Br. 279. nas bi njoj (koaliciji) najbolje spadale. — Dakako, da nama nije niti na kraj pameti braniti rad baruna Raucha; ali, kad smo već prisiljeni i o njemu lično ovdje govo- riti, to ćemo i prenijeti ono, što je »Hrvat- sko Pravo« pisalo u svom 4263. broju, u uvodniku pod naslovom: »Ban bar. Rauch«: ». . . . Ban barun Rauch pao je uslijed »teatralnoga nagloga izmirenja srpsko-hr- »vatske koalicije sa starim magjaronima. — »Baruna Raucha zadesila je sudbina već o- »bičajna u Hrvatskoj, da odozgor banove »ruše baš kad počnu uspješno raditi. Barun »Rauch je, iza nestalnoga kolebanja, napo- »kon zaplovio dobrim smijerom, pa je htio »pristupiti reformi izbornoga reda u hrvat- »skom duhu. U tom nastojanju mogle su ga »hrvatske stranke podupirati, a nema sum- »nje, da bi ga i podupirale bile, tako, da »bi se odnošaji Hrvatske napokon na ovaj »naravni temelj postavili bili. — Barun Ra- »uch im je morao pasti žrtvom, a to je za »njega lično najveća čast. Pao je za to, što »je hrvatske interese zastupao«. .. I pretjerani patriotizam može da se po- štuje; ali, kao što je s jedne strane istina, da su se mnogi narodi svojijem pretjerani- jem patriotizmom posve upropastili, tako je s druge strane i to istina, da još nijedan narod nije spekulativnijem patriotizmom i sa izdajničkijem paktiranjem, osnovao državne i narodne moći i osigurao sebi sjajnu i traj- nu političku eksistenciju. Sav je rad naše srpsko-Hrvatske koalicije vrlo bolestan, vr- lo je problematičan, više je izdajnički, jo- gunast i šovinistički, nego li ozbiljan, ra- din, pošten i požrtvovan, te postaje svako- mu rodoljubu ili do skrajnosti oduran ili sažaljenja vrijedan, onijem časom, kojijem sli- jepo srće, da za vrtoglave političke atenta- te hoće da žrtvuje realno biće samoga na- roda, te sadašnjost i budućnost Hrvatske. Ovako se, bez šale i zamjere govoreći, prikazuje danas hospiratorna i bezvjerska naša hrvatsko-srpska koalicija ; pretpolažući da je i najmanji dio iskreno, što ona piše i govori, a da njezin politički šovinizam nije samo obična taktika, koja je tijem o- dumnija, čim manje imade prilike, da Hr- vatska može štogod postignuti načinom, ko- ji se s te strane dnevice savjetuje i radi. Kad naša famozna srpsko-hrvatska koalici- ja, nebi život i razvoj hrvatskog naroda ra- čunala od danas do sutra; kada bi u svo- jijem težnjama znala odabrati onaj umjere- ni, ali patriotični pravac, koji joj inače o- značuje svekoliko političko i kulturno sta- nje naroda, kada nebi ciljala sa svojijem političkijem aspiracijama preko granica Hr- vatske i habsburške monarhije, kada bi se/. naučila i kod sebe i kod drugijeh cijeniti patriotizam, ne po gnusnijem frazama i per- fidnijem klevetama, već po djelima; kada bi svoj rad i mar obratila poslovima, koji su njoj i narodu na dohvatu, samo bi tada ona radila patriotično i koristno po domo- | vinu, koja od njezinijeh, ma kako lukavijeh i egoističnijeh spletaka i izdajstva najgnu- sniji, ne samo ne može imati nikakve kori- sti, već imade i pozitivne ogromne političko moralne štete i sramote. Inače srpsko-hrvat- ska koalicija u narodnom razvoju tako je sićušna, nemoralna politička stvarca, da bi se imala sramiti pred kulturnijem svijetom od vlastite eksistencije; a napose ban, Dr. Nikola Tomašić, imao bi se pokriti po gla- vi od stida, što sjedi na stolici slavnijeh hr- vatskijeh banova, po milosti i podržavanju bezvjerske i znamo kakove srpsko-hrvatske koalicije! — Niti ban, Dr. Tomašić, a još manje koalicija, mogu za vodstvo hrvatskog naroda pokazati listova zasluga; oni mogu samo pokazati listova izdajstva i političko- vjerske nečuvene razvratnosti! — Težak je udarac po Hrvatsku i po sv. katoličku vje- ru, što mora podnositi bana renegata, apo- stata i predstupnika zločina bigamije (dvo ženstva); što mora podnositi hire državnika i bana, koji neće biti ništa blagonakloniji Hrvatskoj od tirana grofa Khuena-Hederva- rya; što mora podnositi nečuveno zlodjelo čovjeka i bana, koji dopušta da bezvjerci i framasuni danas vode glavnu riječ u Hr- vatskoj; što mora gledati, kako se braća megjusobno krvare i kako se grozno ogri- ješavaju protiv prava hrvatskoga naroda i njegove svete katoličke vjere; ali će se ipak Hrvatska zla izbaviti, i ako mora danas podnositi gorko razočaranje. * *. Hoće li se i nadalje naša srpsko-hrvatska koalicija, da svojijem strahovanjem, šovini- zmom i infernalnijem klevetama zbilja osu- jeti ustavni život u Hrvatskoj, u koliko to stoji danas do njezine vlasti? — da posli- je može dokazati narodu, kako je ona ra- deći u prilog veliko-srbijanske ideje, radila protivu tobož »švapsko-magjarske-katoličk Austro-Ugarske monarhije«; a megjutijem, da može još bolje rovariti pod svojijem po- litičkijem protivnicima u domovini, — pro- Itivu hrvatske čiste stranke prava, socijalno- kršćanske stranke (»furtimašima«) i protivu patriotičnijeh muževa bivšeg režima, koji nijesu nikako dozvoljavali, da neprijatelji Hrvatske i dušmani katoličke sv. Vjere pa- šuju u Hrvatskoj, pa su im zato bili zazor- ni oni vrli ljudi. — Ovo su smrtni otrovi za samu političku eksistenciju aše domo- vine: ko ih upotrebljuje, taj pokazuje da je spreman i ustavnu slobodu i političku budućnost svoje domovine žrtvovati za pre- grštaj . . . dinara! .... Naša zloglasna srpsko-hrvatska koalicija |imade puno grijeha na svojoj duši; ali bi se svi oni još mogli oprostiti i čak veliko. dušno zaboraviti, kad bi ih ona uvigjela i mudrijem, razboritijem svojijem radom na korist zemlje ispraviti nastojala, t. i. kad bi se odrekla izdajničkoga rada podržava. jući bana Dra. Tomašića u svomu nelojal- nomu radu protivu Hrvatske i protivu sv. katoličke Vjere. Kao što pojedinac čovjek, tako može i čitava jedna stranka, grozno zabluditi; a da je naša zloudesna srpsko-hrvatska koalicija jako i sramotno zabludila,. mogao bi joj to dokazati jedan samo pogled na vanjske i nutarnje današnje nesretne okolnosti Hrvat- ske. Megjutijem, dok se naša izdajnička i fra- masunska srpsko-hrvatska koalicija ne o- trijezni, što neće tako u brzo, te dok ne prestane podupirati hrvatskog rerenegata, posrbicu, bana Dra. Tomašića, koji je po- | gazio i koji će danas još većma izlagati na | prodaju prava historična i politična Hrvat- \ske, koji je već počinio izdajstvo na naše \viekovno pravo državno, što nije zahtijevao \od grofa Khuena, da prati, kao ban Hrvat- ske, Njegovo Veličanstvo Cara i Kralja u \ Herceg-Bosnu, — tješimo se tijem, da u Hrvatskoj još ipak imade muževa, koji ne- će dozvoliti, da se ovako satre svaka poli- tička i vjerska vrlina i krijepost u narodu; da se narod hrvatski odgaja u političkom duhu, koji bi ga napokon morao posve u- propastiti. * | Nečuveno je, da u Hrvatskoj, pod jedni- | jem plemenitijem vladarom, a kamo imade | više narodnosti i kraljevina, hoće da joj se nametnu ljudi, koji u svojoj nedostojnoj i \izdajničkoj pomami, hoće da se opru pa- itriotima, koji teže samo za tijem, da sva | prava narodna i državna budu nemilostivo izručena i žrtvovana njihovijem žepovima. Samo neokaljani rodoljubi u Hrvatskoj danomice podižu veliku i opravdanu viku proti izdajnicima i protivnicima domovine. Ljudi se zaslužni, učeni i pošteni lome i upropašćuju danomice, žrtava imade i od- više, a izmegju takovijeh žrtava političkijeh i moralnijeh najviše broji čista stranka pra- va; svijet kulturni još nije niti danas pre- stao vikati i žigosati Vladu i koaliciju, što je jedan učeni i patriotični profesor našeg sveučilišta bio žrtvovan bogohulnoj mržnji \bana, Dra. Tomašića i njegovijeh familijar- | nijeh sramotnijeh intriga, a ta je uvažena ličnost, učeni historičar Dr. Milan prof. Šufflay. Dr. Kalnik. Paljetkovanje po ,,Dubrovniku“. U listu »Dubrovnik« sve može izostati, ali još nije bilo broja da ne imade jadi- kovka na »progonstva« »Srba« ili da u ru- brici »srpske zemlje« izostala je Bosna i Hercegovina u ćirilici; da nebi, Bože uču- vaj, nastala zastarjelost, jer izostane li to i samo u jednome broju, sa nadležne strane odlučujućijeh faktora uzelo bi se, da su se »Srbi« odrekli — »svojijeh« amaneta i tako bi ove dvije pokrajine i de jure mo- gle — ostati Austriji! Rekli smo a pri tome se i ostaje, da se nećemo natezati sa »Dubrovnikom« u pro- stačkijem napadajima i dokazivati njihovo majstorsko izvrćanje, jer u tome su naši »Srbi« nenatkriljivi, a dokazom su razne a- fere sa Vlašću radi prostačkijeh objeda. Je- dan u Pariz, drugi u Rim, London i Pe- trograd, aleance su po srijedi, imadu dvije slobodne državice, nadogje pritisak javnoga mnijenja i Bog mi te veselio! Poklen se \izvuku iz škripca i snagju se, posao u ru- ke da se vadi kapital iz prljavština; tu se dokazuje kako su »svemu tome krivi Hrva- ti« i to onaj dio zvati pravaši koji najviše smetaju ostvarenju njihovijeh ideala a de- veta je briga da su sve sami autentični Sr- bi inscenirali aferu Svetozara Miletića, Za- grebački proces itd., glavno je ocrniti Hr- vate, te bila ili ne bila istina vazda će ne- što ostati; druge hrvatske stranke to im po- tvrgjuju iz stranačke mržnje, a ne znadu naivnici, da u stranome svijetu baca hrgja- vo svijetlo na hrvatski narod, a ne na po- jedinu stranku. Eto atentat na Varešanina. »Hrvatski Dne- vnik« list dobro upućen u mjesne prilike donoseći vijest, patriotski i odvažno upire prstom u trulež, a ogavni učin prikazuje — kao što i jest — posljedicom; da nije PRAVA CRVENA HRVATSKA “to učinio, diže se proti njemu kuka i mo- tika, pojedinci u kavanama sa gnjušanjem turahu ga od stola do stola, javno mnije- nje, koje »Srbi« vazda su znali dobrom ta- ktikom za se pridobiti, skače putem javne štampe na obranu Srba, a na čelu im pozna- ti »II Piccolo«, taj »ljubitelj uopće Slavena a na osobiti način Hrvata. Srbi su takogjer Slaveni, ali što će te da vam rečemo, nji- hovi se interesi nikada ne kose sa talijan- skijem, a s druge strane i krv nije voda. Mora se priznati, da uz sve sposobnosti i- pak Srbi imadu i peha, jer hoće da ih oda- de, ne više pojedini Srbi — Vuk Branković i ost., nego matica Srbija, čije novine iza- \gjoše u crnini zavijene da oplakuju »mu- | čenika domovine« atentatora, paloga »bor- |ca za sveta narodna prava«. Kako će sve \evo svršiti, kao obično i sve ostalo do sa- \da, jedna ljaga više na ime poštenog hr- | vatskog naroda, a jedan dokaz više o »pro- | gonstvu« i »mučeništvu« bijednijeh »Srba« | patriota, koje Hrvati ovako »neharno nagra- \giuju«, za njihovu borbu za »milu nam za- | jedničku domovinu« Srbiju, pardon Hrvat- | sku! |U br. 45. »Dubrovnik« donosi članak »po- slije zapljene«, o kome ne možemo se po \volji baviti, jer nije dopušteno prenositi i- šta što je zaplijenjeno i s toga ćemo samo | goimatinsku kuhinju za svoje mile go- \ nešto površna da primjetimo. Govora je o \ napadaju na »Srbe« sa velikijem slovom, o zaštiti gragjana, o uličnijem tvornijem na- padajima itd., dočim u stvari ništa od svi- jeh tijeh strahota, do li prostog zviždanja, koju zabavu više puta megju »Srbima« po- budila je i sama bezazlena starčevićanska himna. Daklen za što za vas može biti pro- \vokacijom rečena himna, a za nas ne »Du- \šan Silni«? Otkud dolazite do toga da zvi- ždanje pravaša krstite kao izaziv, za nas je \bio prosti i naravni odaziv na izaziv vašeg | »D. S.«, praćena sa ovacijama onijeh — \po vama — najrodoljubnijijeh Hrvata, ta- \kogjer kao izaziv ili provokacija. Pokušajte, gospodo, slične rabote u Sta- roj Srbiji i osvjedočiti će te se obratno, ali \u svojoj domovini kad Hrvat ustaje na o- branu iste, zar to on čini samo da Austriju brani, nč gospodo, već radi svoje mile do- | movine Hrvatske, čija je sudbina usko skop- \čana sa Austrijom, možda bi htjeli — kad bi bilo slučaja — da vas se tuži u Beo- | grad, ali tamo nije naš zakoniti kralj nego u Beču, i mi bi volili da katkada stoji i u |Zagrebu, ali takova je naša sudbina, koju iz petnijeh žila nastojimo da poboljšamo; priznajemo, da bi nam i vi htjeli pomoći, ali amputacijom, kojoj operaciji Hrvati ni- jesu se skloni podvrći, jer kad im otkinete glavu, za truplo znade se gdje mu je mjesto. U tome članku pita se »a doklen će ovo ovako ići«, lasan vam je odgovor a i sam se nameće; sve dotle doklen vi ne promi- jenite vašu taktiku i doklen bude i jednoga pravoga Hrvata. Najviše vas je uzrujalo da su demostranti priznali učin, t& priznali su ga jer učin nije nikakav zločin, i to je dokaz da su bili i jesu osvjedočeni, da nijesu drugo učinili, već na jako običan i jednostavan način dali oduška vlastitom negodovanju, a ne zato kako zlatousni »Dubrovnik« htjeo bi, da ih se »najumjerenije« policajski kazni; ali »Du- brovniku« je tijem više začudnije priznanje, u koliko kao bizantinac nije se na to pri- učio, a i kud bi svršio kad bi svaku pri- znavao, pak nam može primjetiti, da je la- hko našima ovakove trice priznavati. Odgovarajući na zaključak članka o pre- dnosti kombinacija, reči ćemo da su u i- stinu logične za neupućenu publiku, ali kad se pretpostavi da denuncija nije bilo (ovgje bi pošli na dugo sa imenima denuncijanata i nekijeh ureda), onda kombinacije postaju tendencijozne po bizantinsku, ali da je i bilo denuncija pa čak i uzroka za iste, za- tekla bi ih sudbina zagrebačkog procesa. »Dubrovnik« misli da mu sve upaljuje što izbaci, jer mu se ne prigovara, ali ko bi i zašto! N. pr, imade »gragjanska mu- zika« za plakate i »srpska muzika« za »Du- brovnik«, a i srpstvo u Dubrovniku nije drugo nego muzika. Hoćeš nešto da doka- žeš po srpsko-dubrovačku: Hrvat x. bio je te i te godine presjednik »naše muzike«, (naša je muzika gragjanska i srpska) da- klen, molim vas, vidite otkada datira to hr- vatstvo u Dubrovniku i kako je — umjetno skalupljeno, mi pak kojima su poznate naše mizerije, znađemo kako stvari stoje, ali ne- upućeni stranac i javnost piju. »Dubrovnik« prikazuje Grbalj kao općinu srpsko-pravoslavnu bez a ma jednog inovjer- ca, ali ne kaže kako se je ušćuvala takova, ne spominje učitelja Dabinovića, ne spominje stotine vojnika, oružnika i financijera po- ginulijeh, dok je taj predjel Austrija učinila pristupačnijem svijetu. Pitamo mi koliko manje danas »Srba« odnosno pravoslavni- jeh bilo bi da su se katoličke općine dr- žale metode Grbaljske općine! Neka i da- nas naprednjaci pokušaju poslati tamo nji- hova čovjeka katolika provigjena sa svijem (timbrima od uredništva »Pokreta«, da vide što će se od njega dogoditi! Sa svijem tijem pravoslavni su »liberalni i snosljivi«, a katolici »mračnjaci i fanati- ci«; oni katolici, kojima je deveta briga ko- je je ko vjere, jer oni su jedini na svijetu, koji rovare proti svojoj vjeri, negmo li du- brovački pravoslavni prigodom boravka nji- hova biskupa u gradu ! Treba biti čovjek bez ćustva da se ne rastopiš od dragosti prigodom zadnjeg kon- certa »srpske muzike« na »Brsaljama«, o- sobito kad je ova zasvirala »Baruna Trenka«, a »srpska« liberalna i još naprednija omla- dina prihvatila da prati pjevanjem: »mi smo Srbi junaci«, ali ovo je samo onako, ali u sr- cu je njima »sve jedno, Srbin ili Hrvat«, bar nas tako naši uvjeravaju! Ilidža. Iz Sarajeva nam pišu: Dalmatinci su va- zdašnji gosti i posjetioci naše Ilidže, i sva- kome su sjegurno poznate udobnosti, koje nam pruža ovo svjetsko kupalište. Koliko se na llidži cijene gosti iz Dalmacije, to se vidi i po tomie, što je kupališna upra- va kao i svake godine i ovaj put uvela ste. Kako čujem, ove godine dobiće Ili- dža električno osvjetlenje — u svim banjama i hotelima provagjaju se već žice, zaista krasno će biti pogledati Ilidžu u svom elek- God. VI. Sredinom mjeseca lipnja priregjuju se ne- daleko od Butmira na velikom, baš za tu svrhu izragjenom trkalištu, konjske trke —- pristupa imadu samo konji domaćih pa- smina. Na te dane hrli bezbrojna svjetina onamo i sa velikim oduševljenjem prati ovo utrkivanje, Ilidža jednom riječi pruža sve, što bi čevjeka moglo zadovoljiti — te se u pravom smislu i može nazvati svjetskim kupalištem. A što je za nas najvrednije i što ne smijemo gubiti iz vida to je, da je Bosna naša gruda, njegov narod naša kosi i naša krv, to su naša braća po krvi i je- ziku, nama najbliža. To je po sebi za sve nas Jugoslavene najveća preporuka Ilidže. Ja sam samo htio, da i ov: sezone pod- sjetim vaše cijenjene čitaoce na našu llidžu i na sve njezine ljepote, draži i koristi, samo da podgrijem uspomenu Dalmatincim: na našu liidžu sa željom, neka je i ove go- dine kao i prije posjete u što većem broju. Napominjem još novo izgragjenu istočnu željeznicu, koja vodi na granicu Srbije i Turske. Ovo je zaista savršeno djelo te- hnike, kroz bezbroj mostova i tunela juri željeznica na vrletnim stijenama — veoma | interesantno vigjeti. Domaće vijesti. | Marodni blagdan. Ravnateljstvo dru- |žbe sv. Cirila i Metoda za Istru razaslalo ije na pojedina društva sabirne arke, kojima tričnom osvjetlenju — osim toga spojena | se u rečeni dan kupiti prinose za dru- je Ilidža sa interurbanim telefonom — ve- lika blagodat za strance, jer time će se la- kše moći sporazumiti sa ravnateljstvom ba- nje. Ko je god već došao na našu Ilidžu mogao je primjetiti, da se svake godine provagjaju neke nove uredbe — kojima se naša Ilidža sve to više približuje u red naj- modernijih kupališta, zaista hvale vrijedno — a kome imađemo to zahvaliti? — samo neunmiornom kupališnom direktoru Pojmanu, . kome je jedina briga, da se gosti u svakom pogledu zadovolje i onako podvore, kako im potrebe zahtijevaju. Zaista sa najvećom pažnjom izlazi g. Pojman svakoj želji go- stiju na susret, kako u smještanju po ho- telima, tako i glede kupanja i opskrbe u kupališnoj gostionici (kursalonu). — Cijene su u kotelima veoma umjerene, posluga brza i točna, mogu se dobiti i t. zv. pen- zioni po 6 Kr. dnevno, a imade u kursa- lonu i zajedničkih objeda po 2 Kr. na dan, koji provedu preko dvije sedmice u liječe- nju na llidži, dobivaju na željezničkim pru- gama Gruž-Sarajevo-B. Brod popust od 33%. Ljekovitost ilidžanskog vrućeg sumpornog vrela i vrućeg blata poznata je i čuvena u svijetu. Da bi se uzmogla i sirotinja kupati, podjeljuje kupališna uprava preko čitave sezone bezbroj bezplatnih karata. — Kupa- lišnim gostima stoji vazda na raspoloženju kupališni doktor, koji svakome propisuje naročitu temperaturu banje. Ljekovitost sum- pornih banja na d leko je poznata, mnogi bolesnici su se izliječili kupajući se u sum- pornom blatu, koje se naročito u tu svrhu dobavlja iz Žepča. Bolesnicima, koji pate od nesnosne nervoze, stoji na raspolaganju ra- dikalno liječenje mrzlim oblozima i tuše- vima po sustavu prof. Winternitza, za bo- lesnike koji na srcu pate mogu se liječiti uspješno banjama u ugljičnoj kiselini, po primjeru čeških kupališta. Ova će uredba veoma dobro doći, jer je puno ljudstva, koji na srcu boluju i traže lijeka i olakšice. Vašim čitaocima biće poznate i sve ostale udobnosti, koje im llidža pruža već po svom položaju u lijepoj božjoj prirodi i u blizini glavnoga grada Sarajeva. Šetnje po ilidžan- skim parkovima, izleti u okolna brda i pla- nine, teferićenje na vrelo Bosne, razne za- bave na llidžama, pohagjanje Sarajeva na lokalnoj željeznici — sve su to udobnosti, koje nam pruža ovo svjetsko kupalište. Doista je rijetko kupalište, da spaja u sebi toliko koristi, ugodnosti, prijatne zabave i zanimljiva razonogjenja, da imade tako sre- ćna položaja i toliko privlačive snage, kao ova naša llidža, koja je ne samo nama Sa- rajlijama no i mnogim strancima čisto za srce prirasla. Ilidža je osim toga i središte turistike. Imađe krasnih izleta u obližnje planine, na Bjelašnicu, Treskavicu, Igman- planinu. U pogledu turistike svakome ide na ruku ravnatelj g. Pojman, koji je i sam dobar poznavaoc alpinistike u našim kra- jevima. Nedjeljom i praznicima izlazi mno- gobrojna svjetina iz Sarajeva na llidžu. Tu se priregjuju zabave i koncerti, igranke, tombole i t. d., naslane živahno komešanje po parkovima — veoma je interesantno vi- gjeti Ilidžu u tim danima veselja. Osim triju moderno uregjenih hotela stoji gostima na raspolaganje i lijep salon sa klavirom i raznim žurnalima, lijepo uregjena apoteka, velik udoban Tennis-platz, krasan park pun mirisa od jčla i šarolika cvijeća. Neđaleko od llidže nalazi se poljoprivredna stanica Butmir — veoma interesanino razgledati. ižbu. Preporučamo svijem rodoljubima, da I (tom prigodom ne uskrate pomoći istarskoj | družbi, koja je, možemo reći, jedno od naj (ljepšijeh djela, što ih je u ovo potonje vri- |jeme stvor:la ljubav hrvatskoga naroda. O- |na spasava Hrvatskoj jednu lijepu zemlju, \koja bi bez njene pomoći bila izgubljena. |Ona diči i budi narodnu svijest na obala- ma ovoga našega ugroženoga mora; dru- |žba pripravlja istarske Hrvate i učvršćuje \ih, da budu bedemom protiv tugjinskog po- sizanja za našijem dobrom. Izgubimo li Istru, izgubljena nam je i Rijeka, a tu- \giincu su vrata otvorena u lijepu našu do- |movinu. Ko toj domovini želi dobra ne sa- imo riječju, što je veoma lako, već i tvo- \rom, neka se dana 5. Jula sjeti družbe sv. \Ciirila i Metoda za Istru ! | S. Srpnja. U taj dan pada spomen |slavenskijeh apoštola sv. Ćirila i Metoda. |Omi su bili prvi prosvjetitelji naši, oni su prvi trpjeli za ideju, na kojoj moramo i danas da radimo, hoćemo li da se održimo kako uarod slobodan i prosvijetljen. Pro- slavimo taj dau, uspomenu njihovu! Sjetimo se toga dana Istre, sjetimo se lijepe hrvat- ske zemlje, u kojoj je njihovo djelo danas u cpasnosti, da propane, Hrvati i Hrvatice! Dana 5. srpnja kupi- mo svi za družbu sv. Ćirila i Metoda za Istru ! Druga Canossa — što je opet to? Polemizujući Supilo s »Pokretom«, na- pisao je on u broju svoga lista od petka megju ostalijem i ovo: »Valjda za to, što nije htio da ide u Canossu pred Khuenom i u neku drugu Canossu, kamo su ga zvali, nego je, makar i sam, ostao da se bori za one narodne ideale, koji su nekad nada- hnjivali i ljude oko »Pokreta« i one oko »Srbobrana«, ako baš i ne svijeh kako to dogagjaji raskrinkaše«? Hej, vi ljudi oko »Pokreta« i »Srbobrana«, kakova je to druga Canossa? Dederte ra- zvežite malo jezik, da čujemo? Jedna je Canossa pred Khuenom, kako veli Supilo, a druga? (»Hrv. Pravo«). Trgovinski ugovori Austro. Ugarske sa Srbijom, Crnom Go+ rom i Rumunjskom ulanačiti će se ipak po svoj prilici u bližoj i doglednoj budućnosti. Bivši ban hrvatski i sadašnji ugarsko-hrvatski ministar-presjednik grof Khuen-Hedervary uspjeo je, da zgazi u pro- šlijem magjarskijem političkijem izborima magjarske tvrdoglavce Kossutha i Justha. Ako ne nastupe u magjarsko-hrvatskom sa- boru nepredvigjeni dogogjaji, može se go- jiti izvjesna nada, da će obe delegacije a- ustrijska i magjarsko-hrvatska ipak već je- dnom dati se na ozbiljan rad. A prema tome, što je najnuždnije, doći će i čas, da se ot- por austrijskijeh i magjarskijeh agraraca i štokakijeh drugijeh političkijeh smušenjaka, smutljivaca i sebičnjaka proti novijem trgo- vinskijem ugovorima sa Srbijum, Crnom Gorom i Rumunjskom odlučno skrši. Jer narodi države naše trebaju mesa i kruha po jeftinijem cijenama. A to će biti, kad se marva i žito bude moglo uvažati iz balkan- skijeh zemalja. (+Tršć. Lloyd«). Hrvatska vlada prama pntju- dovitu Gaju““, +Riječki Glasnik« u broju od 20. ov. mj. donaša: Prodria je u javnost vijest, da hrvatska vlada ne kani potvrditi pravila društva »Ljudevit_Gaj«, kojemu bi bila svrha, da poradi, da Hrvati na Rijeci