"e 296. U DUBROVNIKU, 22. Oktobra 1910. God. VI. PRAV CRVENA KRVATSK Cijena -je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Na ždrijelo! U Banovini urečeni su izbori na 28. o. mj., a uži izbori na 29. Svi pravi rodoljubi u velikoj su za- buni i zebnji, kakovi će biti izbori, i da li će pravedna stvar hrvatska ba- rem sakupiti toliko pribranika, e se ne reče, da ide sve u sunovrat, i da dvi- je struje, biva ona koja hoće da se nagodi sa Madžarima pošto zašto, pak i upropastila i bacila u nazadak svoju domovinu; i ona koja s nekakove lju- bice hoće da jadnu Hrvatsku raspolo- vi u dva plemena, u dva naroda u dvojako ime, ne pobijede na izbornom mezevu. I zabuna i zebnja posve su oprav- dane, jer kad se uzme u obzir vladi- na sila, beznačajnost puzavaca, intrige i korupcija, obećanja i mita i napo- kon ona drastična srestva, koja su se najbolje pokazala pri izborima u Bro- du, ima se zašto biti u velikoj brizi. Istina je, da je prošireno pravo glasa; ali je to kaplja vode u velikom po- žaru. A to toliko više, jer će sve u- stati da utuče naše hrabre vitezove, i otvrdnuti madžaroni, listom svi »srbi«, i novopečeni madžaroni i milinovci, i oni pravaši koji su svojim radom po- svjedočili da naglašuju program Star- čevićev za samu porugu. A sporovi sa Madžarskom tako su se prepleli, e je do toga : došlo da se Hrvatska izbavi i odahne, ili da postane pusta pokra- jina velike Madžarske. Koliko god se ipak prikazao očajan položaj, mi smo osvjedočeni da će sve to nadvladati složna akcija naših zastupnika i ona uglednih rodoljuba do nazad dva mje- seca dana oko »Hrvatstva« a danas braća i suborci našijeh lavova preko Velebita. Na to nas navodi mudro po- našanje naše stranke, priznato znanje, godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. -- POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se vještina i okretnost pribranih izmegju njih, a nadasve hrvatsko osvjedočenje, koje ima bit otvorilo oči i najkratko- vidnijemu, koji je pratio nemile dogo- gjaje ovih zadnjih godina, a nadasve nesposobnost, neradinost i slaboću toli razglašene koalicije. Ko se priznaje Hrvatom ne smije da glasuje za ta- kove! Raspis izbora nije iznenadio našu stranku tamo. Ova je na 15. o. m. proglasom pozvala narod da glasuje za njezine predloženike. U proglasu nabraja pogreške koalicije, nasrtaje ma- džara po Khuenu-banu teške uspome- ne i po njegovom eksponentu Dru. Tomašiću, dokaživa kako je Hrvatska ponižena pri aneksiji Herceg-Bosne ; razjašnjuje s čega se počupaše koalici- ja i Tomašić, pobija izmišljotine, na- pućuje narod za koga da glasuju, pak značajno završuje : Hrvati! ne zaboravite, da svojim glasovima odlučujete o sudbini cijelo- ga naroda. Stotina tisuća hrvatskih gla- sova neka se sjedini u gromki zahtjev: Hrvatska Hrvatima! Dolje sa prevlašću tugjinaca ! To su iskrene, kako sami vele, to su spasonosne riječi, velimo mi. Ta, očito je, da je državo pravni program i svestrano pregnuće naše stranke na gospodarsko, socijalno i kulturno na- predovanje naroda, najbolji jamac hr- vatskom narodu prave potpune pobje- de, pravoga osviješćenja, spasonosno- ga rada posvećenog jedinstvu i neza- visnosti naše domovine. Na narodu je da im pomože. Proglas javlja kandida- te naše stranke, i to ih 48 na broju, a još će iznijeti 7, tako da će kandi- dirati u 55 kotara. "Zaludu smo megju predloženicima i kandidatima tražili priznate i neizmje- rno ljubljene i čašćene neke kandidate, kako n. p. Dra. Bošnjaka i Ogrizovi- ća; ako takovi otačbenici, kojima bi se častio i najnapredniji narod, ne smi- ju u sabor, zahvaliti je onom vladi- nom nasilju, koje je htjelo hotimice ih isključiti, i kratkovidnosti i prkosu koalicije, koja je na to pristala. F Srce nam gala, da kolikogod pro- rešetani bili radovi naših značajnika, oni će ipak doći u sabor u dovoljnom broju da osujete sve natezanje očitih i skrovitih dušmana Hrvatske. A to bi, kako stvari stoje, već bila ogromna pobjeda. Delegacije. One zasjedaju, a na njima se hrvat- ski glas ne čuje. A on bi nam služio, trebovao baš sada, kad Aehrenthal iz- nosi crvenu knjigu, biva one diplo- matske akte, koji su od 3. oktobra 1908 do 26. maja 1909 izmijenjeni izmegju raznih evropskih kabineta za aneksije naših milih sestara Bosne i Hercegovine počinjući s verbalnom no- tom markgrofa Pallavicini u Carigra- du a završavajuć sa zahvalom vanj- skom uredu Njemačke za korak gro- fa Purtalć&s u Petrogradu. To su stvari više manje poznate, a ovaj gla- soviti korak njemačkog poslanika u Petrogradu učinio je kraj onoj ratnoj trzavici s potpunom pobjedom austrij- ske i njemačke diplomacije. Danas je naša Monarhija jača i u megjunaro- dnoj politici poštovanija, nego li je bila pred 2-3 godine. Hoćeš — nećeš i najljući će protivnik Aehrenthalov pri- poznati, da je on iznio pobjedu svo- jim nepopuštanjem i energijom. I sad se u delegacijama govori o hrvatskoj Herceg-Bosni, govori o na- ma, a bez nas. Banovinu zastupaju u ugarsko-hrvatskoj delegaciji članovi srp- sko-hrvatske koalicije, koje je Toma- šić Khuenu predložio, dakle ne pravi Hrvati, nego Madžaroni. Hrvatsku pak Dalmaciju zastupa Srbin Baljak. «Naše poslanike u bečkom parlamentu pravimo odgovornim, što se hrvatska riječ u delegacijama neće čuti. Hrvat bi tu pred forumom cijele Evrope morao pozdraviti znameniti čin našeg sijedog kralja od 5 oktobra 1908, što je protegao svoja suverenitetska prava nad Herceg-Bosnom. Istodobno bi morao najodlučnije osuditi sadanji dualistički sistem, koji priječi slobodu i jedinstvo hrvatskog naroda, koji pri- ječi, da se sada sve hrvatske zemlje, kojć se nahode pod svijetlom krunom Habsburgovića, slože u jednu hrvatsku državu. Spomenuo bi staru našu sla- vu i naše borbe; spomenuo bi, koliko je Hrvat krvi prolio za svoga kralja i otadžbinu; spomenuo bi, kako je i za svoju Herceg-Bosnu sada spravan bio dati i zadnju kap junačke krvi svoje. Evropa bi tada znala, da opstoji na jugu habsburške monarhije hrvatski na- rod sa svojim svetim idejama, dosto- jan, da bude jedan skromni faktor u evropskoj politici. Na žalost dualističko-nagodbenjački ovaj sistem nas duši i do riječi nam ne da. On je nesreća za nas, a bistro oko jednog !Antuna Starčevića je to najbolje uvidjelo i pravaštvu amanet ostavilo velihu i tešku borbu proti o- vom sistemu. Ko se nahodi u ovoj monarhiji za- dovoljan? Najbolje bi se morao sva- kako nahoditi Madžar, koji se od ipu- ste obijesti više trpjeti ne može. Par- lamentarna nam povjest priča cijeli jedan niz državopravnih stečevina ma- džarskih, koje su svojom radikalnom politikom, svojom energijom izvojštili. Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — -2| zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para o a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. neirankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku zi Dok se u ovoj poli monarhije već opaža upliv i osjeća moć ostalih na- roda, u Madžarskoj ne smije pisnuti niko do Madžara. Tako je i u ugarskoj delegaciji. O- ne su uopće čedo Deakovo, do kojih je došlo nakon one njegove borbe s krunom pod Schmerlingom iza febru- arskog patenta. Belcredi je morao 1865. sa [septembarskim patentom sistovati ustav, da se 1867. stvori nagodba austro-ugarska i delegacije. Madžari su njima i Nijemci kumovali, sebi na šte- tu bogme nijesu. Mi se od njih ne- mamo čemu nadati. Jedino — ponav- ljamo — moramo žaliti, što se nije čula prava i iskrena hrvatska riječ, što se nije otkresalo što koga ide, a ne da Kramarži u ime svih Slavena govore! a Hoće ,braća“ Srbi! Pred koji se je dan u dalmatinskom sa- boru odigrao prizor, koji hrvatski novinar niti može niti smije samo prosto kroničarski zabilježiti. Pero imu samo leti, da da oduška svojim čuvstvima, da da izražaja svojim mi- slima. Radilo se o Drinkovićevoj jezičnoj osnovi. Njena praktična svrha bila bi svakako ve- liki korak naprijed prema jezičnoj naredbi, koja stupa u krjepost 1912. S pravom je patrijotski dio hrvatskog naroda ustao proti toj naredbi, što je uz kumovanje hrvatskih zastupnika talijanski jezik, do sad od tu- gjinske vlade podržavan, unaprijed ako u ograničenoj mjeri, od samog zastupnika pri- poznat. Po Drinkovićevoj osnovi imala bi se uzimati u obzir samo mjesta sa 10% talijanskog življa. A koliko je tih ? Osim Zadra u neprilici smo, koje bismo mjesto kao takovo uvrstili. Ali to ostavimo na stra- nu, pa uzmimo samu osnovu na rešeto. Postotak je tako sitan uzet u obzir, da ga jedva može opravdati krivo shvaćeni libe- ralizam. Gdje se to neznatne manjine od 10% uzimlju u obzir? Pa i to sve Bogom prosto, kad bi u ovoj zemlji bilo čistog ta- lijanskog elementa. Ali to su domaći o«ro- PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (24) »Vjerenicima““, Prot. W. baron Ljubibratić. Lucija, glasom koji je drhtao od srama, od tuge i od srdžbe, u toliko je to bilo nemoguće u. njezinoj krotkoj duši, uvjera- vala je gospogju Prasedu, da onaj jadnik u svojem mjestu nije nikada dao povoda da se o ujemu zlo govori. I rad nesretnih onih dogagjaja u Milanu, o kojima nije bila dobro obaviještena, branila ga uprav stoga, što je već od djetinstva poznavala njega i njegovo ponašanje. Branila ga, ili ga je htjela braniti, iz čisto kršćanske lju- bavi, iz ljubavi k istini, i kao iskrnjega. Ali iz tih obrana gospogja bi Prasede vadila novih dokaza da uvjeri Luciju, kako joj srce još jednako za nj kuca. Nedostojna slika, kojom bi Prasede naslikala onoga jadnika, probudila bi u djevojčinoj pameti življu i jasniju onu sliku, koja se tu bijaše napravila drugim općenjem; uspomene si- lom pritisnute u najtamniji kutić srca, hr- pimice se podizale; protivnost i prezir do- oz toliko starih razloga za štova- vorila s najboljom namjerom, ne bi se ga- nula na Lucijin plač, već bi napred gonila svoju; kao što jecanje i vapaji mogu do- duše zadržati oružje kakovog dušmanina, ali ne gvožgje jednoga romana. Iz kuće gospogje Prasede pregje Lucija u lazaret, gdje, izbjegavši smrti, imaše da podnese veoma žestoku navalu na svoje srce, koje se nekako bilo umirilo. Iznenada dogje u to mjesto nevolje i boli Renco, koji nije htio ništa čuti o zavjetu, o odri- canju. Taj je čas bio za Luciju tako stra- šan, da je u svojoj žalosti zavapila: »O Djevice presveta, ti me pomozi! Ti znaš, da poslije one noći, nikad mi nije bilo te- ško kao sada. Pomogla si me onda, po- mozi me i sada«, Posredovanjem svojim rasprša otac Kristofor svaku sumnju s va- ljanosti zavjeta, te odriješivši Luciju od njezine obaveze, dade vjerenicima poslje- dnje upute, kako će njihov brak biti svet i sretan. Tako, izmegju okuženih, blago- slovi onaj brak, obavljenju kojega bijaše posvetio svu svoju ljubav, svu revnost i žar Hristova poslužnika; blagoslovi ga u laza- retu, gdje u najgroznijim mukama umiraše onaj, koji bijaše ma svaki način pokušao da to osujeti, koji bijaše podlo istjerao iz svoje kuće dobroga kapucina, koji bijaše tigao, da bude odalečen iz Peskarenika. Lucijine muke, boli i patnje bijahu obilato nagragjene, Brak se obavi u onoj crkvi, »gdje je skroviti uzdisaj srca imao biti sve- čano blagoslovljen, a ljubav zapovjegjena i nazvana svetom«; bude obavljen od o- noga župnika, koji je do posljednjega časa tražio isprika da ne izvrši svetu onu svoju dužnost; objed bude držan u onom istom dvoru, gdje Lucija imaše biti dovedena, da pretrpi gadno oskvrnuće svojeg djevičanstva. Do ovog providencijalnog završetka svojeg. romana dogje pjesnik tijekom dugog i za- pletenog niza dogagjaja, bez ikakove ne- vjerojatnosti ili natezanja. Gotovo bi se re- klo, kad bi bila ruka božja vodila doga- gjaje, ne bi bili mogli imati pravedniji i logičniji tijek. I kao majka i kao supruga širi Lucija oko sebe blage zrake svojih kršćanskih vrlina, koje je pjesnik zapečatio onim prostim, ali idealnim riječima izrečenim jednom prigo- dom, kad je Renco govorio o nauci, te se može vuči iz njegovih doživljaja. Jednoga naime dana reče Rencu: »A ja, što sam ja mogla naučiti? Nijesam ja bila pošla tra- žiti nesreće, one su došle tražiti mene. Kad ti ne bi valjda htio reći, nadoda slatkim posmjehom, da sam u tome pogrešila, što sam tebe zavolila i stobom se zaručila«. Na taj način sa slatkom izjavom angjeoske ljubavi, u kojoj se odražuje moralni harak- ter, završuje Lucija tijek svojega djelovanja i povlači se sa pozorišta ove zlatne knjige, u kojoj zauzimlje jedno od prvih, da ne rečemo prvo mjesto. Ova lijepa nevina pojava mlade seljaki- nje, u kojoj je pjesnik htio stopili u naj- većoj mjeri prirogjenu dobrotu i plemeni- tost srca s najizrazitijim kršćanskim vrlina- ma, posjedovaše i sposobnost rasugjivanja i savjetovanja. Ob ovim je sposobnostima dala dokaz, kada je usprkos slaboj ljetini napunila orasima bisake fra Galdina, kapu- vinskog laika. Ukorena stoga od majke, odgovori Lucija: »Oprostite mi, majko, ali da smo dali milostinju kao drugi, fra Gal- dino bi morao još Bog zna koliko ići na- okolo, prije nego napuni bisake; pak uz sve ono što bi on drugima, a drugi njemu bili izbrbljali, Bog zna bi li mu bilo ostalo u pameti...« Njoj je naprotiv puno ležalo na srcu, da fra Galdino ne zaboravi nje- zinu poruku fra Kristoforu, da odmah k nji- ma dogje. To je isto pakazala i kada se je majci i vjereniku oprla, da iznenada za- skoče župnika Don Abondija, a još više, kada je kardinalu dopunila majčinu pripo- vijest o uzrocima, s kojih nije župnik htio da obavi brak, te ispripovjedila, što su oni bili pokušali u njegovoj kući, premda je majka kriomice opominjala izbuljenim očima da o tome ne govori ništa kardinalu. Uz sve njezine vrline ipak je i ona podvržena ženskoj slabosti, biva i ona osjeća silu ljubavi. Ljubav za Rencom vlada u njezinom srcu, gospodari nad svim njezinim čuvstvima. Ona znade svladati sve svoje osjećaje, ali, poslije zavjeta, ne može da iz srca iščupa ljubav, silnu i čistu, za Renca. Kad se Lu- cija iza one kobne noći našla u krojačevom stanu, te se nekako umirila, odmah se stade, od neke navike i nagona k čistoći i stidu, napraviti, Pri tome joj se prsti zapletu u krunicu, što one noći bijaše stavila oko vrata. Tada joj nasta u pameti nenadna uz- buna. Uspomena o zavjetu, prikrita i ugu- šena množinom drugih osjećaja, iznenada ustane i se čista i bistra, Tada sva sila njezine duše, jedva oživljena, opet pod- legne. I da nije bila dugim patnjam pripra- vljena na strpljivost i pouzdanje, tuga, koju | se « |Vljim rumenilom. oćuti onaj čas, bila bi se pretvorila u oča janje. Pošto joj se misli malko umiriše, prve njezine riječi bijahu: O jadna ja, što sam učinila? Ljuta bijaše borba njezinog srca izmegju odluke zavjeta i ljubavi. Da se nije udala za Renca, da se je posvetila Bogu, bila bi i u samostanu sve do svoje smrti jednako ljubila onoga jadnika. Isto tako jako bijaše u njezinom srcu i čuvstvo stida, ali stida, koji se ne ragja iz nesretnoga poznavanja zla, već stida, koji ne poznaje samoga sebe, nego je nalik strahu djeteta, koje drhće u mraku, a ne zna za- što. Treba samo da se pred njom spomene pitanje o njezinoj ljubavi i braku sa Ren- com, i već obara glavu, zacrvenivši se do- vrh kosa. Kada je s majkom i s Rencom pobjegla iz župnikove kuće, hodajući put Peskarenika gdje ih je Fra Kristoforo ne- ustrpljivo čekao, Lucija se bijaše stisla majci uz ruku, te se nježno i okretno ugibala pomoći, što joj je Renco nudio na trudni- jim mjestima onog putovanja van prave staze. I u onakoj se zabuni sramila, što je već toliko bila ne samo snjime i tako fami- ljarno, kad se nadala do koji čas postati mu ženom. Pozvana od Gertrude, da kaže, kako su stajale stvari sa Don Rodrigom i sa Rencom, sva se zacrveni i misli da be- stidno govori, ako priznade, da ga je lju- bila i uzimala od svoje volje. Kada je Fra Kristoforo u lazaretu upita, da li ima kakav drugi uzrok, te je zadržava da ispuni obe- ćanje učinjeno o odvrati: »Što se toga tiče... za mene.... koji razlog?... Ne bih baš mogla reći... .« Ove riječi izgovori s velikim otezanjem, koje je značilo sasvim drugo nego neodlučnost u misli; njezino lice još blijedo od bolesti zasja najži- (Slijedi). “ao