Br. 207. PRAMA GREENA KAMATSN U DUBROVNIKU, 29. Oktobra 1910. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno; za dnozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. God. VI. — Ko Svrha saborskog zasjedanja. 28/X. Vrata su se stare crkve sv, Antuna u Zadru zatvorila. Zastupnici su se svojim kućama povratili, neki možda zadovoljni sa svojim radom i uvjereni, da će on ovoj zemlji dobro donijeti, ali većina ih sigurno slabom vjerom, e će išta koristiti zemlji i narodu. Isku- stvo je tu; tu su mnoga razočaranja. Resolucija se i ove godine kao o- bično odglasalo, na koje vlada redo- vito se ne obazire; stavilo se i dosta interpelacija, kojim se rijetko udovo- ljuje. Ta odakle para? Deficit je u dr- žavnom budgetu, u delegacijam se traži novca, za vojsku, radi aneksje, a fi- nancije su u svim pokrajinama zle, pa " dabogme i u Dalmaciji; u jednu riječ, opća kriza. Mora se u nas povisiti po- krajinski prirez na 67%; moramo pla- ćati više, premda ekonomski nazadu- jemo, premda dobrotom bečke i ma- džarske gospode ova hrvatska zemlja ne dobija nijedno novo vrelo dobro- stanja. Jest, namjestnik je govorio o želje- znicama. Rekao nam je ono, što nam odavna govore. Izjavio je u ime mini- stra željeznica, da su u tijeku radnje za pruge Zadar-Drniš, Benkovac, Ka- štel-Sućurac i Dugopolje-Madunić. Njih ćemo možda dobiti, vjerujemo. Dobit ćemo s vremenom može biti i još koju kusastu željeznicu. Tu ne mogu šteto- vati ni Trstu, ni — što je u ovoj mo- narhiji glavnije — Senjskoj Rijeci, ali i Dalmaciji, cijeloj zemlji ne mogu vele koristiti. Nama treba onih, što nas sa svijetom vežu i s našim zalegjem spa- jaju, da u nas obrt i trgovina procvate, a luke ožive, treba nam željezničke Sveze preko Like i Spljeta sa Saraje- vom. Za ostvarenje ovih ministar »e- nergično radi«, i bojimo se, hoće li samo igda biti išta više osim takovog energičnog rada. Mi smo uvjereni, da PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (25) »Wjerenicima“:. Prof. W. baron Ljubibratić. Ne manje je njezina ljubav prama majci, ali je to ne priječi da vidi njezine malene mane, a u prvom redu njezinu brbljavost, i stoga se čuva da joj povjeri svoju tajnu, jer se bojala pogibelji da od usta do usta pogje dogogiaj, koji je htjela da ostane bri- žljivo zakopan. Nezadovoljna s načinom, kako majka pripovijeda njezin dogagjaj kar- dinalu, ljubezno je ukori i reče: »I mi smo se zlo ponijeli; vidi se, da nije bila volja božja da stvar uspije«. Odlučna je u svo- jem čuvstvu pravednosti, kad je spojena s lju- bavi, istinom i vjerom, Na poticaj majke i da se skloni i iznenada da se snjime i sa svjedocima prikaže župniku, opaža: »Da se ta stvar izvede kako vi ve- su to samo riječi i ništa više. Ta što se sve nije nama obećalo, a ne izvršilo?! Prihvatila se i ove godine kao svake rezolucija za potpuno priznanje ispita i rigoroza zagrebačkih. Traži se nešto, što nas po pravu ide, što je temeljnim državnim zakonima garantovano, ($. 19. tem. drž. zak. od 27. decembra 1867.). Zaludu. [ ako ostane kod samih rezo- lucija, nećemo mi, Hrvati, postići ni- gda svoje kulturno jedinstvo. Trebat će se latiti drugih srestava; primjer nam budi Talijani. Neće nam tako lako go- spoda u Beču puštiti našu djecu bez poteškoća u našu prijestolnicu, bijeli Zagreb na nauke. On im je trn u oku. Zato nas ne može iznenaditi glas Baernreitherov u delegaciji, neka Sara- jevo postane središtem kulturnim ju- žnih Slovjena; to je bio i Kallayev program. Ali na jugu monarhije živu, gospodine, Hrvati, koji neće, da se zovu južnim Slovjenima, a oni teže, oni hoće ne samo kulturno, nego i političko jedinstvo i slobodu a upiru svoje oči u Zagreb. Željeznice i priznanje ispita poleže- nih na hrvatskom univerzitetu su vrlo aktualna pitanje, pa zato smo se kod njih malo više zadržali. A da o čemu ćemo drugomu govoriti? Još od prije smo se u ovom listu osvrnuli na Ri- bičićevu odreku, tako isto na Radi- ćevu, na Drinkovićevu zakonsku jezi- čnu osnovu. Mogli bismo još spome- nuti stranački sastanak dalmatinskih klika, biva one stranke, koja zastupa interese obiteljskih fideikomisa za na- čelničke i zastupničke časti, da prote- stuju proti biskupima, jer da su oni krivi Ribičićevoj odreci. Bit će se možda i dogovorili što i za buduće općinske izbore, dakako po običaju starom tajno, jer u nas općine odlučuju mnogo man- datima. Ipak treba nešto sa zadovoljstvom konstatovati. Neki zastupnici, u prvom redu pravaški, iznijeli su mnoge naro- rekli, da je ljubav za Rencom predvlagjivala u njezinoj duši sva ostala čuvstva. Iz svega što smo do sada rekli, jasno izbija, da je Lucija biće gotovo savršeno. Ona je, po nazoru pjesnikovom, ideal žene, u kojoj prirogjene vrline dobivaju od vjere uarakter savršenstva. Ima i ona svoje sla- bosti, ali te služe da više otskaču njezine vrline, tako da u ovom licu imamo potpunu harmoniju izmegju realnosti i idealnosti, *. Ovdje nam je odmah govoriti o Rencu. Po Manzonijevim je riječima Renco mladić miran i neprijatelj prepiraka, otvoren i pro- tivan svakoj zasjedi. Seoski krčmar veli o njemu, da je dobar pristojan mladić, svilar, vješt svojem zanatu. Anjeza ga i Lucija sli- kaju kardinalu kao dobra i odveć mirna mladića. A župnik, kojemu strah od Don Rodriga više me veže jezik, veli o njemu, da će p&činiti kakovu djetinjariju ili nepro- mišljenost, ali da nije kadar učiniti zla. Ovako se sve osobe slažu u svojem sudu o Rencu. .On je valjani radnik, pametan, štedljiv, iskren, darežljiv, protivan svakom himbenom pretvaranju, uopće mirne naravi, ali zna planuti, kad treba braniti čast. U cjelokupnosti svojoj nije Renco tako savr- šen kao njegova vjerenica, ali on nadomje- štuje ono što njoj manjka i po tomu oba |sačinjavaju savršen par. U teškim i pogi- beljnim zgodami života bilo je za Renca |dobro, što je imao okretnosti i smjelosti, opreza i oštroumlja, srčanosti i odlučnosti. Ako ga se mnogo puta s njegova ponaša- nja ne može pohvaliti, ipak ga se uvijek IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ S STOJI. 18 P PARA i Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. dne potrebe, kao što su škole, poštar- ski uredi, naše pomorstvo i t. d. Da- kako, teško će to moći pomoći. Para nam — rekosmo — fali. Ali to je u- tješljivo, da ti ljudi gledaju oko sebe, da vide pučke potrebe, da znadu, što im fali u selu, općini, kotaru, zemlji. To je dobro i korak naprijed! Neka se samo u našem saboru takovi umnože, neka u njemu hrvatstvo još nagje vjerna tumača naših misli i osjećaja, naših te- žnja i ideala, pa tad sa ne bojmo. Bolja budućnost hrvatskog naroda ne će biti daleko! Poslanica dra. Franka svojim izbornicima. Dobri andio naroda hrvatskoga opet je progovorio. Progovorio je, kako samo on umije, sa srcem i pameti, u- mno i uljudno. Ne plaše ga ni pood- makle godine, ni još malo slabo zdra- vlje, koje Bogu hvala kreće na bolje, da stupi u izborni megdan. On to ra- di, jer je zajedno sa svojim izbornici- ma prisegao »na žrtveniku otadžbine neslomljivu vjernost idejalima hrvat- skoga naroda...« Tako govori i radi patrijota naš du- ševni vogja. Osvrće se i na laži i kle- vete dušmana stranke prava, pogotovo na onu, da smo mi promjenili pro- gram s ofertom grofu Khuenu pa kaže: »Ja nijesam za trideset godina i više — dakle najljepše vrijeme svoga života — po- svećivao svetoj stvari hrvatskoga naroda; ja nijesam za to svoje duševne i materijalne sile stavljao kroz to vrijeme u službu ota- čbine; ja nijesam za to uživao za svoje dje- lovanje najljepše osjećaje ljubavi i vijernosti hrvatskoga naroda — a da sada nakon sve- ga toga u svojim starim danima postanem izdajicom naše stvari, naših načela, naše u- zajamne vijernosti i izdajicom —- samoga sebe! Tako ne želim i ne ću da dokončam svoj politički rad I« Pri tom se dr. Josip Frank ne su- stavlja. On nam govori dalje o zadnjim može opravdati. I kod Renca, isto kao što i kod Lucije, iskrena religijoznost ublažuje uzrujanost srca, a u nevoljama i nesreći podaje mu snage da ne klone. Kada se je iz župnikovog stana kući vraćao, pošto bi- jaše doznao pravi uzrok, s kojega Don A- bondije nije htjeo da ga vjenča s Lucijom, sto puta bijaše promislio, kako bi najbolje smaknuo krvnika svoje sreće. Ali megju mrke utvare njegove mašte tiskale se i do- bre misli, Spomene se baš tada posljednjih opomena svojih roditelja, spomene se Boga i Djevice, pomisli kakovu je utjehu toliko puta oćutio, što nije imao nikakove opa- čine na duši, a koliki ga je užas toliko puta bio spopao, kad je slušao pripovijedati o kakovom ubojstvu. Kod takovih se misli prene iz onoga krvnoga sna, prestrašen, s nekim grizodušjem, ali i s nekom radosti, što je sve to bilo prosta utvara, — Kad se Renco u Monzi rastao od Lucije da pogje put Milana, bijaše veoma zlo raspoložen, Ostaviti kuću, ostaviti zanat, odalečiti se od Lucije, naći se na putu a ne znati; gdje će moći sklonuti svoju glavu, to bijahu za njega bolne misli. Kad bi se u misli zadr- žao na ovu ili ma onu od tih stvari, spo- pala bi ga ljuta želja da se osveti Don Ro- drigu, tome svojemu zlotvoru. Ali bi mu tada na um padala ona molitva, koju bijaše i on uz dobroga kapucina izmolio u crkvi Peskarenika, te bi se na to svidio. Bijes bi na novo probudio, ali kada bi vidio koju svetu sliku na zidu, skinuo bi klobuk, te bi malko stao da se pomoli; tako da je na onom putovanju Don Rodriga s) Pretplata | oglast šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništou. — -a| zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para <a & koji se više puta tiskaju po pogodbi. — neirankliani ne primaju se. -—— Plativo | utužljivo u Dubrovniku. — Rukopisi se ne vraćaju. a važnim političkim dogogjajima i o su- djelovanju naše stranke u njima. Pro- stor nam ne dopušta, da prenesemo cijelu poslanicu, a u neprilici smo tad opet, što da prenesemo. Svaka je re: čenica tu važna, svaka je rečenica du- ševna hrana nama, pravašima. Povraća se uoči aneksije godine 1908, kad su se iznosili dementi ne- kih njegovih izjava o skoroj aneksiji, te veli: »Usuprot tomu ja sam na odlučnom mjestu predao memorandum, u kojem sam doka- zao, da pogibeljna politička situacija sili na aneksiju, za koju ne treba privole stranih velevlasti, te da aneksija može biti prove- dena na temelju principa lezalnosti, A prvi dio moga oferta: Bosna i Her- cegovina neka se sjedine s materom zemljom Hrvatskom ! Princip legaliteta, po kojemu može vlada svoja vladalačka prava protegnuti na ove dvije hrvatske pokrajine, to je za me bilo i značilo konsolidiranje i osiguranje velevla- stnoga položaja monarkije i njezinog ugleda. Poricanje pako toga načela znači za me, da se prava vladareva stave u službu signa- tarnih vlasti. Pače tvrditi i zagovarati nazor, da je aneksija bez privole signatarnih vlasti povreda ugovora — to: znači proglasiti od- visnost habsburške monarkije, njezino de- gradiranje i rastvaranje njezinih sila. Kad istom danas, poslije dvogodišnjega prove- denja aneksije, zastupnik Kramarž u austrij- skoj delegaciji označuje i žigoše povredom ugovora, što bi — kad bi taj nazor prodro — moralo voditi do razvratnosti propagan- dista, koji na to vrebaju i do najpogibelj- nijih komplikacija — tada bi se otačbenik doista smatrao prinukanim, da na dra. Kra- maža uporavi ovdješnju našu krilaticu : »Do- ktore, Vi spadate ili u ludnicu ili u kazni- onu«. Ta, to je ona poznata ruka pomoćni- ca i prijateljstvo Čeka Hrvatima! Gospoda Kramai, Masaryk i dr. najvolili bi, da mogu poduzeti vivisekciju — komadanje — prava i zemalja Hrvatske u korist Srbije, samo da se mogu time ulaskati silnoj Rusiji. Takovi su i njihovi učenici u Hrvatskoj, pristaše srpsko-hrvatske koalicije. Oni Kra- maia radi njegova posljednjeg govora u de- legacijama uzdižu do nebesa, pa udaraju na one, kojima Hrvatska ima da zahvali ipak neku pomoć kod provedbe aneksije. Ovo barem sto puta u svom srcu ubio, te ga opet toliko puta uskrisio. Ali ovakovi iz- ljevi srdžbe nijesu svojstvo njegovog harak- tera, jer se pojavljuju u njemu jedino kad misli na Don Rodriga, koji zasjeda pošte- nju njegove Lucije, koji zavagja seoske dje- vojke, koji je u jednu riječ tirjanin cijeloga mjesta. 1 u tom pogledu opaža Manzoni baš umjesno: »Pakosni izazivači, nasilnici i svi oni, koji kako mu drago čine drugome nepravdu, nijesu samo krivi zlu, što oni čine, nego takogjer i izopačenju, na koje navagjaju uvrijegjene«. Reuco je po naravi tih i miran, daleko se drži od svake kavge i svagje. To je po- kazao u seoskoj krčmi, ne obazirući se na izazivanja Don Rodrigovih brava, to je po- kazao u krčmi u Milanu ne odgovarajući, i ako nešto pripit, na bockanja ostalih go- sti. Ali u jednu stvar ne valja dirati, u nje- govu ljubav za Luciju. Ona je njegova nada, njegov život, njegova budućnost. Ako ga samo kogod podraži u tom pogledu od mirnog će jaganjca postat ljuti lav. Kako samo govori, kad ga Lucija potiče da umiri svoje srce! »Da umirim srce! O, to izbi iz glave! Ta i dala si već da mi pišu tu gr- dnu riječ, i ja znam, što sam uslijed toga pretrpio; pa i sad imaš srca da mi je ka- žeš! A ja ti naprotiv velim čisto i bistro, da neću nikad te nikad umiriti srce. Ti ho- ćeš da me zaboraviš, ali ja neću da zabo- ravim tebe, I kunem ti se, vidiš, ako uči- niš da izgubim pamet, da je više neću opet naći. K vragu zanat, k vragu dobro ponaša- nje! Ti me hoćeš osuditi da budem mahnit pomanjkanje ćudorednih osjećaja pokazuju novine srpsko-hrvatske koalicije i gledom na razlaganja grofa Aehrenthala. Kao bi- jesni napadaju ga, što postojano zagovara g aneksijonu politiku i što izjavljuje, da će u tom duhu i dalje raditi, Napose ih je raz- bjesnilo njegovo razlaganje o Friedjungovoj parnici. Ali tu oni mudro prešućuju riječi Aehrenthalove da je dokazano, e je faktično opstojala propaganda za otrgnuće zemalja Bosne i Hercegovine iz vana, te da je to djelovalo i na neke ovdješnje elemente ! Ali se oni za to hvataju nuzgrednih riječi, što je baš za to srpsko-hrvatsku koaliciju veo- ma sumnjivo. Držim, da je moj prijatelj dr. Friedjung baš s ovim nuzgrednostima do- bro poslužio srpsko hrvatskoj koaliciji, bu- dući da onaj neistiniti spis može biti pod- metnut baš u svrhu, da se spasi čast — kako smo to i u Hrvatskoj u svoje vrijeme doživjeli pod Vakanovićem i Krcivojem za vrijeme jačega izstupa Mrazovića i Vončine, kad su se fabricirali tobožnji urotnički spisi proti ovima«. Na to se osvrće na osnivanje legija u Hrvatskoj za aneksije, koje su imale služiti plemenitoj otadžbeničkoj svrsi, a na koje su tako žestoko dušmani hr- vatski napali. Ali se na višem mjestu ovo skroz drugačije prosugjivalo, ka- ko «o dokažuje rješitba zajedničkog ratnog ministra, Schonaicha, upravlje- na presjedniku naše stranke dru. Jo- sipu Franku, gdje kaže da je opet no- vi, uzvišeni dokaz žarke ljubavi, kao i jur tradicijonalne postale vjernosti i bezuvjelne odanosti pučanstva Hrvat- ske i Slavonije posvećenoj osobi na- šeg vruće ljubljenog premilostivog vla- dara. Sve su ovo stvari, nad kojih nas najsramotnije napadahu nepatrijotski e- lementi i dandanas napadaju. A mi se svih tih djela ne stidimo. Što pravaš radi, radi iz dubokog osvjedočenja, ra- di samo na korist Hrvatske i hrvatskog naroda. | da nije bilo jednog Ante Starčevića, da nema danas njegovog vjernog druga dra. Franka sa cijelom pravaškom vojskom, već bi bio možda po vlastitim sinovima izbrisan svaki za vas život, a ja ću kao mahnit i živjeti... A onaj jadnik! Bog zna, da sam mu od srca oprostio, ali ti..... Hoćeš dakle da kroz cijeli život mislim, da nije bilo nje- ga ....? Lucijo! rekla si da te zaboravim: ja da te zaboravim! Kako ćeš da te zabo- ravim? Na koga ti držiš, da sam ja mislio kroz sve ovo vrijeme... . ? Pa nakon toliko stvari! nakon toliko obećanja! Što sam ti ja učinio, pošto smo se rastali? Postupaš li tako, jer sam toliko pretrpio? jer me za- desile tolike uesreće? jer me svijet progo- nio? jer sam sproveo toliko vremena van kuće svoje, tužan, daleko od tebe? jer sam došao ktebi, netom sam mogao?« Jedno- stavnijih i tužnijih riječi pjesnik nije mo- gao naći da harakteriše živu i žarku ljubav Rencovu za Luciju. — Kad se u lazaretu rastao s ocem Kristoforom i ovaj ga poslao da traži Luciju, ali ga ujedno pripravio na eventualnu njezinu smrt, provali mu iz srca sav za toliko vremena obuzdani bijes i reče svetom kapucinu:; »Ne nagjem li nju, ja ću gledati da nagjem koga drugoga. lli u Mi- lanu, ili u prokletoj mu palači ili ma kraj svijeta, ili u vražjoj kući, ja ću naći onu hulju, koja nas je zari, onoga lopova, koga da nije bilo, Lucija bi pe th već od dvadeset mjeseca; a nam je bilo Nasa nosi LE SA SRO VI mrli zajedno. Ako je on još živ, ja ću ga naći... A nagjem li ga, ako kuga nije iz- vršila pravdu.... (Slijedi).