U DUBROVNIKU, 14. Januara 1911. God. VII. IRIS Pretplata 1 oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi (PROI CRVEM sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na pod za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko smatra se da je predbrojen | za došasto = IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PAKR/. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Cijena je listu 1 četvrt godine surazmjerno ; ne vrati list kad mu pretplata mine, prigibaju šiju nagodbenom jarmu. Koa- ili će se predati vezanih ruku bilo o-|obzorje Evrope prilično je mutno, a|tine drugih? mit licija je pokušala sreću junačku i u vome banu, bilo kojem drugom ekspo- |nesložna braća ne mogu se uspješno| Zato nekim vrućim i zelenim glavama šzediojeg eje PAMONA Zagrebu i u Pešti, ropski se je snizi-|nentu, ili će se razdvojiti, neki će na |izdržati proti složnoj sili; zato se pri-| treba otprio rijeti, da se progju ćorava po- sa javnih djela odjelnik predstojnik iak la do deklaracije, progutala je bez pri-|desno a neki na lijevo, a narodna će mičemo udesnom času da ili budemo |sla, jer se svuda mogu promećali, ali u|pistarstvu željeznica Marek; ministar za že- :* govora sve nametne pokušaje raznih |stvar nemilo pretrpjeti. Dosta je za Hrvati i ljudi, ili da nas više nije. A|Dubrovniku ne! ljeznice zastupnik prof. Glombinski; mini- keu eksponenata, dapače je s njima ugo- da svaki rodoljub osudi koaliciju, pro- takav položaj ište od pučkih prestav-| Nećemo da kažemo, € je istinito, što ih |star za poljodjelstvo dvorski savj. kod zem. Zi varala, mirila se i svagjala, jednom je| misliti da s Madžarima nigda mira ni|nika slogu, samoprijegor, pripravnost | često s veleizdaje progone, nu velimo da|vlade u Opavi barun Widmann; ministar Ku planula, kad je usvojena željeznička| dobra, a oni ipak hoće da stoje na na sve žrtve; a dao dobri Bog da se |im crni ne da mirovati, Kad za svaku malen- domobranstva PRN rei ministar- g pragmatika ; onda je u sve glase za- nagodi. Madžari ne dadu željeznice, |isti osvijeste i da se dogovore u o- kost podižu silnu galamu u talijanskim no- zemljak za Galiciju jelni pri tojnik u 1 ; : 423 ii : vinama, kad se grade »mučenicima«, »žr-|poljodj. ministarstvu pl. Zaleski. Od ovih vapila: daleko nam kuća od Madžari-|eto se 1 sad izjavio u delegacijama |brani narodnoga bitka! \vama_ hrvatske okrutnosti«, jer ta ćorava|ministara bili su članovi prošle vlade: Bie- je, nu se ipak na po puta ukrotila, i|Khuen, da je sve golovo, napokon i — vi — igra može im nemilo prisjestit, jer je Hr- nerth, Stitrgh, Hochenburger, Weisskirchner na sve strašne napade u madžarskom | novci, ali da se prije sporazu- vat dobroćudan, ali dok ne prekipi; a tadji Georgi. |po redu stada što no sim za svoje 10 | otkrivena_čela, jači od nijemljeh prijekora ko galeb po staklenoj luči PODLISTAK. spravi gozbe carske, — nad kim se vijor sniježne grivo 45 | usana mrtvijeh; — samotnijeh svjetlila -— on tada zna spleo, On ga jednoć začu 80 | morskijeh. . da negdje i za njeg' tetivu zategnu izagje na prag očinskoga doma na raskršću puta, — Kuda? — kamo 116 Vox clamans. \ llovac kraljeva i svjetova da budnijem okom kormirala vječmik usred šume gdje lutaše otac do utjehe tajne, i da je lovcu ime: 15|razgrne pustoš stisnutoga neba, Dante, do zatona paklene bure Oda uspomeni Lava Tolstoja. Smrt. — otkle mu noću opet neko 50 |kad i njega u tolikoj neizmjernosti Ivo knez Vojnović. 'Teškijem korakom pogogjene zvijeri kroz san slomljenijeh kostiju, zgažene duše, 85 | tmine i tišine ? Kad Lav tad bježi iz spile vladarskijeh dneva žurno doviknu iz daljine : na prašan okaljan drum Je 1 doziv, ovaj glas, 180 be a 1 drumom lazi — Dogji! — života smrti il života? — j pa Mi = u gordoj slavi utrnuta sunca, 20| Glas to bješe drukčiji neg' uzdah golog izbaci Blaš'ji od cjelova djetinjskijeh usta zadrhta zemlja kano za inad smrtnoj zamci, smrknute zemlje 55 | svijet. a plah ko pogled vjernoga kO živo što se u lovu svali, zine bi I' što no dan za danom — Dogji! — zaviče i onda 90 | pseta, a blijeda mrena da mu gasi zrake bar jednom i on da oćuti skrovite rane otkvivaše njemu, neznani glas, bi dodir ruke 195 zenica slavnijeh, što je kad plugom misli a on se za njim uputi što iznenada, tiho s kojim je negda brojio na rubu ta čudna, podla, neznana, 26 | kršio joj brazde ko bogalj na rame mrkoga putnika ubgorja sinjeg i sveta slast kuda je baco dobar Sljač sjeme 60/| put neznana hrama čudesa. ko žuti list jesenskog rastanka što žrtve opaja dok ih krvnik ljetnoga nada i nekrvave A za njime ostao dim 95 | pade. #) Kako je Napoleon imao silne obožavatelje i že- | kolje. žetve. garišta slavnijeh On se ne obrnu, n6, 180 stoke dušmane, t' > je i od Tolstoja. Za Ruslju je| U tminu tugjeg ležaja tad ušav' Glas to bješe drukčiji no jeka i vrisak oskvrnutijeh žena tek čudno se zagleda ite Ao ra o su njegove zasluge, i ako a ei se okrene 30 SMO. pustijeh, nebeskijeh : kina goes oi i muškarca Svan blagostivu, prebijelu Svakako blagorodnog Dut č o svoga, na op eh gr ; kneza medio takav je O a mjereć duljinu odabrana lijesa, otkle se zvijezde smiju i zveket p'janijeh dvorova 100 [što iz tmastog rukava Po da mu nema ni iz daleka para, a bojimo se a tu na zemlju okajničku grncu praha , [gdje sablje na mramor #e predsoblja ko labud proviri, 186 literaturama najnaprednijih naroda. legne, što živi od dara tugjeg svjetla za poraze bruse. a nešto do njega šapno ermin ole sio o nost što ih svijeh nadilazi. doboke, tihe, neizrečene, skrajnje šuškavo klupko propletenijeh 70| putovi ruskljeh stepa s večernijom dahom : Dopustom g. pjesnika, na što mu osobita hvala, | Prišapne riječi crva. — ruskijeh duša — 105| — Ne gledaj ko sam, donašamo je našim čitaocima. lito samo ona od careva čuje Oh! taj glas boz glasa pred njime se pružiše već ravno preleti okom vis prostor 140 Suština je ova: Tolstoj mre, kako gordi lav. Olas|kad ude» zove da se u prah I bez tijela, — toli taj sinji o A m oi čvess Ae vrate. 40|jadniji od priča što ih vjetar zimi nedospjetni | sniješni, | prebroji sve staze mu, zove ga na rad za čovječanstvo. Ponovno se javi A: što si reko zemlji Ti, majkama šapće, 75|da duša mu krilima zdvojnijom sve kuće sva stabla, smrt, | on dočekan od Frana Asiskoga osviće do vi- | Lav bijeli slagji od noćnog cvrkutanja lasta po granitnijem zidinam' mozga 110| sve jarke, svo jame ječne istine, do rista! kad sim, goloruk kad sanjaju o gujezdu, kucati stade, i sve kolibe u blata bez sunca 146 polugodište. saboru nije ni huknula, dapače se je sa prividnom oporbom nekako prila- S$vak vidi očito, da se ovako dalje godila da joj niječu pravo govoriti ne može da ide; jer ili će Madžari hrvatski kad hoće i dokle hoće, a to zbiti pod noge našu domaju, ili treba\na usta zastupnika Popovića, koji da nastane 17 što treće, od čega se oni je na užasni prkos Madžara, pročitao najviše boje, a to bilo obraz vanje u|prosvjed . . . - madžarski?! Gospoda Monarhiji treće skupine na jugu iste, |su došla doma, bi pozvan hrvatski sa- sa svim pokrajinama istoga jezika i|bor, naša se je stranka izjavila spre- čuvstva, ili ti trijalizam. Naša stranka! mna svakoin dogovoru i sporazumu, to je prisvojila u starome svome pro- e bi sabor mogao raditi; koalirci su gramu, a svečano potvrdila u progra=| pozvali i naše i milinovce, upuštali su mu g. 1894, i lo je za nju jedino,|se u dogovore, ali kad vidiše uz koje pravo, zakonito ishodište iz smušeno- | uslove su naši spremni, o jednom pre- ga i prem teškoga današnjeg položaja, |kinuše dogovore i ugjoše u sabor sva- gdje državni stroj svaki čas zapinje u|ki o sebi. A ipak ti uslovi nijesu tra- velikim kolesima delegacija, u srednjim |žili nikakovu povlasticu za našu stran- parlamenata, pak sve do najnižijih u|ku, nego jedino skupno dobro. | nije pokrajinskim saborima. Kako su polo-|to dosta, nego kad su naši pozvani žaji u obim polama prenapeti, sad bi od bana otišli u njega i čisto i bistro uprav bila zgoda da se naši zastupni- mu izložili svoje stanovište, koalicijo- ci i s ove i s one strane Velebita ba- naške novine udri po našijem, da su rem u tome dogovore, da odmetnu |se banu iznudili. | te su se laži na jaram pak im se odklegod nametnuo, | pregršti množile: kako n. pr. ona da i da zavape kod Krune svoje pravo i|su četvorica našijeh glasovali za Dra. oživotvorenje svojih razložitih zahtje-|Neumana, da je ucjena za to ime- va, tako da Monarhija spokojna i ja- novanje mladog Dra. Franka bilježni- ka u sebi bude jaka i silna i ostalim (kom u Djakovu itd. Mješte ugladiti državama Evrope. Dvije glavne pre-|spor i prepuštiti našem kandidatu iz- pone po našem maenju postoje da se |borništvo u Zagrebu, oni su ga poo- ne dogje do sporazuma i zajedničke | štrili protukandidatom. Da su Milinov- akcije: a to kratkovidnost koalicije u|ci srčaniji i požrtvovniji, da nema o- Hrvatskoj, koja poklonstveno prima sobnoga nadmetanja, ova bi prilika nagodu, i hoće uz Sisifove muke da|najbolja bila, da se uhite u kolo sa ju sanira; a s druge strane divlje na-|našijem i da se tako provede prava silje Madžara, koje raste sve to više, |narodna politika, i postavi temelj ve- koliko više tobožnji Hrvati spokornije lebnoj narodnoj zgradi: jer koalicija Prenapetost. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. === mjeti u planovima, biva mlatit praznu | (Crni im ne da mirovat.... \slamu; Madžari narivavaju svoje škole; Madžari hoće da i u crkvi zagrebač- koj postave duhovnog svoga ekspo- nenta; Madžari viču. i kriču da je Hr- vatska pusta pokrajina njihovog car- stva; Madžari svojataju Herceg-Bosnu; Madžari ubrajaju naše more u svoj posjed, i hoće da imadu neograniče- nu vlast na polovicu ratne mornarice; Madžari napokon nemilo i užasno u- staju na trijalizam, i u tome su svi do jedan složni, Košut i njegova stranka. Wekerle i njegovi, Banffy i skutono- še, Justh, Tisza i Khuenovci. Oni go- ne svoju, odvažno, sustavno, popu- štaju a da bolje pritegnu, te bi taj ve- lebni rodoljubni (pak kolikogod bio šovinistički) otpor imao nas naučiti da složne sile samoobrane. Ne zanašamo se radi laskanja glavnih u ovoj poli Monarkije, nu ističemo živu ist:nu, da se je u parlamentu i u delegacijama ove pole, a takogjer u novinstvu više puta sućutno spomenuo i zagovarao trijalizam. Biće laskanje u svoje sebi- čne svrhe, ali koji god bio povod sva- kako godi svakomu rodoljubu čuti, da glavni faktori tako govore: n. p. blago- pokojni Lueger, Schvarnzenberg, Lich- tenstein i drugi od samih Nijemaca, a da slavenske zastupnike i ne spomi- njemo. Prenapetost u Monarhiji otskače sva- ki dan to više, nešto se ima poduze- ti, nešto golema, nešto krupna, jer i složnim silama najezde suprotstavimo Od prastarog zemana naš Dubrovnik je bio u neprestanom saobraćaju sa talijan- cima; ti su, kako gosti dobro primljeni i dobro gledani; oni su poštivali ovaj grad i narod kako skroz hrvatski, a dobričine su im Hrvati rado davali svoje bijele novce za mjihove proizvode, za njihovu zaradu. Tako je bilo prije; a takoge i sada, jer kako se niko nema zašto tužili&ia skladnost naših gragjana tako ni oni; ao najbolje mogu posvjedočiti i sami. Dapače je kod nas takova ogromna većina slavenskog puka, da i sami talijanci, opet dakako za svoju korist, i brzo nauče naš jezik, a nji- hova ga djeca govore pored našijeh! Smi- ješno je za to nastojanje nekih vjetrenih glava, koje gledaju da zavade ta zdrava dva oka u glavi, i hoće da nametnu ovomu gradu talijanski pečat, kog nije imao od iskona svoga. Ako su stari Dubrovčani lju- bili talijansku knjigu, talijansku kulturu, to su kako svijesni i praktični ljudi rado či- nili, nu u prem uskim granicama, jer su se u kućama i u javnom saobraćaju od kneza pak do zadnjeg ubogara uvijek slu- žili svojim jezikom i onim dijalektom, koji se karakteristično i danas nazivlje dubro- vačkim dijalektom. Učili su i divili se knji- ževnosti talijanskoj, koja je onda bila je- dina u svemu svijetu, ali su naši stari va- zda u svome bili svoji. Te ako se danas ne uči pojednakom ljubavi talijanska knji- ževnost, to zavisi mnogo od toga, jer je ista spala, spala veoma duboko, i daleko su ju uadkrilili francuzi a nadasve nijemci, i jer i hrvatska naša književnost od proste pepeljuge postala je uredna mamica. A kako i promisliti, da bi se jedan grad kako naš, iznevjerio svojoj tradiciji, u ovoj dubravi gdje su biglišali kako slavulji jedan Gun- dulić, jedan Palmotić, jedan Gjorgjić i sto- velika dobroćudnost dovede do stra šm pomame. Neka se vele ne obziru ma trojni savez; istina je, da radi ovoga naše Carstvo ima tisuću obzira i gleda više puta kroz prste što se radi, i kucne po prstima prije naše nego njihove, ali i to do neke granice, jer je napokon i vladi više do svojih, nego do tugjih. Očito je da dok se niko od nas i ne osvrće na njih, oni više puta su sta- vljali u iskušanje mirni ovaj narod, oni se razmeću i nameću, a to će kad li tad li donijeti zla. A kako mi bez strasti i sasma umjereno ili na prosto kažemo što se je u istinu dogodilo, a više puta premučimo i kad bi smo morali zavikati, tako i oni nek se nauče ne činiti od buhe slona, a nada- sve ne namećuti se ogromnoj većini našijeh. Uhvamo da nijesmo progovorili gluhijem, a za njihovo dobro, pak eto mira i sklada, ne bude li tako, sami će odgovarati za posljedice. Pozivljemo i Vlasti da stanu na kraj ne- kim provokatorima, koji će prije ili poslije dovestit stvari do svagje, do tučnjave. Mi smo joj podanici, plaćamo teret u krvi, u novcu, te je pravo da nas štiti od kojeka- kovih napastovanja. Novo po svijetu Novo austrijsko ministarstvo. U utorak na 10 ov. mj. novi su ministri Bienerthovog kabineta položili u kraljeve ruke prisegu. Ministarstvo je sastavljeno o- vako: ministar-presjednik barun Bienerth ; ministar unutarnjih posala odjelni predstoj- nik u ministarstvu javnih radnja grof Wi- ckenburg; ministar bogoštovlja i nastave grof Stiirgh; ministar pravosugja Hohenbur- ger; ministar financija presjednik statističkog