Br. 293

U DUBROVNIKU, 1. Oktobra 1910.

 

  
  
 

| četvrt godine

polugodište.

 

 

Sabor nam se otvara!

Prekosutra nam se dakle i on na-|koje su postale samo filijalke političkih ;. zemlja nije se primirila; a trudno!

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen I za došasto l

 

Ilijanima, nego li rad u duhu hrvatskih |
\i pučkih interesa. |
Dubrovnik, 1. Oktobra.| A kako je pak u našim općinama,|  Qd nasrtaja Napoleonova ta nevolj-,

ammoemmŠĆmmbmmmmmmmmmmmmmmmmummmmmmmmmmmnmmmmmmmmmmmnmmmmmmmmmmmammzmmm:::m:=:=

— Ko

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI ič PARA |
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE
Odgovorni urednik PRANO SCHICK.

 

U Španjolskoj.

M I

kon godinu dana sastaje u Zadru. La- oblasti? I tu bi trebalo poraditi, čuva- qa ge j primiri, dok političke preuze-

ni ga je opravdana pravaška opstruk- juć općinsku autonomiju kao zenicu ine strasti, a nadasve razvratni elemen-

oka. To su nam bile prve tvrgjave u q pudu na onoj snazi, u kojoj jesu.

cija zatvorila, a hoće li ga opet ove
godine zatvorit, ne stoji — kako je
zastupnik Prodan na šibenskoj skup-
štini rekao — do njegova kluba, ne-
go do saborske većine. Ta većina, ko-
ja ne zna da shvati svu odgovornost
svoju prema zemlji i hrvatstvu, koja
svako dostojanstvo i ponos pod noge
zbaci, kad joj se samo radi o strana-

narodnoj borbi; tako bi i ostati mo-
rale. Ali i tu izborni sistemat je zasta-
rio; trebao bi drugi, da više ne bira

neznatna manjina (I. i ll. tijelo) većinu |

vijećnika, i da s općinom zapovijeda,
a da puk slabo na cijelu općinsku u-
pravu upliva.

Mogli bi smo i dalje. O zemaljskim

čkim interesima, ta je kriva neradu financijama ne možemo ni govoriti,
našega sabora. Nezakonito izabrani za- | jer ni u drugim zemljama nije bolje.
stupnici se ovjerovljuju, općine bezra- (Ima toga mnogo drugoga, što bi imao
zložno raspuštaju preko Zemaljskog raditi pravi narodni sabor, što nebi

Slabost i razrožnost katolika najbolja

i tako ne prebiru srestva, pak se la-
ćaju i skrajnih, da hude svoje namje-
re provedu. Ta je razročnost prisilila
kabinet Maura da otstupi, njega su
dapače hoćeli da usmrte i slučajno je
ostao živ. Od onda je preuzeo vrhov-
nu vlast u zemlji g. Canalejas, prista-
ša liberalne stranke, i naravno je od-
mah htio da steče priznanje i blago-

je podloga pokušajima razvratnika, koji

Pretplata i oglasi šalju se

   

se

(jeti ćemo krupne i glavne laži:

| Prva je: da je ministar Canalejas i-
zjavio, e je g. Ojeda prije svog pola-
\ska iz Rima bio na saslušaju u Pape
i u njegovog ministra; ali je »Osser-
\vatore Romano« u svome broju 222.
izjavio, da je g. Ojeda otišao a da se
\njima javio nije.

Druga je: ministar španjolski ino-
stranijeh posala g. Garcia Prioto za-
tražio interviev, pak kazao da je sv.
'Stolica postavila uslove dogovorima,
koji se nikako nijesu mogli odobriti.
(Na to je papinski list u br. 223. od-
\vratio, da je jedini uslov onaj koga
\'smo spomenuli, posve razložit i teme-
ljit, jer napokon se tražila stvar posve
\jednostavna, da španjolska vlada dok

 

NMM

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
netrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

hotnost svojih istomišljenika, a. zato se ne dovrše pregovori sa svoje stra-

God.

 

 

    
    

Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za

 

 

da joj ne treba opovrgnuća, jer taj
dostojanstvenik nije se iz Italije maknuo.

Šesta laž: da su iz Španjolske po-
slani u Rim tajni spisi, da će u Rim
otići španjolski crkveni dostojanstveni-
ci, da Papa misli otposlati encikliku
španjolskim biskupima, što je sve pu-
ka izmišljotina.

Dobro zaključuje uvaženi list: Ili je
španjolsko ministarstvo prepustilo ta-
kove laži i potvore, i onda ga ima o-
suditi vas izobraženi svijet, pak pripa-
dao bilo kojoj stranci, i kakogod mi-
slio; ili obaznavši za laži i potvore
nije ih opovrgnuo, i onda i gore se
je osramotilo, jer je hotimice prista-
lo da se turaju u svijet takove la-
ži. Jedno od dvoje.

Žalosno je da vrhovna vlast u je-

Odbora. Tako može radit stranka de-|izbjeglo oku pravog narodnog zastup-|mu se je pričinilo najbolje ustati na ne ne iznese kakovu odluku. Ta če-

speratura, koja se bori za život svoj
kao stranke na vlasti i za onaj raznih
klika po Dalmaciji. Proti takovoj stran-

S čim se može naš sabor podičiti
u zadnje vrijeme? Koji mu je rad?

Od godine 1896. skoro su sve ze-\jemo. Drukčije se nije moglo postu-

mlje glasovale nove izborne redove.
I ako nije bilo uvedeno isključivo op-
će pravo glasa, kako to traži današnji
demokratski duh vremena, ipax je u-
činjena neka kombinacija izmegju sta-

 

 

stva. Oku predstavnika raznijeh klika
dakako mora izbjeći sve, što prelazi

lični i stranački interes. Ta oni to i
ci treba da budu svi pravi Hrvati složni. zovu obično narodnim interesima!

Na početku nazvasmo pravašku op-
strukciju opravdanom i kod toga osta-

pati sa strankom na sve nedopušteno
spravnom, kad se radi o protivniku.
Nijesmo jedno i u kojem se razilazimo

Sv. Stolicu, koja lišena svake vlasti,
\nema načina ni srestva da se obrani.
Dao se je isprva na dogovore sa Sv.
| Stolicom, kako bi iznio zakon, e se
\novi crkveni redovi bilo kojegod vr-
ste nebi smjeli uvagjati bez pretečne
dozvole vlade. | sv. Stolica u tom je
smislu pristala na dogovore, ipak je
\stavila jedan uvjet: da se taj novi za-
(kon ne donese na pretres parlamen-

 

sa Prodanom i Drinkovićem, ali mo-

tu, dok ne budu svršeni dogovori ko-

mu su se onda dogovarali?

Treća laž: isti je g. ministar izjavio,
\da je sv. Stolica bila obaviješćena na
126. Svibnja e će ministarstvo prikazati
\na pretres novi zakon, i da je papin-
\ski ministar bio saglasan. Ali papinski
list u br. 226. tjera u laž i jednu i
drugu izjavu g. ministra, i ustanovlju-
je da sv. Stolici prijava nije bila uči-
(njena, i da je papinski ministar, tek
|po španjolskim novinama saznao za

 

rali smo kao pošteni ljudi reći svoju,|ji se za to vode. G. je ministar (Ca-|zakon koji se je u parlamentu prika-

rog zastupstva interesa i općeg prava|što mislimo. Mi većini ništa n€ vje»

nalejas pristao na to, i besprimjernim

| zao.
Četvrta je laž: da je sv. Stolica na-

glasa. Različito se to uradilo u razni- |rujemo, kad ono viču i proklinju op-|bezočanstvom donio je zakon na pre-
jem pokrajinama. Svakako je svuda |strukciju, jer da su tobože šnjom bili | tres parlamentu, dok su tekli još do- uckala katolike e bi se opriječili zako-
bilo znatno rašireno izborno pravo.|ometeni u radu. To je za one, koji|govori sa Rimom; i ne samo da je|nu, a kad su baš ovi htjeli u San Se-
Da nije uvedeno isključivo opće pra-|im mogu vjerovati. Mi ih dobro po-|to bezakonje učinio, nego je potezom |bastianu sakupiti ogromnu prosvjednu
vo glasa za te zemaljske sabore, bit znamo; nek nam oni to ne pričaju. \|pera opozvao gosp. Ojedu, koji je bio |skupštinu, da je sv. Stolica to osuje-
će valjda zato, što se centralna vlada|  Zaključit ćemo. Ako se on sastaje,  prestavnik Španjolske kod Vatikana. |tila i zabrani

dnoj zemlji tako bezobrazno i himbe-
no postupa; nu je opet za uhvati, da
ustrpljivost i dobrota sv. Stolice do-
skočiti će svijem rovarenjima, i da će
zemlja opočinuti, a gjavolske namjere
da se neće izvršiti. Velimo gjavolske
namjere, što očito proizlazi po tome,
što su slobodni mislioci u Bruxellesu
i slobodni zidari u Španjolskoj obasu-
li svakojakim pohvalama g. Canaleja-
sa, i obećali mu moćnu svoju obranu
i zaštitu; a po tome se najbolje mo-
že prosuditi je li ta hajka u ime pra-
ve+slobode, ili jena zator vjere i cr-
kve.

Još jednu opasku: stanoviti naši li-
stovi, koji iznašaju rado, što god je
napadaja i smeća na sv. Stolicu, nig-
da ne opozovu što su bilo i u dobroj

la. »Osservatore Romano« |vjeri pokudno napisali, jer su slijedili

nije tako energično htjela raskrstiti sa|da nepodopštine sankcijoniše, da se
preživjelim zastupstvom interesa, kako|u njemu samo govori govore, rezolu-
je to htjela za parlamenat. Danas ima- cije odglasuju radi neupućenih, onda
ju još stari izborni sistemat za sabor bi bilo bolje, da ga nema. Nama tre-
Česka, kojoj to nijesu dale prije na-|ba sabora, koji će biti vijeran tumač
cijonalne borbe, da uradi, Šleska, Ga-|hrvatskih osjećaja ove zemlje, koji će
licija, Tirol, a dakako i Dalmacija. U radit onako kako je to dobro za ze-
našemu se saboru o tomu samo go-| mlju i narod!

vorilo, rezolucija glasovala, ali to je| Neka pamte samo, da je dosta mu-
bio samo pepeo u oči narodu. Hitni- |tnosti i popustljivosti prema nenarodnim
ja su bila vazda gospodi svoja lju-|elementima, da je ovo zemlja samo
bavna očitovanja prema Srbima i Ta-|hrvatska, da je u njoj narod hrvatski!

     

neznatnim osobama da izvide velika djela:
bijednici, progonjeni, kreposni Njemu su
| mili i po njima dijeli On svoje milosti,
Ponizna iskrena krepost odoljeva svim na-

PODLISTAK.

Harakteri u Manzonijevim

 

 

Liberalni su listovi ustali veselo da|u svom br. 228. odvraća: \velike liberalne novine, a ipak 'ako

pohvale odvažnost španjolskoga mini-|  »Sv. Stolica, čije je postupanje u- ništa ali nepristranost, kojom se toliko
stra, i tad su se u istinu nizale sva- vijek uzvišeno i korektno, nije na ni- bane, zahtijevala bi da to učine, ako
kojake izmišljotine i laži, kako bi se jedan način uplivisala na katolike, koji baš žele narodu izlagati istinu, i ne
u narodu Rim omrazio, i otac papa su ustali braniti svoje sveto pravo, za- | vrijegjati čuvstva našega naroda!
izgledao kako tvrdoglavac, netaktičan, to je izmišljotina da se je sv. Stolica
koji radi sve protivno nego li slavni u toj stvari bilo kako umiješala«. — \Jz Banovine.

Lav XIII. A i naši su stanoviti listovi| Peta laž: da je sv. Stolica odredila Zagreb, 27/1X
| podigli podlu hajku na posvećenu o- visokog crkvenog dostojanstvenika, e Već s iii asi : . k tiri
sobu, a nadasve na njegovoga mini- bi spor poravnao sa španjolskim mi- ma ei ran za ometa pr tei
stra stožernika Merry del Val. Da ta nistarstvom. Isti list na 17, Kolovoza rvatskom običaju najviše se dakako kle-
himbenost bude posve dokazana, izni- ustanovljuje, da je to taka krupna laž, | veće svog političkog protivnika, a taj smo

 

 

 

[kretati i proliv svoje volje. Dapače bi vi og njezinom licu. Čim više mora da trpi,| Rodriga i tako osloboditi zemlju od onog
| reklo, da sve te kušnje, pod kojima bi druga tim više nastoji, da to niko ne opazi; u|razbojnika, tim više je Lucija drhtala, tim
osoba bila sto puta klonula duhom, još|potaji plače, inače moli i radi, da tako u-|silnije plakala. Ne mogući ga dalje vidjeti,
više jačaju njezinu krepost, još više bistre|blaži svoje boli. Niti za one, koji je muče|gdje onako prevrće očima, uvjerena da će

(22) »Vjerenicima“:.
Prof. W. baron Ljubibratić.

Kad je u onu crnu savjest prodro prvi
tračak milosti božje, probudila se u njemu
i nova, prije nepoznata čuvstva, tako da mu
se čini, da on nije više onaj, koji je bio
prije, što se već odaje u navedenim nje-
govim riječima upravljenim onoj starici, koju
bijaše poslao Luciji u susret. To se odra-
žuje u onom krzimanju i oklijevanju, da li

srtajima, i kao soko leti nad ljudskim opa-
činama i strastima.

Svladan je /nnominato, ali je njegova
narav ostala isto tako jaka, ustrajna, ne-
slomljiva. Ali ta će svojstva upotrijebiti na
dobro, kao što ih je prije upotrebljavao na
zlo. To će piscu pak služiti, da jasno po-
kaže, što može čovjek čvrste volje da iz-
vede, ako uzvišena katolička načela gospo-
duju u njegovoj duši, ravnaju njegovu volju.

će odmah ili kasnije poslati Luciju Don Ro-|Ovo obraćenje, da završimo, najljepša je
drigu; to izbija iz onih silnih ze, te spu-|hiwna Hristovoj nauci,

tavaju njegovu volju, koja inače bijaše ne-
pokolebiva, a njega nekako sile ne samo

*

“+.
Lucija je jedno od najidealnijih ženskih

da u svojoj kuli zadrži onu jadnicu, već|lica, te imamo u talijanskoj literaturi. Ova

da je pohodi, da je utješi. Pred tom sla-
prostom djevojkom, koju on ima u
svojoj vlasti, koju jednom riječi može uni-
štiti, smrviti, njegov ponos, njegova suro-
vost, njegovo divljaštvo pada, a na usta
mu dolaze blage, utješljive riječi. Pobjedu
nad tim silnim tlačiteljima onih krajeva ne
izvojšti oboružana ruka pravde, ne izvoje-

š

vaše
postigla

dao ugrabiti, da je baci
silniku. Kolike li filozofije,

š

nam seljanka veoma jasno pokazuje što
može iskrena i čvrsta vjera u dobroj i ple-
menitoj duši; kako i koliko može uzdići i
usavršiti slabu ljudsku narav, samo ako ima
dobra, temelja. Ona je sramežljiva, tiha,
blaga nevina kao dijete, tako da je sama
sjenka zla može duboko smutiti. Ne po-
znaje nego molitvu, poslušnost, odanost

njegovi javni i tajni neprijatelji, to je|volji božjoj, ljubav i opraštanje: prava je
slaba prosta seljakinja, koju je on|pitomica Fra Kristofora. Usprkos svih onih
u ruke drugome|teških udaraca, koji je sa svih strana sti-
kakove li uzvi-|goše, ostade ipak uvijek netaknuta od ku.
poezije u ovom činu! Bog se služi! žnog dodira ambijenta, u kojem se morala

njezin duh. Netom se pojavljuje, sva na-

i more zledeći njezinu najljuču ranu —|počiniti kakovu ludost, obeća mu napokon,

| pravljena i nakićena za svatbu, odmah nam | njezinu ljubav za Renca — nema niti oštra|da će snjime poći u župnika i tako uči-
je simpatična, i ako o njoj još ništa ne pogleda, niti mrke riječi. Čednost, djevičan- | niti, sve što bude želio. Od časa, kad joj
|znademo, rad onih usta te se otvaraju nal|stvo, prostodušnost, dobrota, to su naj-\je Renco donio vijest da se svatba mora

posmjeh, rad one čedne ljepote, rad one
tihe radosti ublažene laganom zabunom,
rad one mirne sjete, koja se kad i kad za-
Iručnicama pokazuje na licu i mne kvareći
ljepotu, pridaje joj neko osobito obilježje.
Ova simpatija postaje sve življa, sve jača,
pretvara se napokon u počitanje, udivljenje
i štovanje. Kuda prohodi, ostavlja za so-
bom vidljive tragove svojih čednih vrlina;
ko joj se približuje, postaje boljim, obraća
se. Gane Nibijevonce; izazivlje nemir i gri-
zodušje u okorjeloj savjesti /nnominata, a
isti Don Rodrigo ne može inače nego da
reče Grizu, davajući mu nalog da mu je
dovede u dvorac, ove značajne riječi: »Ali
gledaj prije svega, da joj se ne učini zla.
eo, Straha.... razumijem... ,.. nije dru-
ge. Ali da joj se ni vlasa ne krene, a na-
vlastito da se na svaki način postupa s njom
obzirno. Jesi li razumio?« Njezina je kre-
post postavljena na najteže kušnje, ali se
ipak ona ne koleba, dapače, kao željezo u

 

vatri, jača se u nevoljama. Ljute joj muke

razdiru srce, ali se od toga ništa ne vidi

sjajnije manifestacije njezine duše, kojoj je
nepoznata i sjena pretvaranja, mladenačkog

 

\da za tugje dobro žrtvuje svoju volju i od-
\luku. To je najprije i najbolje pokazala,
|kad je majka i Renco stadoše nagovarati,
!da sa dva svjedoka iznenada stupe pred
župnika, te izgovore one rlječi, po kojima
\je ženitba valjana, gotova i sveta, kao da
je župnik sam blagoslovio. S početka se je
Lucija tome prijedlogu svoje majke opirala,
jer da ne valja činiti stvar, koja nije u redu.
Svim bi razlozima svoje majke stavljala ona
suprot sad jedan sad drugi dio svoje di-
leme: ili je stvar zla, onda se ne može či-
niti, ili je dobra, onda zašto se o tome ne
može govoriti sa Fra Kristoforom ? Presira-
nje je izmegju te trojice dugo trajalo, i bilo
bi još duže potrajalo, da nije Renco, hoda-
jući gore dole po sobi zavikao glasom i
pogledom, koji nijesu ostavljali sumnje o
smislu njegovih riječi, zavikao, da će on

odgoditi, pak sve do one strahovite noći u
\Innominatovoj kuli drugo ne čini već da

hvastanja, ženske taštine. Uvijek je gotova svoju volju žrtvuje drugima. Dapače u onoj

kobnoj noći zapečaćuje svoj udes najvećom
žrtvom, što je mogla doprinijeti, odrekom
svoje ljubavi.

Teško .je ikada čovjek doživio strašnijih
duševnih muka nego ona jadnica, kad je bila
oteta iz samostana i donešena u onu zlo-
glasnu kulu. Kako je strahovita bila za nju
ona noć smrine patnje! »Lucija stajaš€ ne-
pomična u jednom kutiću, zgurena u klupko,
s koljenima u vis, uprijevši ruke na koljena,
i sakrivši lice u rukama. Niti je spavala,
niti je bdjela, nego se u njoj brzo redale
i tužno izmijenjivale misli, utvare, strašila
svakojaka. Sada, više pri sebi i spominjući
se tačnije grozota vidjenih i pretrpljenih o-
nog dana prilagogjivala se bolno okolnosti-
ma tamne i strašne realnosti, u kojoj se
nalazila; sađa pamet, prenešena u predjel
još tamniji, borila se protiv strašila što su

učiniti svemu kraj. Kako je razjareni Renco | postojala od neizvjesnosti i od groze. Sta-
sve više prijetio, da će on smaknuti Don|jala je duže vremena u takovoj i;rskobi ;