73 OK SRNE | Br. 283. Eo Doista je ne malo zagonetno pitanje, | ako je mogla štampa u životu naroda tako = brzo steći onaj važan položaj, u kojemu | danas vidimo megju svijem kulturnijem | Harodima. Otkuda štampi, naročito dnevni- m javnijem listovima tolika sila? Zar s mno- _ne vijesti, što ih donose iz svijeh krajeva \rijeta? Nebi smo rekli; jer vidimo, da li- +ovi te ruke u javnom životu nijesu naj- _ zledniji, dapače nemaju niti razmjerno naj- še čitatelja. Zar s množine gradiva, što ga | device donese? Ovo bi smo mogli reći | pa: o onijem listovima, što su se dosli- | | dnijem i neprekinutijem zastupanjem pra- “nga javnoga mnijenja digli do veličine i jamenitosti; nu veličina ili dapače ogro- nost lista nije uvijek mjerilom njegove 'ižnosti, osobito u državama apsolutizmom 'adanijem. Ili im je važnost u tome, što \ pjavami javnijem i privatnijem pomažu 'ometu, obrtu i trgovini? Doista ne! Na jednom od ovijeh svojstvava ne osniva se | ižnost štampe, već joj sva snaga kipi iz 1oga jednoga jakoga vrela, što se inače ve »javno mišljenje«. = Dokle je javno glasilo ujedno glasilom = vnoga mišljenja, dotle je vlastno kritički | adzirati dnevne dogogjaje, dotle može | ojiti sud o djelima riječi, pa i neizjavlje- = jeh namjera ljudskijeh; slobodno mu je ioriti ili ih slaviti, poticati ih ili od njih | Ivraćati, preporučivati ih općinstvu za na- \jedovanje ili da ih odgurava i prezire; jo predstavlja javno mijenje, pa ga idu i = egova prava: u njegovo ime vlastno je guditi na najgrozniju kazan u ljudskom + uštvu, koja sastoji u tome, da bude kri- ic izlučen iz društva te moralno uništen. * I * * * Svakako valja megju najopasnije zablude, _ koje nalazi nesavjesno upravljena štampa, = projiti strastvenu navalu na cijele narode. | tina je, što veli čuveni M. Nordau, da ijuglednije novine u svijetu ne mogu kad- * o s javnoga mjesta maknuti neotesana po- jornika, kamo li da zapriječe kakav opa- in zakon, da spase ili obore nepovoljno inistarstvo, te pokrenu bolju politiku; nu tina je i ono: ako jače raspiostranjeni li- | ovi koje zemlje ustrajno, cijelo neko vri- me idu za jednom svrhom, ako neumorno oz više mjeseci opetuju ne odveć kon- cetne, već više općenito izražene misli, te iwraćaju svoje čitatelje uvijek ma svoje anovište, tada gotovo nema stvari, s ko- | m neće napokon uspjeti i proturati ju. Dajmo ovoj činjenici konkretan oblik, te cimo bez bojazni, da se u nekijem naši- m javnijem listovima, za cijelijeh ovijeh idnjijeh godina, nije ništa sustavno toliko rilo, koliko gjavolska mržnja i svakojake famne klevete prama ovoj ili onoj poli- skoj ličnosti; a najviše su bili izloženi toj zzdušnoj kampanji, katoličko svećenstvo, zledni doglavnici i muževi stranke prava. - ije ovo nikakva naša prosta denuncijacija, »ć je opomena i činjenica, ne bi li napo- = on uvigjeli oni maši bezbožni političari, = a im taj bezobrazni posao nikako ne valja. | Pisac ovijeh redaka prisustvovao je, gdje 1 + je raspravljalo u Zagorju, u Samoboru, da li će proslavljena svetkovina Sv. Sla- | janskijeh apostola, 5. Srpnja, ostaviti u arodu kakav očiti, koristan politički trag ? = - Jedan od prisutnijeh političara, inače | atreni pristaša srpsko-hrvatske koalicije, | otvrdi, da će svakako od svetkovine biti - loda, jer se je, tobož, ovom prilikom obi- i ito sijala mržnja na »furtimaše« (katoličke | opove) i na klerikalske vatikanske krugo- | e u opće u Hrvatskoj. Ne mislimo, da se oista u tolikoj mjeri ona svetkovina zlo- ibila, — ali ipak ove riječi, za kojijeh i- initost jamčimo, svakako dokazuje, kako lo, vrlo opako shvaćaju neki zalutani i dr- | ki političari narav narodne prosvjetne svet- | ovine i na kako krivijem putevima traže | olju budućnost naroda. Pa ovakovijeh su “g krivijeh, ubitačnijeh upravo načela mno- = o puta držali i drže sveudilj, javni listovi ezbožne i izdajničke jsrpsko-hrvatske koa- | cije. — Mi s naše strane pako možemo vdje konstatovati, da, u koliko svestrano oznajemo duh i patriotizam zagrebčana, ao i oduševljene načine slavljenja ovog ili nog narodnog ili vjerskog ili političnog ogogjaja, da, baš s toga, što je svečanost, . Srpnja, bila priugotovljena u pritajanu _ amjeru, da se tobož blamira svečanost | esvetog Srca Isusova, nije nego samo dje- | gmice uspjela: bilo je, doista, mnogo ba- jaka, ali vrlo malo, malo iskrena oduševlje- | ja; a ovo budi nepobitan upravo dokaz akovo raspoloženje vlada danas u Zagrebu \ prilogu koalicijonaškijeh bezbožnika !... Dr. Kalnik. Politički pregled. Iredentističke izjave. »Slovencu« brzo- avljaju iz Rima: Tršćanski izletnici poho- | ili su megju inim i vojarnu Bersagliera u | timu na 14. ov. mj., gdje su ih dočekali | sa iredentističkim poklicima, a gosti iz Tr- sta isto su tako odvratili. U vojarni i mu- zeju Bersagliera dočekao je Tršćane pukov- nik Bertinati sa svim časnicima pukovnije. Bertinati držao je govor u iredentističkom duhu. Pri pokazivanju trofeja, koje su po- ticale iz borba sa Austrijom ponovile su se protuaustrijske izjave. Pri muzeju pozdra- vio je zapovjednik zrakoplovnog odjela di Bracciano, koji je došao posebnim zrako- plovom, iredentističkim govorom gostove, koji su stali klicati: »Živio talijanski Trst! Dolje sa Austrijom !« Slijedećega dana pre- davao je Bracciano o gorama i dolinama Trijenta, kojom su se prilikom opet pono- vile izjave proti Austriji, a isto tako bio je pri Garibaldievom spomeniku u Janikulumu. Trgovački ugovor izmegju Monarkije i Srbije. Iz Beograda se javlja, da je u glav- nom postignut sporazum izmegju austro- ugarskih i srpskih delegata, koji vode pre- govore za trgovački ugovor. Sada se sa- mo vode pregovori glede detaljnih ustano- va. Srpsko ministarsko vijeće je u više sjedni- ca raspravljalo o tim pregovorima. Srbija hoće, da uz ostalo osjegura slobodu prevo- za municije preko turskog zemljišta. Osno- va trgovačkog ugovora izmegju Srbije i mo- narkije biti će na jesen iznešena pred srpsku skupštinu na pretresanje. Crnogorska skupština. Sa Cetinja jav- ljaju, da je za 19. Avgusta o. g. sazvana narodna okupština k izvanrednom zasjeda- nju. Tom će zgodom biti proglašena Crna- Gora kraljevinom. Italija utvrgjuje granicu. Iz Verone jav- ljaju, da Italija grozničavom žurbom utvrgju- je granicu prema Austro-Ugarskoj. Na Mon- te Paldu sazidana je jaka utvrda s »pancer- tornjevima«, a na visoravni Axago uregjene su jake gorske baterije. Engleška štampa proti Njemačkoj. Ka- ko javljaju iz Londona, započela je mova borba engleške štampe proti Njemačkoj, us- prkos lijepim riječima, koje se čuju iz Ber- lina. Osim »Morning Posta« pišu i pokra- jinske novine vrlo razdražljivo proti »ger- manskim ekspansijama«. Jako rašireni »Man- chester Evening News« piše, da Njemačka neće kazat istinu o sadržaju lista, što ga je car pisao vladi u Nicaragui, te zahtijeva oštrim načinom objelodanjenje toga pisma. Rusko-japanski ugovor. Iz Berlina jav- ljaju: Pošto je cijela stvar stupila u javnost, to se može reći, da je osiguran trajni mir na dalekom istoku izmegju ruskog i japan- skog carstva. Sve evropejske države primile su vanredno velikim zadovoljstvom to na znanje. Osobito se mora spomenuti, da je i njemačka država, odnosno njezina vlada doprinijela svoje tomu, da je došlo do toga ugovora. Njemačke podvodnice proti engleškom brodovlju. Kako iz Londona javljaju, ber- linski zastupnik »Daily Expressa« donosi iz Njemačke senzacijonalnu vijest, da Nje- mačka gradi čitavu flotilju podmorskih la- gja, koje su u proračun unešene kao je- dnostavne torpiljarke. Dopisnik opominje k tome, da se ove podvodnice mogu rabiti za direktno napadanje engleških ratnih la- gja, ako ove stoje u britskim lukama, jer izmegju Wilbelmshafena i istočne engleške obale veoma je mala udaljenost. Kretsko pitanje. Turska štampa ovih da- na povodom tučnjava izmegju rišćana i mu- slimana u Kaneji opet raspravlja o kretskom pitanju i nastoji, da sklone vladu na ener- gičniji postupak. »Ikdam« bavi se s odgo- vorom zaštitnih vlasti radi uplitanja Grčke u kretske odnošaje, te naglasuje, da mora javno mnijenje Evrope znati već sada, da se Turska neće ustručavati sama poduzeti ozbiljne korake, da očuva svoja prava. Zabranjene slike grčkoga kralja. Tur- ski listovi javljaju, da je zabranjen na Kre- ti uvoz portreta grčkoga kralja i drugih gr- čkih patriotskih slika. Rusija. Iz Petrograda se javlja u Beo- grad, da će ruska vlada, odnosno ruski car darovati doskora Srbiji tri mala ratna pa- robroda, koji bi činili osnovku za buduću dunavsku flotilu. Turska. Prema carigradskim vijestima ot- kriven je novi tajni savez reakcijonaraca u Carigradu, te je policija zaplijenila njihovu blagajnu. Ratni sud uapsio je nekoga Mu- stafa Effendiju, koji je pravio propagandu za demokratsku stranku, a predobio je mno- go pristaša za stranku i u vojsci. — Mini- star unutarnjih posala dao je oblastima u Solunu i Smirui instrukcije, da upotrijebe sve, kako će učiniti kraj bojkotu. Vijesti iz naroda. Iz Gor. Majkova. (Šteta od tuće). Koliko li smo ove go- [dine potrošili za sumpor i modru galicu, PRAVA CRVENA HRVATSKA da lozu barem djelomično zaštitimo od pe- ronospore, koja se je u dobroj mjeri bila pojavila, pak napokon sve postade žrtvom nevremena: tuča nam sve uništila, pak je šteta po nas i po naš trud neprocijenjiva. Ove zime crna ti li nam se piše, ne bude li dovoljne i bize vladine pomoći, da još možemo dok je doba uzraditi, što se uzra- diti dade. Iz Kotora. (Oproštaj na odlasku). Poslije nekoliko boravka megju nami bio je premješten u Jelsu g. Vjekoslav Redovniković, povjerenik financ. straže. I kao starješina i kao gra- gjanin bio je dobar, pravedan i veseljak, pak žaleći nad njegovijem odlaskom, želi- mo mu ugodan boravak u novom mjestu. Iz Opuzena. (Pogibelj od tifusa). Općinsko Upravi- teljstvo u Opuzenu sa svom strogošću na- ložilo je pučanstvu putem javnih oglasa, da je zabranjena uporaba vode iz Neretve za piće i kućnu potrebu, naravno uslijed na- loga Poglavarstva u Metkoviću, jer da je bila izvučena lješina iz Neretve neke Mili- ce Divljan, učiteljice iz Tasovčića, koja je bolovala od tifa. Žalio u velike ovaj nemili slučaj nesretni- ce, koja je uslijed teških muka morala u mutnoj Neretvi ispustiti dušu. Ali rijeka Neretva nikada nije dobra za piće, jer kroz istu svagdano mrcine prola- ze, osim toga što je u svezi sa blatom u koju se isto izlijeva. Pitamo sada nadležne Vlasti, što da pijemo? u čemu da hranu kuhamo ? Imamo samo jedan javni zdenac, a i taj je malen za pučanstvo, pak je isti ustupljen i ovdješnjem vojništvu. Dakle uz sav strah i trepet pred tim nemilim ljudožde- rom od tifa, ipak moramo u otvorene če- ljusti srtati njemu, što no se reče, još ka- pom u ruci. Što je pak od one blažene gustijerne, koja se je imala dovršiti još na- zad dvije godine? Dakle uzalud pusta obe- ćavanja, uzalud naše tegobe, uzalud nepre- stana Općinska nastojanja a uzalud i pri- jeka nužda bijednoga naroda, moramo baš ko silom podleć žrtvi tifa i ostale bolesti. U blizini školske zgrade, koja će do malo biti pokrivena, ima Općina baš prikladno zemljište za gusterijnu, koje je i Vladi po ćudi, sa koje bi i predosta bio tok vode. Ali uzalud, jer hoće se naplov a sa krova ove kuće ne vrijedi voda, a sa prizemnog naplova možda valja za to, jer je više podlo- žno nečisti. Pomorskoj Vladi prigodom radnje nove sagragjene kuće na ušću Neretve za ribarskog stražara nije trebao naplov a na- mi treba! — Glas vapijućih u pustinji. Iz Risna. (»Braća Srbi« na poslu). Na 12. ov. mj. ovdje se je slavila grčko-istočna svečanost sv. Petra, pa smo bili svjedoci dogogjaja, u kojima se »braća Srbi« otvoreno iskaza- še ko su i što su: bilo je prisustvovalo svečanosti i nekoliko Hrvata obiju strana- ka, iz Boke, koji i ako »Srbima« nijesu ni- ti riječi bilo u čemu prigovorili ipak su svi Hrvati bez razlike bili napadnuti i provoci- rani, i ako se Hrvati nijesu ni u što pača- li. Orili su se povici »Dolje Hrvati, »Do- lje, dolje Hrvati, svi su isti«, »Dolje Na- stićevci«, »Dolje komardari srpskoga ime- na« itd., a svršavalo je sa poklicima: »Ži- vjela srpska Boka« i »Živjeli Srbi svi i svuda« ! Iznosimo, da se samo vidi koliko se poštuje ta t. zv. »sloga«. Pa još nekoji naivni Hrvati zalažu se za »slogu« i ističu srpsku više nego li svoju zastavu, pa eto kako im »Srbi« odvraćaju; elo i ovdje »Sr- bi« uzdižu samo svoju zastavu, hrvatsku neće niti da poznaju, na Općini se samo srpska vije, pa i da ne nabrajam sve osta- lo dovoljno bi i ovo bilo da nekojim, koji još u »slogu« vjeruju, otvori oči! — Hfr- vati Bokelji. Iz Trstenoga. (50.000 K štete od grada). Šteta od gri- da, koja pohara selija Donje i Gornje Maj- kove, Dubravicu, Rigjicu, Mravinjac, Kliše- vo, Mrčevo i Ljubač, bje popriječno prora- čunana oko 50.000 K; naravno, da je i više štete, ali nije moguće tačno procijeniti, Ne- | voljnog li našeg puka ! Važno ! Eto nas na polovini godine a mno- ga gospoda predbrojnici nijesu nam isplatili predbrojbu još ni za proša- stu godinu. Umoljamo najtoplije svu tu Gospodu, da nam izvole čim pri- je isplatiti koliko duguju, jer listom ne možemo nikako naprijed, pošto je izdavanje skopčano sa velikijem troškom. Domaće vijesti. Čitulja. Našeg prijatelja g. Marka Be- rana, posjednika i bivšeg opć. tajnika u O- rašcu, zadesi teška žalost: nenadnom smrću umrije mu starica majka, dobra i izgledna domaćica, od svakoga poštovana. Pokoj joj vječni, a ucviljenom sinu i svojti naše iskre- no saučešće. Ban Tomašić predao ostavku. U nedjelju na 17. o. mj. predao je ban Dr. Tomašić ministru-presjedniku Khuen-Heder- variju svoju ostavku, s toga »što srpsko- hrvatska koalicija zahtijeva, da se otpusti predstojnik pravosugja Aranitzky«. Nastale su razmirice izmegju bana i koalicije, te koalicijonaški listovi naglašuju, da je »koa- licija do sada popuštala, ali da od sada neće«, a to će nam najbolje vrijeme doka- zati! Spljet glavni grad? »Naše Jedin- stvo« današa: Čuje se glasova, u vezi sa gradnjom pruge Knin-Novi, da će malo po malo Spljet postati glavni grad Dalmacije. Mogućno. Teško je i zamisliti što bi Spljet sve dobio i kako bi se razvio sa že- ljeznicom Knin-Novi. A da bude tada glavni grad diktovali bi i drugi državni razlozi. Željeznicom Knin- Novi dolazi nekako u direktnu vezu i sa Magjarskom. Razlog dovoljan da svjetuje Austriju, da u Spljet prenese centralne vla- sti pokrajine. Nj. Vis. prestolonasljednik u Crnoj-Gori. »Agramer Tagblatt« javlja- jući o budućijem svečanostima na Cetinju, prigodom proglašenja Crne-Gore kraljevi- nom, kaže da će biti prisutan i prijestolo- naslijednik Nj. Vis. Frano Ferdinand. Trgovina sa iseljenicima. Ri- ječka policija ušla je u trag tajnijem agen- tima, koji su po liječniku D.ru Teufferu od- bijene iseljenike ukrcavali na »Cunard-Li- neove« parobrode kao mornare, koji su onda kao takovi, kad su parobrodi doplovili u New-York, pobjegli na kopno i tako se do- mogli Amerike. Prošlijeh dana bili su pred- vedeni radi sumnje da se bave takovijem poslom Weiss, Antak, Radaković i Vujno- vić, ali su bili pušteni na slobodu uz vi- soke kaucije. S tijem otkrićem ima se do- vesti u savez i pojačanje redarstvene ekspo- siture u iseljeničkom svratištu. Doskora će se povesti protiv osumnjičenijeh gore ime- novanijeh osoba rasprava. Magjarske škole u Hrvatskoj. »Egyltertes« se bavi sa magjarskijem ško- lama u Hrvatskoj, pa piše, da se sada o- bavlja upisivanje u te škole. List veli, da imade mnogo djece, koja bi se rado upi- sali u magjarske škole, nu oblasti ih vra- ćaju, pa stoga zahtjeva od magjarske vlade, neka već jedauput učini reda u Hrvatskoj. A što će na to bezobrazno piskaranje »Po- kret«, »Nar. Nov.« i ostali magjaronski li- stovi? — Ništa, proti magjarskog presiza- nja ne smiju ustati, jer od toga mogli bi štetovati gospoda štipendisti ! Kako nas Beščlije vole. Zagreba- čka »Pučka Prosvjeta« donaša: U slavu 80- godišnjice našega vladara izašla je u Beču knjiga, u kojoj se opisuju slavna djela austro-ugarske vojske. Tu se slave magjar- ski i njemački vojnici, a o Hrvatskijem ju- nacima nema ni spomene. To je za nas ve- lika nepravda. Naši su gjedovi tolike i to- like godine slavno vojevali i davali više vojske nego Nijemci i Magjari skupa. U ratu protiv Napoleona davala je Magjarska od sto momaka jednoga, Austrija četiri, a slavna naša granica od sto momaka jeda- naest! Pa ipak ih se ne spominje kao da i nije bilo tijeh junaka! Za granice dala je sama Hrvatska Lika 1007. (slovom: hiljadu i sedam) časnika, a izmegju njih 309 (slo- vom: iri stotine i devet) generala, koji su se proslavili po cijeloj Evropi i bili odli- kovani najvećijem častima i odličjima. Za tolike junake neće Nijemci da znadu, samo da ne spomenu hrvatsko ime, ali mi ćemo glas naroda hrvatskoga usprkos tugjinskom nastojanju i zatajivanju prodičiti i pro- slaviti. Novinarska izložba. Hrvatsko ii- pografsko društvo u Zagrebu slaviti će po- lovicom dojdućega mjeseca 40-godišnjicu svi opstanka, te će tom zgodom prire- diti izložbu svijeh novina, koje u našoj do- movini izlaze ili su izlazile. Društvo za dalmatinske Ho- tele. Novo društvo, koje ima da gradi ho- tele u Dalmaciji, upisaće se pod tvrtkom: »Dioničko društvo za dalmatinske hotele i sanatorije«, Kako se sada doznaje, u osni- vanju će učestvovati, osim engleskoga ka- pitala, i ovostrani, i to nekoliko plovidbeni- jeh društava, veliki broj privatnika iz Spljeta, Trogira, Dubrovnika. Trsteuoga, Kotora i Boke Kotorske, pa i spljetska podružnica God. VI. Ljubljanske Veresijske Banke. Gradnja je ho- tela već utvrgjena. Treće hrvatsko hodočašće u Lisrd. Oduševljeni proglas promicateljnoga odbora u starodrevnom našem Dubrovniku regbi, da je zagrijao mnogoga za hodoča- šće. Ne zaostaju ni drugi hrvatski gradovi lijepe nam domovine. Ali po listovima, koji $s dana u dan stižu, sudi se, da se mnogi još nijesu s raznih uzroka posvema odlučili za hodočašće. Premda je ovo oklijevanje i zatezanje od nemale zapreke za dobru or- ganizaciju hodočašća, ipak se je na želju i molbu mnogih ovakovih odlučilo produljiti rok za upisivanje do 2. Kolovoza, idući time u susret željama dotičnih osoba do skrajne granice. Ko se još želi pridružiti ho- dočašću neka se obrati na Prečasnoga Oca Bernardina Skrivanića, organizatora IIl. hr- vatskog hodočašća, Rijeka. Izdubljenje Tješnjanskog i Stonjskog kanala. Šibenska »Hrvat- ska Riječ« donaša: U zadnjem saborskom zasjedanju bio je prihvaćen zaključak, ko- jim se je pozivala c. k. vlada, da čim prije izvede izdubljenje Tješnjanskog i Stonjskog kanala. Preko saborskog presjednika biva sad priopćen našemu zastupniku D.ru Du- libiću dopis c. k. pomorske vlade u Trstu, u kome se veli, da su se radnje okolo iz- dubljenja Stonjskog kanala morale za sada obustaviti radi novijeh geodetičnijeh radnja, koje se sada obavljaju; a glede izdubljenja Tješnjanskog kanala »da je isto bilo već uzeto u izgled, ali obzirom na druge pre- šnije lučke radnje da se nije moglo do sada izvesti«. Ne možemo a da i ovom prigo- dom ne upozorimo c. k. pomorsku vladu, da je pitanje izdubljenja Tješnjanskog ka- nala odavna na dnevnom redu; da su svi čimbenici uvjereni o prijekoj nuždi, da se radnja mora izvesti; da je izveđenje radnje stavljeno odavna u izgled, i da je nepre- stano pospješivano od pučanstva i njegova zastupstva, jer je sad spriječen promet i razvitak jedne općine. S toga, neka se već jednom pristupi izvedenju toli nuždne radnje. Ogromna riba. Javljaju nam s Mlje- ta, da su ondješnji ribari 2 milje od kopna opazili jednu veliku, nepoznatu im ribu, koja se je približavala njihovoj lagji. Jedan ribar pograbi veslo i snažno s njime plo- stimice udari po moru, a nepoznata se ri- ba odalji i uroni u dubinu, te ju više nije- su vidjeli. U pismu nam megju ostalijem ovo naglašuju: »Pravo bi bilo, da nam Po- morska Vlada udijeli barem neku pomoć, u svrhu da možemo nabaviti puške odgova- rajuće ovoj svrsi, da ovakove opasne ne- mani možemo ubiti«. Poznato je, da i mor- ski pas, kada je veoma gladan, može se lasno na lagju hitnuti ili repom ju prevr- nuti. Nadati se je, da će im Pomorska Via- da doći u susret. Profesor pl. Ballć, član ugarske a- kademije znanosti i upravitelj hemij- skog istraživalačkog zavoda glavnog i residevnog grada Budapesta, kao za- glavak svojih ponovnih analiza usta- novio je: Izvanredno velika množina globu- ljaste i grke soli glavnih dijelova — čim se Franjo-Josip-grka voda odli- kuje nad svijem ostalijem mineral- nijem vodama — ne dopušta sumnja- ti, da njezino priznato djelovanje ima se pripisati ovim dvjema glavnim sa- stavnim dijelovima. Auktoriteti, kao tajni savjetnik pro- fesor pl. Fehling, prof, Attfield u Lon- donu i mnogi drugi glasoviti hemičari pridružuju se ovoj presudi sa sličnim svjedodžbama. 456 Gradska kronika. »Orvena Hrvatska“ ne odgovara nam na mnogo toga u prošlom našem od- govoru, već hoće da se popne na neki pje- destal, pa da iz neke visine ništa manje nego dijeli lekcije o hrvatstvu! Na naš prigovor, da se je nepozvana u raspravu uplela, megju ostalijem kaže: »... Gdjegod se radi o hrvatstvu, tu smo mi pozvani, da rečemo svoju, a nadasve onda, kad se u ime hrvatstva hoće da čine dje- la, koja kako svaki dan vidimo, hrvatstvu najviše škode«. Ove retke potpisujemo, pošto su uprav napisani po onoj staroj metodi : »reci, prije nego ti reče!« Dakle neka gor- nje riječi sebi posveti, jer se uprav i odno- se na n rad. Ta kada je i gdje njezin rad hrvatstvu koristio ? Zar je tako brzo sa- boravila, što je u svom prvom članku ka- zala, u broju od 9 ovog mjeseca, gdje go- voreći o sporazumu Hrvata i Srba nagla- šuje: »... nije išao za tim (t.j. sporazum),