Br. 282. PRAVA GRVEMA Gi U DUBROVNIKU, 16. Jula 1910. [ova je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | polugodište. God. Vi. IMSI - ko | »Sveslavenski Kongres“. \uvaženi svoj glas odlični Antun pl. \Zovan, adresom na českog zastupnika Počam u Moskvi, pak sve redom, Kramarža, počasnog presjednika kon- Slaveni su se češće sakupljali na kon-|gresa, gdje na dugo i široko kaže za- gres u glavnijem slavenskijem grado- vima, a eto ovijeh dana u glavnom gradu Bugarskog carstva, u Sofiji. | sa- mo duševno sudjelovanje i pristajanje na te kongrese mnogijem je rodoljubima donijelo mnogo neugodnosti, a slaven- skoj stvari nikakve koristi; a tako će i ovaj kongres proći, te će za male skupine Slavena ostaviti isto vrijeme koje je našlo, a da se željena zajedni- čka akcija ni za dlaku ne pomakne. To nam je u ćudi, to u krvi, da se mješte približiti, svaki dan to jače raz- dvajamo; a osim toga prirodnog nam poroka, koji bi se dao ukloniti pro- svjetom i nastojanjem uglednijijeh u ra- znijem slavenskijem plemenima, mnoge očite nepravice, mnogi strastveni i fa- natični prkosi čine da zdvajaju o toj zajednici i oni, koje bi velebna misao što Poljaci ne smiju i neće da kon- gresu pristupe, da vijećaju o svesla- venskome dobru. A da u Rusiji nije vanrednog pritiska odizgor, doživljeli bi smo i tamo na žalost onu divljačku krvavu borbu, koju doživismo ovijeh dana na lavovskom sveučilištu izmegju rusina i poljaka, gdje se je pribrana mladež gonjala i klala. Kako da se po- misli na zajednicu, kad se u našoj Mo- narhiji svaki dan rukom tiče, da su Poljaci posve otugjeni od drugijeh Sla- vena, i samo na to paze kako bi na uštrb istijeh sebi pritegli što više mogu koristi i blagodati, kako bi utvrdili svoju nerazboritu prevlast, na braću svoju, Slavene kako i oni? Kako raditi za za- jednicu, kad najugledniji Slaveni u Mo- narhiji, Česi, omalovažuju nas Hrvate, malo se ili nimalo brinu za nas, kad — zajednica svijeh Slavena u ekonom- PR da nam narinu umišljene blago- | skom i kulturnom pregnuću — oduševi- dati onog raskola, kog je na široko la, odbija, otugjuje. Kako da pomisle na posijao tamo nazad stoljeća Jan Hus? zajednicu n. pr. Poljaci, kad ih Rusi vrijegjaju u onomu što im je najsve- tije, u vjerskom osjećaju? Rudokopi smrznute vis-poljane Sibirije prepune su još tužnijeh prognanika, koji su tamo s ničesa drugoga, nego jer nijesu htjeli pregoriti vjeru otaca, katoličku vjeru. Istina, Rusiji je predat ustav, ali i taj ustav u Dumi najbolji je dokaz, kako se katolici u Rusiji nikako ne trpe, kako slijedi još jednakom žestinom dra- konski postupak da se unioti navedu na silu na tako rečeno pravoslavlje, kako se Poljacima uskraćuje svaka gra- gjanska blagodat, koja bi ih utvrdila u svome vjerovanju, u napretku svoje znamenite književnosti. Istina, da je Muravievovo doba skršilo upornost po- ljačke samoobrane, nestalo je prevrata, i kako da se je žrtva prilagodila ljuti- jem okovima; ali koliko god mučala, u svemu svijetu prodiru nje mukli va- paji, i baš prigodom ovog sveslaven- skog kongresa u ime Poljske podiže Kako snijevati o zajednici svijeh Sla- vena, kad eto mi odijeljeni u dva ple- i|mena amo na jugu, u neprestanoj smo borbi? Kad se ne znamo okupiti u je- dnu skupinu, da kako jedna cjelina branimo naše probitke, a to jer je »sr- bima« odurno ime hrvatsko? U Hrvat- skoj, u našoj pokrajini, u Herceg- Bosni, svuda se kaže da se hoće slo- ge, ljubavi, uzajamnog rada, kaže se; ali uz jedini jedan uvjet, na koji mi Hrvati niti smijemo, niti možemo pri- stati, a taj, da se odreknemo narod- nog našeg imena. Dočim mi Hrvati želimo da se isprostimo magjarskog tlačenja i podregjenosti, oni su od ko- alicije poprimili sve one okove, koji spućuju naš narod, i toliko su se za- trčali, da će Hrvatska izgubiti i još nč- što od svojijeh prava, i postati će po- krajina Magjarske, njiva da ju arpa- dovci oplijene. | Herceg je Bosna do- šla do riječi, pak će u istinu tražiti u- porno ispriprostiti se magjarsko-njema- IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 13 PAKA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neirankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. čkog tutorstva, ali neće ni u snu tra- žiti sajedinjenje, nego povlašteni, oso- biti svoj položaj, kako bi na jugu me- šetarili, kako i Poljaci na sjeveru. Uz takove hude i nemile opstojnosti, bila bi mahnitost tražiti danas od Slavena onu zajednicu, koja bi spojila što se ne da sajediniti na nikakvom polju, a još manje na političkom; toli više kad su vlade tome sveosve protivne, kako najbolje svjedoči to, da se je koalicija podvrgla zabrani Pešte i da neće na kongres. Možda će se opaziti, da ako se mi ne znamo snaći i združiti, to zavisi od našeg stanja, jer smo u tu- gjinskoj vlasti; ali krvna oprijeka iz- megju Bugarske i Srbije, koju kongres može za čas prikriti, ali ne iskorijeniti, a ni to, kako kako prosvjed Maćedo- naca, ali strašni jaz izmegju Srbije i Crne-Gore tijesne svojte i po krvi, sve to dokazuje da bi isto bilo i od nas baš kad bi slobodni bili, i očilo do- kazuje, da se hoće još koji vijek, da će Dunajem, Drinom i Savom i Bo- snom i Neretvom proteći još silu vode, dok se opriječnosti izglade i Slaveni budu jedno čuvstovali, i konsekventno tomu radili; a razvikani kongres, sa sokolašima, dušanovcima, sa javnijem i tajnijem dogovorima i pregovorima ne samo da će ostati mrtvo slovo, nego lahko da donese nevoljnijeh posljedica naivnijem, bez ikakve koristi za Sla- venstvo. U Sofiji dakle pod presjeda- njem bugarina Bolećeva, uz podpresje- dnike Tresić-Pavičića za Hrvate, Dra. Groša za Čehe, Gurčkova za Ruse, Stojanovića za Srbe, sakupljeni malo- brojni Slaveni vijećaju i dogovaraju se javno i tajno, a najbolje će se opošte- niti na — komersima i užinama, vratiti će se otkle su otišli, i sve će hoditi kako i do danas, ako nebi i gore; a to sve jer kongres ne sjeda na pravom svom temelju, biva na ljubavi, na uzajamnom poštovanju, jer sama ljubav i ništa dru- go spaja, a to nami Slavenima skroz i skroz fali, na veliku našu štetu. sa Grčka i Kreta. Kroz ljetne sparne mjesece diplomacija običaje na ladanju počivati i brige ne ima- ti; ali joj ove godine nije sugjeno, nego gleda doskočiti provaliji izmegju Carigra- da i Atene, zbog Kandije. Netom su velike vlasti opozvale svoje čete i ratne lagje, sa- bor je otoka proglasio, da u ime naroda predaje otok grčkoj vladi, i da ipostaje sa- stavni dio grčke kraljevine; pozove zastu- pnike presjedništvo, da polože svečanu za- kletvu vijernosti grčkom kralju, i odredi da će svojedobno odabrati svoje zastupnike, koji će se u grčkom saboru u Ateni pri- družiti grčkijem zastupnicima. Ali zastupni- ci turske vjere, koji su pripadali kandijskom saboru, uskratiše svoje glasove, i odvažno izjaviše, da se neće nikomu zaklinjati, jer da je zakoniti gospodar otoka Sultan u Ca- rigradu; opriječiše se izboru zastupnika za grčki sabor, i poslaše svoj glasni prosvjed velikijem Vlastima, a nadasve Visokoj Ka- piji, proseći zaštitu u svome pravu i obra- nu sultanovijeh prava. Visoka se Kapija pri- druži njihovom prosvjedu i stane se naoru- žavati, i bila bi poslala svoje ratne brodo- ve sa vojskom, da opet zauzme otok, da ni- jesu sve Velike Vlasti priskočile, rat pre- priječile, poslale brodove i zauzele se da riješe spor izmegju Turske i Grčke, a tur- ska vlada u toliko provede strašni bojkot na svu grčku trgovinu, i spravna je oru- žjem u ruci braniti svoje pravo na otok. Hoće li biti Velike Vlasti sretne, da bude, ono što se kaže: i vuk sit i na mjestu ov- ca, bojimo se, jer kad bi Visoka Kapija iz- gubila pak bilo i prividno svoje suveren- stvo na Kretu, buknuo bi novi prevrat i u- žegla se ona golema vatra, koja prijeti ne- prestano da dade oganj na sva četiri kraja Evrope, a opet su se Grčka i Grci stanov- nici otoka tako izložili, da nazad nemogu, pak puklo kud puklo; i tako su prilike veo- ma zamršene. Velike su Vlasti zaista po- stignule, da zastupnici kretskog sabora ne siluju zastupnike turske vjere, na prisegu grčkom kralju, postignule su i to, da pre- puste grčke zastupnike na vije ćanje, možda će postignuti da odluka u saboru učinjena ostane na neizvjesno vrijeme, ko da nije ni bila; ali očita želja i nakana neće odustati, i prvom će prilikom opet izaći: toli više, jer nijesu složne Velike Vlasti, i pao je pre- dlug da se sakupi konferencija, koja bi to zamršeno pitanje uredila. Mladoturci su podjarili vješto turski po- nos i samoprijegor, te se taj duh nameće sve to više, njemu će se priječiti kršćani i već sada podižu se male pobune, progom- stva, pokolji, koji slute na zlo. Ali je maj- viša opasnost sa strane Grčke. Tamo se biju ljute stranačke borbe, uz poznate yo- gje stranaka Teotokisa, Rallisa, Dragumisa, Romasa i Mauromicalisa; tamo $e name- tnulo vladi vojničko diktatorstvo, koje je protjeralo nasljedne knezove iz upsave voj- ske, koja je preko Zorbasa prisilila krunu da pomiluje vojnike te su se bili pobunili, usilovala je parlamenat da primi nekoliko zakona ubitačnijeh za kraljevinu, gamekny- la jedan odbor koji je mnoštvo činovaika i zapovjednika uklonio, i napokoa je posti- gla da se sakupi narodna asemblea. Kra- ljevo je prijestolje uzdrmano, njegovi su si- novi u inozemstvu, narod je preko gpačiga ogorčen, i dobar dio maroda pristao bi da koja izvanjska velevlast posreduje i u z2e- mlji red uvede. Ogorčenost je nadasve za to, jer je Grčka nepripravna upuštala se u rat sa Turskom i grozno bila potučena pod Edhem-pašom, i što nije znala smjelije i otvoritije ustati da Kretu anektira; a d€- prestane izjave i pokušaji krečana podjaru- ju taj oganj, s kojega plamti sva Grčka. Jer je pak prijetio očiti prevsat, kralj je preko svoje volje morao pristati, da se a- semblea sakupi, koja pak lasno da se na- metne svemu i svačemu i da se dogje do raspa. Mauromicalis, koji je bio sveosve protivan tomu skoku u prazninu, predao je u kraljeve ruke ostavku svega ministarstva, i kralj ju primivši pozvao je Dragumisa da sastavi novo ministarstvo, što se je iskolilo. U takovom metežu, sa zemljom nemirnom, sa propalijem financijama, sa rastrovanom vojskom, sa kraljevskom porodicom, ko: gleda kako valovi nasrću oko prijestolja, pridolazi Kretsko pitanje, koje zanima čku preko reda, jer ide steći prebogati otok, žestoki preobran na moru, junačke podar ke, što bi ju svu oživjelo i u mat no i u moralnom smislu, te bi joj pružilo sre- stva da prilično ojača i po suhu i po mo- ru. Zato niti će se Grčka igda odreći Kan- dije, niti će Krečani odustati od swoje .na- mjere, bilo na dobre, bilo na zle, niti će se primiriti jedna ili druga stranka dok ne poluče ono za čijem ima godina da čeznu i rade. Najbolja bi stvar bila, da Grčka psi- poji svojoj kraljevini Kandiju, i da plati Turskoj primjeru otštetu, ali će to teško ići, a nadasve sada kada su Mladoturci u- lili u istovjernicima stari ratobosni turaki duh, i staru mržnju na kaure; a preuredili su vojsku, koja je u pobuni u Arbaniji do- kazala, da je spremna i dorasla za junačko djelo. Ipak, ufati je, da veliki pritisak Ve- PODLISTAK. nom polju zapostavlja se svaki metafizični i spekulativni momenat; sa strane etike podli interes, simpatija i užitak slavi orgije, a estetične elizejske poljane pune u neobuzda- poprseka naše hridine... . nijeh čara pogubnijeh sloboda. Tu razloži- Nema tome par dana da se dvije krvave tost i logika u kut je zabačena; tu se radi kako kome strast diktira, kako mu lažni tragedije odigraše na zemljištu našeg grada barbarizma dvadesetog vijeka, koji ma čelo njegovo utiskuje žig sramote! Nije nam ni na kraj pameti reći, da sva ova uzrokom su kobnijeh dvaju fakata sa- moubojstva; nu da ima dosta i ovoga to ne može se zanijekati. | zbilja! Živeći čovjek u pokvarenom zraku, punom kužnijeh baci- griješiti jest pravo svakog čovjeka. Fichte, takogjer filozof, doslovce govori: čovjek mo- ra svojoj naravi udovoljiti. 1 tijem principi- ma opojni korifeji modernog atcizma, i vje- čni grobari roda ljudskog, skrajni nemoral u sve glase slave bilo u knjigama, bilo u pjesmama, bilo u umjetnosti. | to blatno u- živanje ubija svaki duševni polet, uništava se otvore i u kuću stupe dvije osobe: putni- ci sa samotnijeh šetnja !... — Majko, jesi li nam ostavila večeru? — čuo se mekan glas. — Jesam, samo ako ste je zaslužile — odvrati krupniji glas. Na to se čuo tihi žamor, živo hihotanje i više oišta. Moja pamet uroni u duboke misli; tek u kasno doba noći zaspah. la, on, pa taman bio snažni div, ipak će u tome zraku lasno oboljeti. A zar ateistični ambijenat, u kome dišemo pokrarene bacile revolucijonarnijeh ideja, hiperkulturnijeh prin- cipa, ne može u nama uspavati vjerske osjećaje ? Ž Da, priznajemo i vrlo rado ističemo, da auktoritet intonira. U bedastoj superiornosti duha, kako se ti korifeji bezvjerstva progla- suju, a razumije se bez ikakva prava, a priori zabacuje se sve ono, što nadmašuje njihov mizerni razum. | bojna trublja već širom zveči, bojna zastava leprša, zrakom falange se redaju; rat na svijem linejama Dubrovnika. Vruća mlada krvca poprska ta- mue hridine, o koje se razbijaju gordi va- lovi bučnoga mora; čilo, zdravo tijelo raz- mrska se na koimade, Na to krvarenje sva- čije srce potresnu, t& kobne činjenice uzne- miriše cio grad. A kako i ne bi? Ta tu su dvije žrtve, tu su dva samoubojstva dviju Punijem pravom na 18. Svibnja ne poka- že se Hallcyev komet, e da ne gleda škao- daloznijeh prizora, koje su se one moći o- digravali na +Gradcu«, eminentno prosvano: poprištem prijevara i očajanja. I duge su čemerne ovijem slične slike, značaj, mlohavi duh. Dobro reče poganski filozof Plutark: raskalašenost jest strašna neman, koja ljudstvo ubija. Plato pak veli: Najveća bolest i uzrok drugijem bolestima jest nećudoredno življenje. Ovo bi tek bilo grupiranje silnijeh ideja djevojčica. Prva krvca razli se po oštrijem klisurina- ma od strane Ploča na 3. Svibnja; druga poštrapa tamne hridine Boninova sa strane Pila i to na 3. Srpnja. Dvije su žrtve, sa dvije strane grada, dvije djevojčice, dvije krvca ljubavi u razmaku od dva mjeseca... — Svevišnji Bog, u svojoj neizmjernoj dobroti bio im milostivi sudac! — to im iz svega srca vapimo, nu ipak ne možemo se lahko oteti nekom sjetnom razmatranju pri- godom ovijeh dvaju katastrofa. — Bacimo li malko daljni pogled na prilike, koje vladaju današnjijem društvom, nepo- bitna činjenica iz toga slijedi, da kruti ate- izam preote maha. Hannibal ante portas : ateizam orijaškijem korakom zauzimlje sve redom pozicije. Na filozofskom i znanstve- naviješten je vjeri svetoj. Tu se korteša, tu se iz petnijeh žila radi, e da se sa političkog i umjetničkog polja isključi ime vjera, ime katolik. Po detalju framasunskijeh loža ju- riša se na kršćanski moral, sirenskijem se glasom kliče : Kršćanstvo, vjera, dogme i koje mu drago vjerske formule to su sredo- vječne bajke ! Tek letimičke bacismo pogled na vjerske prilike današnjeg društva, i jao, kobnijeh li posljedica od te aždaje !... Taj ateizam, taj grdni monstrum u blato baca ponajljepše i- deale prave umjetnosti; drma temeljima kre- posti i ćudoregja; državi prijeti rasulom, a u istom društvu pripravlja revoluciju, &- narhiju. Taj grdni monstrum ruši obitelji, pojedincima napitak otrova, revolver u ruku, strmoglavljenje niz ponore.... Krutog li žrtva prve drame imala je živijeh vjerskijeh osjećaja, nu ono hladnokrvno strmoglavlje- nje, ono herojsko, po detalju kojega mo- dernoga romana, junačenje pred istijem sa- moubojstvom, zar li ne pokazuje, da pojam u budući život onkraj groba kod njih bio je na: niskom stupnju? A ne odgovara li ovo modernoj moralci, da naime čovjek nestaje sa smrću, ili rectius, crkne poput živine? Ah, kobni monstrume XX. vijeka, tebe ja tužim za one dvije bijedne žrtve; iz tvojijeh ruku tražim vruću mladu krvcu!.... Pogjimo dalje i zagjimo u centrum stvari. Pravi uzrok dvaju.strmoglavljenja jest: ne- sretno ljubakanje. Koji da zorno opiše tu nemilu zarazu, koja se diljem svijeta štri ? Koji da živo predoči njezine žrtve? Prvak modernijeh filozofa Kant, drži, da ženijalnijeh ljudi, a koliko one spadaju na predmet našeg promatranja, to neka nam kažu one staračke sjedine, koje se jčžu mo- treći današnji naš naraštaj. O tome neka nam priča blijedi mjesec i sitne zvijezdice, što sa azurnog neba ob noć inotre ovu zemlju !.... O tome neka nam kažu drevni zidovi našeg grada, kako se po skrovitijem uvalama njihovijem u gluho do- ba noći promiču neke tajne sjene.... O tom će nam kazati i one samotne duge šetnje ne pri svjetlosti žarkog sunca već u gustom mraku noći tek blijedijem mjesecom rasvi- jetljenijem, ako i njega ne kriju crni oblaci... A propos ! Bilo je oko 10te ure noći. Već sam bio legao na počinak, kad u mojem susjestvu neka ruka silovito potegne za zvono. Vrala koje nam lasno tumače, kako se dolazi do ponora, do užasnog krvarenja. Sažaljni poklik čuo se gradom: veuća mlada krvca poprska naše briđine! Nu koji nam može kazati, koje još možda ne dale- ke žrtve prepravlja onaj skrajni lukaus što brilira na sve strane? Kudgodjer baciš pogled samo se blistaju sjajni nakiti, samo se pee- lijeva svila, rekao bi čovjek: — ovo sw 88: mo milijunašice —, a kad tamo nevolja im u kući zijeva .... Koji da nam nabroji slatne nakite, koje su se založile prigodom skore kazališne se- zone u našem gradu ?... Koji pak donam one teške lance dugova, koji se: pinju tolike i tolike obitelji, & sve da se s- dovolji modi, da se zbog silnog nervoska, koji dan-danas obiluje kao nigda, udovolji