“ Br. 300. PRAMA GRVENA U DUBROVNIKU, 19. Novembra 1910. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. God. Vi. NTSKA_ godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PARA, Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. zahvale i priopćena plaća se Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. | 30 para po petit retku. Za oglase 20 ten a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. | Posl. broj Pr. 13/10. 2. U Ime Njegova Veličanstva Cara! C. k. okružni sud u Dubrovniku kao tiskovni sud na prijedlog c. k. državnoga odvjetništva; odlučio je da sadržaj ulomka članka ,,Naši o- mladinci i Dušanovci pred sudom“ tiskana na 3 stupcu 3 stranice od riječi: ,kada bi se zviž- danje“ do riječi ,ništovna žaoba“ broja 299 političkog časopisa , Prava Crvena Hrvatska“ koji je izašao u Dubrovnika na 12. Novembra o. g. pod odgovornim uregjivanjem Frana Sehick-a sa- činjava prestupak bunjenja predvigjenog u $. 0. k. z. Potvrgjuje se izvršena zapljena; zabranjuje se dalnje širenje lista u pogledu zaplijenjenog članka ; odregjuje se uništenje zapljenjenih istisaka, kao i onijeh koji bi se slučajno još zaplijenili, suviše rastava dotičnog štamparskog sloga; a to sve u smisla $. 493. k. p. Razlozi: Sa zapljenjenim ulomkom nema dvojbe da se porugivanjemi i izopačivanjem nastoji poniziti o- sudu sudskog dvora u Dubrovniku, učin ovaj koji se označuje prestupkom bunjenja po $. 300 k. z. pak je stoga red bilo osuditi kao gore. C. k. Okružni Sud u Dubrovniku, odio IV. na 14 Novembra 1910. Drobac. Što o nama u delegacijama govore? Rekosmo još tu skoro, da se u de- legacijama, pred evropskim forumom, pravog hrvatskog glasa čuti neće. Pri- govorismo 's punim pravom našim par- lamentskim poslanicima, što «izabiru Srbina, da tu zastupa hrvatsku Dal- maciju! | baš sad, kad se radi o Bo- sni i Hercegovini! Zlobni nijesmo, ali je motiv jasan. S hrvatskog stanovišta on nije patrijotski. Taj izbor je o- čiti protest proti aneksijskoj politici naše monarhije. A ova hrvatska zem- lja, koja te poslanike bira, veselim je srcem pozdravila znameniti čin našeg sijedog vladara od 5. oktobra 1908. Svakomu se je pravom Hrvatu toga dana porodila nada i vjera u bolju budućnost svoga naroda i otadžbine. Ta pod žezlom svog zakonitog vlada- ra, našle su se na okupu sve hrvatske zemlje. Nešto bliži — i ako još dosta daleko — postadosmo svomu politič- kom idejalu: slobodnoj i jedinstvenoj hrvatskoj državi. PODLISTAK. Izmegju dvije korice bijele i naborene har- tije, poput dvaju bijelih madrigala, koji sa- da cavtu, na kojoj se megju pozlaćenim hrastovim lišćem utisnuo najkraći naslov u hrvatskoj bibliografiji, dopanula je u svijet ovih dana ukusna knjiga, formata kakvog starog izdanja sedamnaestog vijeka, mleta- čke štamparije. Pod tim madrigalskim ko- ricama svrstalo se tamno-zelenicasto lišće a na njem utisnuta lica mladih, simpatičnih pionira hrvatske knjige, dok pred njima po koja vigneta, pajsaža i ina studija stoji kao simbol njihova rada i pregnuća. Starac (akvarel) na prvoj stranici kao da označuje ozbiljnost i trijezmenost djelatnosti ovih mladih trudbenika punih rodoljubnih Ovaj dualističko-nagodbenjački / si- stemat je doduše u tomu jedina, ali jaka i golema zaprjeka. Ovakovi, ka- kovi smo danas, odstranit je nigda ne- ćemo. Rascijepani u stranke i stranči- ce, bez jasna cilja, bez patrijotskih programa, crpenih iz srca i duše na- rodne, vrludajući bez kraja i konca doživljujemo samo poniženja i poraze. Jedina je još uzdanica narodna, stran- ka prava, jer je ova stranka pučka i hrvatska, koja okuplja u svoje redove sve nesebične borce za sveta prava hrvatskog naroda. Da je vas narod osviješten, da gospoda na vlasti ne prave zaprjeke narodnom napretku i prosvjeti, danas bi se drukčije o Hr- vatskoj govorilo. Hrvat bi već bio svoj u kući svojoj. Ne bi se dogagjalo ono, što se da- nas na žalost dogagja. Kojekakovi Kra- marži i Masaryci govore u delegacija- ma o našim stvarima, govore načinom kako to u Petrogradu i Beogradu že- le, kako je to njima od koristi. A za- lutali hrvatski sinovi njima plješću, njih ushićeno pozdravljaju. Ljudi u svojoj otadžbini, od vlastite braće slabo vi- gjeni i jedva trpljeni kao Masaryk, postaju prorocima i idolima našim »ve- likim« političarima. Sve naopako. Mi smo u ostalom već odavna vični slu- šati tu česku gospodu kao savjetnike, koji mas lijepo upućuju, kako ćemo se što prije izgubiti u srpstvu i slo- vjenstvu. Lijepa im hvala, ali se mi svoje individualnosti odreći ne ćemo i ne možemo. Naučni na glasove ovih srpskih po- magača, a hrvatskih odnemagača, mo- rala nas se je najugodnije dojmiti ri- ječ kneza Schwarzenberga, rečena ovih dana u delegacijama pri stavci o bo- sanskom kreditu. Taj ugledni velikaš, čija riječ i kod dvora mnogo vrijedi, koji toplo ćuti za svoj češki narod, progovorio je tu sa potpunim shvaća- njem stvari, preporučio jedinu uspje- šnu politiku na jugu monarhije. Schwarzenberg traži tu jednu neza- visnu vlastitu politiku bez obzira na Njemačku i Rusiju. Veli, da su mno- književnog rada, što se je preko godine či- talo u klupskim sijelima. Ta je knjiga po- put Matičinog Kola, gdje se i manji radovi sabiru, što no mnogo doprinosi koncentraciji književnog djelovanja i popunjivanju cje- lovite slike književnosti. U nas nije mogu- će ni s najboljom voljom pratiti sav literarni rad i onako male naše književnosti, jer se proizvodi i boljih književnika, gube po lo- kalnim listovima 1 listićima gdje ih netra- gom nestane, I zato cijenim, da bi se po svim većim gradovima imali osnovati ova- kovi klubovi sa odnosnim sijelima a da u- liju malo života u našu, s vlastitog nehaja, zastalu literaturu a iznemoženu s obilja sira- načkih novina. Tako bi se puplika više za- nimala za književnost posjećujući, za dugih zimskih večeri, o.'nosna sijela, a prikuplja- njem gradiva usredotočili bi se književni talenti, potaklo bi ih se na rad a omogućilo bi se sustavnije vogjenje bibliografije, kojoj smo mi tek donekle, započeli Matičinim po- kušajima i im kalendarom a na- dasve, lakše bi smo dobili sintetičnu sliku « |književnosti prama modernom zahtjevu li- |terarne historije, Mi moramo svim silama poraditi da nam književnost ne zakržljavi jer je na žalost, EE IRIS PRE RPS RARI modernista naših tradicijonalista i doveo do poznate borbe i nadmudrivanja. Neobuzda- ge zemlje Habsburgovci izgubili, što ratovima, što radi zanemarena pripoje- nja monarhiji, pa nastavlja: »Ja se bo- jim, ako i prema anektovanim zemlja- ma ne zauzmemo drugo stanovište, te ako ne damo važnosti — i to bez o- klijevanja — njihovu pripojenju, mo- gli bismo doživjeti koješta, što apso- lutno ne bismo željeli i što bi nam mnogo moglo štetovati. Slučajno je ovdje ovo pripojenje prema blizini, geografskom položaju, prema plemen- skoj srodnosti, mnogo lakše, nego mo- žda kod većine zemalja, koje je tije- kom vijekova monarhija osvojila ili na koji drugi način dobila. Ovdje se ra- di samo o dobroj volji i o izrabljenju ovako povoljnih prilika«. Zlo mu je eto i to, što Bosna nije i u delegaci- jama zastupana. Osvrčući se na neo- slavizam, veli, da je to samo fanla- stički pojam, koji stojeći pod ruskim patronatom mora vazda biti nešto na- pet prema Austriji, te ne može biti nikakva realna i tvrda veza, da može vezati južne Slovjene. Na jugu — na- stavlja — imao je vjerski momenat, ima i imat će još dugo važnu ulogu. Nijesu li katolici-Hrvati još pred po stoljeća pomogli spasti monarhiju. »Bi- la bi sljepoća ovaj momenat ne vidje- ti te kod uregjenja stvari na jugu, kod razvoja jugoslovjenske politike ne ja- čati po mogućnosti ovaj elemenat«. Za duševno središte južnih Slovjena neće Sarajevo, jer ono nije zato po- zvano. »To središte, ako ne želimo i- mati neprilika, mora biti na sjeveru Save. Nije se teško dosjetiti, koju ze- mlju i koji grad smatram za to naj- pozvanijim«. Za tim govori o trijalizmu, pa ve- Bt 0.0.8. Kad bi prvi kamen bio, na komu bi se imao sazidati trijalizam, bosanski sabor, to niti bi bilo dobro niti bi imalo centripetalnu tendenciju. Ako bi imalo doći do nekog trijali- stičkog uregjenja — ta moguće je, da se ustavni život razvije u pravcu tri- jalizma — tad neka bude središte to- mu trećemu tijelu u starim granicama monarkije«. nost energije s jedne a manjkavost taktike s druge strane, dovelo je do štetnih poslje- dica po književnost. Bilo kako bilo, naša je literatura zadnjeg vremena izgubila svoje nacijonalno obilježje. Ona književnost, koja je dovela naš narod do samospoznaje, gal- vanizovala se je od tugjih struja, da još našim nesregjenim političkim prilikama, otvo- ri nove, ali po narodnu stvar, ubitačne vi- dike, Ako je književnost prvi pionir narodnog osviješćenja i domoljubnih osijećaja, onda se mi punim pravom, imamo tužiti na mo- derne struje, koje nam odnemoguju tekovu svrhu, te su se infiltrirale- u žile naše knji- ževne djelatnosti. »Non datur saltus in na- tura«; ko je malen, postepeno treba da na- stoji, da postane velikim, prošavši sve ste- penice, lagano al čvrstom stopom. Genij hrvatstva ipak bdije. * I kad se mislilo da će se preći in ecces- sum, ljudi su se pogledali, donekle se ra- zumjeli i počelo je rek bi da ide u bolje, Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu za svoje edicije zaslužilo je — punim pra- vom — pohvalu od Jovana Hranilovića u Ljetopisu Matice Srpske, Veseli me što na prvim stranama ovog [almanaka nalazimo rodoljubnih pjesama vri- jednog književnika Ivana Krnica, koje su [medavno slovile pod podrugljivim imenom »patriotičkih tirada«. A ipak će š njih Au. Ovo su lijepe misli, koje bi ovoj monarhiji pripomogle, koje bi joj da- le jače snage, kad bi se na jugu mo- narhije nahodio jedinstven i slobodan hrvatski narod. Mi smo samo pova- dili neke misli, jer nam prostor lista nije dopuštao prenijeti cijeli govor o- vog simpatičnog češkog velikaša. Pre- nijeli smo ono, što se nada sve nas tiče i s čim se možemo potpuno sla- gati. Brat Slovenac Šušteršić progovorio je isto tako bratski u delegacijam. Re- kao je, da je Herceg-Bosni jedino mje- sta s ostalim hrvatskim zemljama. Škan- dal mu je, što Spljet još nije spojen željeznicom sa svojim zalegjem. Bratska im hvala! Pregovori u Pragu. Mnogo je godina da središnja vlada na- stoji, kako bi doveia Nijemce i Čehe u Češ- koj do nekog zbliženja, tako da bi češki sabor mogao djelovati i doskočiti silnim po- trebama u bogatoj onoj kraljevini, a opet češki zastupnici piionuti na rad u parla- mentu i tako da se ova pola neprestano ne trza u vječnim krizama. Davno su češki za- stupnici pokušali štrajk, i nijesu u parlame- nat dolazili; ali su se osvjedočili da' tim putem ne samo da sebi nijesu koristili, nego su faktično štete nanijeli svim Slavenima u ovoj poli, koji su sačinjavali prem malenu skupinu prama njemačkoj većini. Dogjoše dakle u parlamenat, ali se i u svemu po- javiše neprestani sukobi izmegju prestavnika jedne i druge narodnosti. Hromo i šepavo je hodilo u Beču, a zlo i naopako u Pragu. Tamo njemački zastupnici ne dopuštaju da sabor radi, i tako zaostaju svi poslovi i svaki napredak u zemlji, što bi moglo i- mati veoma teškijeh posljedica za zemlju. Velikaši, ugledni i mogući u zemlji, zabri- nuti tim stanjem preuzeli su rodoljubno po- stedovanje izmegju Nijemaca i Čeha, e bi se došlo do takovog zbliženja, kako bi sa- bor mogao poslovati. Na glavi je prego- vornik velikoga posjeda grof Thun. Dogo- vori se vode u veliko, jer se radi da se na- rodnosti omegje, da se uredu okružna za- stupstva, izborna reforma, odobri zakon o jeziku, zakon o školama manjine, izmjene odredbe zakonske osnove o upotrebljivanju ezika kod autonomnih vlasti. Trudno je i ako nije nemoguće da se dogovore u sve- mu, jer nadasve zahtjev njemački da se gust Harambašić ostati nezaboravan u po- vjesti hrvatske književnosti a tako isto i drugi rodoljubi pjesnici dvadesetih godina. Uz Ivana Krnica stoji ime tankoćutnog Ante Evetovića (Miroljuba), koji još uvijek nakon dvadeset i pet godina, prebire na mekim zvucima svoje lire mirno, nježno i otmeno. On je prototip tankoćutnog hrvatskog pje- snika, pravi kontrast modernoj nervoznosti, hladnoći i jednoličnosti, altruizmom opoje- nih pjesnika. Nama treba poezije s vrela narodnog života, poezije, koja će potresti hrvatskom dušom u borbi za naš nacijonalni i kulturni napredak, Ovo je moje najstro- žije ubijegjenje i na nj se prisižem kao na narodno evangjelje. Kad sam pisao bilo o čem, uvijek sam polazio s ove točke, Neka moderna artistika izmijeni formu to je učin i potreba vremena. Ukus se u spoljašnosti mijenja, ali motiv, ali ona narodna osebuj- nost, koja provejava i najsubjektivnijom li- rikom, nek je naša. Ja bi rada da svaki naš novelista buđe Gjalski. Dalje u knjizi slijede imena rodoljubnog | Luja Varge-Bjelovarca sa dvije pjesme »Mr- tvoj Majci« i »Ljudevitu Gaju«, zatim do- bro poznatog Rudolfa Magjera, jednog od najplodnijih mlagjih književnika, poznatog sa svoje pčelinje radinosti i sve to uspje- lijeg rada. Susretamo dalje imena Dragana Roszlera-Mahoresa, Bogumila Toni, Dra. škole manjine ne izdržavaju zemaljskim pri- hodima, a i onaj Čeha da zemaljski odbor ima pravo da pregleda zaključke narodno- snih podskupina, nepribrdiva je prepona, te izgleda da će sve vijećanje i nastojanje o- stati jalovo; ako se svojski ne pregne na ono što bi se moglo sada postignuti a pre- puštiti vremenu i daljnim dogovorima pot- puni sporazum. Po nastojanju velikoga po- sjeda tim se srednjim putem sada provode dogovori, i ako donesu neko zbliženje iz- megju Čeha i Nijemaca, ako dopuste da češki sabor može poslovati, oživjet će tu naprednu i velevažnu kraljevinu, koja za- okružena odasvuda njemačkim elementom, ipak ne samo da ne smalaksava i ne pro- pada, nego napreduje da je divota, i obe- ćaje biti u našoj Monarhiji veliki faktor, što bi bilo uharno i nami i svim Slavenima u Austriji. Skrajne stranke i kod Nijemaca i kod g nastoje osujetiti sve te dogo- vore, ali ostale stranke imadu tako pribra- nih rodoljuba i političara da je sva prilika ako ne baš ovom prigodom, ali što prije da će barem neka pitanja urediti i tako pripraviti put onom dogovoru, koji će usre- ćiti tu davno iskušanu zemlju. Mi Hrvati i ako se ne možemo pohvaliti da su nam_Česi dobri i nastojni prijatelji, što smo osjetili mnogo i mnogo puta, kad smo se nadali bratskoj pomoći i zagovoru, ipak želimo im dobri svršetak pregovorima i dogovorima, kako bi se slavna česka kruna domogla svih svojih pravica, za kojim od davna čezne- mo i mi. Vijesti iz naroda. Iz Orašca. (Cirilo-Metodski proizvodi). Društvo Sv. Ćirila i Metoda eto sada ima u prometu svojih raznih proizvoda: žigica, stearičnih svijeća, sapuna, cigaretnog papira, olovka. “ maraka i dr. Na žalost u cijelom okružju ove Općine malo, a skoro ni malo družbi. nih proizvoda imade; jedino što samo na nekim mjestima ima po malo žigica. Do- čim švapskih žigica ključ svuda ima koliko hoćeš. U Orašcu pak nadasve neima nika- kvih proizvoda skoro da ne rečem u svim dućanima, jedino što se gdje vidi ko za milost koji pak družbinih žigica. Zaista ža- losno! Koliko bi se preko godine moglo Družbi doprinijeti kupujuć nje proizvode? U jednom dućanu na najboljem položaju u Orašcu ima škrinjica za sakupljanje Druž- binih milodara. Što bi ko rekao, da se je tu u pet-šest mjeseci sakupilo? (Sram me je kazati: same 3 Kr.)! Da je pravo moglo bi se na sedmicu barem toliko sakupiti, po Stjepana Vuksana, poznatog pod pseudoni- mom Sane Kurjakoviće, koji je pravi artista u narodnoj dikciji. Slijedi zatim Servaci i Mitrović s pjesmama, a dobro poznati i vrsni naš dramatski pisac Dr. Milan Ogrizović sa dramatskom slikom »Prosjakinja« i pričom »Stari i Mlađi«. Dragan Melkus, kao slikar i pripovijedač, neobično se je zadužio ovoj knjizi. Vlado Jugović, Josip Pavić, Hugo Sedlaček, Josipa pl. Glembay i Filip Stili- nović dostojno iskitiše svojim beletrističnim radnjama ovaj almanak, Pouka je ispunje- na od slovenca Tominšeka, Dra. R. Horvata, Mavra Špicera, Dra. Ivana Gundruma, Dra. Papratovića, Pavla Rakoša a Becić, Renarić i Varnai okitiše ga umjetničkim prilozima. Slijedi na kraju obilno bilješki. Kako se vidi almanak je svestran a ne- ćemo megjutim kazati da nije gdjekoja ra- dnja mogla i izostati. Bez osvrćanja na po- jedine radnje, htjedoh samo prikazati puplici (ovaj prvi, zaslužni i korisni rad Kluba hr- vatskih književnika u Osijeku, s namjerom, da uzbudim priznanje i nužnu potporu o- vomu pothvatu te da ojačavši, bude vršio sve to uspješnije dostojnu ulogu u narodno- prosvjetnom nastojanju oplemenjivanja na- roda našega. — Mlini, novembra 1910, Ante Anić.