| četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto 7 U DUBROVNIKU, 21. Januara 1911. PRAVA CRVEN I God. Vil. NMM godišnje K. 9 — Ko = = = Mešetari. Slaveni su u našoj Monarhiji prete- žitiji broj, a to u našoj poli apsolutno, u drugoj poli kad bi se združili sa narodnostima, a to ne računav Herceg- Bosnu, koju su lukavo i hotimice o- stavili u zraku, a ne pripojili ju ni amo ni tamo, jer dobro znadu da skoje god se strane one zemlje pre- vale, pretegnut će vagu na taj način da će Slaveni postati&ono što su Ni- jemci i Madžari, biva glavni ravnajući faktor u Monarhiji. Takovo nasilno stanje moći će potrajati, ali ne u dugo, jer ako bude pameti i dobre volje niti će krnj-sabor Herceg-Bosne podnosili mučke dvostruko tutorstvo, niti će o- stali Slaveni propustiti da traže u sve glase, e se i tim helotima dade pot- puno pravo i utjecaj, kog uživaju o- stali narodi, a donekle i mi ostali Sla- veni. Rekli smo da je u našoj poli apsolutna većina Slavena i tako jest po broju, a imalo bi biti i po pravu i po zakonu; ali ipak mi smo Slaveni manjina, te se s nami igraju, kako ve- seljaci sa loptom. A pitat će te zašto? Lasno je odgovoriti : jer smo nesložni, nenavidni, spravni uvijek biti tugjem sudu poklopac. To u glavnomu, a nu- zgredno, jer Česi, koji su najugleđaiji;1 najžilaviji, najnapredniji Slaveni go- njaju se sa Nijemcima českim i tako sva im snaga, sve nastojanje ta borba proždere; mi Slaveni od juga nesložni smo, prenašamo naše domaće borbe da se uzajamno korimo i tako posta- jemo ništicom; a Poljaci dok nas mi- lostivo pogledaju, dok nam pružaju ruku, dok nas sokole u borbi, u naj- višoj vrevi zašijaju, i gledaju svoju ko- rist, svoj probitak, a nami bilo kako bilo. Bacaju se zubljam preko naših glava da nam vlastiti dom plane, a kad se to sluči, oni veselo taru ruke, e su dobar posao učinili na našoj koži. Složni Nijemci u nevolji potežu jedan kraj, složni Poljaci s druge strane natežu drugi kraj a mi po sredini o- PODLISTAK. Sitni podaci iz knjiga Državnog Dubr. Arhiva, kojim je naslov ,Cerimoniale“. Kad se saznade da će Visoka Kapi,a po- slati amo jednog kapigi-pašu, biti će ime- novana dva senatura, koji će s njime ra- spravljati i ugovarati. Biti će istodobno i- menovana dya vlastelina iz velikog vijeća, koji će se skrbiti za gajim te mu se iz ja- vne lazne daje, i urediti mu stan na Plo- čama. Taj se račun drži ponapose i jedan gragjanin vodi račun od svega pod upra- vom dvaju odabranika, koji sve račune pod- pisuju i predaju Malomu Vijeću. Kad je poslanik došao do Carine, otigje mu u susret najstariji od dvojice i spro- vede ga do kuće, gdje ga dočeka i drugi vlastelin i ponovno ga pozdravi u ime vlade, A kad poslanik ima doći u Malo Vijeće, otigje tajnik i četiri zdura da ga otprate, a pred njime ide kapetan od Ploča i neko- liko vojnika. Kad stigne do Dvora, sagje s konja i dva ga vlastelina pozdrave i dovedu do vrata Malog Vijeća; a tu ga prihite dva najmla- rečenog stajemo uvijek zadnji. A baš zato ima godina da se Ministarstva kotrljaju, da Parlamenat slabo ili nikako ne radi, a netom stane raditi, to hoće rijeti da su Nijemci neku ulaficu primili, a spo- red njih i Poljaci. Žalosno je sve ovo priznati Slavenu, koji ljubi slavensku braću, ali je tako, i u stotinu sluča- jeva ogorčena je slavenska duša vi- gjela da su Poljaci ništa drugo nego sebični, nevoljni mešetari. Ovijeh se je dana uredilo ministarstvo, te bi Par- lamenat imao poslovati; naravno Ni- jemci su se nešto smekšali, a Poljaci se stalno nadaju e će im vlada pru- žiti mnogo stotina milijuna da se po- sagrade veliki vodeni kanali, tobože za trgovinu i promet, što se nebi is- platilo ni u tisuću godina. Bilo bi više vrijeme da se skrši preuzetnost Nije- maca, a istodobno da se stahe na kraj poljačkom mešetarenju; ali je to ne- moguće barem za sad, dok se ne spo- razume Nijemci i Česi u Českoj; tek bi onda Česi mogli odvažnije ustati uz ostale Slavene i prisiliti i Poljake da budu ono što bi imali biti, prava i razložita braća slavenska. Dvije stvari čine e je prilično da će se to dogo- diti: prva jer je imenovan Namjesni- kom za Česku grof Thun, koji najre- Iynije 'zdgovari česko-rijemački dogo- v-r, koji i ako je zapeo, ima ipak nade da novijem dogovorom donese praktični uspjeh; a drugo jer će svi a po svoj prilici i isti Nijemci zanije- kati da se Galiciji žrtvuju stotine i sto- tine milijuna, dok su porezi poskočili tako visoko da se jedva mogu snositi, a finance carstva nijesu u najboljem stanju, te odnosni upravitelji istijeh traže da se pomnože izvori dohodaka, ako se neće da se državni brod finan- cijalno nasuka. Opet je bio pozvan Bienerth da sastavi ministarstvo, a za- ista svi su se listovi dobro izrazili o njemu, a naši se ne mogu tužiti, jer ipak se je nešto učinilo, a po svoj bi se prilici učinilo i mnogo više, kad bi na upravi ostali ljudi, koji u istinu nom uzme ga i stavi na stol, Sa poslani- kom ugje i prvi tumač vlade, i sjedi iza stupce. na svojem mjestu, odkle tumači i ako treba čita. Kad poslanik izagje na isti se način prati, i tako bi učinjeno g. 1706, kad je došao Kadi-aga. G. 1714 na 30 Svibnja dogje Jusuf kako kapigji-paša i s njime jedan aga Bosanskog paše. Bi primljen i pozdravljen na Pločama po s. Franu Mata di Ghetaldi i s. Vladi- slavu Nik. di Sorgo. Na 31 oko 20 sati bi uveden po dragomanu i zduru. Bio je na konju sa četiri sluge, te i ako staračac od 70 g., poskakivao je s konjem kako 'mladić. G. 1718 dne 6 Listopada: Bi odregjeno da se ushitno pozdravi Hagji Jusuf Beg, koji dolazi kako kapigji-paša, jer sin Su- lejmanov velikog negda Vezira dobrog pri- jatelja vlade, i pobratim uglednog g. Ma- rina Brnje Caboge. Bi mu odregjena kuća pok. Glegjevića na Pločama, i 300 dukata za potrošak. Bi odregjeno da ga se primi kako Kadi- agu, a ne kako Mustafu-agu, koji iza rata bio je prvi kapigji-paša koji dogje, te bi vanredno svečano primljen, jer se je po- stiglo sniziti daću Visokoj kapiji. U susret Hagji Jusufa-Bega otigje na Brgat s. Vladislav Nik, di Sorgo, a na Plo- čam ga dočekaše s. Antun Mihov di Giorgi- Bona i Vice Volanti pučanin. S njime su ugovarali senaturi: s. Ivan Carlo-Marino di Sorgo i s. Vladislav Secondo di Bucchia. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 ?Ak4, Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK.. žele dobra našoj pokrajini; e ne osta- ne uvijek osakaćena i nevoljna, bez izravnog sklopa sa mrežom željeznica u carstvu. Uprav bi nesreća bila da Parlamenat ne može poslovati, ili da se mora predati na milost i nemilost Nijemaca i Poljaka; u prvom bi se slučaju Parlamenat raspustio, te bi se proveli novi izbori, koji bi malo ili nimalo poboljšali položaj u istomu, te bi se padalo iz krize u krizu bez pre- stanka; u drugom bi slučaju nešto za- htjevi ratni, nešto Poljačke pretensije primorale Vladu da škrtari u svemu i na sve, i onda podvostručenim pore- znim teretom ostali bi praznih ruku. Jedna i to glavna od svega toga otskače, a to je da se dalje ovako ne može i ne smije, jer ugled Monarhije strada i propada, zato neophodno treba posve promijeniti razdiobu carstva, treba da i Slaveni budu glavni faktor u carstvu ! e . »Lakajština“. Tako je nekad vrsan romansier današnji štipendista Gjalski na usta svoga Lava u »Zapisci i Priče« nazvao ponašanje ljudi u svojoj okolini. A »kad se našao u društvu domaćih ljudi koji su se činili kao da su oni glavni i prvi predstavnici hrvatskog na- roda i hrvatske zemlje, a ono je Lavo brzo morao da ustanovi kako ti ljudi ama baš ni u kakovoj svezi ne stoje s narodnim že- ljama, idealima i velikim onim nastojanjem toga izmučenoga naroda . . . a ono se ipak rivaju svukud na prva mjesta i hoće da pred svijetom predstavljaju gospodu hrvatsku« — uskliknuo je: »Talni — Hrvati i talni — gospoda !« Na žalost, kratko je vrijeme prošlo, i du- ševni otac Lavov našao se, ostaviv knjiže- vni rad po strani, baš u sred takova kola. Našao se megju tim talni — Hrvatima i talni — gospodom, koji su mnogo gori od onih Lavovih i — zaboravio je da je to ne- kada pun prezira nazvao zgodno »lakajšti- nom«. Nije bilo zgodnijeg imena ! Ko je sa- mo i površno pratio »rad« koalicijonaša ta- mo od Riječke resolucije pa do danas, vidi da je taj »rad« ne u svezi već u očitoj i jasnoj protivnosti sa »željama, idealima i velikim nastojanjem našega hrvatskog na- 1725 na 19 Studenog: Docna u_ večer do- gje Hasan-Beg kapigji-paša. 1756 bio je u Dubrovniku naimenovani kapigji-paša, te iz računa proizlazi, da su se sagradile ma Pločama dvije drvene ba- rake i kuhinja od drveta za njegovu pra- tnju, a njemu biše odregjene dvije kuće na Pločama u kojim se je stavilo pokućstvo u četiri sobe, a ostale su prostorije bile ure- gjene po zanatlijam Niku Ogrestiću i Jaku Gromači, u njima dva kreveta po tursku, koja je uredio Brnja pelicar, glavni je ku- hač bio Vicko Ruladini, i dva kuhača iz Ljubinja i Trebinja. Otišao ga je dočekat na Brgat s. Orsat Giorgi i Pero Betterra pu- čanin, a tumač je bio Marin Matrtellini. Paša je stigao na 24/12. 1756, i ostao je do 27/1. 1757, snjime su bili Jašarbeg, Sabar-aga, Sovein-aga iz Trebinja i velika pratnja. Bio je i bolestan, jer je k njemu hodio Dr. Brati liječnik, a u troškovima nosi se i svota za ljekarije bijelim fratrima. Svi su se posjeti činili u segjetam. < Na 12/1. pregledao je arsenal sa 30 pra- tnje i ručak je zgotovio Pavo Ollivieri. Na 17/1, dali su mu svečani objed u Gružu i svi su prenešeni u segjetom. Poharčio je mnogo toga, nadasve sira piacentinskog, raznili vinija (oho!) čokolade, duhana, lingnadosa i slatkarija, koje su du- mne jale. Samo se kafe potrošilo 31'/s oke, a za kokoši 4 velika stara prosa osim simula, zeleni | t. 4 Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utušljivo u Dubrovniku. ro'a«, da je to »samo njihovo rivanje na prva mjesta ...« da je to ropska služba ma- gjarskoj bohatosti a pogotovo srpskoj na- utosti... u jednu riječ »lakajština«. Zadnji dogagjaji prekoračili su i granicu najniže lakajštine, te je rodoljub u neprilici kako da okrsti ponašanje tih talni-Hrvata, te talni-gospođe! Dosta je spomenuti nji- hovo ponašanje u Pešti, njihovo junačenje kroz listove, Šta ti stvorovi nijesu govorili, vijećali, pisali, izmišljali — a tamo daju u Pešti i to na magjarskom jeziku tako po- niznu izjavu da i najzadnji lakaj nebi se ta- ko pred gospodarom ponizio. Ali tamo je svemogući Kuen! A u Zagrebu? Tu opet Tomašić zob dijeli. I onda nije čuda ako se bahati Magjar usugjuje otrag malo doba da ih nazove »birkama« (stado) na prošle govore dovikuje im da laju, zove ih psete- njem jer su hrvatski govorili ! I takovi »ho- će da pred svijetom predstavljaju gospodu hrvatsku !« — Što Magjari drzovitiji, to oni kukavniji ! Poslije gadnog napadaja Magjara na neospo- rivo pravo hrvatskih delegata još i nesre- tnom nagodbom, tim istočnim grijehom sve- ga zla u Hrvatskoj, potvrgjenom, da se mo- gu svojim hrvatskim jezikom služiti u u- garskom saboru, šta rade ti koalicijonaši ? Na usta delegata Popovića traže zadovolj- štinu ili da će povući posljedice . . . Poslije takove izjave čovjek bi od poštena čovjeka tražio da što je rekao i izvrši i poštenjak bi to u istinu i učinio te zadatu riječ i o- držao ma što bilo. Kad tamo, bahati Ma- gjaron na usta presjednika sabora ostaje ne samo, bahat, ne samo ne daje zadovoljšti- ne, već usprkos svega čisto i bisto pona- vlja istu uvredu . . . A koalicijonaši? Muče ko zaliveni! Kako je teško 8000 štipendija godišnjeg izgubiti! — U Zagrebu pak udarili u pregovaranja, šurovanja na sve strane: s prvom redu sa Tomašićem pa i sa ostalim strankama. Tra- že glave nepoćudnih im ljudi ali samo na uplivnim mjestima. Sad operiraju sa pragma- tikom, sad bi ju propustili, sve . . . samo da se održe, samo da su na vlasti. | ti »talni-Hrvati«, i »talni-gospoda« posljednih dana prošlog eto ovog godišta, poslije svega toga, poslije nego su zamrsili sve niti hr- vatske politike, poslije gadne osobne borbe koju su uveli u javni život, poslije onakih pogodovanja tugjinskoj srpskoj misli, poslije nego su svim mogućim sredstvima gledali i nastojali da zataru našu stranku — imali su još smionosti, da stranku prava preko njezina vodstva pozovu da im pomogne! Čehaji megju ostalim darovima dali su par naočala vezanih u srebru, i komađe fine igre šaha. Svega se je potrošilo dukata 1224.28. Otišao je vladinom Polukom u Osinj. 1792. na 11. Lipnja: Due 6. o. m, dogje osobitom lagjom ugledni turčin poslan od Mahmud Paše iz Skadra, pismom gdje kaže Paša da će doći se amo liječiti, Malo je Vijeće odma odredilo kuću na Pločama od Dra. Greco, sa 50 dukata najma na mjesec, i odredi s. Savina Mihova di Giorgi svog člana da ga pozdravi, i dva starija istog Vijeća da s njime ugovaraju. Na 11, o. m, tri se broda ukazaše izvan Lokruma, te je Malo Vijeće uputilo Antuna Krilanovića da ga pozdravi i povede na Ploče, Kad je surgo ispred Ploča skašćela ga pozdrave sa tri hitca, i tako brodovi u luci. On odvrati sa dva hitca, takav je turski običaj. Čim do- gje, plem. Giorgi otigje da ga pozdravi, i on ga preuljudno primi. Iza poldneva sa |segjetom biše prenešeni k njemu vlastela Gozze i Bassegli od Malog Vijeća. S njime su bili 70 turaka, službe i vojnika. Svaki mu se dan slao obilati fajim ; a i liječnici su ga dnevno pohagjali. Zaželi vigjeti Gruž i Rijeku, te ga pratiše i pogostiše s. Luca Mich. di Giorgi i s. Gio. Piet, di Sorgo na vladinoj feluci, ali su bili njegovi mor- mari. Vratio se je po suhu, a pratili su ga kako počasna straža alfier i 12 vojnika i 30 njegovih vojnika. Zatražio je da jedan maš liječnik ide š njime dok ozdravi, | o- da im pomogne da se popnu na »prva mje sta da pred svijetom predstavljaju gospodu hrvatsku« ! Imali su obraza — i to sve poslije nego im je naša stranka već jednom u naj- kritičnije doba pomogla i spasila ih, te im omogućila i predala u ruke delegatska mje- sta — a u zahvalu za to podmetali su vo- gjama stranke i cijeloj najgadnije podvale bez ikakova srama! — Vodstvo naše stranke odlučiti će koi do sada o svemu, urediti će tako stvar kako bude na uhar i narodu i stranci, pa se to- me već unapred pokoravamo, jer smo stalni da će ouo znati i umjeti stvar svesti u pra- ve granice. Nu, to javno ispovjedamo, kad bi do nas stalo mi bismo sve upotrebili da srušimo tu gubu sa tijela izvarana hrvat- skog naroda, uništili bismo tu »lakajštinu« tako da se nikad više nebi u narodu niti pomolila a kamo li imala upliva, a nosioce i vogje te lakajštine prikazivali bi dnevice u potpunoj golotinji bez milosrgja, bez o- pravdavanja, te bi ih hrvatski narod od ko- ljena do koljena prokletstvom spominjao, ko srbi ime Brankovićevo ! To bi bio spas naroda, jer dok je tih »talni-Hrvata i talni- gospode« uvijek će tugjinci gnječiti naš na- rod, uvijek će nam zlo biti. Za to te na- rodne izrode, te »talni-Hrvate«, te lakaje — po glavi! Frankovac. Uvijek isti ! Svakom poštenjaku da se uprav zgadi, kad čita stanovite novine: Nabacuju se naj- pogrdnijim nazivima, kako n. pr. pustolo- gom, zloduhom, i t. d. samo da smrtimice- ucvijele svog političkog protivnika, a još ogavnosti tih izražaja pristavljaju licumjerne izraze: da neće sve do kraja kazati, da hoće da štede; jer tobože ih nadahnjuje pri- stojnost, sažaljenje i što ti još znamo. Govorimo o slučaju obljubljenog poglavice naše stranke, od značajnog i rodoljubnog Dra. Josipa Franka. Obnemogao je, jadnik, od napora, od truda, od jada, te u teškoj svojoj starosti, u bolesti, kad je svakomu potrebnita naj- viša njega, neprestano sveosve skupo za- uzimanje liječnika, kad se ne troši nego siplje, bio je primoran prodati svoje dvore, gdje je radio u naponu svoje snage godine i godine gdje je sastavljao divne svoje go- vore, raspredao zamršena financijalna pita- nja, gdje je snovao i smišljao, kako bi bolje koristio, ne sebi nego svome narodu, postojbini svojoj, miloj Hrvatskoj. Avaj ! što drediše Dra. Buča uz dvoje sluga i dado- še mu nagrade 100 cekina. Dao je durun- tiju paoša da naši mogu izvagjati žito iz Arbanije. Na 20. primi darove, a na 21, ot- putova i pratijaše ga vladina feluka sa li- ječnikom. G. 1709. dogje Aga sa strane Safir Paše iz Bosne u Aprilu i primi ga knez com to- ga ducale. G. 1778 listopada dogje poslanik Beya Tripola, Hagji Ali Hanona, i donese na dar 5 konja iz Kaira. Dočeka ga Frano Sebast. Mat. de Ghetaldi i Baro Garimogliesi i bi gošćen na javne troškove, S. Niko Vodopić tajnik digne ga s Ploča i 20 vojnika, stra- ža ga pozdravi i otprati ga do vrata Ma- log Vijeća isti Ghetaldi, i tu ga uvede je- dan od vijećnika. Sjedio je prama knezu, i bi otpraćen istom podvorbom. Knez mu u počast pošalje glazbu. G. 1781 26. kolovoza Danas dogje Said Ahmed aga sa kapetanom Perom Mitrovi- ćem, poslanik Beya Tripola. lskrca se na Peskariji pozdravljen hitcima od svih lagja i ma 27. bi praćen od tajnika i od Bara Garmogliesi, koji je imao mu dati svaki način, i od 20 vojnika sa štapima, radi ku- žne bolesti. Na vratima ga Dvora dočeka s. Ivan Pietro di Sorgo i pozdravi ga, % je tumača sobom. Preko ode na brod, i bi mu poslata glazba, te voća, ko- koši, kapuna itd. Zduri mu ponesole ua