73
OK SRNE

| Br. 283.
Eo
Doista je ne malo zagonetno pitanje,
| ako je mogla štampa u životu naroda tako
= brzo steći onaj važan položaj, u kojemu
| danas vidimo megju svijem kulturnijem
| Harodima. Otkuda štampi, naročito dnevni-
m javnijem listovima tolika sila? Zar s mno-
_ne vijesti, što ih donose iz svijeh krajeva
\rijeta? Nebi smo rekli; jer vidimo, da li-
+ovi te ruke u javnom životu nijesu naj-
_ zledniji, dapače nemaju niti razmjerno naj-
še čitatelja. Zar s množine gradiva, što ga
| device donese? Ovo bi smo mogli reći
| pa: o onijem listovima, što su se dosli-
| | dnijem i neprekinutijem zastupanjem pra-
“nga javnoga mnijenja digli do veličine i
jamenitosti; nu veličina ili dapače ogro-
nost lista nije uvijek mjerilom njegove
'ižnosti, osobito u državama apsolutizmom
'adanijem. Ili im je važnost u tome, što
\ pjavami javnijem i privatnijem pomažu
'ometu, obrtu i trgovini? Doista ne! Na
jednom od ovijeh svojstvava ne osniva se
| ižnost štampe, već joj sva snaga kipi iz
1oga jednoga jakoga vrela, što se inače
ve »javno mišljenje«.
= Dokle je javno glasilo ujedno glasilom
= vnoga mišljenja, dotle je vlastno kritički
| adzirati dnevne  dogogjaje, dotle može
| ojiti sud o djelima riječi, pa i neizjavlje-
= jeh namjera ljudskijeh; slobodno mu je
ioriti ili ih slaviti, poticati ih ili od njih
| Ivraćati, preporučivati ih općinstvu za na-
\jedovanje ili da ih odgurava i prezire;
jo predstavlja javno mijenje, pa ga idu i
= egova prava: u njegovo ime vlastno je
guditi na najgrozniju kazan u ljudskom
+ uštvu, koja sastoji u tome, da bude kri-
ic izlučen iz društva te moralno uništen.
*

I * *
* Svakako valja megju najopasnije zablude,
_ koje nalazi nesavjesno upravljena štampa,
= projiti strastvenu navalu na cijele narode.
| tina je, što veli čuveni M. Nordau, da
ijuglednije novine u svijetu ne mogu kad-
* o s javnoga mjesta maknuti neotesana po-
jornika, kamo li da zapriječe kakav opa-
in zakon, da spase ili obore nepovoljno
inistarstvo, te pokrenu bolju politiku; nu
tina je i ono: ako jače raspiostranjeni li-
| ovi koje zemlje ustrajno, cijelo neko vri-
me idu za jednom svrhom, ako neumorno
oz više mjeseci opetuju ne odveć kon-
cetne, već više općenito izražene misli, te
iwraćaju svoje čitatelje uvijek ma svoje
anovište, tada gotovo nema stvari, s ko-
| m neće napokon uspjeti i proturati ju.
Dajmo ovoj činjenici konkretan oblik, te
cimo bez bojazni, da se u nekijem naši-
m javnijem listovima, za cijelijeh ovijeh
idnjijeh godina, nije ništa sustavno toliko
rilo, koliko gjavolska mržnja i svakojake
famne klevete prama ovoj ili onoj poli-
skoj ličnosti; a najviše su bili izloženi toj
zzdušnoj kampanji, katoličko svećenstvo,
zledni doglavnici i muževi stranke prava.
- ije ovo nikakva naša prosta denuncijacija,
»ć je opomena i činjenica, ne bi li napo-
= on uvigjeli oni maši bezbožni političari,
= a im taj bezobrazni posao nikako ne valja.
| Pisac ovijeh redaka prisustvovao je, gdje
1 + je raspravljalo u Zagorju, u Samoboru,
da li će proslavljena svetkovina Sv. Sla-
| janskijeh apostola, 5. Srpnja, ostaviti u
arodu kakav očiti, koristan politički trag ?
= - Jedan od prisutnijeh političara, inače
| atreni pristaša srpsko-hrvatske koalicije,
| otvrdi, da će svakako od svetkovine biti
- loda, jer se je, tobož, ovom prilikom obi-
i ito sijala mržnja na »furtimaše« (katoličke
| opove) i na klerikalske vatikanske krugo-
| e u opće u Hrvatskoj. Ne mislimo, da se
oista u tolikoj mjeri ona svetkovina zlo-
ibila, — ali ipak ove riječi, za kojijeh i-
initost jamčimo, svakako dokazuje, kako
lo, vrlo opako shvaćaju neki zalutani i dr-
| ki političari narav narodne prosvjetne svet-
| ovine i na kako krivijem putevima traže
| olju budućnost naroda. Pa ovakovijeh su
“g krivijeh, ubitačnijeh upravo načela mno-
= o puta držali i drže sveudilj, javni listovi
ezbožne i izdajničke jsrpsko-hrvatske koa-
| cije. — Mi s naše strane pako možemo
vdje konstatovati, da, u koliko svestrano
oznajemo duh i patriotizam zagrebčana,
ao i oduševljene načine slavljenja ovog ili
nog narodnog ili vjerskog ili političnog
ogogjaja, da, baš s toga, što je svečanost,
. Srpnja, bila priugotovljena u pritajanu
_ amjeru, da se tobož blamira svečanost
| esvetog Srca Isusova, nije nego samo dje-
| gmice uspjela: bilo je, doista, mnogo ba-
jaka, ali vrlo malo, malo iskrena oduševlje-
| ja; a ovo budi nepobitan upravo dokaz
akovo raspoloženje vlada danas u Zagrebu
\ prilogu koalicijonaškijeh bezbožnika !...
Dr. Kalnik.

 

 

Politički pregled.

Iredentističke izjave. »Slovencu« brzo-
avljaju iz Rima: Tršćanski izletnici poho-

| ili su megju inim i vojarnu Bersagliera u
| timu na 14. ov. mj., gdje su ih dočekali

|

 

sa iredentističkim poklicima, a gosti iz Tr-
sta isto su tako odvratili. U vojarni i mu-
zeju Bersagliera dočekao je Tršćane pukov-
nik Bertinati sa svim časnicima pukovnije.
Bertinati držao je govor u iredentističkom
duhu. Pri pokazivanju trofeja, koje su po-
ticale iz borba sa Austrijom ponovile su se
protuaustrijske izjave. Pri muzeju pozdra-
vio je zapovjednik zrakoplovnog odjela di
Bracciano, koji je došao posebnim  zrako-
plovom, iredentističkim govorom  gostove,
koji su stali klicati: »Živio talijanski Trst!
Dolje sa Austrijom !« Slijedećega dana pre-
davao je Bracciano o gorama i dolinama
Trijenta, kojom su se prilikom opet pono-
vile izjave proti Austriji, a isto tako bio je
pri Garibaldievom spomeniku u Janikulumu.

Trgovački ugovor izmegju Monarkije
i Srbije. Iz Beograda se javlja, da je u glav-
nom postignut sporazum izmegju austro-
ugarskih i srpskih delegata, koji vode pre-
govore za trgovački ugovor. Sada se sa-
mo vode pregovori glede detaljnih ustano-
va. Srpsko ministarsko vijeće je u više sjedni-
ca raspravljalo o tim pregovorima. Srbija
hoće, da uz ostalo osjegura slobodu prevo-
za municije preko turskog zemljišta. Osno-
va trgovačkog ugovora izmegju Srbije i mo-
narkije biti će na jesen iznešena pred srpsku
skupštinu na pretresanje.

Crnogorska skupština. Sa Cetinja jav-
ljaju, da je za 19. Avgusta o. g. sazvana
narodna okupština k izvanrednom zasjeda-
nju. Tom će zgodom biti proglašena Crna-
Gora kraljevinom.

Italija utvrgjuje granicu. Iz Verone jav-
ljaju, da Italija grozničavom žurbom utvrgju-
je granicu prema Austro-Ugarskoj. Na Mon-
te Paldu sazidana je jaka utvrda s »pancer-
tornjevima«, a na visoravni Axago uregjene
su jake gorske baterije.

Engleška štampa proti Njemačkoj. Ka-
ko javljaju iz Londona, započela je mova
borba engleške štampe proti Njemačkoj, us-
prkos lijepim riječima, koje se čuju iz Ber-
lina. Osim »Morning Posta« pišu i pokra-
jinske novine vrlo razdražljivo proti »ger-
manskim ekspansijama«. Jako rašireni »Man-
chester Evening News« piše, da Njemačka
neće kazat istinu o sadržaju lista, što ga je
car pisao vladi u Nicaragui, te zahtijeva
oštrim načinom objelodanjenje toga pisma.

Rusko-japanski ugovor. Iz Berlina jav-
ljaju: Pošto je cijela stvar stupila u javnost,
to se može reći, da je osiguran trajni mir
na dalekom istoku izmegju ruskog i japan-
skog carstva. Sve evropejske države primile
su vanredno velikim zadovoljstvom to na
znanje. Osobito se mora spomenuti, da je
i njemačka država, odnosno njezina vlada
doprinijela svoje tomu, da je došlo do toga
ugovora.

Njemačke podvodnice proti engleškom
brodovlju. Kako iz Londona javljaju, ber-
linski zastupnik »Daily Expressa« donosi
iz Njemačke senzacijonalnu vijest, da Nje-
mačka gradi čitavu flotilju podmorskih la-
gja, koje su u proračun unešene kao je-
dnostavne torpiljarke. Dopisnik opominje k
tome, da se ove podvodnice mogu rabiti
za direktno napadanje engleških ratnih la-
gja, ako ove stoje u britskim lukama, jer
izmegju Wilbelmshafena i istočne engleške
obale veoma je mala udaljenost.

Kretsko pitanje. Turska štampa ovih da-
na povodom tučnjava izmegju rišćana i mu-
slimana u Kaneji opet raspravlja o kretskom
pitanju i nastoji, da sklone vladu na ener-
gičniji postupak. »Ikdam« bavi se s odgo-
vorom zaštitnih vlasti radi uplitanja Grčke
u kretske odnošaje, te naglasuje, da mora
javno mnijenje Evrope znati već sada, da
se Turska neće ustručavati sama poduzeti
ozbiljne korake, da očuva svoja prava.

Zabranjene slike grčkoga kralja. Tur-
ski listovi javljaju, da je zabranjen na Kre-
ti uvoz portreta grčkoga kralja i drugih gr-
čkih patriotskih slika.

Rusija. Iz Petrograda se javlja u Beo-
grad, da će ruska vlada, odnosno ruski car
darovati doskora Srbiji tri mala ratna pa-
robroda, koji bi činili osnovku za buduću
dunavsku flotilu.

Turska. Prema carigradskim vijestima ot-
kriven je novi tajni savez reakcijonaraca u
Carigradu, te je policija zaplijenila njihovu
blagajnu. Ratni sud uapsio je nekoga Mu-
stafa Effendiju, koji je pravio propagandu
za demokratsku stranku, a predobio je mno-
go pristaša za stranku i u vojsci. — Mini-
star unutarnjih posala dao je oblastima u
Solunu i Smirui instrukcije, da upotrijebe
sve, kako će učiniti kraj bojkotu.

Vijesti iz naroda.

Iz Gor. Majkova.
(Šteta od tuće). Koliko li smo ove go-

[dine potrošili za sumpor i modru galicu,

 

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

da lozu barem djelomično zaštitimo od pe-
ronospore, koja se je u dobroj mjeri bila
pojavila, pak napokon sve postade žrtvom
nevremena: tuča nam sve uništila, pak je
šteta po nas i po naš trud neprocijenjiva.
Ove zime crna ti li nam se piše, ne bude
li dovoljne i bize vladine pomoći, da još
možemo dok je doba uzraditi, što se uzra-
diti dade.

Iz Kotora.

(Oproštaj na odlasku). Poslije nekoliko
boravka megju nami bio je premješten u
Jelsu g. Vjekoslav Redovniković, povjerenik
financ. straže. I kao starješina i kao gra-
gjanin bio je dobar, pravedan i veseljak,
pak žaleći nad njegovijem odlaskom, želi-
mo mu ugodan boravak u novom mjestu.

Iz Opuzena.

(Pogibelj od tifusa). Općinsko Upravi-
teljstvo u Opuzenu sa svom strogošću na-
ložilo je pučanstvu putem javnih oglasa, da
je zabranjena uporaba vode iz Neretve za
piće i kućnu potrebu, naravno uslijed na-
loga Poglavarstva u Metkoviću, jer da je
bila izvučena lješina iz Neretve neke Mili-
ce Divljan, učiteljice iz Tasovčića, koja je
bolovala od tifa.

Žalio u velike ovaj nemili slučaj nesretni-
ce, koja je uslijed teških muka morala u
mutnoj Neretvi ispustiti dušu.

Ali rijeka Neretva nikada nije dobra za
piće, jer kroz istu svagdano mrcine prola-
ze, osim toga što je u svezi sa blatom u
koju se isto izlijeva. Pitamo sada nadležne
Vlasti, što da pijemo? u čemu da hranu
kuhamo ? Imamo samo jedan javni zdenac,
a i taj je malen za pučanstvo, pak je isti
ustupljen i ovdješnjem vojništvu. Dakle uz
sav strah i trepet pred tim nemilim ljudožde-
rom od tifa, ipak moramo u otvorene če-
ljusti srtati njemu, što no se reče, još ka-
pom u ruci. Što je pak od one blažene
gustijerne, koja se je imala dovršiti još na-
zad dvije godine? Dakle uzalud pusta obe-
ćavanja, uzalud naše tegobe, uzalud nepre-
stana Općinska nastojanja a uzalud i pri-
jeka nužda bijednoga naroda, moramo baš
ko silom podleć žrtvi tifa i ostale bolesti.
U blizini školske zgrade, koja će do malo
biti pokrivena, ima Općina baš prikladno
zemljište za gusterijnu, koje je i Vladi po
ćudi, sa koje bi i predosta bio tok vode.
Ali uzalud, jer hoće se naplov a sa krova
ove kuće ne vrijedi voda, a sa prizemnog
naplova možda valja za to, jer je više podlo-
žno nečisti. Pomorskoj Vladi prigodom radnje
nove sagragjene kuće na ušću Neretve za
ribarskog stražara nije trebao naplov a na-
mi treba! — Glas vapijućih u pustinji.

Iz Risna.

(»Braća Srbi« na poslu). Na 12. ov. mj.
ovdje se je slavila grčko-istočna svečanost
sv. Petra, pa smo bili svjedoci dogogjaja,
u kojima se »braća Srbi« otvoreno iskaza-
še ko su i što su: bilo je prisustvovalo
svečanosti i nekoliko Hrvata obiju strana-
ka, iz Boke, koji i ako »Srbima« nijesu ni-
ti riječi bilo u čemu prigovorili ipak su svi
Hrvati bez razlike bili napadnuti i provoci-
rani, i ako se Hrvati nijesu ni u što pača-
li. Orili su se povici »Dolje Hrvati, »Do-
lje, dolje Hrvati, svi su isti«, »Dolje Na-
stićevci«, »Dolje komardari srpskoga ime-
na« itd., a svršavalo je sa poklicima: »Ži-
vjela srpska Boka« i »Živjeli Srbi svi i
svuda« ! Iznosimo, da se samo vidi koliko
se poštuje ta t. zv. »sloga«. Pa još nekoji
naivni Hrvati zalažu se za »slogu« i ističu
srpsku više nego li svoju zastavu, pa eto
kako im »Srbi« odvraćaju; elo i ovdje »Sr-
bi« uzdižu samo svoju zastavu, hrvatsku
neće niti da poznaju, na Općini se samo
srpska vije, pa i da ne nabrajam sve osta-
lo dovoljno bi i ovo bilo da nekojim, koji
još u »slogu« vjeruju, otvori oči! — Hfr-
vati Bokelji.

Iz Trstenoga.
(50.000 K štete od grada). Šteta od gri-
da, koja pohara selija Donje i Gornje Maj-
kove, Dubravicu, Rigjicu, Mravinjac, Kliše-
vo, Mrčevo i Ljubač, bje popriječno prora-
čunana oko 50.000 K; naravno, da je i više

štete, ali nije moguće tačno procijeniti, Ne- |

voljnog li našeg puka !

Važno !

Eto nas na polovini godine a mno-
ga gospoda predbrojnici nijesu nam
isplatili predbrojbu još ni za proša-
stu godinu. Umoljamo najtoplije svu
tu Gospodu, da nam izvole čim pri-
je isplatiti koliko duguju, jer listom
ne možemo nikako naprijed, pošto
je izdavanje skopčano sa velikijem
troškom.

 

 

Domaće vijesti.

Čitulja. Našeg prijatelja g. Marka Be-
rana, posjednika i bivšeg opć. tajnika u O-
rašcu, zadesi teška žalost: nenadnom smrću
umrije mu starica majka, dobra i izgledna
domaćica, od svakoga poštovana. Pokoj joj
vječni, a ucviljenom sinu i svojti naše iskre-
no saučešće.

Ban Tomašić predao ostavku.
U nedjelju na 17. o. mj. predao je ban Dr.
Tomašić ministru-presjedniku Khuen-Heder-
variju svoju ostavku, s toga »što srpsko-
hrvatska koalicija zahtijeva, da se otpusti
predstojnik pravosugja Aranitzky«. Nastale
su razmirice izmegju bana i koalicije, te
koalicijonaški listovi naglašuju, da je »koa-
licija do sada popuštala, ali da od sada
neće«, a to će nam najbolje vrijeme doka-
zati!

Spljet glavni grad? »Naše Jedin-
stvo« današa: Čuje se glasova, u vezi sa
gradnjom pruge Knin-Novi, da će malo po
malo Spljet postati glavni grad Dalmacije.

Mogućno. Teško je i zamisliti što bi
Spljet sve dobio i kako bi se razvio sa že-
ljeznicom Knin-Novi.

A da bude tada glavni grad diktovali bi
i drugi državni razlozi. Željeznicom Knin-
Novi dolazi nekako u direktnu vezu i sa
Magjarskom. Razlog dovoljan da svjetuje
Austriju, da u Spljet prenese centralne vla-
sti pokrajine.

Nj. Vis. prestolonasljednik u
Crnoj-Gori. »Agramer Tagblatt« javlja-
jući o budućijem svečanostima na Cetinju,
prigodom proglašenja Crne-Gore kraljevi-
nom, kaže da će biti prisutan i prijestolo-
naslijednik Nj. Vis. Frano Ferdinand.

Trgovina sa iseljenicima. Ri-
ječka policija ušla je u trag tajnijem agen-
tima, koji su po liječniku D.ru Teufferu od-
bijene iseljenike ukrcavali na »Cunard-Li-
neove« parobrode kao mornare, koji su onda
kao takovi, kad su parobrodi doplovili u
New-York, pobjegli na kopno i tako se do-
mogli Amerike. Prošlijeh dana bili su pred-
vedeni radi sumnje da se bave takovijem
poslom Weiss, Antak, Radaković i Vujno-
vić, ali su bili pušteni na slobodu uz vi-
soke kaucije. S tijem otkrićem ima se do-
vesti u savez i pojačanje redarstvene ekspo-
siture u iseljeničkom svratištu. Doskora će
se povesti protiv osumnjičenijeh gore ime-
novanijeh osoba rasprava.

Magjarske škole u Hrvatskoj.
»Egyltertes« se bavi sa magjarskijem ško-
lama u Hrvatskoj, pa piše, da se sada o-
bavlja upisivanje u te škole. List veli, da
imade mnogo djece, koja bi se rado upi-
sali u magjarske škole, nu oblasti ih vra-
ćaju, pa stoga zahtjeva od magjarske vlade,
neka već jedauput učini reda u Hrvatskoj.
A što će na to bezobrazno piskaranje »Po-
kret«, »Nar. Nov.« i ostali magjaronski li-
stovi? — Ništa, proti magjarskog presiza-
nja ne smiju ustati, jer od toga mogli bi
štetovati gospoda štipendisti !

Kako nas Beščlije vole. Zagreba-
čka »Pučka Prosvjeta« donaša: U slavu 80-
godišnjice našega vladara izašla je u Beču
knjiga, u kojoj se opisuju slavna djela
austro-ugarske vojske. Tu se slave magjar-
ski i njemački vojnici, a o Hrvatskijem ju-
nacima nema ni spomene. To je za nas ve-
lika nepravda. Naši su gjedovi tolike i to-
like godine slavno vojevali i davali više
vojske nego Nijemci i Magjari skupa. U
ratu protiv Napoleona davala je Magjarska
od sto momaka jednoga, Austrija četiri, a
slavna naša granica od sto momaka jeda-
naest! Pa ipak ih se ne spominje kao da
i nije bilo tijeh junaka! Za granice dala je
sama Hrvatska Lika 1007. (slovom: hiljadu
i sedam) časnika, a izmegju njih 309 (slo-
vom: iri stotine i devet) generala, koji su
se proslavili po cijeloj Evropi i bili odli-
kovani najvećijem častima i odličjima. Za
tolike junake neće Nijemci da znadu, samo
da ne spomenu hrvatsko ime, ali mi ćemo
glas naroda hrvatskoga usprkos tugjinskom
nastojanju i zatajivanju prodičiti i pro-
slaviti.

Novinarska izložba. Hrvatsko ii-
pografsko društvo u Zagrebu slaviti će po-
lovicom dojdućega mjeseca 40-godišnjicu
svi opstanka, te će tom zgodom prire-
diti izložbu svijeh novina, koje u našoj do-
movini izlaze ili su izlazile.

Društvo za dalmatinske Ho-
tele. Novo društvo, koje ima da gradi ho-
tele u Dalmaciji, upisaće se pod tvrtkom:
»Dioničko društvo za dalmatinske hotele i
sanatorije«, Kako se sada doznaje, u osni-
vanju će učestvovati, osim engleskoga ka-
pitala, i ovostrani, i to nekoliko plovidbeni-
jeh društava, veliki broj privatnika iz Spljeta,
Trogira, Dubrovnika. Trsteuoga, Kotora i
Boke Kotorske, pa i spljetska podružnica

 

God. VI.

Ljubljanske Veresijske Banke. Gradnja je ho-
tela već utvrgjena.

Treće hrvatsko hodočašće u
Lisrd. Oduševljeni proglas promicateljnoga
odbora u starodrevnom našem Dubrovniku
regbi, da je zagrijao mnogoga za hodoča-
šće. Ne zaostaju ni drugi hrvatski gradovi
lijepe nam domovine. Ali po listovima, koji
$s dana u dan stižu, sudi se, da se mnogi
još nijesu s raznih uzroka posvema odlučili
za hodočašće. Premda je ovo oklijevanje i
zatezanje od nemale zapreke za dobru or-
ganizaciju hodočašća, ipak se je na želju i
molbu mnogih ovakovih odlučilo produljiti
rok za upisivanje do 2. Kolovoza, idući
time u susret željama dotičnih osoba do
skrajne granice. Ko se još želi pridružiti ho-
dočašću neka se obrati na Prečasnoga Oca
Bernardina Skrivanića, organizatora IIl. hr-
vatskog hodočašća, Rijeka.

Izdubljenje Tješnjanskog i
Stonjskog kanala. Šibenska »Hrvat-
ska Riječ« donaša: U zadnjem saborskom
zasjedanju bio je prihvaćen zaključak, ko-
jim se je pozivala c. k. vlada, da čim prije
izvede izdubljenje Tješnjanskog i Stonjskog
kanala. Preko saborskog presjednika biva
sad priopćen našemu zastupniku D.ru Du-
libiću dopis c. k. pomorske vlade u Trstu,
u kome se veli, da su se radnje okolo iz-
dubljenja Stonjskog kanala morale za sada
obustaviti radi novijeh geodetičnijeh radnja,
koje se sada obavljaju; a glede izdubljenja
Tješnjanskog kanala »da je isto bilo već
uzeto u izgled, ali obzirom na druge pre-
šnije lučke radnje da se nije moglo do sada
izvesti«. Ne možemo a da i ovom prigo-
dom ne upozorimo c. k. pomorsku vladu,
da je pitanje izdubljenja Tješnjanskog ka-
nala odavna na dnevnom redu; da su svi
čimbenici uvjereni o prijekoj nuždi, da se
radnja mora izvesti; da je izveđenje radnje
stavljeno odavna u izgled, i da je nepre-
stano pospješivano od pučanstva i njegova
zastupstva, jer je sad spriječen promet i
razvitak jedne općine. S toga, neka se već
jednom pristupi izvedenju toli nuždne radnje.

Ogromna riba. Javljaju nam s Mlje-
ta, da su ondješnji ribari 2 milje od kopna
opazili jednu veliku, nepoznatu im ribu,
koja se je približavala njihovoj lagji. Jedan
ribar pograbi veslo i snažno s njime plo-
stimice udari po moru, a nepoznata se ri-
ba odalji i uroni u dubinu, te ju više nije-
su vidjeli. U pismu nam megju ostalijem
ovo naglašuju: »Pravo bi bilo, da nam Po-
morska Vlada udijeli barem neku pomoć, u
svrhu da možemo nabaviti puške odgova-
rajuće ovoj svrsi, da ovakove opasne ne-
mani možemo ubiti«. Poznato je, da i mor-
ski pas, kada je veoma gladan, može se
lasno na lagju hitnuti ili repom ju prevr-
nuti. Nadati se je, da će im Pomorska Via-
da doći u susret.

Profesor pl. Ballć, član ugarske a-
kademije znanosti i upravitelj hemij-
skog istraživalačkog zavoda glavnog
i residevnog grada Budapesta, kao za-
glavak svojih ponovnih analiza usta-
novio je:

Izvanredno velika množina globu-
ljaste i grke soli glavnih dijelova —
čim se Franjo-Josip-grka voda odli-
kuje nad svijem ostalijem  mineral-
nijem vodama — ne dopušta sumnja-
ti, da njezino priznato djelovanje ima
se pripisati ovim dvjema glavnim  sa-
stavnim dijelovima.

Auktoriteti, kao tajni savjetnik pro-
fesor pl. Fehling, prof, Attfield u Lon-
donu i mnogi drugi glasoviti hemičari
pridružuju se ovoj presudi sa sličnim
svjedodžbama. 456

Gradska kronika.

»Orvena Hrvatska“ ne odgovara
nam na mnogo toga u prošlom našem od-
govoru, već hoće da se popne na neki pje-
destal, pa da iz neke visine ništa manje
nego dijeli lekcije o hrvatstvu!

Na naš prigovor, da se je nepozvana u
raspravu uplela, megju ostalijem kaže: »...
Gdjegod se radi o hrvatstvu, tu smo mi
pozvani, da rečemo svoju, a nadasve onda,
kad se u ime hrvatstva hoće da čine dje-
la, koja kako svaki dan vidimo, hrvatstvu
najviše škode«. Ove retke potpisujemo, pošto
su uprav napisani po onoj staroj metodi :
»reci, prije nego ti reče!« Dakle neka gor-
nje riječi sebi posveti, jer se uprav i odno-
se na n rad. Ta kada je i gdje njezin
rad hrvatstvu koristio ? Zar je tako brzo sa-
boravila, što je u svom prvom članku ka-
zala, u broju od 9 ovog mjeseca, gdje go-
voreći o sporazumu Hrvata i Srba nagla-
šuje: »... nije išao za tim (t.j. sporazum),