PRAMA GANENA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po | Četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Br. 289. U DUBROVNIKU, 3. Septembra 1910. polugodište. God. Vi. NMM IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 12 PAKA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neirankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. POZIV Prema zaključku saborskog kluba od 22. kolovoza o. g. sazivlje se VIJEĆE Starčevićeve hrv. čiste stranke prava za dan 15. Rujna 1910 u 9 sati prije podne u Zagrebu (u dvorani Starčevićevog Doma). Obzirom na važnost predmeta ra- spravljanja kao i odluke o kandidatu- rama u predstojećim izborima, umo- ljavaju se svi klubovi i mjesne orga- nizacije, da pošalju svoje izaslanike, a iz mjesta, gdje nema provedenih or- ganizacija, da se naši pristaše odmah sporazume i odaberu svoje odaslanike, tako da ovo vijeće bude odražaj mi- šljenja čitave stranke. Posebni se pozivi neće šiljati. Presjedništvo. Novi kralj. Crnogorska je skupština prošle ne- djelje, na predlog saborskog presje- dnika, proglasila kneževinu kraljevinom, i prigodom jubileja kneza Nikolu |. imenovala kraljem, na što prerado ou pristale sve velevlasti. Tom su prigo- dom, u našem susjestvu na Cetinju, pridošle okrunjene glave, zastupnici mo- gućih vladara, veliki knezovi, veliki dostojanstvenici iz Engleške, Francuske i Rusije, a ove se je godine izmijenu- lo redom talijansko, engleško, francu- sko ratno brodovlje i ono naše mo- narhije. Da je na dobrobit Crnegore silu doprinio novi kralj, dosadašnji knjaz, to ne oporiče niko; da se je junački borio, i sretno više puta po- tukao Turke, i to je živa istina: Ni- želimo Crnojgori svaku sreću, svako dobro: rasprostranila se i napredovala i unaprijeda, ali onamo, onamo, «gdje ju zavjet srpski zove, gdje je tužno Kosovo, gdje je prava srpska slava. Novi je kralj više puta naglasio svoju harnost našemu kralju, koji ga je li da- rom počastio za jubilej; to nam je mi- lo; a još bi nam milije bilo, kada bi novi kralj naputio amošnje »srbe«, da ištu svoju sreću i svoje blagostanje, priznavajući se podanici i pripadnici one hrvatske zemlje, koja ih je prigr- lila kako dobra majka, koja im je o- tvorila svoja njedra da ih goji spored djece svoje. Dosta nevolja i krivica mi amo trpimo, jer smo razdvojeni, jer nećemo da pod jedinim opravdanim političko-narodnim imenom vojštimo i tražimo svi kako jedna duša naše sta- re pravice, i ne primirimo se dok ne u- zimamo sve ono što uživaju povlagje- niji narodi u našoj Monarhiji. Ne gu- bimć nade, e bi moglo i to sretno do- ba doći, a onda bi nam junačka Cr- nagora i sto puta više mila bila, jer bi doprinijela tužnoj iskušanoj Hrvat- skoj najvišu blagodat, jedinstvo i moć da upravlja svojim novcem, da ne za- visi od nikakovog skrbnika, da ugo- vara preko bana po saboru predlože- nog a od krune imanavanng, ravno sa našim milim kraljem, koji je to htio izvestiti odma u početku svoga sretno- ga vladanja, i koji je eto slavio svoju 80godišnjicu, a da nije još doživio svoju želju vigjeti izvršenu i milu Hr- vatsku sretnu i zadovoljnu. * * * Svečanost je uprav u Nedjelju za- počela sa svečanom službom božjom, uz prisustvo kraljevske obitelji, gosti- ju, vlade i diplomatskog zbora. Za tim je bila svečana povorka u novu vla- dinu zgradu, gdje su podastrli kralju koli I. svak priznaje vanredni držav- nički dar, mi smo to i prije naglasili, a i sada ponavljamo, te kažemo da PODLISTAK. Kolera nam je na vratima | Kako da se branimo. 2. Znakovi (sintomi) kratelja (kolere). Imade slučajeva, da je kratelj napao iz- nenada čeljade, koje se je osjećalo posve zdravo. Ovi su ipak slučajevi rijetki. Običajno neko vrijeme prije kolere dade svoje zna- kove, da će se naskoro pojaviti i svoju €- nergiju razviti. Takove znakove nije posve lasno razabrati. Mogu se pojaviti sintomi identični sintomima — u prvomu stadiju bolesti — kolere, a opet ne biti sintomi kolere, Ali u vrijeme pošasti mora se pa- ziti i ne zamjerivati neke patološke pojave, koje u drugo vrijeme mogu biti posve indi- ferentne za ljudsko zdravlje, ali u vrijeme kolere mogu biti i ubitačne, Mislim baš zato, da kolera obara ljudske živote, što mnogi za takove pojave ne mare. Ali opet i ako bi se pojavili kolerični sintomi ne valja se preplašiti, kao da je na mas već podigla svoj srp, pa stoji da nas pokosi, Kazao sam, da ako oni mali mikrobi vrebaju nam na život i hoće da nas zakolju, i mi imađemo sredstava, da njih zadavimo. Katkad predhode koleru ovi znakovi: o- sjeća se težina u glavi, vrtoglavica, neka opresija na otvoru želudca. Čuti se slaboća na cijelomu tijelu — ne valja zamijeniti ovu slaboću sa običajnom, što se osjeća kroz ljetne dane — katkad se ćuti prolazna bol okolo pasa. Izmetine ljudske budu tvrde i u malenoj kolikoći. Mokrača bude žuto-crna, svoje čestitke. Kralj je odvratio govo- rima, koji su oduševljeno bili primlje- ni, a u njima se osvrnuo na razvoj rijetko se potreba ćuti da se mokri. Boja nam se na licu pokaže olovna, odbjegne nas san, u snu nas zahvati katkad grč u poplate. Ovako stanje ne znači ipak da se je u nama klica bolesti stala razvijati, jer može proći i bez ljekarije samo, ako se čovjek položi u vruć krevet i bude se čuvati svake hrane, jer u ovakomu stanju, ako bi se po- činio koji nered, mogao bi donijeti zlih posljedica. Sintomi više nego vjerojatni kolere jesu lijavica, bljuvanje i katkad grčevi, naročito ako se tamo-amo u izmetinama opazi neka bijela materija veličine jednoga zrna leće, ili ako su izmetine nalik vodi od pirinča (granariza). Ako pak izmetine budu surut- kaste, to je znak kolerine, koja je takogjer opasna. Ovo su sintomi više nego vjerojatni, da se tu krije bakcil kolerifer, koji je stao po- množavati svoju vojsku i ubitačno potko- pavati ljudski život. U ovomu slučaju nije oklijevati, jer je neprijatelj već ušao preko vrata i valja se njim boriti. Valja potražiti liječnika, ako ga se može naći, ako li pak ne može imati, poslužiti se ljekarijama, koje ću ja niže označiti. Ovakovo stanje može dulje, kraće potra- jati — do pet, šest dana — a može kroz samih dvadeset i četiri sata doseći do naj- višeg stadija svoje akutnosti, koji neizbje- živo vodi smrt. Ova razlika razvijanja bo- Jesti u duljem i kraćem vremenu zavisi o fi- zičnom raspoloženju bolesnikovu. Ako u bolesnikovim crijevima i želudcu imade nor- Crne-gore kroz zadnjih 50 godina. Sve slijedeće dane nizale su se razne sve- čanosti, a cijelo je Cetinje bilo u za- stavama, zelenilu i cvijeću. pZadruga“ i ,, Gundulić“ u Ston. Svi na izlet. Ugeldna i uredna ova naša dva društva, svake godine učine jedan zabavni izlet: bila su u Kotoru, bila su u Sarajevu, bila su u Mostaru, a da bližiku ne spominjemo, i svud su se ponijela tako skladno, tako do- stojanstveno, da su uprav u tome se po- kazala uzor-društva; gdjegod su otišla, vratila su se čedno i dostojanstveno, a da ih na putu nije ni najmanja upadica ozlo- voljila. Ove su godine ta dva društva na- mislila pohoditi Ston, te su zato uputila o- sobito odaslanstvo da priupita naše mile Hrvate tamo, bili rado pričekali članove dru- štva kad dogju tamo. Oni čestiti Hrvati, značajni Stonjani izjaviše, da je to njihova živa želja, da će im biti osobita čast vigjeti u svome krugu dubrovačke Starčevićance, i sve su potankosti opredijelili. Neki je list izjavio, da to »nije milo« Stonjanima; ali se je svatko, koji pozna te čestite kreme- njake od vajkada, te oduševljene Hrvate, slatko nasmijao, kad je pročitao što netko piše u ime Stonjana. Naravno, da se društva na to nijesu osvrnula, i odredila su da se otigje u Ston na 28 p. m. Zato su unajmila prostrani i udobni parobrod »Naš« i pozvali su svoje članove da se mnogobrojni oda- zovu. Svladala su neke poteškoće, koje su po svoj prilici n7 epomenunti člančić neke od svog nauma odvrnula, i svoju su nami- sao izvršila; i to tako dično, tako izgled- no, tako ponosito, da imadu potpuno pravo da se pohvale. Iz luke. Obašav grad sa našom glazbom, uz dva društvena barjaka, uz uprave obaju društa- va, okićeni trobojnom kokardom, upravljani po biranom odboru, u velitoj povorci od 350 izletnika, praćeni mnos. .-a svojih su- mišljenika, koji sraznih razloga nijesu se mogli pridružiti, ukrcaše se i zaokupiše pa- robrod, koji je bio vas iskićen raznim za- stavama, i na kojemu se je kočila lijepa ve- ličanstvena naša trobojnica. Glazba začinja skladnim, milozvučnim koračnicama, paro- brod diže most, priteže konope, i strojevi ga vuku izvan luke, a mnoštvo pozdravlja sa kraja, a izletnici otpozdravljaju sa paro- mala kvantitet i kvalitet sokova, narav će se sama oprijeti svomu neprijatelju; inače valja da se traži pomoći u ljekarijama. Ja mislim — a mislili drugi drukčije meni je sve jednako pravo — da čeljade zdravo, koje je umjereno u hrani i piću, ako bude i napadnuto od kolere, može i bez pomoći ljekarija oprijeti se boli i ozdraviti. Sluča- jeva takovih bilo je, i nijesu rijetki. Za vre- mena kolere u Kairu g. 1848. liječnik Dr. Rossi pripovijeda: »Gospogja N. N. pripo- vijedala mi je, da je u maju g. 1848. njena malena kći od same dvije godine bila na- padnuta od bljuvanja i lijavice. Izmetine su bile bjelkaste kao svareni juhati granariz; oči su joj upale bile, bila je studena kao mrtvac. Nakon dva dana ozdravila je, a da joj se nije mogla pružiti nikakova ljekarija. Iznijet ću i ja jednu činjenicu, o kojoj se ne može ni malo sumnjati, a ona mi potvrgjuje, da je želudac u redu najbolji lijek ili bolje najuspješniji ubojica mikroba kolerifera. Bijesnio je kratelj g. 1855. u Jakinu. Na stotine padalo žrtava. Nije dostajalo vre- mena da se mrtvi pokopavaju. Cijele bi hrpe mrtvaca tamo, amo po gradu čekale dok dogiu kola po njih, da ih odvezu o- datle i predađu zemlji. Bolest je trajala ne- koliko mjeseca. Tu je bio jedan samostan, u komu je stanovalo okolo pedeset redo- vnika. Redovnici su išli od rana jutra do mrkle noći da dvore bolesnike. Vraćali bi se u samostan zabrljani izmetinama bole- sničkim. Prekaucija nijesu mogli nikakovih poduzeti, jer je cijeli grad bio kao u vatri, broda; sve je radosno, sve veselo, sve ushi- ćeno, sve trepti od ganuća i zanosa. Vrije- me da nemože bolje, vjetrića ima dosta da ugodno svakoga rashladi, more je mirno, naša ubava okolica sva u sjaju, kako da se smiješi poznancima svojim. Društva se sa- kupila na buljuke, amo pjevaju, tamo zbi- jaju šale, negdje se ozbiljno |razgovaraju, a opet nedgje da skrate vrijeme piju hladnoga piva, goste se i oslagjuju kafu. Tu se pre- pliću dječiji glasovi, oni pribranih gospogja i gospogjica, a i debeli glasovi muškaraca. A parobrod plovi kako galeb morski, striže i brza, da je divota; tu iz luke naše stigao je u Ston u dva sata vožnje. Šipanjani. Nižu se ispred očiju izletnika naši mili otoci Daksa, Koločep, Lopud i Šipan, odkle se ravno ide u Stonjski konao. Taman pa- robrod dostigne Kobaš, kad se prijavi u brodu odabrana kita Šipanjskih Starčevića- naca, da se s nami pozabave. Krenuše s nama i parobrod do malo spiješi kroz kono Stonj- ski. Mimošav Kobaš, svi rupcima odvraćahu na pozdrav od dobrih onih seljaka, a nakon malo ostadoše iznenagjeni, uprav zadivljeni. Starčevićanci! Prolazili mimo Broce, a kad na vrh gata stoji slavoluk krasno iskićen, a u slavoluku slika neumrloga našega učitelja, slavnoga Starčevića, a oko luka kita mladosti, neumr- lom starcu na poklon, a poviše slavoluka mila troboja. To su baš krasno i značajno iznenagjenje pripravili izletnicima ugledna gospoda pojedinci i članovi naših društva, gg. Ede i Manje Milovčić, Radić, koji je u UPĆE U MAaIVUU LJUVIJNIU temte mm ika e aag. i ugledni starješina Broca g. Aurelij, i ljepši i ganutljiviji priček nijesu mogli nam uči- niti, i mi im hama srca iz sve duše javno blagodarimo. Šnjima su se natjecali čestiti Bročani, koji su nas baš bratski dočekali, i pohrlili da se pridruže kad ugjemo u Ston. U ubavom Stonu. Svi gledaju zastravljeni taj divni prizor, kad sa kule negdašnje tvrgje Stonjske, a sad svojina uglednoga i čestitoga poštenjačine g. Mata Buška, zatutnji i podiže se oblak dima: znak da smo blizu pristaništa. Gle- damo odakle je zatutnjilo, i vigjesmo što nas je vanredno razveselilo i ushitilo. Od pristaništa pak daleko prama Brocima izre- dala se odabrana mnogobrojna kita Stonja- na pod barjakom, pak junački Česvinjani, radišni Hodiljani, Lučani i Maloseljani, po- nosni Malostonjani, i nekolicina iz bližnjih župa, svi u uzoraom redu, svaki okup predvo- gjen milom trobojnicom, a iza povorke u- gledne Stonjske gospogji<& u bijelo obuče- ne, i još mnogo svijeta. Sa tvrgje tutnji, na Stovišću, leprša mila naša zastava, ispred Općine koči se na niskom stupu takogjer hrvatska zastava. Kazaše nam da je g. Vin- ko Svilokos, bilježnik u Stonu, i ako nije naš sumišljenik, prvi glasovao da se počaste naša društva, na što mu zaista blagodarimo. Parobrod ide polakše, rupci mahaju i tamo i amo, trobojnice se polagaju na pozdrav s obiju strana, a kad se parobrod približi idu usporedo oni na kraju i neprestano kliču i pozdravljaju braću, te im u pohod dolaze, a naši ushićeno im odvraćaju. Parobrod do kraja, a pred nama ugledno poredana duga povorka čeka da se iskrcamo ; a glazba ne- prestano svira. Netom se uprave naših dru- štava iskrcaju, ispred uglednog odbora Sto- njana, u kojem radosno ugledasmo gg. Frana pl. Egekhera, Frana Vlašića, Marka Baću, Nika Buška, Miha Barović, Luka Maškarić, Pava Kralj, Melka Antunica, Iva Krile, Gr- ga Dropulić, Mara Glunčić, Nika Marinović, Toma Duždević, Memunić Andra, Pera iLju- bić, Mata Ljubić, Pava Polanda, Pera Mli- narić, Pera Pavić, Pera Lučić, Balda Lapačina i Mata Bulica, stupi naprijed g. Ivo Mlinarić i izreče dugu, duhovitu, pjesnički iskićenu dobrodošlicu, koju je vatreno i čuvstveno izgovorio, tako da nas je svijeh zadivio, i da smo mu na odpozdrav klicali: živio go- vornik! (Rado ćemo ju donijeti u nare- dnom broju, a žalimo što danas nemože- mo radi ograničenosti prostora. Uredništvo). iijeau s auuLU VUBU VV IV. Bvop+ ... ho Fortunić, naglasiv, kako su Stonjani prvi ustali za narodne pravice, za hrvatske tra- žbine, za hrvatski barjak, te je s krvim bilo zapečaćeno to rodoljubno njihovo pregnuće, prvih godina kad se je u pokrajini pojavio narodni duh. To rodoljubje i danas je naj- bolji ures Stonu i njegovoj okolici, a neće se smanjiti nizom godina, nego će rašćet do potpune pobjede hrvatstva. Klicalo se u sve glase, braća se rukovaše, obe se povor- ke poredaše, i uputiše bratski prama gradu. Na samom ulasku u grad čeka nas «lična kita gospogja, naš mili i ugledni g. Ede Milovčić sa g. Manjom, a pred njima ka- ko zagorkinja vila, sva u bjelini, sa tro- bojnom vrpcom i ogromnom kitom cvijeća, milovidna i gizdava gospogjica Marija Mi- lovčić. Stadosmo, i ona duhovito doklamova osim samo jedne prekaucije. A ta je bila|kolerifer — kazao sam — može živjeti i umjerenost u hrani, Nijesu ništa jeli osim dulje vremena izvan utrobe ljudske, naro- pirinča na govedinoj jusi i malo govedine |čito ako mu je pogodno mjesto, gdje i to u maloj mjeri, dva prsla u čaši vina.|se položi. Dospije liu utrobu zdrava čo- Drugo ništa. Megjutim svi su ti redovnici, vjeka, ne ubiju li ga tu trbušni sokovi, on kroz cijelo vrijeme bolesti imali lijavicu, će se tu rasploditi pa vanka izaći da dru- slabu dakako, a nijedan nije niti obolio, ge okuži. niti umro, dok je tisuća i tisuća osoba tu Najuspješnije srestvo da se očuvamo od poginulo i cijele se porodice iskorijenile. | kolere jest pretrgnuti svaki doticaj sa oku- U ovoj vatri našla su se dva dubrovčanina, ženim mjestima. Taj je najsigurniji način. koja su mi to pripovijedala. Jedan još žive, drugi je nazad malo mjeseca umro. Da od njih pedeset nije niko umro, mo- gao je biti slučaj; ali da oni, koji su do- lazili u doticaj najbliži s bolesnim, koji ni- jesu poduzimali nikakovih prekaucija, koji su imali već lijavicu (colerinu) kroz cijelo to vrijeme, pa da od tih nije nijedan po- dlegao, to se ne dade drugačije tumačiti, već da su i oni svi u sebi imali mikrobe kole- rifere, ali da ti mikrobi nijesu ih mogli svla- dati jer su nalazili jaku reakciju u gastri- čnim sokovima, koji su ih utamanjivali po- stepeno, kako su se oni tu pomnoživali ili tu dospijevali. 3. Kako da se čuvamo kolere. ') Kolera (kratelj) se prenaša. Nju mogu prenijeti putnici iz okuženih mjesta u svo- joj utrobi, pa je u izmetinama ostaviti u zdravu mjestu; ona se može prenijeti uo- kuženoj robi, u hrani i drugomu. Mikrob 1) Općina je dubrovačka dala tiskati , Kratak izvadak nauke i propisa o koleri“, 'To je vrlo pohvalno. Propisi su dobri i sigurni, Ja ih sva- kome preporučujem. Što tu ne ima, ja ću nadodati. i sada Ali se na žalost u današnjim prilikama ne može realizovati, ili bolje, neće da se re- alizuje na cijeloj lineji. Neka se poduzimlju mjere, puštavajući donekle saobraćaj sa okuženim mjestima. Te mjere nijesu sigurne kao što je sigurna ona, što sam gore naveo. Pošto se ne može ili neće prekinuti svaki doticaj sa okuženim mjestima, imale bi se poduzeti ove mjere, Glede putnika, zadr- žati ih neko vrijeme u »konfumaciji«, kao što se doduše običajno i čini da se vidi, hoće li se u njima razviti klica bolesti. Ali to nije dosta, jerbo u njima se može i ne razviti bolest, ipak oni u sebi nositi mi- krobe kolerifere i izbaciti ih vanka žive u svojim izmetinama. Kada se ne bi oprezno postupalo stakovim izmetinama, one bi mo- gle okužiti druge. Te izmetine valja rasku- žiti. Ali koje je najbolje srestvo raskuži- vanja? Odgovaram: jako visoka tempera- tura, najmanje 120? C. ili vatra, bor za one stvari, koje se dadu da se vatrom ra- skuže. — Ja polazim s ovoga principa. 7ri- hina je n. pr. u svinjskom mesu mala ži- votinjica, koja se može sitnozorom dobro