Br. 303. U DUBROVNIKU, 10. Decembra 1910. God. VI. Cljena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p0 | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. MA GATENA MRMATSKA IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik PRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništou. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 ik a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vrećaju. Listovi neirankirani ne primaju se. — Plistivo i utužljivo u Dubrovniku. | Hrvatski klub. Četvorica naših zastupnika u Beču, i to g. Dr. Dulibić i veleč. gg. Perić, Ivanišević i Prodan, otpremiše na Dr. Ploja, presjednika Sveze južnih Slave- na, ovo pismo: »Presvijetli gospodine! Javni odnoša- ji, kako se razvijaju u nas u Dalmaci- ji, te prilike, koje i tim povodom na- staju u opće u javnom životu hrvat- skoga naroda, onemogućuju nam dalj- nji opstanak u »Svezi južnih Slavena«. S toga dužnost nam je izjaviti, da i- stupamo iz »Sveze«. Dužnost nam je takogjer ovom prigodom, da Vam za- hvalimo na Vašoj susretljivosti i pri- jaznosti. Izvolite primiti izraz našeg o- dličnog poštovanja. Beč, 26. studeno- ga 1910. Prodan - Dulibić - Perić - Ivanišević«. Svi su listovi hrvatske stranke je- dnodušno ustali da okude, da omalo- važe, da osude taj istup. Oni kažu, da je to Šušteršićevo maslo, da je kleri- kalna pura prosijana u Ljubljani, a mje- sena u Spljetu; oni kažu da nam od sebičnih Slovenaca, ili kako kažu po- rugljivo od Kranjaca, nema nikakve koristi, e su oni sebični, e Dr. Šu- šteršić hlepi na ministarsku stolicu, te zlobno i pokudno navaljuje na is- prazno klerikalstvo »slovenskog 'klu- ba«; dočim su imali slijediti primjer českih zastupnika, koji su se klerikal- ci i liberalci sreli u jedno kolo, a baš sad kad bi nam bila potrebita najviša sloga postaju disidenti i tako slabe na- stojanje naših zastupnika u parlamen- tu. A baš zato, velimo mi, kad stano- viti listovi toliko graju, red je rijeti da su gospoda novog hrvatskog kluba našli pravi put k boljoj sreći i nasto- janju. Prije svega pitamo: gdje su bili do danas naši zastupnici? Odgovaramo : U klubu »slavenske unije«. MNazivala se je slavenska unija imenom, ali fak- tično nije bila; jer Poljaci nijesu htje- li znati za sporazumni postupak, Ru- sini takogjer, Česi su bili glavni fak- tor, ali ko da su se predomislili: oni sada traže da se iz osnove promijeni slavenska unija, ili da će oni otstupi- ti; a pak koji je god slijedio poslova- nje u parlamentu, mogao se je osvje- dočiti da od tog českog nam tutorstva nije bilo nikakve koristi. Zašto, pitamo, nije se udesio odma s prve pravi put, a taj je bio pridru- žiti se Slovencima. Neka se kaže što se hoće, ima nekoliko godina da Slo- venci ne samo učestvuju za nas, nego se izlagaju za nas. Oni su poprimili program pravaški, oni su ga uzeli ska- ko podlogu svome poslovanju; oni su više i više puta dolazili u Zagreb, i primali Hrvate kako milu braću, da se dogovaraju i da skupno rade ; oni su razvili ogromnu djelatnost da pri- dignu sve naše zemlje materijalno i industrijalno, oni žele i hoće da dije- le dobro i zlo skupa s nama, pak još se ima srca od stanovitih listova ka- zati, da nijesu postigli nikakav uspjeh... ili da se izlažu za sebične lične inte- rese. Zar bi propao svijet, pitamo, kad bi mješte Dalmatinca zasio kako mi- nistar jedan Slovenac? Velimo za ri- jeti, jer smo uvjereni da smo još da- leko da jedan od južnih Slavena do- pre do te stolice. Nemamo razloga'da laskamo Dru. Šušteršiću a i ne pozna- mo ga, ali je zadnjijeh dana on tako odvažno, muževno, kršćanski govorio na Slovenskoj skupštini o pitanju Na- thanovu i Rima, da je zadivio ne sa- mo svoje domorodce, nego i svijeh nas, koji hoćemo da sveta stolica bu- de ono i onako, kakvu ju je uteme- ljio i odredio sam Spasitelj; a nasrta- ji stanovitih listova opravdavaju istup zastupnika, da nema i drugih i prečih razloga, koje ćemo u kratko nanizati. U Uniji su se zastupnici pravaši Du- libić i Prodan svaki čas nalazili u ne- ugodni položaj doći u sukob pretjera- nom srbofilskom tendencijom, koja je tamo vladala; u istoj nijesu mogli biti saglasni sa mnogo toga što su podu- zimali i radili zastupnici »hrvatske stranke«; ponašanje većine u našem saboru tako je bilo bezobzirno i pr- kosito prema pravašima, da se već ni- je dalo raditi skupa; a nadasve pre- pustom mandata u Beč Dru. Smodla- ci dobrano se je rasklimalo povjerenje, koje je još više počelo padati kad se je u saboru podigla hajka na tz. franko- furlimaše, na klerikalce. Zaludno je o- pravdavanje, da se tim hoće žigosati neka prekomjerna, sebična tendencija svećenstva, jer niti kler može imati ta- kovih aspiracija, niti bi u narodu na- šao oslona sve da i hoće narivavati svoju prevlast: kler stoji u svojim gra- nicama gragjanske slobode, ali nije tako lud da nezna što znače 'neki is- kovom slobodom savjesti itd,; povjest na pretek ga uči, da su takovi ispadi doveli Francusku, ltaliju, Portugal na ono na čemu su danas. A preč. Perić i veleč. Ivanišević našli su baš u svo- joj savjesti, u ime one slobode kojom se toliko liberalci razmeću, pobudu da izagju na čistac, braći svojoj po poli- tičkom i religijoznom uvjerenju. Samo se njima prigovara e su pristupili Slo- vencima, a zašto se ne pozovu i o- stali naši zastupnici, da ako im je do brastva, do sloge, do jedinstva, neka naslijede izgled četvorice, ugju u »Slo- venski klub«, ojačaju »hrvatski klub«, i tako brojno i moćno porade u Be- ču za dobro naše pokrajine? U tome se najbolje vidi, kako se u nas ne- pravedno piše. padi,..i kud. se cilja. tohožnjom neka. Iseljenici iz Herceg-Bosne. Kako je tijem nevoljnicima, evo što nam piše znanac i prijatelj iz onih strana, gdje se je većina našijeh nastanila; a dobro bi bilo da se i ostali listovi osvrnu, kako bi seoba i teške joj nevolje nestale kod naše braće muslimana. Znanac nam piše: Solun, 30/11. 1910. Pojedina familja od Herceg-Bosan- skih iseljenika, kad odlazi iz svoje mi- le, koju nigdje naći neće, domovine, jeste tako vesela i radosna, da nije ni- ko u stanju bilo novcem, bilo razlo- zima, zadržat ih u svojoj domovini. Pošto dogju iseljenici u Tursku, ne- komu, isti dan počamši, davaju 25 pa- ra za 24 sahata, a na malo dijete 12 para; a drugim ništa nego na mjese- ce trče po sudu i pitaju žalosnu po- moć, dok počmu dobivati kruh sa hi- ljadu jada. Jer nema stanova, dok se zgrade, familje iseljenika stanuju po hanovi- ima, na taj način da.se u jednu malu sobu po 10 a najmanje po 5 familija, gore inego marva ubace, koje kroz kratko vrijeme raznim kužnim bolesti- ma podlegnuti moraju. Naravno da najsiromašnijičovjek Her- ceg-Bosanskih muslimanskih iseljenika donese u svojem džepu, koju bilo svo- tu novca pri dolazu u Tursku. Svaki pojedini iseljenik sjedne te počme pri- mati dnevno na odrasle 25 para, a na male 12'/a,; te sa ovom svotom prido- davajući i od donešenih novaca, na- stavi gotovinu jesti i piti misleći da će ga Turski sud pozvati, zemlju mu, volove i kuću dati, i to kroz kratko vrijeme, te s tim čekanjem dan za da- nom prolazi, a novac odlazi; i tako se drži koji po jednu godinu, drugi pak dvije: a najpotla kad vidi da mu turski sud laže, ili ćemo reći neistinito kaže, digne se gol, bos, jadan, žalo- stan, bolestan sa cijelom familijom, ne- znajući kud i kamo: nekoji otputuju dalje; nekoji se na austrijski konsulat obrate, da se nazad u svoju domovi- nu pošalju, i takovi se jadi najčešće čine u Turskoj od žalosne i kukavne naše braće. A u najboljem slučaju, eto što tur- ski sud radi: Dadne jedan komadić zemlje iseljeniku tobož [da se: pomo- gne, a kad je posijao i vrijeme došlo da pobere i kući donese, na jedanput sud skoči i od doseljenog zatraži tre- tinu i desetinu t. j. kao od kmeta. Doseljenici koji su bili primili po komad zemlje, usprotivili su se da ne- će tretinu davati, te je Loroski pred- stojnik pisao namjesniku u Janinu, pak je odgovor brzojavno došao, sa potvrdom Carigrada-Soluna na Janin- skog valiju, a ovaj ga priopćio okru- žnom predstojniku u Prevezu, aokru- ižni. predstojnik kotarskom u Loros,"pa je odgovor glasio, da je doseljenik Hercegovac prost od tretine, jedino de- setinu da ima platiti, kad šta ćeš vi- gjeti: računovogja t. zv. Mal-mudir, u sjednici melgjis-idari, ne htje priznati brzojavni odgovor, veleći: meni po- sebni brzojav od mojeg upravitelja do- ći mora (a to je tomu slično, kao kad nebi Stolački komesar ili kontrolor pri- znao Sarajevsku vladu!); a turska u- prava neće svomu samodržcu Mal- mudiru za ovo nikakovu odgovor- nost zatražiti. PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (28) »Vjerenicima““, Prot. W. baron Ljubibratić. Lucija je tješi, umiruje, uvjerava, da će Providnost misliti na nju i ma jadnoga Renca, da će ih Bog štititi i tješiti, a sve blage riječi djeluju i na majku, za koju o- staje još jedna briga, hoće li se, i kad li će se opet sastati sa kćeri, Ali i tu bol u- blažuje Lucija, puna pouzdanja u milost božju, uvjerena da će Djevica, kojoj je po- klonila što joj je bilo najmilije, iskazati njima bijednicima milost, da opet budu zajedno. Lucija se nije prevarila u svojoj nadi, da- pače joj je Djevica učinila još veću milost, da je našla ne samo majku već i vjerenika. Već smo rekli, kako je dobri fra Kristofor | u Lazaretu milaneškom oprostio Luciju od zavjeta, već smo rekli, kako je ondje izme- gju trpećih i umirućih blagoslovio brak, o kojem se je bez sumnje imoglo reći, da je bio sklopljen u nebu. Anjeza se sa svojom preseli u novi zavičaj, gdje skupa blažen, dostojan život. zx rtl ši iss +. Posljedna je u nizu glavnih osoba Man- zonijevih vjerenika Perpetuva, Don Abondi- jeva sluškinja. Manzoni je tako vještački ocrtao, da je postala prototip svih sluškinja po župničkim kućama. Da je harakterišemo, iznijet ćemo iz romana najglavnije njezine poleze. Privržena i vjerna svojemu gospo- daru, znala je i slušati i zapovijedati, prama prigodi; podnositi, kad je bilo potreba, go- spodarevo mrmljanje i mušice, a opet u svoje vrijeme činiti da on podnosi njezine, koje su de1omice bivale češće, osobito od- kad je bila prevalila četrdesetu, dobu sino- dalnu, i ostala neudata, jer je, kako je ona govorila, bila odbila sve ponude, ili jer nije nikada mogla naći koga psa da je uzme, kako su govorile njezine prijateljice. Premda je došla do dobe, kada druge Evine kćeri prestaju misliti o udaji, ona se ipak još nada, da će kogod doći i nju isprositi. Onu njezinu slabost poznaju sve žene u selu, ima ovoj slabosti gradi Anjeza svoju osnovu, kako će Lucija i Renco neopaženi ući u žu- pnikov dvor, Druga je njezina mana silno brbljanje. Premda je Don Abondije čini više puta za- kleti, da neće s nikim pisnuti o onom, što | joj bude povjerio, premda ona sama tvrdi, da je u nje svaka tajna sjegurna kao u |grobu, ipak jeli štogod doznala, mora da ispripovjedi cijelom selu, jer inače nije mirna. Ako na svaki način saču- |je daru koji put reći gorkih riječi, ipak ga je ona najviše žalila, videći, kako svi zlorabe njegovu dobrotu, njegovu plašivost, da mu naškode gdje i kako mogu. Ona je uvje- rena, da se niko ne bi usudio toga činiti, da je samo malo srčaniji i odvažniji. * * # Pošto smo ovako ocrtali glavna lica u Manzonijevom romanu, sada ćemo preći na one osobe, koje igraju jednu nuzgrednu ulogu. Prvi je odvjetnik Azzeccagarbugli, ili, kako ga je prof. Antun Sasso u svojem prijevodu Vjerenmika nazvao, doktor Pleti- pravda. Anjeza je bila oma, koja je uputila Renca na toga čudnovatoga doktora, koji je po njezinim riječima izvukao više od je- dnoga iz škripca. Ona mu nije znala ime, već ga kao svi drugi u mjestu zvala Pleti- pravda, ali je Rencu preporučila ponovno, da ga tako ne zove, jer mu je to nadimak, pak bi se mogao uvrijediti. Nego, ako mu nije znala pravo ime, znala ga je lijepo o- risati. »Pitajte«, veli Rencu, »za onoga do- ktora visoka, suha, golopuzasta, crvena nosa, s madežem kao malina na licu«, Pošto je i Lucija odobrila Anjezin savjet, pogje Renco da potraži doktora Pletipravdu i ponese mu četiri kopuna, »jer ne valja nikad ići pra- znoruk u te gospode«. , s .. Ako je smješna ova slika seoskog od- vjetnika, još je smješnija karikatura, koju Manzoni učinio od kriminalnog notara u Milanu. Glasoviti Ambrozije Fuzela, pre- (obučeni pandur, bijaše na originalni način najljepšem snu probude dva jaka drmaja za ruku i jedan glas, koji je sa nogu njegove postelje riknuo: Renco Tramaljino! On se trže, povuče natrag ruke, jedva otvori oči i vidi uz postelju dva oružnika i jednog čo- vjeka u crnu. Nešto od iznenagjenja, nešto jer nije bio dobro razbugjen, a nešto i od onog nesretnog jučerašnjeg vina ostane Renco jedan tren kao zabezeknut; pak mi- sleći da sniva, i jer mu taj san bijaše ne- ugodan, stao se koprcati, kao da se htio sasvim razbuditi. Renco se megjutim odijevao, sporo i po- lagano, premda su oružnici namigivali je- dan drugome, kao da hoće staviti ma nj ruke, e da ga potaknu da se žuri. Na je. dnom će Renco upitati notara, hoće li proći preko crkvene plokate, a notar mu odgo- vori, kuda god bude želio, ali neka se sa- mo žuri. U to se Renco bijaše gotovo sav obukao, kad, tražeći po džepovima, opazi da mu je i notar jednom oružniku da pogje niza stube za njim posla Renca, pak drugoga oružnika. Kad su bili u kuhinji i Renco tražio krčma- ra namigne notar opet oružnicima, a osi zgrabe mladića jedan za desnu a drugi za lijevu ruku, te mu ih svezaše onim nekim orugjem, te se u jeziku redarstvenih orga- na zovu narukvice. Renco se stade koprcati i vikati, ali notar mu odmah reče slatko i umiljato: »Ustrpite se, oni vrše svoju du- žnost. Što ćete? To su puke formalnosti, rad kojih, i ako hoćemo me možemo postu- pati s ljudima po svojem srcu. Kad ne bi- smo činili što nam je naregjeno, platili bi mi, još gore nego vi. Ustrpite se«. Renco se umiri, kao bijesan konj, kad osjeti, da mu nagnubica stiska usnu, te reče: Ustrpimo se. To je baš htjeo notar, i da Renco ustra- je u toj dobroj odluci, stade ga nagovarati, neka putem ide uvijek upravno, ne gleda- jući ni smo ni tamo; da ga tako niko ne će spaziti, da se niko ne će ničemu staviti, i i : i š = ž3F Hi