Br. 292 U DUBROVNIKU, 24. Septembra 1910. PRAMA GRVENA MRVATŠKA ljena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i zet. godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Fuzija. U zadnjem smo broju pozdravili sa malo riječi uzvišenu pojavu, koja se je u bijelom Zagrebu dogodila, a to je fuzija pravaša oko »Hrvatstva« i pra- vaša oko »Hrvatskog Prava«; a danas eto sretno tamo postoji jedna stranka, jaka i moguća, agilna i voljna rada, samoprijegora, uspjeha, a to je Stranka Prava. Prostor nam na žalost ne dopušta, da iz »Hrvatskog Prava« donesemo iscrpljivo izvješće od tog sretnog čina, nego u kratko i u glavnijem potezima. Prije svega su održali svoje vijeće pravaši oko »Hrvatskog Prava«, i di- čni je presjednik g. Dr. Horvat biranim riječima naznačio predmet vijećanja, ' pozdravio je zastupnike iz Bosne po- nosne, iz Hercegovine, iz svih krajeva uže Hrvatske, i našega zastupnika veleč. Don Antuna Jaspricu, i kako bi on po- jedine predstavnike pozdravljao, onako su se iz silnog mnoštva sakupljenih orili dugotrajni burni: živio! Nakon toga je g. presjednik pozvao g. D.ra Karla Bošnjaka da iznese izvješće o prego- vorima i dogovorima, i da obrazloži zaključke koji su bili prihvaćeni. Budi nam dopušteno iz učenog i rječitog izvješća navestit samo ovo: »Za nas je bilo odlučno, što se u Hrvatskoj probitci hrvatskoga naroda podudaraju sa katoličkim. Nešto je uz nas pristalo židova, i rijetki su pravo- slavni. Što se muslimana tiče, oni se pridružiše Srbima, u onom momentu, kad je Dr. Šarić zagovarao hrvatsko narodno ujedinjenje. Izmegju čiste hr- vatske i katoličke misli moralo se naći jedinstvo. Bolja budućnost za hrv. na- rod bit će, budemo li umjeli amalga- movati katolištvo i hrvatstvo. Eto kako rade »Srbi« ko je pravoslavni, taj je Srbin. Zato svak: ko je katolik, nek bude Hrvat i katolik. (Burno odobra- vanje). Rad protivnika uperen je proti PODLISTAK. Književni Prikaz. Prof. K. Krile. Uspomene s puta u Argentinu. (Piščevom nakladom. — Dubrovnik. — Brzotiskom »Dubrovačke Hrvatske Tiskare« 1910). Putopisne literature u nas skoro i nema. Tek se gdje i gdje pojaviše kakve putne bilješke, kao jednostavni snimak bez geni- jalne prozirnosti, bez karaktera ljudi i ži- vota, bez estetskih osjećaja, bez oštrine o- pažanja, bez soka i smoka, kao kakve kom- pilacije iz raznih geografskih, etnografskih i historičnih priručnika, kao fotografske slike bez života, mrtve figure slabih umjetnika. Rekoh, da kod nas skoro i nema te vrsti literature a uzrok je tomu što su naši i bolji pisci ljudi srednjeg stališa, ovisni o raznim karijerama, opskrbljeni svim jadima života a oskudni da se šetaju po širokom svijetu. A zaslužbom za literarni rad — kod nas — malo bi koji književnik mogao u- zeti putnu kartu od sto kilometara. Imade i nekoliko uspjelih putopisa, od kojih su mnogi razbacani po raznim časopisima. Pred nama jeknjižica, koja sadrži putne bilješke pod gomjim naslovom. To je knjiga prot, Krile, tog neumornog »putnika«, koji je do- sad obišo većim dijelom Evropu i Ameriku, Letio po Nord-Kapu i povlačio se po po- ljanama argentinskim, gledao prikaz velike u Oberammergau i blažio se na slapovima igo Motrio sjaj Pariza i slu- šao buku Londona. Marni i ustrajni putnik svake godine za velikih praznika obilazi katolištvu i hrvatstvu. Rad proti hrvat- stvu prikrivaju isticanjem potrebe sloge sa »Srbima«, proti katolištvu se susla- vno radi, da se poruši ugled katolič- kog svećenstva. A to za to, da se u- ništi hrvatstvo. Učini katolika mlakim za vjeru, učinio si ga mlakim i za hr- vatstvo. Složno smo dakle radili sa pravašima oko »Hrvatstva«. Principe hrvatstva i katolištva treba da prihvati jedna jaka politička stranka«. Odoše pozdraviti u ime skupštine g. Dra. Franka ovi odaslanici: gg. M.r Cankar, D. Adžija, Don A. Jasprica, Ivan Kovačević i seljaci Lulić i Stu- parić. Mnogi su uzeli u pretres izvješće i svi su odobravali, hvalili, uzvisivali rad, požrtvovnost i korektnost pregovora i zaključaka. Zaključci su bili jednogla- sno i jednodušno odobreni, i mi ih niže doslovno donosimo. Ne možemo da “ni u najkraće na- značimo sve ono što su oduševljeno govorili toli u vijeću, koli na komer- su pribrani govornici, kako gg. Dr. Pre- beg, više puta presjednik Dr. Hor- vat, Mr. Cankar u ime bosanske U- druge, niti značajne riječi g. presjedni- ka dvojici Slovenaca koji su došli u vijeće, i tako učinili da sva Hrvatska u najširem smislu bude na okupu, ni kiilate riječi slovenca Kuloveca, ni o- ne našeg prestavnika Don Ante Ja- sprice, a tako isto mnogobrojne go- vore izrečene na komersu, od g. Ni- kole Prjaka, od stoloravnatelja D. Sti- pe Vučetića, Ivana Zatluke, Stjepana Šalica, Don Ante Jasprice, Ivana Vla- šićaka, Dra. Josipa Lončarića, bivšeg glavnog urednika »Hrvatsiva«, O. Ma- karije Križana, koji je jedan dio iski- tio u pjesmi, a niti od drugijeh, jer uz ograničeni prostor ne bismo u neko- liko brojeva izašli na kraj. Spominje- mo samo, da dok se je u vijeću na- šijeh pretresala fuzija, dotle su istodo- bno bili na okupu u dvorani katolič- svijetom, da se naužije prirodnih i umjet- ničkih krasota, da sakuplja znanja a po- troši novaca teškom mukom zaštegjenih, jer su naši fondovi prazni — barem za nas — da pripomognu na poletne podvige vrije- dne ljude, a ako je »služben« o dopustu se neda ni opepelit. Tako biva samo kod nas. Dubrovačka puplika pozna pisca sa svo- jih brojnih putopisnih predavanja iz »Dru' štva Boškovićeva«, od kojih je na žalost, objelodanjen samo ovaj pod gornjim na- slovom. Knjiga se dijeli u tri opširna po- glavja: Od Dubrovnika do Buenos Airesa — U Argentini — Povratak. Svrha mu je bila preći ocean i stupiti na američko tlo, da vidi tu »sretnu« zemlju, njezinu kulturu i njezine ljude, Za mene je ta knjiga lijepo djelo svoje vrsti. Pročitao sam je s nasladom, zabavna je i poučna. U prvom dijelu putuje kroz Evropu da se u Hamburgu ukrca na transatlanski pa- robrod za novi svijet. Tu nam uzput slika razne evropske gradove, u kojima se je za- ustavljao, njihov život i njihove ljude, ka- rakter i položaj, prirodu i znamenita djela, kulturu, mane i vrline i sve što se može u malim slikama važnijega i zanimivijega hvatiti, Prama tomu je i sadržina vrlo ra- zlična poput slika u fotografskom atelicru, gdje su uz mlade pune života prignule stare i često odvratne prikaze. Ipak sve riše bi- stro, razgovjetno i duhovito. U stilu klasi- čne istančenosti, u glatkom i preciznom kalupu sve je svedeno i uregjeno. Pa u tom malom obujmu, u kom se realnost i reflek- sija, humor i subjektivne aventure u skla- IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ : sro E t2 i Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni uoodali FRANO SGMICK. kog kasina svi pristaše oko »Hrvat- stva« u velikom broju i tamo o istoj stvari raspravljali. Tamo je otvorio sje- dnicu veleč. g. Dr. Lončarić, šoji sve- srdno pozdravi prisutne i naglasi za- što su se okupili i tako mnogobrojno pristupili, te je predložio kako presje- dnika vijeća poznatog rodoljuba g. Dra. Homotarića. Ovaj se zahvali krasnim govorom, i pozove sveučilišnog pro- fesora g. Dra. Milobara da izvijesti, kako no onaj što je bio jedan od glavnih faktora pri ugovoru. Ovaj iscrpivo i duhovito sve izniže. Iza njega sveuči- lišni profesor preč. g. Dr. Pazman pro- čita zapisnike i odnosne resolucije. Konačno se je odlučilo, da se upravi na hrvatsko svećenstvo manifest, pak sva skupština odobriv ushićeno sve, potvrdiv fuziju, ustane i u povorci po- hiti u Starčevićev Dom, gdje se je fu- zija svečano proglasila i zapečatila. U skupnom je vijeću pala riječ e bi fuzionirana stranka prava pritegla x se- bi i Milinovce, i tako okupila svu pra- vašku snagu u jedan tabor, a to pita- nje pokrenuše veleč. gg. Hegedić i Mi- lan Pavlović, ali je pravo i zgodno o- pazio g. Dr. Milobar, da su nespretno Milinovci prenaglili zaključcima, i s nji- ma izišli u javnost, a nadasve da su se prenaglili zaključkom e će samo- stalno u izbornu borbu, dakle da se s njima nikako ne može, a pogotovo ne jer mu je Mile sam kazao da ne prima niti kompromisa niti kooperaci- je. Zlatne su mu riječi : »Bude li nji- hov rad pravaški, možda će ih logika i nužda nagnati, da se s nama zdru- že«; s njihove će se strane u tome smislu raditi. Govorili su dalje za do- govor sa Milinovcima veleč. Bujan, veleč. Tomašković, proti pravnik Cuz- zi, a dugu je raspravu zaključio gosp. presjednik Dr. Horvat, ovim zaista pa- trijotičnim riječima: »Njihov rad (Mi- linovaca), hoće li slogu, mora biti dru- gačiji. Njihov rad mora pokazati da dnoj formi svrstale, sve stoji dostojanstveno i mirno, rasvijetljeno žarom piščeve duše. Ploveć po oceanu motri bjesnilo valovja, gleda zvijezde i tumači njihove puteve, divi se romantičnoj Madeiri i zanosi se za pri- rodnim ljepotama Kapverdskih otoka. Pri- povijeda o prelazu preko ekvatora i u sve- mu nalazi začinka sred onog nujnog života na oceanu, dok napokon ne prispije na a- meričko tlo u Montevideo a odovle u gla- vnu točku njegova putovanja: u grad Buenos Aires. Tu mu ništa znamenitijega ne pro- gje neopaženo. | društveni život onamošnjih bogataša i njihov sjaj i sav napredak mo- demmog grada i promet i zgrade i crkve i učilišta i kazališta i tamnice i bolnice i svi plodovi golemog napretka sve pomno riše i savjesno prikazuje. U sve je zavirio, sve je prstom taknuo; sav taj život velikog svi- jeta nemirnog, punog energije i napretka ispitao je; a onda se povukao u unutra- šnjost zemlje da vidi ono ogromno površje plodnog tla i zaviri u ladanjski život zani- mivih »estancija«. Kao u kaleidoskopu kojim ravna vješta ruka, vidimo jasno koncentraciju svijeh ti- u-|jeh slika, savjesno i snažno orisanih, kano da nas hoće da upozori kako je u geniju čovječjem pohranjena iskra neizmjernosti. Sve je to prošlo kroz prizmu piščeve duše, a da se nije pokvarilo o pretjeranu subjek- tivnost. — Pa kad je sve to vidio i ispitao, povratio se je ksvojoj kući da opet pro- žive jednu godinu sred našeg kukavnog »napretka« i da ojača svoju kesu za drugo putovanje. A, A. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Rukopisi se ne vraćaju. Listovi hoće slogu pravaša, dok toga nema, ne može s nama biti ni kooperacije. Mi smo, gospodo, na našoj današnjoj skupštini, izabrali vodstvo stranke, nje- zin poslovni odbor, Zaključak, stvoren na vijeću pravaša oko »Hrvatstva« ne- ka se uputi tomu odboru, koji će lju- bomorno čuvati čast cijele stranke«. A te su riječi silnim aplauzom usvo- jene i odobrene. Vijeće je izabralo u poslovni odbor ovu četvoricu gg.: Dra. Dominesa, Dra. Pazmana, Dra. Milobara i Dra. Lon- čarića. Zaključci stranke prava: L. Starčevićeva hrvatska čista stranka prava i pravaši oko »Hrvatstva«, uva- živši činjenicu, da se i do sada njihov rad podudarao u političkom pravcu, a u iskrenoj želji, da se svi pristaše pravaškog programa što prije nagju u jednoj stranci, sjedinjuju se u jednu stranku pod imenom »Stranka Prava«, te će, stojeći nepokolebivo na državo- pravnom programu od 26. lipnja 1894., nastaviti svoj dosadašnji politički rad u čisto hrvatskom duhu i pravcu po- kojnog Dra. Antuna Starčevića. I. »Stranka Prava« uzimlje za osnovku svog rada na polju kulturnom, gospo- darskom i socijalnom načela kršćansko- socijalna, te će na osnovi ovih načela osobitu brigu posvetiti podignuću hr- vatskog seljaštva, radništva i obrtništva. II. »Stranka Prava«, uzimajući u obzir činjenicu, da se jedan jedinstveni hr- vatski narod dijeli u više vjeroispovje- sti, stojeći sama nepokolebivo na ka- toličkom stanovištu, poštivat će vjer- sko uvjerenje pripadnika svih zakonom priznatih vjeroispovijesti. Prema tomu e omogućeno i inovjernicima, kojima e iskreno stalo do oživotvorenja dr- žavopravnog programa od 26. lipnja 1894., sudjelovati u političkom radu stranke, kako je to i do sada bivalo. IV. »Stranka Prava« stoji na načelu, da su katolička crkva i država svaka u Pitanje vojničkih ljekarnika. *) »Pharmazeutische“, br. 38. od 13. Maja 1910., uz nadodatak). (Izvornik Vojnički činovnici, kojima pripadaju i voj- nički ljekarnici, do pred nekoliko dava ni- jesu imali »portepec«, sada su ga dobili. Po milosti naših najviših ratnih gospodara, ručica sablje ponosi se sa srebrno-zlatnim portepeom, a ovratnik od »Waffenrocka« nosi plosnate zvijezdo-rozette mješte pup- častih. Pak i oni nose kao i svi drugi uni- formu —- die hechtgrane Feldmontur — den hechtgranen Mantel. Pripadanje ljekarnika vojsci — time je bolje učvršćeno. Oni su naime ostali samo činovnici ll. razr., ali im je dan znak pra- ma vani, da se faktično znade, da pripada- ju vojsci. A k tome upravo sadašnjost po- kazuje jednu novost, koja je kroz godine vojničkoj ljekarni bila nepoznata. Nepresta- nog očekivanja za slobodno mjesto aktivi- ranja za činovnike vojničke farmacije ne samo da nije više onako velikog kao prije, nego je dapače manjkavost personala, a če- sto se dogagjalo, osobito u zadnje vrijeme, da mlagji činovnici ostavljaju mjesta i ra- gje se posvećuju i seoskom ljekarničkom životu, borbom za opstanak. Zašto? — Zva- nje civilnih farmaceuta nije ipak na poslu upravo siromašno, Nu mlađi se aspirant, za vojničku ljekamničku službu, ipak neće dati zaslijepiti. On vidi da su danas du- *) Primamo od prijatelja iz pokrajine, Ur. svom djelokrugu nezavisna, prema tomu one imadu mješovita im pitanja dogo- vorno i u skladu riješavati, a u svim vjerskim i crkvenim upravnim pitanjima traži »Stranka Prava« za katoličku cr- kvu potpunu autonomiju. Organizacija »Stranke Prava« nado- vezuje se na dosadanje obostrane or- ganizacije. Stranačke poslove voditi će poslovni odbor od osam lica, izabran po zajedničkom vijeću. VI. Da bude jedinstvo »Stranke Prava« i vanjskim načinom dokumentirano, stopit će se oba dosadanja glasila »Hr- vatstvo« i »Hrvatsko Pravo« u jedan organ, koji će se zvati »Hrvatsko Pravo« tako isto oba pučka lista »lstina« i »Hrvatska Zastava« u jedan pučki list, koji će se zvati »Hrvatska Zastava |- stine«, dok se »Hrvatske Novosti« pri- držaju pod istim imenom. Vlastnik svih triju listova jest »Hrvatsko katoličko tiskovno društvo«, sjedinjeno sa »Hr- vatskom radničkom tiskarom«. Nedostojna politička pomama. Zagreb, 19. Rujna 1910. Svi »lavski borioci«, vajni opozicionalci, »ujedinjene (?!) koalicijonaške stranke«, po- stadoše upravo oduševljeni za savez s Ma- gjarima. Niko se pošten u Hrvatskoj nad sramotami koalicijonaša ne čudi; svaki zdra- vomišljeni i čestiti rodoljub pogagja, da je sva javna i zakulisna politička rabota ove stranke, djelo onih njezinih elemenata, koji hoće, pod svu silu, da zabušure svoja pro- tuhrvatska nastojanja i da istodobno sebi obezbijede unosne peštanske prihode. I ovaj fakat inače jasno dokazuje Hrvatima, kako- ve neiskrene i pošemerene političare broji današnja tobož ujedinjena koalicijonaška stranka. Megjutim hrvatski novo-magjaroni hoće, da se umjereni elementi rečene stran- ke bezuslovno podlože vladi grofa Khuena i bana Dra. Tomašića; a na to i najviše i energično rade i živo nastoje slavonske perjanice, kojima toliko simpatija iskazuju službene »Nar. Novine«. Na žalost i sramotu Hrvatske, osim no- vo-fuzionirane stranke prava (»franko-furtima- ša«), niko da uskipi velikom mržnjom pro- tivu onih izdajnika koalicije, koji tako podlo žnosti jednog vojničkog ljekarnika uz ne- dostatak svijeh službenijeh grana, u mnogo kojem pogledu tegotnije i zahtjevaju dale- ko teže osobne žrtve, nego li služba u gra- gjanskoj ili seoskoj ljekarni. A na koncu niti sa materijalne strane nije baš tako sjaj- no mladom činovniku, čim je iza kulisa pogledao. Olicirsko zvanje biva u najvećem dijelu odgojeno na državne troškove u vojničkim zavodima. Pravnici i medicineri, koji hoće da se posvete vojničkoj službi, bivaju od države (Heerenverwaltung) potpomagani sa novčanim potporama (štipendijama) za vri- jeme nauke ili onome koji je nauke dovr- šio na svoje troškove, davaju potrošeni no- vac. U Beču i Pešti bivaju u internatima odgojeni mladi ljudi za vojničke veterinare (Tierirzte). Činovnicima pako vojničke lje- karne, koji su postigli akademsku čast Ma- gistra pharmacije iz svojih troškova, ne dava se ni sada kao niti prije, uobičajena otšteta. Na svaki način on je molio uvijek sam za sebe; da bude primljen nije ga se trebalo tražiti. I tako on stupi u službu kao činovnik XI razreda čina, sa mjesečnim honorarom od 140 kruna i stanom u naravi ili tome odgovarajućem ekvivalentom, nadom pobolj- šanja istom nakon velikog niza godina služ- be, a to jedan vrijedni Magister u civilnoj ljekarni imade već od prvog dana nastupa. K tome računa se njegovo službovanje o- bično istom nakon 24.te godine života, jer se čast Magistra Pharm. rijetko može prije postignuti. Jednu 40godišnju službu, koju God. VL