MNE... _ — Br, 294. PRA CREEM U DUBROVNIKU, 8. Oktobra 1910. Cijena je listu sa donašanjem u kaću'ili s poštom na godinu K. 6; na p0 1 četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto God i IU IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 19 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Pretplata i oglasi šalja se Administraciji. Pisma dopisi Uredništon. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retka a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi polugodište. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovnika. i darski kovima drugih i ii i. nam na žalost i onako nije povoljan. Eto|sobom s razloga, o kojih sami ne znadu Što nam iz Beča poručuju. MNO (ANDOA ERO 8 Politička situacija q Hrvatskoj vam nekih predjela Like i samoga Zago-|dati objašnjenja. Zastupnik je Tresić pred koji dan pisao u »Narodnom Listu«, kako je sa zastupnikom Vukovićem bio do mi- nistra financija i ministra-presjednika, da ih pitaju, što misle s nama, što će biti u proračunu za Dalmaciju i za dalmatinske željeznice. Dobili su od- govor, kakvomu smo se i nadati mo- gli. Za željeznicu ličko-dalmatinsku, za željeznicu Bugojno-Aržano — rekoše ministri — nema ništa; Madžari ne dadu! Najviše bi moglo što biti za željeznicu Zadar-Očestovo ili Zadar- Drniš. Opet dakle jedna iluzija manje, opet prevareni u nadama. Pitamo: dajte nam živjeti! Odgovaraju nam: Mi bi- smo, Madžari nam ne dadu! I oni u Beču misle, da ćemo mi vjerovati, da im je još žao, što nam ne mogu po- moći. Polagano bre! Mi vrlo dobro znamo, kako je Au- strija znala i imala srestava prisiliti Madžare u svakojakim pitanjima na popuštanje; ona je gospodarski jača, a to mnogo znači. Zašto ne bi mo- gla i ovdje, kad bi htjela? Težak od- govor opet nije. Oni ne žele potroši- ti nešto, što je odavna pravda tražila, za ovu hrvatsku zemlju, a Madžari im sa svojim opiranjem dobro kao izlika idu u susret. Tako će im biti lakše sa- staviti sada proračun bez deficita; sva- liti će krivnju na Madžare, puštiti nas da vičemo proti njima, samo da njih u Beču puštimo na miru. A,da se iz Budimpešte vodi jedna neviteška, upravo hajdučka gospodar- ska politika, najbolji nam je dokaz Hr- vatska. Financije joj pljačkaju, indu- striji prave neprilike, željeznice joj ta- ko grade i taku tarifalnu politiku vo- de, kako će joj biti nemoguće sa svo- jim gradovima razvijati se a sve u ko- rist Pešte i Senjske Rijeke. Madžari u jednu riječ pljačkaju. Pljačkaju poči- PODLISTAK. Žalosna je činjenica nekih demagoga, koji višekrat po današnjoj žurnalistici govore o stvarima, u koje su sasma slabo upućeni, te tako na površinu izbiju mnoge pogrije- ške, kojim lasno neupućena publika može vjerovati. Riječ ima »Crvena Hrvatska«! U broju 74. toliko se bajna razglagoljala o papinim zadnjim enciklikama; čovjek bi mislio, sve je samo mudro razglabanje, a kad tamo pogrješka za pogrješkom, da se čovjek snebiva. Htjela bi nam ona tu govoriti o kanon- skom pravu, o tim novim papinim encikli- kama; nu treba biti slijep u oba oka, da se reče: Dobro je! I zbilja! Govori, da sv. otac papa Pijo X. emcikli- kom »pascendi« obara se svim silama na modernizam, koji, kako on kaže (sv. otac), = samo. tako bilol. Čast onda modernizmu i naroda, pa svršavaju jezikom i ime- nom. Načelo im je: neka Madžar ži- ve; drugi ne treba! Kako je biti pod ovakovim tutela- ma, eto vidimo. Niti imamo industri- je i trgovine, niti potrebnih škola, niti puteva dovoljno, niti željeznica i t. n., da dalje i ne nabrajamo više. Naše se parobrodarstvo ne pomaže i ne podu- pire, da ne naudi masno subvencijoni- sanom Lloydu ili čak Ungaro-Croati. Nerodica za mnerodicom čini seljaka dužnim, prodava mu se rodni kamen, te bez kuće i kučišta mora lutati u bi- jeli svijet za komadom kruha. Pogle- dajmo samo malo u zemljišničke knji- ge; zamislimo se, koliko naše mlado- sti vehne po kalifornijskim rudnicima ili po kakvim zadimljenim i nezdravim američkim krčmama tanjure pere. Nije ih potjerala obijest, nego borba za ko- mad kruha, koji u rogjenomu domu naći ne mogu. Ovo su sve stvari, koje treba, da duboko kosnu svakog pravog patrijota. Prvo pitanje, koje mu se nameće, jest, je li dosadanja naša politika u Opće bi- la podesna za uspjeh. Otvoreno od- govaramo, da nije. Bila je mlitava i puzava prema gore; vodili su je ljudi, nijesu pučki mislili i osjećali, kojim im je bilo do lične ambicije svoje i svo- jih familija. Ovakovim ljudima bila je svrha sačuvati kojekakve načelničke i zastupničke stolice sebi i svomu rodu, njihov rad i zauzimanje zato nije mo- glo preći mjesne granice. Nama pak treba ljudi otvorena čela, širokih vi- dika, koji bacaju svoje «bistro oko na cijeli narod, potrebe zamjećuju, pa sa svom energijom bez obzira i počinka se bore, sve zapreke ruše, dok ne po- stignu časno ono, što hoće i što je narodu od koristi! i DD PSG nego uzaludna borba proti bora, apsolutno niječe, da čovjek svojim umova- njem može doći do spoznanja Boga, te od- nošaja izmegju čovjeka i Božanstva. Sva religija tog opjevog modernizma bazira se na nekom unutarnjem čustvu (sentimenta- lizmu), što čovjek u sebi prirogjeno nosi; na nekim slijepim težnjama, koje moderni- zam nalazi u tako zvanoj »subcoscientia«, koja ga sili da prizna: da Bog jest, što se ne može nikakvim znanstvenim (metatizi- čnim) dokazima potvrditi, kakvim su se n. pr. služili Aristotel pa nakon njega dugi niz filozofa. Enciklika Papina ne govori ni više ni manje, nego što govori Koncilij Vatikanski o sposobnostima ljudskoga razuma glede odnošaja (relacija) izmegju Boga i čovjeka. Enciklika rado pripoznaje osobitu moć ljud- skog uma u poznavanju ovakovih relacija; dopušta dakle ono, što bi htjela i »Crvena«. Pa zašto — kad je tako — stvar bolje ne ispitati, nego tako lakoumno pisati? Dalje slijedi »Crvena« i veli, da ona neće sad uzeti u pretres tu papinu encikliku, jer da joj to nije zadaća. I sreća po nju, jer tako prištegjuje silan broj neumjesnosti! Ali ipak hoće da izbaci već zastarjelu krilaticu iz lista »Tempsa«, koji govori: To nije drugo (»pascendi«) razvijanju Odkad to? Modemizam, M drago« protivi se pravom razvija- agnosticizam, koji nijesu žnali narođne potrebe, koji Zagreb, 30. Rujna. Od dužega vremena ne progje, može se reći, ni jedan dan, a da se ne bi negda- šnji prisni politički prijatelji srpsko-hrvatske koalicije oglasili jedni protivu drugima. Oni, koji su do nedavna podmetali dina- mit pod vladom baruna Raucha, danas po- kazuju u opće toliku okorjelu dvoličnost i toliko beznačajnosti, da izazivlju gnušanje kod poštenih političara. I najnovija izjava grofa Pejačevića, pro- tivu »braće« mu od koalicije, kao i napose slijedeća izjava bana Dra. Tomašića: ». . . »ja hoću homogenu jedinstvenu guvermen- »talnu većinu jake kičine, koja je ne samo »voljna, nego i kadra najodlučnije zastupa- »ti interese naroda prema dolje i prema »gore, no koja baš za to treba, da imade »jedinstven realni radni program, uz koji »svaki član većine iskreno i s potpunim po- »vjerenjem prianja bez ikakvih primisalja i »separatističkih težnja. To hoće, vele »Na- »rodne Novine«, ban i ništa drugo, pa mu »je zato bilo samo do toga, da koalicija »čini takav program, po kojem bi struktu- »ra koalicije eo ipso bila promijenjena u »strukturu jedinstvene homogene stranke, i »da se iz nje izluče elementi, koji iakovog »programa ne bi marili prihvatiti, ili koji »su već prije svojim separatistično-opozici- »jonim postupcima dokazali, da nikako ne »spadaju u guvermentalnu stranku«; a opet osječka »Narodna Obrana« veli: » . . . Mi »držimo, da je ban bio prisiljen napustiti »osnovu sporazuma s koalicijom, i to kri- »vnjom ove posljednje«, — izazvale su u zemlji vrlo čudnovate dojmove. Kada bi trebalo novih dokaza za očitu već istinu, da je bivše i današnje djelova- nje, koje su po zemlji razvijali i danas još jače razvijaju, politički prijatelji gospode ve- liko-srbijanaca, opasno nikomu drugomu nego samo interesom zemlje, tih dokaza može se danas naći u svakom mjestu, gdje imade i samo nekoličina pristaša ujedinje- ne srpsko-hrvatske koalicije, Podučeni od svojih vajnih prvaka, da sve što postoji u Hrvatskoj nije drugo već plod klerikalno- hrvatske i pravaške »izdaje«, ujedno, da- kle, da se hametom uništi, — zanešeniji slijedbenici one veleizdajničke stranke pre- sagjuju načela političke razvratnosti i vjer- skog indiferentizma, kao i socijalnoga raz- dora u mjesni i društveni maš život, koji cizam u intelektualnom svijetu. Kad se ko opire praktičnom nihilizmu, ne mislimo da bi se iko usudio kazati mu da se taj opire razvitku i napretku ideja; neumjesno nam se čini stoga kazati, da ko se opire agno- sticizmu, da se opire razvijanju ideja i slo- bodi mišljenja. Slobodna mišijenja nije, da se smije misliti kako je koga volja i što je koga volja, već da se ne smije biti za- priječen istinu prigrliti. Divno bi doista bilo, kad bi učenik u školi u ime slobode misli profesuru kazao da je n. pr. Napoleon veliki živio u XV. vijeku, ili da je 4 4. 5 == 20! Mogao bi mu kazati, ali bi zato dobio lijepu peticu, i svi njegovi apeli u ime slobode misli bili bi na vrbi svirala. U ime svoje slobode, to jest slobode: da svaki misli kako ga je volja; da govori što ga. je volja; da piše što njemu ide u prilog; u ime, velju, ovakove slobode, biti će se možda i »Crvena« okitila tolikim ne- istinam u već napomenutom broju 74. kao i u zadnjem, gdje u ime Papimih enciklika piše o nekakvoj presiji odozgor na nekog svećenika i t. d. Pregjimo, govori »Crvena«, na najnoviju rja, gdje su se podjarivanjem i;rovarenjem pristaša spomenute protuhrvatske stranke, strasti tako uspirile, da je malo da ne sva- ki društveni život, svako uljugjeno općenje megju sinovima istih predjela i mjesta u- pravo onemogućeno. Daleko je od nas, da pokudimo ove za- veđene ljude, koji slijede zastavu koalici- jonaške stranke, Mogu to biti, pače najve- ćim dijelom i jesu, dobri, pošteni ljudi, koji su se prihvatili načela gospode: Dra. Šurmina, Banjanina, Dra. Lorkovića, Dra. Lukinića, Pribičevića i družine im, kao što se prihvaća nova moda, koji su kao ogra- ničeni ljudi podložni frazi. U ime kakvih širokih vidika, viših narodnih interesa i sli- čnih smicalica za pristaše uživaju u slasti i vlasti i stoje na usluzi veliko-srpske pro- pagande . . . Je li način, kojim pristaše srpsko-hrvatske koalicije rade za svoje bogumrske ciljeve, shodan i umjestan; je li koristan i patrijo- tičan u opće, naši dobri i pošteni ljudi ne- ka prosude i po rezultatima djelovanja u svojem društvenom životu. Nevjerojatno se čini, a ipak je živa istina, da pristaše one stranke rade na štetu, na zator onih naro- dnih interesa, za koje se živo zauzimaju, svojski rađe proti njima najviše onda, kad se za nje najživlje zauzimlju. To je, rekli bi smo, samo grdno proklestvo onoga na- čina kojim se srpsko-hrvatska koalicija i u svojem radu i borbi danas majviše i služi ! Trijezni rodoljubi u zemlji, koji bi sve sile svoje posvetili radu, naime, za potički, ozbiljni (a ne na riječima) kulturno-ekonom- ski napredak hrvatskog naroda, moraju po- lovicu tvora i snage svoje da žrtvuju pu- stomu odklanjanju pogibli, koje nasta- ju s nepromišljena, veleizdajničkoga po- stupanja naših srpsko-hrvatskih štipendista. U političkom životu daje se djelovanje koa- cijonaške stranke i do negdje podnositi, jer nepromišljena agitacija nalazi tu i svoga ustuka, pa čak i patrijotičan prkos. Druga je ipak, kada se agitacija s političkih mo- tiva ili bar pod njihovom ktiikom, prenaša u društvu, te općinski i novinarski život. Ovdje ju slabo što može suzbijati; poput divlje bujice poplavljuje ona sve i čupa sve klice dobra i napretka; zahvaća sve krugo- ve; naše gradove i općine pretvara u pra- va ratišta, gdje se ljudi, koji su upućeni na jedan te isti cilj, hrvaju i kolju megju žemo, ne u ime slobode mišljenja kako to shvaća »Crvena«, već u ime istine koja iz- vire iz Papinskih enciklika. Prvo nije istina, da je dokinut kanonski proces protiv župnika. Proces ostaje za kri- mine kao što je i do sada bio, te biskupi ne mogu maknuti župnika za koji krimen bez toga procesa. Nu župnik može postati nesposoban za župu u više slučajeva — i bez ikakve svoje krivine, kao n. pr. kad oslijepi, poludi i t. d, U takovim slučaje- vima i ovima sličnim sv. otac Papa polazi sa principa »Salus populi suprema lex esto«. Kada se dakle ne bi u sličnim slučajevima župnik zahvalio, sv. otac dozvoljava bisku- pima da ga se digne bez procesa, to jst modo administrativo. | do sada imali su bar nekoji biskupi ovu vlast privatno, samo im nijesu bili označeni slučajevi u kojima bi mogli makacti župnika administrativno. Sada je sv. otac označio te slučajeve, a i- ma ih devet na broju, i tim biskupima, bar onim koji su tu vlast imali, ta vlast sada biva čena. Oni su slijedeći: 1, Umna bolest, koja je po mijenju is- kusnih ljudi neizlječiva; a radi koje, i premda bi ozdravio, kod naroda biva manje cije- njen i uvažen i stoga zadržati ga na svo- i: dužnostima. 3. Kad je on gluh, slijep ili ima koju drugu bilo duševnu ili tjelesnu ga svakako čini nesposobnim u vršenju svo- manu, što | Ovo su grozne rane, koje ljuto bole. Ta se bolest širi po čitavom narodnom tijelu, te ako joj se za dobe ne potraži rad i uspješna lijeka, moglo i piri po kasno. Poštovani upravnici Hrvatske, što se evo kupe oko osobe bana Tomašića, možda bi ipak dobro, patrijotično učitili, da nakon toliko godina njihovog političkog djelovanja u mjesto očijukanja s koalicijom razmisle i rasude, koliko su opasna ultra- veliko-srbijanska načela i propaganda prva- ka srpsko-hrvatske koalicije, za nezrele i kratkovidne političke ljude, zla i ubitačna učinile u Hrvatskoj. Ako i malo patrijotski ćute, morali bi kako i drugi patrijoti, svat- ko svojim putem i srestvima, najodriješitije suzbijati onakovu političku agitaciju, koja, što dalje dopire, to više rastvara pozitivne i realne odnošaje u Hrvatskoj. Domaća politika. izbori u Hrvatskoj. Ovih se dana imaju raspisati izbori, kako to novine javljaju. Kako nam je još u pro- šlom broju dopisnik javio, već se ražmae- hala tamo žestoka izborna agitacija. Ima.ko- tara, što imaju po 4—5 kandidata. Dakako sve stranke se po starom običaju složile proti nama, pravašima. I Mile Starčević na žalost se nahodi s protivnicima našim. Mi se ipak nadamo najboljemu. Agrarno pitanje u Bosni. Dok se vlada i sabor muči, kako de ri- ješe ovo teško pitanje, dotle se na sjeveru Bosne kmeti pobuniše, te hoće, da to pi- tanje sami riješe, te odlučiše više ne davati ni agi trećinu, ni državi desetinu. Ali su se energične mjere zauzele, pa će se kmeti u- miriti. Svakako — kako i same prilike kažu — stvar je zrela za riješenje. Nego nastaje pi- tanje: Obligatorno ili fakultativno otkupljenje bosanskog kmeta? Za obligatorno su otku- pljenje rišćani; vlada i ostali su za fakulta- tivno. I nama se čini bolje, pravednije, go- spodarski uputnije ovo potonje. Neka aga i kmet dogovorno stvar urede; neka aga preda, a kmet se otkupi, ako hoće. Vlada dakako morala bi biti kmetu pri otkupljenju pri ruci. Obligatorno pak riješenje agramog jih dužnosti; bilo to pak za vazda ili ze neko vrijeme, samo ako se ovoj manjkavo- sti ne priskoči po kojem zamjeniku ili vi- karu. 4. Mržnja naroda pa bila ona nepravedna i ne baš opća, samo da je takva e da nje- gov rad čini nekorisnim ; a razborito se pak predvigja, da za kratko vrijeme ne će pre- stati. 5. Kad župnik izgubi svoj ugled kod po- štenih i ozbiljnih ljudi; bilo to ili nepristojna i sumljiva načina života; bilo zbog kakve njegove krivnje ili takogjer zbog ž njihovim odlaskom ne bi