Br. 288 U DUBROVNIKU, 27. Avgusta 1910. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p0 | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo kad mu pretplata mine, smatra se da ne vrati list polugodište. Promišljeno a“ stalno. | Nastala je vika u listovima i strast je zavladala, što je kod nas stvar obi- čna, i ne bi se ni osvrnuli na sve to, da nas dužnost ne veže. Rijeti ćemo dakle i mi našu. Viče se, jer kler ho-| će da se organizuje i da usredotoči, svoju snagu. Odmah s prve kažemo, da je to neophodno potrebito, kad su, se eto svi staleži organizovali i uredi- li, i oni staleži, kojima ne prijeti svak- danja bila podmukla bila otvorena kam- panja, kako bi ih u narodu omrazili. Miiesmo ni proslovili kada su se dru- gi u redove vrstali; pak pitamo, što smeta nek'jem ter nekijem, da se i kler jednodušno sakupi u obranu sve-| ga onoga, što i ako nije šušta vjera, ipak silno upliviše da ju drži budnu, kad se nastoji da oslabi? A toga ima dosta: jer nekakav se je liberalni duh, silno razmahao i truje mal da ne svu štampu, i nasjedaju mu i oni listovi, God. VI. IMSMI godišnje K. 9 — Ko Je predbrojen | za došasto I više jedna župa obrane pravo, ako ga imadu. A ne bi za živu glavu izderao se,.kako g. zastupnik: »Neka u bor- bi ne klonu, jer ako popuste oni dati će zao primjer drugima i rimska će crkva nastaviti u- gnjetavanjem naših starih jezi- čnih svetinja«. A »Naše Jedinstvo« u članku: »Conte di Cavour«, gdje uz velike se pohvale spominje, da je pod njime prestala svjetovna papinska vlast, a da se ne spomene kojijem se je prokletijem srestvima to postiglo. Kada su neki ustali da-odbace »Nar. L.« i »Naše Jedinstvo«, uprav smo se ču- dili, jer im pratimo pisaniju, i nijesmo nalazili razloga baš da se upotrebe ta- kova skrajna srestva, ali bi i te novi- ne imale dobro paziti što pišu, nadasve sada, kada se prati svaka i najmanja. Osvjedočeni smo, da neće te novine dati povoda daljnim razložitim opaska- ma, i da će tako ploviti mirno kako do sada, ako ne kleru odane, ali ba- IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI ič PAS. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. poganstvo trijebili i gonili. Prijeka je dakle nužda da se kler dogovori i da istupa kako jedna duša u obranu naj- višega amaneta u narodu, bez zaveza- ja sa strankama ili strujama, koja po- stoje u politici. Naglašujemo to, bez zavezaja sa strankama, kako svećenstvo, jer nas iskustvo uči da su popovi na- sjedali i našli se razočarani kadgod su cijenili da će politikom ili bilo ko- jom strankom postignuti, da vjera cvati i održi se budna u narodu. Veoma hvalimo značajni istup Don Frana lva- niševića i Don Vice Medini, a to naj bolje svjedoči da organizacija klera neće se oslanjati na politiku, jer da su se tomu. nadala, ne bi ta gospoda bila istupila, a tako će učiniti i svi sveće- nici, koji ugju u novo klersko dru- štvo, oni će tu raspravljati i raditi ne kako strančari, nego kako svećenici, a izvan društva mogu pripadati stranci kojoj hoće, dok se dotična stranka ne (bude kosila sa onim načelima, koje mi | koji nebi za živu glavu, što mi cije- rem ni protivne. A ako takove novine |kako katolici imamo svi zagovarati i | nimo, navalili na vjeru. A jer nijesmo naučni nešto kazati a ne dokazati, o- svrćemo se na zadnji broj »Narodno- ga Lista« i predzadnji broj »Našega Je-. dinstva«. »Narodni List« donaša sve što je govorio g. zastupnik Dr. Tresić- | Pavičić Sućuranima, a da nije postavio | bilo koju opasku! Jeli onaj, pitamo, katolički i kršćanski način, da narod, brani svoje svetinje, narodni jezik u! bogoslužju? Ongje im se čisto i bistro. kaže, da ponove što i Ricmanjci, ali. da ne popuste nego ustraju do kra- | ja, biva, stvar dolazi po sebi, do' raskola, do otpatka od vjere! Pravi bi pri- jatelj naroda, pravi bi obožavatelj na-| drzovitost. A jer je čovjek više naklon mo nastavljati, nili narivavati onim koji rodne svetinje bio uputio narod da u-\na zlo, takovi bogumrski napadaji ši- |nijesu pravaši, naše političko osvjedo- potrebi sva ona zakonita sreslva, koja. ipak zalutaju, opet, velimo, da smo u- vjereni, ne iz zle hotnje, siluju kler da doskoči zlosretnoj hajci uprav na sve- tinje, oni mnogi listovi, koji ovkraj i onkraj Velebita hule na Boga, na Sve- totajstva, ku. Ta tužni katolici i kler doživjeli su, da se piše o Isusu Spasu, da je bio varalica, i da se ustaje štampom, skup- štinam i nasilnim načinom da se za- priječi poklon i posveta Njegovom pri- svetom Srcu. MNepartaično novinstvo da se ne zamjeri liberalcima nije se na to ni osvrnulo, a ostadoše sami kato- lički listovi da osude toliku strašnu re se, grabe se, čitaju se, a katolički na Spasitelja i na Božiju Maj- \braniti, ako hoćemo da budemo i o- stanemo katolici. Stoji li pak narodna stranka na takovom stanovištu, neka, kad se je opravdana sumnja podigla, \izjavi i umiri svoje pristaše te su sve- \ćenici, kojih ima prilični broj, a čestiti su i ugledni, i tako će šve urediti. A ako dobar dio nas popova pra- vaša pristane uz pravašku stran- ku, tako da jedinstvena i moćna stane liječili gorke rane i nevolje koje politički tište narod, neka svak bude \uvjeren da ćemo to učiniti kako oso- la i pojedinci, što smo radili i do sa- da, ali da u organizaciju klera niti će- (čenje, a za to i želimo da stranka pra- u crkvi postoje, da i pojedinac a toli listovi ne dopiru do masa e bi takovo 'va u pokrajini ostane na starom pro- PODLISTAK. Kolera nam je na vratima! Kada je stigao glas, da je kratelj buknuo | u Barletti, pale su mi na pamet g. 1882.,, 83., 84., 85. i 86. To su bile godine kada je kratelj bijesnio u Napulju, Tolunu, Mar- | silji, pojavio se je u Trstu, na Senskoj Ri-. jeci, u Kominu (Metkovići) i nekim drugim mjestima, kojih se više ne sjećam. Bio sam toga puta djakom. Čitao sam i pratio zna- tiželjno sve, što se je pisalo o žrtvama u Napulju, Tolonu itd., toga pravoga biča bo- žjega. Užas me je hvatao, kad bih čitao koliko bolesnih zapušteno bez pomoći, ko- liko odbjegnutih osoba i izmegju najmilijih pred užasnim smrtnim strahoim, koliko o- | pušćenih i izumrlih čitavih familja! Ovo mi je sve slučaj u Barletti pozvao u pamet. Pošto Dubrovnik stoji u neposrednom gotovo dodiru sa dijelom ltalije tamo pre- ko jadranskoga mora, moglo bi se lako zgoditi unatoč svakom oprezu i sanitarnim prekaucijama, da nas kratelj pohodi ovoga puta i ako nas je bio poštedio prošlih go- dina, osim samo jednoga slučaja — ako me pamet ne vara — i to na otoku Daksi, koji je bio smrtonosan. Naumio sam za to nešto napisati o ovoj bolesti, o njenoj naravi širenja, načinu pre- ventivne obrane i načinu liječenja. Istina je, nijesam liječnik, liječnici će to bolje mo- žda znati; ali sam se ovim pitanjem i ja bavio. Ne niječem liječnicima znanje liječ- ničko, već kažem svoje. Pa i stoga pišem, što se liječnik ne može naći na svakomu mjestu niti u svakomu slučaju. Da bude svak sebi liječnik, bar liječnik, koji će sebi pružiti prvu pomoć, najpoželjnija je stvar, naročito u slučajima kratelja (kolere), koja napada čovjeka u najviše slučajeva akutno i u kratko vrijeme uništuje mu život. Kratelj žanje mnogo žrtava. Ali tomu nije uzrok, što čovjek ne ima sredstava da mu se opre i da ga uništi i od sebe odbije prije nego on čovjeka uništi; već to, što neki radi straha pred smrti ta sredstva ne upotrebljuju, a neki radi svoje tobožnje sr- čanosti (kuraža) omalovažuju ta sredstva, pa tako ravnaju put ovoj bolesti i pomagaju joj, da se ondje rastići, gdje se inače ne bi ugnijezdila bila. Kratelj imade u ljudskim rukama sred- stava protiv sebe ništa manje, nego svaka druga bolest. Valja se tim sredstvima služiti. Valja mu se mirno prepraviti, mirno ga na kutnjem pragu dočekati ako bi se usu- dio ući, mirno ga odbiti. Imade, rekoh, sredstava, ali na žalost ta se sredstva ne mogu upotrijebiti, kako bi se imala. Tomu nije kriva liječnička znanost, već nešto drugo. Kriva je tomu bojazan, da se ne štetuje prometu i trgovini. Neki više drže do sred- stava, kojim se podržaje zdrav život, nego li do sredstava, kojim se zdrav ljudski ži- vot uništuje. 1. O naravi | širenju kratelja. Kada se je kratelj prvom pojavio u E- vropi, raspravljalo se dosta godina i istra- živalo, da li je kratelj epidemičan —- to jest, da li se širi u zraku — ili priljepčiv — to jest, da li ga se dobiva samim dodi- rom, da li se prenosi. : . Strukovnjaci su iznosili dokaze — manje više vjerojatne — za obje strane. Da je kratelj epidemičan iznosi se: 1. Da u onim mjestima, gdje se pojavi kratelj, ptice ostave te krajeve. 2. Da u mjestima, gdje je kratelj i zdrave osobe trpe i tuže se da ih muči vrtogla- vica, da im se gadi hrana, da im je želu- dac u neredu i t. d. 3. Da se je dalo slučajeva za vrijeme kratelja, kada su i životinje bile napadnute ovom bolesti: kučci, mačke, kokoši, bljuva- le bi i crkale tražeći vode, da ugase žegju, kao što se je to vidjelo za vrijeme kratelja | u Kairu g. 1848. 4. Da ima slučajeva, kada su osobe o- boljele od kratelja i umrle a ipak nikada s nikim ne dolazile u doticaj, uvijek u svo- joj kući zatvorene. 5. Da mornari na brodovima, koji bi plo- vili mimo koje mjesto zaraženo krateljom, osjećali na sebi neugodan utjecaj: slabo bi | se ćutjeli, mučilo bi ih bljuvanje i lijavica. , Kada bi se brodom odalečili, povratili bi se u svoje normalno stanje. | Navode se i drugi razlozi. | | Mi svi ovi razlozi — makon zadnjih i- | \straživanja i proučavanja Pasteur-a, Budd-a, | Koch-a i mnogih drugih ne dokazuju, što | bi se htjelo pokazati, to jest, da je kratelj epidemička bolest. | Moglo bi možda dokazati, da bi u mje- | stima, gdje se unese, moglo postati quasi epidemičnom bolesti, a to uslijed nekih a- genata, koji bi je raznosili tamo, amo. | Ovim pitanjem nijesmo još na čistu a «| pak o ovomu pitanju ovisi način, kako da se od kratelja branimo. Ako je zbilja kratelj epidemična bolest, mi se ne bi mogli od nje očuvati, već jedino ako bi zrak, koji dišemo, uspjeli da disimfetujemo. Koliko bi u tomu uspjeli, lako će svak razumjeti, ako pomisli, da mi ne držimo u šakama našim zrak, niti zračne struje, koje šetaju tamo, amo, kamo im je — ako se može ovako kazati — volja. Bilo to za sada kako bilo, interesantnije je znati, što nam iskustvo kaže, koja su si- zahvale i priopćena plaća se Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništou. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi netrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. gramu, koji priznaje i štuje ostale vje- roispovijesti, a da nam bude pri ruci samo u pobijanju očitih javnih nasrta- ja, ne na pojedine od klera, nego na kler uopće, i na katoličke istine, od kojih je danas najglavnija da je u Ri- mu Petrova Stolica, kojoj se moramo pokoravati, i od koje smijemo tražiti milosti onim pokornim načinom koji se pristoji osvjedočenim vijernicima. A u ostalom svak o sebi. Svoju smo iskreno kazali, urediti će mo se kako kler, u onomu što je gla- vno složni, u sporednomu slobodni ; koje stranke nam budu pružale jam- stva, a budu nam politički poćudne imati će nas; ali za pladanj leće neće- mo se dalje dati izrabljivati, kako od nijedne tako ni od pravaške stranke. Svećenik. Današnji politički kaos neka takove pokuša opsipavati darovima i sa obećanjima; jer giamzeće političare za vlašću i za unosnim prihodima, da je lako pre- dobiti za njihovu političku službu, odno- sno program rada u Hrvatskoj. Dr. Toma- šić je to i pokušao opširno, te, kad je o- pazio, kako se titrati po miloj mu volji može sa tobož »/avovima« koalicije, koji, kao što Dr. Tresić-Pavičić pjeva: ,Na bezkrajnoj sramoti sadašnjosti“, Vidi: Sa Kninske tvrgjave. | grade i snuju svoju egoističnu političku ve- \ličinu, tada se je on i svestrano okoristio njihove duševne slabosti. Kako bi i moglo ići teško kod političara, koji su pripravni isključivo sa ličnih egoističnih pobugjenja, sve žrtvovati, što je domovini i narodu sveto, te poslije u svrhu da mase naroda prevare, zanesu i opsjene, — svoja politi- čka izvješća o radu u Pešti, začinjavaju sa lažima i izmišljotinama, dočim rad hrvat- skih patriota stranke prava i kršćansko- | socijalne partije, prestavljaju, kroz njihove \novine, u najcrnijim bojama: začinjavaju svoje članke i odnosne u njime perfidne i škandali. "!evete, sa ljutom magjarskom paprikom. . . Zagreb, 21. Kolovoza 1910. Ban, Dr. Tomašić, svestrano pozna svoje trabante i pandure — političare srpsko- hrvatske koalicije. Što sve buncaju dano- mice »Srbobran« i »Pokret« o držanju hr- vatskoga bana, njima do jučer još, silna gospodara, — apsolutno nema nikakove vri- jednosti i važnosti; a ko opet iole znade kakove mizerne političke prilike kod nas vladaju, nikako mu neće čudno izgledati, ako je javno mnijenje razočarano i ako svatko u zemlji optužuje koalicijonaše, s po- dlosti. Da bi slučajno vogje koalicije bili puni dobre volje svojski raditi i boriti se junački za dobru stvar doimovine, kao što su puni riječi i praznih obećanja, nebi ih narod optuživao, da, kada su ono nedavno trgovali sa Hrvatskom u Pešti, da su se tom zgodom i prodali dušmaninu — grofu Khuenu i D.ru Tomašiću. — Zanjušio je grof Khuen ko je pohlepan za blagom i taštom veličinom u Hrvatskoj, pa je i na- redio svome »panduru« — D.ru Tomašiću, gurnija srestva i kojim srestvima možemo joj zakrčiti put k nama. Uzrok kratelju su malene mikroskopične životinjice, koje imadu svoje gnijezdo u mo- čvarama rijeke Gange u Aziji, odakle se i zove »colera asiaticus«, koje, kada ugju u naša crijeva, pomnože se u brzo, kao n. pr. trihina, naročito ako akcidi naši nutarnji nijesu jaki i dostatni, da ih usmrte, oni naš život kroz kratko unište. Ove životinjice izbačene ljudskom izme- tinom ili bljuvanjem mogu kraće i dulje vre- mena življeti izvan ljudske utrobe, naročito ako im je ambijenat prijatan, kao što su vlažna mjesta, gnusna rubetina itd., pa se tako i prenašaju s jednoga čeljadeta na dru- go, iz jednoga na drugo mjesto. Ali osim što ih ljudi nehotice prenose da druge o- truju i okuže, imadu i neki drugi agenti, koji prenose na manje dalečine takove ubi: tačne mikrobe (male životinjice). To su vam domaće muhe, dobro poznate svakomu. Mi- sli se možda čak manje bezazleno o do- maćim muhama, nego one zbilja jesu. One nam znadu katkada darovati i »virus cada- vericus«, pa nam ga ucijepiti u krv, te nas tako strpati u zemlju. Muhe — kako je poznato — padaju na svaku gnusobu, odatle lete tamo, amo. Ako se zgodi da one padu na okuženu ljudsku izmetinu, one će odatle prenijeti male mi- krobe kolorifere i na usta djeteta, koji spa- va, na ruke čovječije, odatle mogu lako doći i biti prenešeni u usta i utrobu; one će položiti takove mikrobe na hranu — jer je milo muhama padati i na hranu — na voće itd. Ovo, što pišem o muhama, potvrgjuju mi neke pojave. Fakt je konstatovan da u vrijeme krate- lja dosta je u mnogo slučajeva, da ko god Ko iole prati današnje sramotne političke \dogagjaje u Hrvatskoj, taj će se biti već i uvjerio, kako »srbende«, što se ono kupe oko šofre šovinistična dnevnika — »Srbo- brana«, bijahu razimahali odlučnu protimbu težnjama hrvatske stranke prava i kako su čak i uhodarski posao lukavo razgranili bili na štetu poštenja i ugleda pojedinih lično- sti rečene stranke. Vrebali i objelodanjivali su svaki i najnedužniji dogagjaj i pokret, ovoga ili onoga člana, stranke prava, nada- jući se, da će tom ogavnom rabotom ipak uništiti prvake, te poslije obilno žeti i brati po Hrvatskoj, služeći vijerno težnjama vla- stodržalaca u Zagrebu i u Pešti. Oni su, kroz godine i godine, želeći se što više o- koristiti dar—marom u Hrvatskoj, najcrni- jim bojama prikazivali Magjarima neraspo- loženje, koje je protiv njihovih namjera u Hrvatskoj zavladalo bilo. Kolovogje ovakove sramotne i izdajničke rabote, nalazili su se u srpsko-hrvatskoj koaliciji! Poznavajući zloglasni Dr. Mozes (Hinković) ćud nekih slabića, ali zato do nevjerojatnosti naduve- okusi malo voća, pa eto ti na njemu sin- toma kolere. Ova se pojava ne tumači tim, ako se ka- že: nije zdravo jesti voća u vrijeme kole- re, kao da je tobož u voću klica bolesti. Da je u voću klica bolesti, ona bi se po- javljala svake godine u vrijeme voća; ali to tako ne biva. Razlog je tomu, što u vrijeme kratelja u okuženim mjestima, muhe prenose koleri- fere pa ih polagaju na voće, gdje se muhe rado zaustavljaju, pa tako ti koleriferi dospi- ju u čovječiju utrobu, da tu pomnože i nje- ga unište. Imade i neka druga činjenica, koja za- služuje pažnju osobitu. U mjestd, u komu se pojavio kratelj, dok je vedro i krasno vrijeme slučajevi bolesti dižu se ili padaju postepeno. Ali ako je u- darila kiša, ako je pala od časa temperatu- ra, slučajevi bolesti postanu mnogobrojniji. Ovo se tumači tako, što za vrijeme kiše i ohladice muhe izvana bježe u kuće, nose sa sobom otrovne mikrobe, tm pojačaju i slučajeve bolesti. Istina je, da i u vrijeme zimno, kada ne ima muha, pojavi se kratelj (kolera), ali to ne bi nipošto kazalo, da muhe nijesu no- silice kratelja, već da osim muha može se i drugim sredstvom prenijeti ova bolest. Ali svakako činjenica, da zimi — kada muha nema — kratelja ne bude ili bude koji spo- radični slučaj, koji takav bude i ostane. Ali ako su muhe razarači našega života, kako ćemo se braniti ? O tomu ću govoriti, kada budem govo- rio o načinu, kako da se branimo od kra- telja. (Slijedi).