Br. 286.

PRAMA CRVENA i

U DUBROVNIKU, 13. Avgusta 1910.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
inozemstvo godišnje K. 9
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

1 Četvrt godine  surezmjerno; za

polugodište.

— Ko

 

 

Taman ko raci!

U Banovini mješte naprijed, ide se
strijelimice nazad, i zavladati će čisto
magjaronstvo, te će narodu biti nevo-
lje i iskopavanja na pretek, e bi se
povratio na ono stanovište gdje je bio
kada je skršio Khuenovu silu, te iz-
gledao bolje i ugodnije dane. Neka
slobodno stanoviti listovi hvale i uz-
visuju koaliciju, hvalili su svojedobno
»riječku resoluciju«, koja nam nije do-
nijela ni zere dobra ili napretka a da-
la je bič u ruke zloglasnoj vladi, da
nam dira u najsvetiji amianet na svo-
joj zemlji, na pravo jezika svoga; hva-
lili su i »patriotično zauzimanje« koa-
licije; ali već zavjese padaju i  ustaju
na koaliciju negdašnji glavni kaponje
iste.

Koja je bila sveta dužnost svijeh
zastupnika, kada je neograničenom 1no-
ći zasio kako ministar presjednik neg-
da toli ozloglašeni Khuen? Dogovoriti
se, skočiti svi kuko jedan i preći u o-
tvorenu, značajnu, nepomirljivu opozi-
ciju da usredotočenijem snagama oda-
leče od svoje zemlje očitu pogibelj
novijeh povrijeda, novijeh kušnja u
smijeru da se s jedne strane zemlja o-
siromaši i tijem ukroti da ljubi ruku,
koja je bičuje; a s druge strane da se
ožive opet ona zlosretna magjaronska
stranka, koju su bili silni udruženi na-
porni narodni trudi otpuhali. Imali su
se raskrstiti od Ugarske i tražiti od
Krune lijeka dugotrajnijem svojijem ja-
dima i nevoljama, i ne sustati dok ne
bi to isposlovali. A što je učinila koalicija,
koja je imala ogromnu većinu u sabo-
ru? Ona je otišla u Peštu i tamo se
obručila deklaracijom, oglasila se i sko-
čila kO ubodenjak kada je usvojen že-
ljeznički zakon, koji proteže magjarski
jezik na Hrvatsku; ali je zavikala, pak
umukla i dalje dolazila, klanjala se, i
puštala da voda teče svojijem smije-

PODLISTAK.

Mladi hrvatski slikar
Gabrijel Jurkić.

Ovih dana otputovao je kući iz ubavog
našeg Gruža mladi daroviti hrvatski slikar
g. Gabrijel Jurkić, bosanac, o koine je tu
skoro bila riječ u ovom cijenjenom listu.
Njegove radnje svratile su na se osobitu
pažnju kod raznih ljubitelja lijepe umjetno-
sti, jer sve mu odaju rijetki talenat, koji će
svakako jednom biti na diku i ponos Hr-
vatske nam majke.

Megju ostalim, koji su vidjeli njegove
radnje spomenut ćemo samo dično ime pro-
slavljenog umjetnika, našeg velikog Bukovca,
koji je samo vidio Jurkićev jedan portretni
studij u pastelu, i ovaj ga je tako iznena-
dio, da je uskliknuo: »Jurkiću proričem sjajnu
budućnost, ja mu se od srca radujem i kli-
čem mu: Samo naprijed! Žao mi je, da ga
lično nijesam upoznao«. Krasna li priznanja
vrlom Jurkiću! Može se ponositi, jer to
kaže veliki Bukovac, čije ime i sad važi
mnogo u cijelom umjetničkom svijetu.

Jurkić je nepoznat široj publici, jer je
posve čedan i skroman, tako da nigdje ne
ističe svoga umijeća — a taki su većinom
pravi talenti — premda on imade do sad
preko 350 većih i manjih svojih radova, od
kojih du danas nije izlagao, već namjerava
skoro u Beču prirediti kolektivnu izložbu.

Jurkić je boravio u našem romantičnom
kruju kod svoga prijatelja za mjesec dana,
i za to vrijeme izvadio je preko četrdeset
što pastelnih što uljenih slika. More je sli-

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI $ROJ J STOJI : 10

Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

rom, zadovoljila se platoničnijem pro- | začinio svoj kruh u svoje doba; a kva-

testom, dapače — kako joj sam gosp.
Supilo spočitava — nije radila ništa i
propuštavala je najbolje zgode bez i-
kakve oprijeke i tako upropašćivala na-
rodnu stvar. Od silne Zagorčeve vike,
što se je dogodilo? Otišla je i dalje
te se nudila barunu Rauchu i Weker-
leu samo da se dočepa vlade. Učinila
je pismeni i usmeni pakt sa banom
Tomašićem, kad im ga je Khuen na-
metnuo, ali u tome paktu se zagova-
raju njezini stranački interesi, a naro-
dno dobro, narodni probitci ostaju za-
tomljeni, ili ako se nešto spominje to
je tako općenito i maglovito, koliko
da ništa nije rečeno. Ne narodno do-
bro, nego strah od istraga navede ju
da traži glavu Aranickoga, i da se ra-
di toga odmetne od Tomašića. A ban
je to baš i želio, predao je svoju o-
stavku, što je znao da neće biti pri-
mljena, i tako je ostao prostijeh ruku,
slobodan od pakta, koga je lukavo bio
koalicijom utemeljio. Graknula je koa-
licija nemilo na to, ali kad Kruna ne
htjede primiti ostavke, na banovu po-
ruku da su vlasni stupiti opet u do-
govore, oni od koalicije pristadoše i
tako se pokloniše ponovno te pregjo-
še ispod kaudinskijeh vješala. Kad ih
je ban našao meke i popustljive, po-
kročio je još bolje, te je izjavio da on
hoće jedinstvenu stranku, kompaktnu,
brojnu, kojom će moći mirno u sabo-
ru provoditi ono što mu iz Pešte na-
rede, dati po koju mrvicu, šačicu 'zo-
bi, a u toliko svaki dan to bolje pri-
tezati uzde, da hrvatski gjogat gjisa,
kako mu binegjija dopušta i naredi, |
tomu su se prilagodili neki od koali-
cije, izmegju prvijeh bivši ban Peja-
čević, pak nekoliko drugijeh zastupni-
ka, a nadasve Slavonci. Oni glasno
izjaviše, da će uz Tomašića puklo kud
puklo; a ban je znao u paktu pripra-
viti na vrijeme dobar kvasac, kako bi

kao uljem, dočim kraj i portrete pastelnim
olovkam.

Ovdje se usugjemo progovoriti u kratko,
i ako nijesmo stručnjaci, o Jurkićevu rađu
kod nas. |

Da dobiješ pravi efekat mora, imenito kret
valova, njihovo lamanje i prelijevanje svi-
jetla na njima, mislimo da se to skoro je-
dino može postignuti uljenom bojom. A u
tome rek bi da je Jurkić pravi majstor. On
je napravio više slika uljem u raznim fa-
zama dana, kao »Pogled na Dubrovnik
$ Ploča« i »Pogled na Grebeni iz lapadske
uvale« a to u jutro rano pri samom izlazu
sunca, onda »Pogled na Grušku luku« pred
podne, i »Pogled iz Gruške luke« poslije
podne, pak »Pogled na lapadsku uvalu« i
»Pogled na Rožato u Rijeci« pri zahođu
sunca i t, d.

Sve te slike djeluju čarobno na gledaoca,
jer tu on vidi — prama vremenu kad je
slika pravljena —- gdje igraju sve nijanse
triju temeljnih boja. Tu gornji sloj valova
sad je vatrenast, sad zlatan, sad zelenkast;
njihovo prelamanje sad je u krepčijoj pla-
voj sad plavičastoj i lila boji, a i samo
more prikazuje se sad jače sad tamnije plavo,
sad narančasto, zelenkasto i t. d. Tu već
ne gledamo uljenu sliku već naše krasno
more u samoj naravi, koje onako jako i
razno djeluje na motrioci prama raznim
svojim fazama.

Tehnika Jurkićeva je lahka sa negustom
uljenom bojom. On u potezima rabi prima-
slikanje, mokro na mokro. Kod njega je
čista impresija, on hita naime sliku, da se
tako reče, jednog momenta, a prava impre-

 

sac su njegovi prijesni pomagači, pri-
znati pripadnici staromagjaronštine, ko-
je je na izborima sama koalicija izni-
jela sa svojijem glasovima. Kada je
kvasac dobro pripravljen, ban hoće da
pripravi i miiku, i da posve potisne
sve one elemente u koaliciji, koji su
mu nepoćudni, a mješte njih da do-
vede u sabor još neke stare svoje su-
borce, i neke mlagje sile, koje će ga
sljepački slijediti i vršiti peštanske na-
loge. I tako će sabor biti raspušten, a
novi izbori biti urečeni, i koalicija će
se strovaliti u jamu koju je sama svo-
jijem rukama iskopala. Vraćamo se da-
kle opet na stare kušnje, na stare bor-
be; ali sa mnogo slabijijem uspjehom,
jer je tužni narod nemilo zavaran, sma-
laksao, i jer nema povjerenja veće se
razmećati da i dalje na svojijem rame-
nima protura nove zastupnike ili bilo
stare, koji mu pri izboru obećavaju,
raznose se domoljubljem i spravni su
na svaku žrtvu, a kad se ipak doče-
paju korita, onda kako da govore: lu-
di narode! ja sit i zadovoljan, a tebi
kako bude! I u svijem ovijem petlja-
nijama naša se je stranka junački odr-
žala; pokušala je pošteno i značajno
ugovarati, a da ne žrtvuje nikakovo
svoje načelo, nikakovo svoje stanovi-
šte, nijedno narodno dobro; ugovara-
la je da narod opočine, da se materi-
jalno okrijepi i osnaži, i da tako bude
sposoban na nove borbe, koje su ne-
minovno nakon te stanke imale na-
stupiti; a kad je vigjela da se pošte-
nijem ugovorom ništa ne može posti-
gnuti, onda je junački vojevala u za-
dnjem saboru i junački se održala na
okupu. Smijeha i buke od onijeh, ko-
ji su u saboru da ugode banu, nari-
pivali na naše ugledne zastupnike, koji
se nijesu žacali upotrebiti poruge, kle-
vete, svakojake rugalice, kojijem do-
čim su sebe obručili, našijem nijesu

sija nemože se drugčije ni dobiti. Bilo bi
nešto drugo kod velikih slika koje iz ovega
slijede. Tu je onda glavno tehnička strana,
naime sustavno slikanje veće savršenije
slike po jur primljenoj impresiji. Sve Jur-
kićeve slike kažu motriocu: stani, uživaj
me, ja ti nijesam slika već narav sama: To
je ćutio svak, ko je imao prigode gledati
njegove uljene slike iz naše ubave okolice.

Kako spomenusmo, Jurkić radi i u por-
tretu. On imade u ovoj struci i svoju oso-
bitu tehniku. Materijal mu je jednostavan,

obične pastelne olovke.
On zgodnom tehnikom i ovdje poluči

impresionistički efekat, jer tako sigurnom ru-
kom on radi, da u nevjerojatno kratko vri-
jeme svrši sliku — za uru i po, dvije — i
naravno radeći takom brzinom sigurnije
prikazuje nam sve momente.

Jurkić napravio je pastelom dosta motiva
iz naših strana, nu osobitu pažnju posve-
tio je gorostasnim i tamnim čempresima,
kojima mi obilujemo, a koji uvijek u slici

|dodavaju neki tihi mir, tako da udešaj

(»stimmung«) ostane nenarušein

Na tim slikama mirno, tiho i zamišljeno
motriočevo se oko pase i zabavlja, i neho-
tice ruka se pruža, kao da hoće da ubere
jedan listak čempresa da ga za uspomenu
ponese, sve i ovdje ti govori: »Narav sam
sama!« — Čovjeku neda se lasno odalečiti
od Jurkićeve slike! — I portretne studije koje
je izvadio odavaju nam pravog umjetnika
svojom zamjernom ljepotom i preciznošću,
a i one su ragjene brzo impresionistički.
Kod ovih studija je malo teža i drukčija
tehnika, jer se sive boje osobito kod žen-

MMM

God. VI.

 

 

Pretplata | oglasi šalju se

 

Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po reiku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. —
nefrankicani ne primaju se.

Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
-- Plativo I utužljivo u Dubrovniku.

 

naškodili; smijeha i bruke velimo, kad
ih sada ban Tomašić tjera iz sabora o-
'štrijem bičem, i kako da im  posmije-
hom veli: crnačku ste službu izvršili,
a sada hajdete otkle ste i došli! Do-
bro veli stara naša riječ: Ko pod dru-
gijem jamu kopa, sebi ju kopa!

Rim prama slavenskom
bogoslužnom jeziku.

»Naša Sloga« priopćuje izvještaj, što su
ga podnijeli pol. društvu »Edinost« članovi
deputacije iz Istre, koji su bili u Januaru
o. g. u Rimu radi progona hrvatskog jezi-
ka u crkvi i koji su podnijeli S. O. papi
spomenicu.

Na 1. Februara primio je deputaciju dr-
žavni tajnik kardinal Mery del Val. Netom
mu oni priopćiše svrhu svoga dolaska, od-
vrati kardinal odrješito, da nije trebalo radi
toga doći, jer da je pitanje o uporabi sta-
roslavenskoga jezika već konačno odlučeno
po kongregaciji za sv. obređe. Spominjao
je ustanovu od 30 godina i rekao, da Ni-
jemci, Francuzi, Talijani itd. imadu latinski
obredovni jezik, samo da bi mi neki (Sla-
veni) htjeli imati drugačije. Na razne naše

,|prigovore izjavio je, da se imora paziti i na-

stojati o općenitom a ne partikularnom in-
teresu crkve, te da previd odluke kongre-
gacije neće biti pripušten. Dodade, da ne zna,
hoćemo li moći biti primljeni od sv. oca;
u ostalom, da će on govoriti i učiniti kako
bude sv. otac cdredio.

Deputacija je za tijem posjetila kardinala
Agliardia, Ferratu i Rampollu. Agliardi i
Ferrata pokazali su nam se nekako skloni,
osobito Agliardi koji je bio vrlo prijazan
kao kakav naš osobni prijatelj; ali su na-
glasili da imade mnogo poteškoća i zaprije-
ka u tom našem pitanju. Megju neprijate-
ljima u tom obziru spomenuo je Agliardi
izrično i austrijsku vladu, Ferrata je spo-
menuo da se crkva ni sama ne zna kako
držati u tom, jer da je austrijska vlada
jednom sklona a drugi put protivna glago-
ljici. Isti Ferrata tužio se je na bivšeg spljet-
skog načelnika pok. Milića i njegovu spo-
menicu, u kojoj da je rečeno kako da bi
mi bili prodani. Agliardi je megju ostalijem
takogjer rekao : Slaveni su bolji kršćani ne-
go li naši Taliomani! Rampola pak učinio

skih bjeloputnih lica moraju pomnjivo ra-
stavljati u temeljne boje, da ih se onda o-
lovkama natrag sastavlja. Nu kad je oko i
ruka zajedno, to ide tako brzo, da se jedva
može shvatiti, a o tome se mogao uvjerit
svak, ko je gledao kakovom brzinom i pre-
ciznošću radi naš Jurkić. Crtanje pako mu
je najsavršenije, koje se tako svidjelo veli-
kome Bukovcu, da se je izrazio, kad je
spomenuti portret vidio: »Meni je dosta ovo
vigjeti, da proglasim Jurkića talentom; ta
to je radnja profesora a ne učenika«.

Pri svrsi napomenut ćemo da Jurkić radi
u skicama Mistorijski cyklus iz bosanske
povijesti, a ko je imao prigode to razgle-
dati, a u stvar se razumije, može se slobo-
dno radovati i njemu i domovini koja nam
je takovog umjetnika odnjihala.

Jurkić je mlad, stoprv su mu 24 god.;
on je podporom bosanske vlade učio na
bečkoj akademiji, kojoj kad se prikazao sa
svojim radovima, eda u istu bude primljen,
ona ga je mješte u prvu godinu stavila u
treću, a i to kaže nam, kakav je Jurkić.
Lanjske godine absolvirao je akademiju, a
ove godine bio je u specijalnoj školi kod
pozuatog profesora Poljaka R. Pochwalskoga,
koji veoma voli mladog Jurkića, tako da
pri svrsi godine izdao mu je najlaskaviju
svjedočbu, što inače on rietko kada čini!

Jurkićeve slike u Bečkim umjetničkim;kru-
govima sve više priznanja stiču. Pa tako
svukud, a i ovdje jedna visokopoložena o-
soba, koja je i samu pohodila miinchensku

 

opčarana Jurkićevim kistom nabavila je je-

slikarsku akademiju, te i sama imade oso- |
bitoga dara i shvaćanja za lijepu umjetnost, |

je na nas utisak ozlovoljenoga čovjeka. On
nam je kazao, da se je sada posvetio is-
ključivo učenju, te da u te stvari ne ulazi;
a u ostalom da će S. O. papa »u svojoj
mudrosti« (naglašeno) znati odrediti shodno.
Mi ga zamolismo da nam bude prijazan,
ako dogje predmet opet u kongregaciju, a
on to obeća.

Na 4 Februara opet je pozvao k sebi de-
putaciju Mery del Val i kazao joj, da pošto
je pitanje, o kojem radi spomenica, već ri-
ješeno, deputacija ne može biti pripuštena
u tu svrhu, ali da će sv. ocu biti drago, da
ih vidi, ako žele. Na upit delegata, smiju
li papi izručiti spomenicu i o njoj povesti
riječ, kardinal reče: da se ne smije govoriti
ni riječi! Bje zaključeno dakle da će ići či-
sto u privatnu audijenciju.

Na 5 Februara primio ih je sv. otac oko-
lo 12 sati. Izvješće ovdje doslovno glasi:

Ovršiv obredne poklone, pozvao nas je
da sjednemo, te nas je upitao kako ide kod
nas. Naš predvoditelj dr. Stanger mu od-
govori odmah, da našem narodu ide slabo,
jer da ne ima nigdje nikakva protektora;
stade mu risati u kratko nevolje našega pu-
čanstva, te nepravice koje mu se nauašaju
sa svih strana, i naglasi, da su naši najveći
neprijatelji Talijani, koji nam ne daju ni
mira ni u kući ni u crkvi. Sv. otac odvrati,
da je posljedica narodnoga trvenja i upita,
da li je tomu kriva i naša vlada, a dr. Stan-
ger mu odgovori: Da, Vaša Svetosti, u naj-
većem dijelu! Sv. otac to glavom potvrdi.
Na našu primjetbu, da je pod mletačkom
vladom u narodnom pogledu bilo za nas
bolje, potvrdi on, veleći, da je Mletačka re-
publika išla za drugijem svrhama. Na to
svede sam razgovor na povod našega dola-
ska, te izjavi, da pitanje staroslavenskog
jezika nije još konačno riješeno i da će se
kongregacija obreda još tijem baviti. To
pitanje da imade mnogo neprijatelja, te je
teško riješiti ga i za to da crkva sama ne
zna kako bi učinila; ali da se uzdamo u
Boga, da ostanemo odani sv. stolici, te
da ako i ne na skoro i ma jednom, da
će malo po malo biti bolje: neka budemo
ustrpljivi i neka budemo zadovoljni da do-
bijemo što nas ide malo po malo. Uputi
nas, nek spomenicu predademo državnom
tajniku u svrhu da ju ovaj proslijedi kon-
gregaciji obreda. Podijeliv blagoslov nama
i našijem, otpusti nas«.

..

dnu njegovu k1iasnu pastelnu sliku, kojo
je motiv: »Skup visokih čempresa uz stara
vrata u Lapadu«. Ta plemenita osoba izra-
zila je želju da bude obaviještena, kad Jur-
kić skoro bude priredio u Beču svoju ko-
lektivnu izložbu, jer da će se cna zauzeti
kod svojih znanaca, neka bi ljubitelji lijepe
umjetnosti posjetili istu i tim osokolili na
daljnji rad našeg simpatičnog Jurkića, jer
ona kaže: »Jurkić je riedak talenat; za njega
se je dužno učiniti sve, e da ne ostane jza-
kopan«.

Na brzu ruku evo ovdje prikazasmo rad
Jurkićev u našim stranama. Njemu želimo,
da se sad u svojoj Bosni odmori, eda opet
nastavi svoj plemeniti rad, i da skoro opet,
kako je obećao, stigne u naš lijepi kraj,
koji mu je tako omilio, kao i on sam nami,
Samo ovdje, na temelju gori navedenoga,
usudili bismo se najvruće preporučiti viso-
koj bosanskoj Vladi da učini sve što je mo-
guće više za mladog Jurkića, jer osim što
će dati prigode, da Jurkićevo ime postane
slavno u narodu našemu i cijelom izobra-
ženom svijetu, suviše i ona ista moći će se
ponositi, da je svojom obilatom pripomoći
tome doprinijela. Bosanska Vlada to će do-
ista i učinit, jer ni dosad nije ga zapustila, pak
neka joj je zato svaka čast! Završujemo ovo
s usklikow upravljenim Jurkiću od glasovi-
tog našeg gospara Vlaha Bukovca: »Samo
naprijed, gospodine Jurkiću, i tim ćeš po-
stati dika i ponos našeg milog hrvatskog
naroda a i tvoje rodne Bosne ponosne
osobito !«

 

i<