spekulativnijem patriotizmom i sa
izdajničkijem paktiranjem, osnovao državne i
narodne moći i osigurao sebi sjajnu i traj-
nu političku eksistenciju. Sav je rad naše
srpsko-Hrvatske koalicije vrlo bolestan, vr-
lo je problematičan, više je izdajnički, jo-
gunast i šovinistički, nego li ozbiljan, ra-
din, pošten i požrtvovan, te postaje svako-
mu rodoljubu ili do skrajnosti oduran ili
sažaljenja vrijedan, onijem časom, kojijem sli-
jepo srće, da za vrtoglave političke atenta-
te hoće da žrtvuje realno biće samoga na-
roda, te sadašnjost i budućnost Hrvatske.

Ovako se, bez šale i zamjere govoreći,
prikazuje danas hospiratorna i bezvjerska
naša hrvatsko-srpska koalicija ; pretpolažući
da je i najmanji dio iskreno, što ona piše
i govori, a da njezin politički šovinizam
nije samo obična taktika, koja je tijem o-
dumnija, čim manje imade prilike, da Hr-
vatska može štogod postignuti načinom, ko-
ji se s te strane dnevice savjetuje i radi.
Kad naša famozna srpsko-hrvatska koalici-
ja, nebi život i razvoj hrvatskog naroda ra-
čunala od danas do sutra; kada bi u svo-
jijem težnjama znala odabrati onaj umjere-
ni, ali patriotični pravac, koji joj inače o-
značuje svekoliko političko i kulturno sta-
nje naroda, kada nebi ciljala sa svojijem
političkijem aspiracijama preko granica Hr-

vatske i habsburške monarhije, kada bi se/.

naučila i kod sebe i kod drugijeh cijeniti
patriotizam, ne po gnusnijem frazama i per-
fidnijem klevetama, već po djelima; kada
bi svoj rad i mar obratila poslovima, koji
su njoj i narodu na dohvatu, samo bi tada

ona radila patriotično i koristno po domo- |

vinu, koja od njezinijeh, ma kako lukavijeh
i egoističnijeh spletaka i izdajstva najgnu-
sniji, ne samo ne može imati nikakve kori-
sti, već imade i pozitivne ogromne političko
moralne štete i sramote. Inače srpsko-hrvat-
ska koalicija u narodnom razvoju tako je
sićušna, nemoralna politička stvarca, da bi
se imala sramiti pred kulturnijem svijetom
od vlastite eksistencije; a napose ban, Dr.
Nikola Tomašić, imao bi se pokriti po gla-
vi od stida, što sjedi na stolici slavnijeh hr-
vatskijeh banova, po milosti i podržavanju
bezvjerske i znamo kakove srpsko-hrvatske
koalicije! — Niti ban, Dr. Tomašić, a još
manje koalicija, mogu za vodstvo hrvatskog
naroda pokazati listova zasluga; oni mogu
samo pokazati listova izdajstva i političko-
vjerske nečuvene razvratnosti! — Težak je
udarac po Hrvatsku i po sv. katoličku vje-
ru, što mora podnositi bana renegata, apo-
stata i predstupnika zločina bigamije (dvo
ženstva); što mora podnositi hire državnika
i bana, koji neće biti ništa blagonakloniji
Hrvatskoj od tirana grofa Khuena-Hederva-
rya; što mora podnositi nečuveno zlodjelo
čovjeka i bana, koji dopušta da bezvjerci i
framasuni danas vode glavnu riječ u Hr-
vatskoj; što mora gledati, kako se braća
megjusobno krvare i kako se grozno ogri-
ješavaju protiv prava hrvatskoga naroda i
njegove svete katoličke vjere; ali će se ipak
Hrvatska zla izbaviti, i ako mora danas
podnositi gorko razočaranje.

*
*.

Hoće li se i nadalje naša srpsko-hrvatska
koalicija, da svojijem strahovanjem, šovini-
zmom i infernalnijem klevetama zbilja osu-
jeti ustavni život u Hrvatskoj, u koliko to
stoji danas do njezine vlasti? — da posli-
je može dokazati narodu, kako je ona ra-
deći u prilog veliko-srbijanske ideje, radila
protivu tobož »švapsko-magjarske-katoličk
Austro-Ugarske monarhije«; a megjutijem,
da može još bolje rovariti pod svojijem po-
litičkijem protivnicima u domovini, — pro-

Itivu hrvatske čiste stranke prava, socijalno-
kršćanske stranke (»furtimašima«) i protivu
patriotičnijeh muževa bivšeg režima, koji
nijesu nikako dozvoljavali, da neprijatelji
Hrvatske i dušmani katoličke sv. Vjere pa-
šuju u Hrvatskoj, pa su im zato bili zazor-
ni oni vrli ljudi. — Ovo su smrtni otrovi
za samu političku eksistenciju  aše domo-
vine: ko ih upotrebljuje, taj pokazuje da
je spreman i ustavnu slobodu i političku
budućnost svoje domovine žrtvovati za pre-
grštaj . . . dinara! ....

Naša zloglasna srpsko-hrvatska koalicija
|imade puno grijeha na svojoj duši; ali bi

 

se svi oni još mogli oprostiti i čak veliko.
dušno zaboraviti, kad bi ih ona uvigjela i
mudrijem, razboritijem svojijem radom na
korist zemlje ispraviti nastojala, t. i. kad
bi se odrekla izdajničkoga rada podržava.
jući bana Dra. Tomašića u svomu nelojal-
nomu radu protivu Hrvatske i protivu sv.
katoličke Vjere.

Kao što pojedinac čovjek, tako može i
čitava jedna stranka, grozno zabluditi; a da
je naša zloudesna srpsko-hrvatska koalicija
jako i sramotno zabludila,. mogao bi joj to
dokazati jedan samo pogled na vanjske i
nutarnje današnje nesretne okolnosti Hrvat-
ske. Megjutijem, dok se naša izdajnička i fra-
masunska srpsko-hrvatska koalicija ne o-
trijezni, što neće tako u brzo, te dok ne
prestane podupirati hrvatskog rerenegata,
posrbicu, bana Dra. Tomašića, koji je po-
| gazio i koji će danas još većma izlagati na
| prodaju prava historična i politična Hrvat-
\ske, koji je već počinio izdajstvo na naše
\viekovno pravo državno, što nije zahtijevao
\od grofa Khuena, da prati, kao ban Hrvat-
ske, Njegovo Veličanstvo Cara i Kralja u
\ Herceg-Bosnu, — tješimo se tijem, da u
Hrvatskoj još ipak imade muževa, koji ne-
će dozvoliti, da se ovako satre svaka poli-
tička i vjerska vrlina i krijepost u narodu;
da se narod hrvatski odgaja u političkom
duhu, koji bi ga napokon morao posve u-
propastiti.

 

 

 

*
| Nečuveno je, da u Hrvatskoj, pod jedni-
| jem plemenitijem vladarom, a kamo imade
| više narodnosti i kraljevina, hoće da joj se
nametnu ljudi, koji u svojoj nedostojnoj i
\izdajničkoj pomami, hoće da se opru pa-
itriotima, koji teže samo za tijem, da sva
| prava narodna i državna budu nemilostivo
izručena i žrtvovana njihovijem žepovima.

Samo neokaljani rodoljubi u Hrvatskoj
danomice podižu veliku i opravdanu viku
proti izdajnicima i protivnicima domovine.
Ljudi se zaslužni, učeni i pošteni lome i
upropašćuju danomice, žrtava imade i od-
više, a izmegju takovijeh žrtava političkijeh
i moralnijeh najviše broji čista stranka pra-
va; svijet kulturni još nije niti danas pre-
stao vikati i žigosati Vladu i koaliciju, što
je jedan učeni i patriotični profesor našeg
sveučilišta bio žrtvovan bogohulnoj mržnji
\bana, Dra. Tomašića i njegovijeh familijar-
| nijeh sramotnijeh intriga, a ta je uvažena
ličnost, učeni historičar Dr. Milan prof.
Šufflay. Dr. Kalnik.

Paljetkovanje po ,,Dubrovniku“.

U listu »Dubrovnik« sve može izostati,
ali još nije bilo broja da ne imade jadi-
kovka na »progonstva« »Srba« ili da u ru-
brici »srpske zemlje« izostala je Bosna i
Hercegovina u ćirilici; da nebi, Bože uču-
vaj, nastala zastarjelost, jer izostane li to
i samo u jednome broju, sa nadležne strane
odlučujućijeh faktora uzelo bi se, da su
se »Srbi« odrekli — »svojijeh« amaneta
i tako bi ove dvije pokrajine i de jure mo-
gle — ostati Austriji!

Rekli smo a pri tome se i ostaje, da se
nećemo natezati sa »Dubrovnikom« u pro-
stačkijem napadajima i dokazivati njihovo
majstorsko izvrćanje, jer u tome su naši
»Srbi« nenatkriljivi, a dokazom su razne a-
fere sa Vlašću radi prostačkijeh objeda. Je-
dan u Pariz, drugi u Rim, London i Pe-
trograd, aleance su po srijedi, imadu dvije
slobodne državice, nadogje pritisak javnoga
mnijenja i Bog mi te veselio! Poklen se
\izvuku iz škripca i snagju se, posao u ru-
ke da se vadi kapital iz prljavština; tu se
dokazuje kako su »svemu tome krivi Hrva-
ti« i to onaj dio zvati pravaši koji najviše
smetaju ostvarenju njihovijeh ideala a de-
veta je briga da su sve sami autentični Sr-
bi inscenirali aferu Svetozara Miletića, Za-
grebački proces itd., glavno je ocrniti Hr-
vate, te bila ili ne bila istina vazda će ne-
što ostati; druge hrvatske stranke to im po-
tvrgjuju iz stranačke mržnje, a ne znadu
naivnici, da u stranome svijetu baca hrgja-
vo svijetlo na hrvatski narod, a ne na po-
jedinu stranku.

Eto atentat na Varešanina. »Hrvatski Dne-
vnik« list dobro upućen u mjesne prilike
donoseći vijest, patriotski i odvažno upire
prstom u trulež, a ogavni učin prikazuje
— kao što i jest — posljedicom; da nije

 

 

 

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

“to učinio, diže se proti njemu kuka i mo-
tika, pojedinci u kavanama sa gnjušanjem
turahu ga od stola do stola, javno mnije-
nje, koje »Srbi« vazda su znali dobrom ta-
ktikom za se pridobiti, skače putem javne
štampe na obranu Srba, a na čelu im pozna-
ti »II Piccolo«, taj »ljubitelj uopće Slavena
a na osobiti način Hrvata. Srbi su takogjer
Slaveni, ali što će te da vam rečemo, nji-
hovi se interesi nikada ne kose sa talijan-
skijem, a s druge strane i krv nije voda.
Mora se priznati, da uz sve sposobnosti i-
pak Srbi imadu i peha, jer hoće da ih oda-
de, ne više pojedini Srbi — Vuk Branković
i ost., nego matica Srbija, čije novine iza-
\gjoše u crnini zavijene da oplakuju »mu-
| čenika domovine« atentatora, paloga »bor-
|ca za sveta narodna prava«. Kako će sve
\evo svršiti, kao obično i sve ostalo do sa-
\da, jedna ljaga više na ime poštenog hr-
| vatskog naroda, a jedan dokaz više o »pro-
| gonstvu« i »mučeništvu« bijednijeh »Srba«
| patriota, koje Hrvati ovako »neharno nagra-
\giuju«, za njihovu borbu za »milu nam za-
| jedničku domovinu« Srbiju, pardon Hrvat-
| sku!

|U br. 45. »Dubrovnik« donosi članak »po-
slije zapljene«, o kome ne možemo se po
\volji baviti, jer nije dopušteno prenositi i-

 

šta što je zaplijenjeno i s toga ćemo samo | goimatinsku kuhinju za svoje mile go-

\ nešto površna da primjetimo. Govora je o
\ napadaju na »Srbe« sa velikijem slovom, o
zaštiti gragjana, o uličnijem tvornijem na-
padajima itd., dočim u stvari ništa od svi-
jeh tijeh strahota, do li prostog zviždanja,
koju zabavu više puta megju »Srbima« po-
budila je i sama bezazlena starčevićanska
himna. Daklen za što za vas može biti pro-
\vokacijom rečena himna, a za nas ne »Du-
\šan Silni«? Otkud dolazite do toga da zvi-
ždanje pravaša krstite kao izaziv, za nas je
\bio prosti i naravni odaziv na izaziv vašeg
| »D. S.«, praćena sa ovacijama onijeh —
\po vama — najrodoljubnijijeh Hrvata, ta-
\kogjer kao izaziv ili provokacija.

Pokušajte, gospodo, slične rabote u Sta-
roj Srbiji i osvjedočiti će te se obratno, ali
\u svojoj domovini kad Hrvat ustaje na o-
branu iste, zar to on čini samo da Austriju
brani, nč gospodo, već radi svoje mile do-
| movine Hrvatske, čija je sudbina usko skop-
\čana sa Austrijom, možda bi htjeli — kad
bi bilo slučaja — da vas se tuži u Beo-
| grad, ali tamo nije naš zakoniti kralj nego
u Beču, i mi bi volili da katkada stoji i u
|Zagrebu, ali takova je naša sudbina, koju
iz petnijeh žila nastojimo da poboljšamo;
priznajemo, da bi nam i vi htjeli pomoći,
ali amputacijom, kojoj operaciji Hrvati ni-
jesu se skloni podvrći, jer kad im otkinete
glavu, za truplo znade se gdje mu je mjesto.

U tome članku pita se »a doklen će ovo
ovako ići«, lasan vam je odgovor a i sam
se nameće; sve dotle doklen vi ne promi-
jenite vašu taktiku i doklen bude i jednoga
pravoga Hrvata.

Najviše vas je uzrujalo da su demostranti
priznali učin, t& priznali su ga jer učin nije
nikakav zločin, i to je dokaz da su bili i
jesu osvjedočeni, da nijesu drugo učinili,
već na jako običan i jednostavan način dali
oduška vlastitom negodovanju, a ne zato
kako zlatousni »Dubrovnik« htjeo bi, da ih
se »najumjerenije« policajski kazni; ali »Du-
brovniku« je tijem više začudnije priznanje,
u koliko kao bizantinac nije se na to pri-
učio, a i kud bi svršio kad bi svaku pri-
znavao, pak nam može primjetiti, da je la-
hko našima ovakove trice priznavati.

Odgovarajući na zaključak članka o pre-
dnosti kombinacija, reči ćemo da su u i-
stinu logične za neupućenu publiku, ali kad
se pretpostavi da denuncija nije bilo (ovgje
bi pošli na dugo sa imenima denuncijanata
i nekijeh ureda), onda kombinacije postaju
tendencijozne po bizantinsku, ali da je i
bilo denuncija pa čak i uzroka za iste, za-
tekla bi ih sudbina zagrebačkog procesa.

»Dubrovnik« misli da mu sve upaljuje
što izbaci, jer mu se ne prigovara, ali ko
bi i zašto! N. pr, imade »gragjanska mu-
zika« za plakate i »srpska muzika« za »Du-
brovnik«, a i srpstvo u Dubrovniku nije
drugo nego muzika. Hoćeš nešto da doka-
žeš po srpsko-dubrovačku: Hrvat x. bio je
te i te godine presjednik »naše muzike«,
(naša je muzika gragjanska i srpska) da-
klen, molim vas, vidite otkada datira to hr-
vatstvo u Dubrovniku i kako je — umjetno
skalupljeno, mi pak kojima su poznate naše
mizerije, znađemo kako stvari stoje, ali ne-
upućeni stranac i javnost piju.

»Dubrovnik« prikazuje Grbalj kao općinu
srpsko-pravoslavnu bez a ma jednog inovjer-
ca, ali ne kaže kako se je ušćuvala takova,
ne spominje učitelja Dabinovića, ne spominje
stotine vojnika, oružnika i financijera po-
ginulijeh, dok je taj predjel Austrija učinila
pristupačnijem svijetu. Pitamo mi koliko
manje danas »Srba« odnosno pravoslavni-
jeh bilo bi da su se katoličke općine dr-
žale metode Grbaljske općine! Neka i da-
nas naprednjaci pokušaju poslati tamo nji-

 

 

 

 

hova čovjeka katolika provigjena sa svijem

(timbrima od uredništva »Pokreta«, da vide

što će se od njega dogoditi!

Sa svijem tijem pravoslavni su »liberalni
i snosljivi«, a katolici »mračnjaci i fanati-
ci«; oni katolici, kojima je deveta briga ko-
je je ko vjere, jer oni su jedini na svijetu,
koji rovare proti svojoj vjeri, negmo li du-
brovački pravoslavni prigodom boravka nji-
hova biskupa u gradu !

Treba biti čovjek bez ćustva da se ne
rastopiš od dragosti prigodom zadnjeg kon-
certa »srpske muzike« na »Brsaljama«, o-
sobito kad je ova zasvirala »Baruna Trenka«,
a »srpska« liberalna i još naprednija omla-
dina prihvatila da prati pjevanjem: »mi smo
Srbi junaci«, ali ovo je samo onako, ali u sr-
cu je njima »sve jedno, Srbin ili Hrvat«,
bar nas tako naši uvjeravaju!

 

Ilidža.

Iz Sarajeva nam pišu: Dalmatinci su va-
zdašnji gosti i posjetioci naše Ilidže, i sva-
kome su sjegurno poznate udobnosti, koje
nam pruža ovo svjetsko kupalište. Koliko
se na llidži cijene gosti iz Dalmacije, to
se vidi i po tomie, što je kupališna upra-
va kao i svake godine i ovaj put uvela

ste. Kako čujem, ove godine dobiće Ili-
dža električno osvjetlenje — u svim banjama
i hotelima provagjaju se već žice, zaista
krasno će biti pogledati Ilidžu u svom elek-

God. VI.

Sredinom mjeseca lipnja priregjuju se ne-
daleko od Butmira na velikom, baš za tu
svrhu izragjenom trkalištu, konjske trke —-
pristupa imadu samo konji domaćih pa-
smina. Na te dane hrli bezbrojna svjetina
onamo i sa velikim oduševljenjem prati ovo
utrkivanje, Ilidža jednom riječi pruža sve,
što bi čevjeka moglo zadovoljiti — te se
u pravom smislu i može nazvati svjetskim
kupalištem. A što je za nas najvrednije i
što ne smijemo gubiti iz vida to je, da je
Bosna naša gruda, njegov narod naša kosi
i naša krv, to su naša braća po krvi i je-
ziku, nama najbliža. To je po sebi za sve
nas Jugoslavene najveća preporuka Ilidže.
Ja sam samo htio, da i ov: sezone pod-
sjetim vaše cijenjene čitaoce na našu llidžu
i na sve njezine ljepote, draži i koristi,
samo da podgrijem uspomenu Dalmatincim:
na našu liidžu sa željom, neka je i ove go-
dine kao i prije posjete u što većem broju.
Napominjem još novo izgragjenu istočnu
željeznicu, koja vodi na granicu Srbije i
Turske. Ovo je zaista savršeno djelo te-
hnike, kroz bezbroj mostova i tunela juri
željeznica na vrletnim stijenama — veoma
| interesantno vigjeti.

 

 

Domaće vijesti.

| Marodni blagdan. Ravnateljstvo dru-

|žbe sv. Cirila i Metoda za Istru razaslalo

ije na pojedina društva sabirne arke, kojima

tričnom osvjetlenju — osim toga spojena | se u rečeni dan kupiti prinose za dru-

je Ilidža sa interurbanim telefonom — ve-
lika blagodat za strance, jer time će se la-
kše moći sporazumiti sa ravnateljstvom ba-
nje. Ko je god već došao na našu Ilidžu
mogao je primjetiti, da se svake godine
provagjaju neke nove uredbe — kojima se

naša Ilidža sve to više približuje u red naj-

modernijih kupališta, zaista hvale vrijedno
— a kome imađemo to zahvaliti? — samo

neunmiornom kupališnom direktoru Pojmanu, .

kome je jedina briga, da se gosti u svakom
pogledu zadovolje i onako podvore, kako
im potrebe zahtijevaju. Zaista sa najvećom
pažnjom izlazi g. Pojman svakoj želji go-
stiju na susret, kako u smještanju po ho-
telima, tako i glede kupanja i opskrbe u
kupališnoj gostionici (kursalonu). — Cijene
su u kotelima veoma umjerene, posluga
brza i točna, mogu se dobiti i t. zv. pen-
zioni po 6 Kr. dnevno, a imade u kursa-
lonu i zajedničkih objeda po 2 Kr. na dan,
koji provedu preko dvije sedmice u liječe-
nju na llidži, dobivaju na željezničkim pru-
gama Gruž-Sarajevo-B. Brod popust od 33%.
Ljekovitost ilidžanskog vrućeg sumpornog
vrela i vrućeg blata poznata je i čuvena u
svijetu. Da bi se uzmogla i sirotinja kupati,
podjeljuje kupališna uprava preko čitave
sezone bezbroj bezplatnih karata. — Kupa-
lišnim gostima stoji vazda na raspoloženju
kupališni doktor, koji svakome propisuje
naročitu temperaturu banje. Ljekovitost sum-
pornih banja na d leko je poznata, mnogi
bolesnici su se izliječili kupajući se u sum-
pornom blatu, koje se naročito u tu svrhu
dobavlja iz Žepča. Bolesnicima, koji pate od
nesnosne nervoze, stoji na raspolaganju ra-
dikalno liječenje mrzlim oblozima i tuše-
vima po sustavu prof. Winternitza, za bo-
lesnike koji na srcu pate mogu se liječiti
uspješno banjama u ugljičnoj kiselini, po
primjeru čeških kupališta. Ova će uredba
veoma dobro doći, jer je puno ljudstva,
koji na srcu boluju i traže lijeka i olakšice.
Vašim čitaocima biće poznate i sve ostale
udobnosti, koje im llidža pruža već po svom
položaju u lijepoj božjoj prirodi i u blizini
glavnoga grada Sarajeva. Šetnje po ilidžan-
skim parkovima, izleti u okolna brda i pla-
nine, teferićenje na vrelo Bosne, razne za-
bave na llidžama, pohagjanje Sarajeva na
lokalnoj željeznici — sve su to udobnosti,
koje nam pruža ovo svjetsko kupalište.
Doista je rijetko kupalište, da spaja u sebi
toliko koristi, ugodnosti, prijatne zabave i
zanimljiva razonogjenja, da imade tako sre-
ćna položaja i toliko privlačive snage, kao
ova naša llidža, koja je ne samo nama Sa-
rajlijama no i mnogim strancima čisto za
srce prirasla. Ilidža je osim toga i središte
turistike. Imađe krasnih izleta u obližnje
planine, na Bjelašnicu, Treskavicu, Igman-
planinu. U pogledu turistike svakome ide
na ruku ravnatelj g. Pojman, koji je i sam
dobar poznavaoc alpinistike u našim kra-
jevima. Nedjeljom i praznicima izlazi mno-
gobrojna svjetina iz Sarajeva na llidžu. Tu
se priregjuju zabave i koncerti, igranke,
tombole i t. d., naslane živahno komešanje
po parkovima — veoma je interesantno vi-
gjeti Ilidžu u tim danima veselja. Osim
triju moderno uregjenih hotela stoji gostima
na raspolaganje i lijep salon sa klavirom i
raznim žurnalima, lijepo uregjena apoteka,
velik udoban Tennis-platz, krasan park pun
mirisa od jčla i šarolika cvijeća. Neđaleko
od llidže nalazi se poljoprivredna stanica
Butmir — veoma interesanino razgledati.

ižbu. Preporučamo svijem rodoljubima, da

I

(tom prigodom ne uskrate pomoći istarskoj
| družbi, koja je, možemo reći, jedno od naj
(ljepšijeh djela, što ih je u ovo potonje vri-
|jeme stvor:la ljubav hrvatskoga naroda. O-
|na spasava Hrvatskoj jednu lijepu zemlju,
\koja bi bez njene pomoći bila izgubljena.
|Ona diči i budi narodnu svijest na obala-
ma ovoga našega ugroženoga mora; dru-
|žba pripravlja istarske Hrvate i učvršćuje
\ih, da budu bedemom protiv tugjinskog po-
sizanja za našijem dobrom. Izgubimo li
Istru, izgubljena nam je i Rijeka, a tu-
\giincu su vrata otvorena u lijepu našu do-
|movinu. Ko toj domovini želi dobra ne sa-
imo riječju, što je veoma lako, već i tvo-
\rom, neka se dana 5. Jula sjeti družbe sv.
\Ciirila i Metoda za Istru !

| S. Srpnja. U taj dan pada spomen
|slavenskijeh apoštola sv. Ćirila i Metoda.
|Omi su bili prvi prosvjetitelji naši, oni su
prvi trpjeli za ideju, na kojoj moramo i
danas da radimo, hoćemo li da se održimo
kako uarod slobodan i prosvijetljen. Pro-
slavimo taj dau, uspomenu njihovu! Sjetimo
se toga dana Istre, sjetimo se lijepe hrvat-
ske zemlje, u kojoj je njihovo djelo danas
u cpasnosti, da propane,

Hrvati i Hrvatice! Dana 5. srpnja kupi-
mo svi za družbu sv. Ćirila i Metoda za
Istru !

Druga Canossa — što je opet
to? Polemizujući Supilo s »Pokretom«, na-
pisao je on u broju svoga lista od petka
megju ostalijem i ovo: »Valjda za to, što
nije htio da ide u Canossu pred Khuenom
i u neku drugu Canossu, kamo su ga zvali,
nego je, makar i sam, ostao da se bori za
one narodne ideale, koji su nekad nada-
hnjivali i ljude oko »Pokreta« i one oko
»Srbobrana«, ako baš i ne svijeh kako to
dogagjaji raskrinkaše«?

Hej, vi ljudi oko »Pokreta« i »Srbobrana«,
kakova je to druga Canossa? Dederte ra-
zvežite malo jezik, da čujemo? Jedna je
Canossa pred Khuenom, kako veli Supilo,
a druga? (»Hrv. Pravo«).

Trgovinski ugovori Austro.
Ugarske sa Srbijom, Crnom Go+
rom i Rumunjskom ulanačiti će se
ipak po svoj prilici u bližoj i doglednoj
budućnosti. Bivši ban hrvatski i sadašnji
ugarsko-hrvatski  ministar-presjednik grof
Khuen-Hedervary uspjeo je, da zgazi u pro-
šlijem magjarskijem političkijem izborima
magjarske tvrdoglavce Kossutha i Justha.
Ako ne nastupe u magjarsko-hrvatskom sa-
boru nepredvigjeni dogogjaji, može se go-
jiti izvjesna nada, da će obe delegacije a-
ustrijska i magjarsko-hrvatska ipak već je-
dnom dati se na ozbiljan rad. A prema tome,
što je najnuždnije, doći će i čas, da se ot-
por austrijskijeh i magjarskijeh agraraca i
štokakijeh drugijeh političkijeh smušenjaka,
smutljivaca i sebičnjaka proti novijem trgo-
vinskijem ugovorima sa Srbijum, Crnom
Gorom i Rumunjskom odlučno skrši. Jer
narodi države naše trebaju mesa i kruha
po jeftinijem cijenama. A to će biti, kad se
marva i žito bude moglo uvažati iz balkan-
skijeh zemalja. (+Tršć. Lloyd«).

 

Hrvatska vlada prama pntju-
dovitu Gaju““, +Riječki Glasnik« u broju
od 20. ov. mj. donaša: Prodria je u javnost
vijest, da hrvatska vlada ne kani potvrditi
pravila društva »Ljudevit_Gaj«, kojemu bi
bila svrha, da poradi, da Hrvati na Rijeci