.

 

 

polugodište.

 

Cijena je listi“ s sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
| četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto

 

U DUBROVNIKU, 28. Januara 1911.

 

God. VII.

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PA

 

Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

   

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

Doći ćemo do prava!

Kako su u našoj Monarhiji narodno-
sti tlačene s jedne strane od Nijema-
ca, a s druge od Madžara; tako je i
u drugim Monarhijama; naime u Ru-
siji su tlačeni Poljaci, u Pruskoj su
mučeni svakojakim nasiljem i silnim
novcem da ih posve istrijebe, jer se
neće ponijemčit; u Engleškoj tužni Ir-
ci vape, bore se, upotrebljuju svako
zakonito srestvo, da bi se domogli
svog prava, i ne bili izloženi svaki čas
hirima i nasrtaju zakletih svojih tlači-
telja.

Muževno i neumorno su njihovi vo-
gje krčili trnoviti i nemili put da do-
gju do željenog vrhunca; nadasve su
se u toj junačkoj borbi istakli veliki
O. Conell i Parnell i odvažni njihovi
sljedbenici: toliko požrtvovnosti, toli-
ko nastojanje nije bilo jalovo: gordi
su se Englezi prignuli, slavni je Glad-
ston mnogo popuštio, a sad nastaje
doba da Irci budu svoji u kući svo-
joj, da se domognu prava i pridobiv
otpor budu posve ravnopravni Engle-
zima.

Već se pod izvjesno nagagja, da
kad su zadnji izbori iznijeli dvije en-
gleške stranke u mal da ne jednakom
razmjerju, grupa Iraca, jest jezičac na
vagi, te odlučuju, ako parlamenat ho-
će da radi, a naravno da će odlučiti
sebi u 'prilog. Pokušati nove izbore
ne bi koristilo i gordi će Englezi biti
prisiljeni prignuti šiju i dati svakome
svoje. Po novoj uredbi, kako je smi-
šljena, parlamenat i gospodska kuća
bi se preustrojila na taj način, da bi
u gospodskoj kući osim nasljednih ve-
likaša, bilo i uglednih članova po iz-
boru; a parlamenat bi se sastavio od
izaslanika četiriju sabora, koji bi sa-
mostalno i slobodno stvarali sebi  za-

PODLISTAK

O sv. Vlahu
i padu republike.

Najcrniji, najnesretniji je dan za dubrov-
čane osvanuo na 27. Maja 1806., kad jc
naš grad izgubio: malo ali neprocjenjivo
svoje dobro: svoju slobodu. Jer se približa
veliki dan našeg svetog Parca, donašamo
neke podatke iz naznačene knjige Dubr,
Arhiva »Cerimoniale«.

Prije svega imenovanje g. Bruera, fran-
cuskog konsula, koji se je toliko istaknuo
u sudbonosnoj pašoj nevolji; pak g. Ti-
moni, austrijskog konsula; a onda neke
podatke o sv, Vlahu, a napokon, kako su
prvi put proslavili naši stari sv. Vlaha u
ropstvu, kad su već bili izgubili neizmjerno
svoje dobro, zlatnu slobodu. Opažamo da
je pogriješno u knjizi zabilježena godina,
jer nije mogla biti ona 1806. nego 1807.
uz neke podatke

1 u jadu i čemeru, mi slavimo našeg
Parca, i slavit ćemo ga bez dvojbe dok od
Dubrovnika bude kamen vrhu kaimena!

Jer bi imenovan e Bruere kako poslo-
vogja francuski kod ove vlade, on to ime-
MVA saopći najmlagjemu od Malog Vi-

jeća radi dogovora. Ovaj obavijesti Malo
Vijeće, te privatno naznači mu kad će ga
og primiti. Dan prije saslušaja on po-

šalje ovo 3

Le charge d' affaires dela Republique fran-
caise presente ses te: Sua Excel-
lence le Recteur de la Republique Raguse- |
ine, et lui fait de mander, 8' il veut bien
lui O pour demaln une audience il

.

 

 

kone, upravljali svojim srestvima, ima-
li svako pravo i slobodu u onomu što
utišti njihov skup. Dakle u kratko to
bi bila federacija pojedinih grupa, a
pod jednim vladarom.

Takova bi uredba dopuštila da se pri-
mire strasti i razrožnost, da svak uži-
va onu slobodu, koja mu patri, da je
svak zadovoljan jer su sve njegove
pravedne želje izvršene: a to bi silu
doprinijelo da Engleška bude moćna
i ugledna u svemu svijetu, da nestane
ona abnormalnost po kojoj zemlja, ko-
ja se ponosi vanrednom slobodom i-
pak ima tlačitelja i tlačenih. Ona vla-
da, koja to provede, napisat će u svjet-
sku povjest najljepšu stranicu, prave i
čestite ravnopravnosti.

Ali takav preokret mogao bi biti
sretan i uspješan i za našu Monarhi-
ju; jer je i u ovoj položaj nas Slave-
na pojednak i istovjetan onomu tu-
žnih Iraca. I mi smo tlačeni, i mi va-
pimo pravicu i slobodu, i mi tražimo
sjedinjenje. Istina je da u nas nije još
bilo vogja doraslih do one visine, na
kojoj su bili glasoviti O. Conell i Par-
nell, ali ih je ipak bilo dobrih i zna-
čajnih, A jer se pak Austrija, kako
Monarhija skroz konservativna, veo-

ma trudno.i prisiljeno miče, te se je|

do danas oglušila svim vapajima nas
Slavena, uhvat je, da će plemeniti iz-
gled velike i moguće Britanije pokre-
nuti i nju, da naslijedi nje izgled, i
dade pojednaka prava svojim držav-
ljanima Slavenima, koji podnašaju po-
jednake terete u novcu i u krvi, kako
i privilegovani Nijemci i Madžari. A
to tim više, jer su danas i sami Ni-
jemci osvjedočeni da ovako kako do
sad ne smije u Monarhiji ići, te se sa-
mi muče kako bi našli podobno rije-
šenje zamršenomu položaju, koji u
Monarhiji čini da svaki čas zapinje u-

a a lui comuniquer une affaire Ministerielle.
Son Excellence est prie de lui faire donner
I heure que lui sera la plus convenable.

Preko istog vijećnika N. P. odgovori da
hoće. Zato u jutro g. poslovogja sa jednim
podvornikom otigje do kuće kneževe (dvor
se je načinjao), te ga ispred vrata pozdravi
alfier sa 12 vojnika i 12 zdura sa kapeta-
uom, na vrhu stepenica primi ga Vijećnik
i tajnici do vrata, na kojim ga dočeka knez,
te uvede, sjedoše, te poslovogja zatraži u-
redovno da mu opredjele dan i sat saslu-
šaja; pak otigje otpraćen kako je bio i
došao.

A u onaj dan podtajnik ode u segjeti u-
zeti poslovogju i doprati ga, te ušav u Vi-
jeće, g. knez Ivo Vlahov di Caboga ovako
ga pozdravi:

Slavni i velikodušni francuski narod od
starine, te od kad postoji kako skupovlada
jedna i neodjeljiva, uvijek je svečano bra-
nila našu republiku, koja je pak harno u-
vijek nastojala odvratiti svim silama zaštiti
i obrani. Tom namjerom stalno se pouz-
daje ova Vlada da će moćna ju obrana
francuske skupovlade uvijek štititi, a za
njenu stalnost, napredak, slavu naša će
Vlada vazda utjecat se Svevišnjemu. Molim
dakle g. vrijednog Poslovogju da u n.še
ime iskaže Diretoriju ta naša čuvstva, te
mu istakne iskreno naše zadovoljstvo jer
je Vas izabrao poslovogjom, koji ste nada-
reni rijetkom mudrosti, ozbiljnim namjera-
ma i dobrom voljom, te da se po tome
stalno nada svaki dan to bolje unapredit
dobre odnošaje i blagoholnosti te republike
prama našoj vladi, našoj mornarici, te pri-
glavite da uvijek ostajemo odani i zahvalni.

Na isti način bi primljen konsuo N. V,

 

stavni stroj, trga snagu i dobru volju
svim faktorima, skida «i uzdiže mini-
starstva i čini da se upada svaki dan
u to više nevolje i troškove; a opet
ometa vladu istu te ne može odvažno
raspredati svu svoju snagu u tugjini,
te je primorana predati se mal da ne
vezanih ruku, Molohu naših vremena
Njemačkoj, ili se nasloniti na nepouz-
danog saveznika kakav je ltalija, a
mora uvijek prčdati od silne Rusije i
nje saveznika sa neprestanom bojazni
da zagazi u vratolomno kolo kakovog
udesnog rata.

Slučaj u Engleškoj neka opameti i
one naše zastupnike, koji jer su na
vrhuncu rukovode narodne probitke,
da nasljede /muževno samoprijegor i
odvažnost hrabrih Iraca, i tako usko-
re sretni dan, kad će i slavna Austri-
ja pokročiti na put ljubavi, sporazu-
ma i mira, što jedino pak može do-
nijeti ono zadovoljstvo i oduševljenje,
po kojem bi Austrija bila velika i sre-
tna. Oni mogu mnogo, te neka do-
bro paze da ih ne zateče narodno
proklestvo.

U istoku tutnji.

Svemoguće je tursko carstvo davno za-
kopano; a ako bitiše, to je jer velike su
sile lakome na .'ebele zalogaje, te bi ih
svaka htjela za sebe poručati, a tek oglo-
danu kost baciti onim koji nijesu pravi
svatovi, jer su snagom slabi, ali bi po pra-
vici imali biti jedini baštinici toga mrtvaca.
Zato su i velevlasti osokolile mladoturke
da potjeraju staroga Sultana i zamjene no-
vim, koji nema energije ni lukavosti, kako
svrgnuti, i da uvedu malo reda, pak bilo
i površno, samo da prestanu prevrati, po-
kolji, osiromašenje i sve nevolje, od kojih
raja plaće i kriči da svijet zagluši. Mislile
su Velevlasti da su mladoturci podesno sre-
stvo e bi se uzdržao u Istoku status quo,
ali su se u svome računu prevarile; i to

Česara g. Timoni, koji je preko Mp. D.
Rafa Šarića zatražio što da učini da mu se
odredi saslušaj, te zato otpošalje pisamce
Malomu Vijeću 17/5. 1805.

1799. Ove godine oboli kapetan smotre
[van Antunov Kazilari, te najmlagji vijećnik
pozove Miha Katicu najstarijeg alfiera, da
ga zamijeni, što i učini. Ivan Maškarić
drugi alfier bi oprošten radi bolesti, a treći
Vlaho Vodopić bi oprošten jer mu bijaše
umro prinčipo Aadrija Piskuljić, i tako od
alfiera ostane sam četvrti, Ivo Kerstitelj
Vlajki.

U to doba bijaše u okolici ruski podmo-
rovogja Pastusckin, te po obavjesti Ivana
Fačende bolesnog, ako bi došao na svet-
kovinu, imalo ga se je pozvati po kanče-
laru, dva su ga vijećnika imala dočekati
kod crkve Uzašašća na vratima grada, pra-
titi ga, i da sjedne na prvo mjesto Maloga
Vijeća. Ali on preko konsula javi da ne
može doći.

1805. Za sv, Vlaha bijaše u gradu Po-
ljak knez Sapieha. Vlada ga pozove i od-
redi mu mjesto iza Vijećnika Maloga V:-
jeća, on kančelaru zahvali i reče da ne
može, er nije donio sobom svećano odjelo.

Namjeri se takogjer Opat Vlatković te ga
Vlada pozove i on bude u ophodu, a kle-
čaše u koru na mjesto kanonika i postave
mu dva kušina.

Na 2. i 3. Veljače 1806, pucaće se po
običaju iz tvrgja, a zato će se dogovoriti
major Vodopić sa g. Pukovnikom topčija.
Na dan sv. Vlaha Malo će se Vijeće sa vla-
stelom sakupiti ispod svodova, ie će tu
slati dok se izvjesi crveni barjak sv. Vlaha
i obave ostali obredi.

Netom se upute stari i novi knez put Go-

 

sdva razloga: prvi jer su se mladoturci
pokazali posve nesposobni da uvedu red i
poredak; drugi jer je raji dotužilo nepre-
stano krparenje, obećanja, razni neuspješni
ulozi, i kad uvidiše e se ništa ozbiljna ne
započimlje, sami su ustali da izvojšte svoje
pravo oružjem u ruci, i tako prisile vlasti
da nešto uprav učine, ili da ih pušte e bi
sami se domogli svog blagostanja.

Ima mjeseca da se je pojavila selitba ne-
zadovoljnika u Srbiju i Crnu-Goru; ima
mjeseca da se tamo amo u carstvu podiže
po koji prevrat, a taj raste, te ugušen pri-
vidno u Arbaniji, sad plamti žestoko u Je-
menu, gdje su se — kako glase brzojavne
vijesti — i turski vojnici pridružili usta-
šama; ima mjeseca da Kreta hoće svoje
pridruženje Grčkoj, a taj zahtjev sve to|:
izrazitije i odlučnije izbija; ima mjeseca da
se Grčka i Turska gledaju krivim okom, i
da nije Velevlasti bile bi se davno poču-
pale?do mile volje; ovih dana pak Rumunj-
ska i Bugarska su se uznemirile, jer bi mo-
glo doći do rata; Rumunjska je učinila taj-
ni ugovor sa Turskom a na uštrb Bugar-
skoj. A ipak smo u cičoj zimi, pak se ra-
zložito pitamo: što će biti, kad osvane u-
desni Gjurgjev-danak, kad ustaju nevoljni-
ci da oružjem u ruci izvojšte svoje dobro,
svoju slobodu. Iseljenici u Srbiji i Crnoj
Gori neće da se povrate; neki su se bili
prilagodili; ali netom oni doma, a eto o-
gromnije hrpe bjegunaca, a ta selitba je
najznačajniji znak, jer je uvijek bila prete-
ča suđbonosnih dogagjaja, kako što kaže
tvrdu volju bjegunaca ne povratit se svo-
me ognjištu, prije nego budu posve slobo-
dni od turskog nasilja i jarma. Ta selitba
uspaljuje i puk Srbije i Crne-Gore, jer ih
s bjeguncima veže srostvo, jezik, osjećaji,
te može lako doraditi da te dvije kralje-
vine budu prisiljene od podanika zametnut
se puškom, zgrabiti hangjar i posrnuti u
smrtonosnu borbu na život ili smrt.

Ustaške su čete davno zametnule kolo,
i ne jenjaju; pridružili su se njima i ako
pasivno za sad bjegunci, zlo raste svaki
dan to više, u istoku već tuinji i lasvo da
se dogje do onoga zapletaja, komu se u-
porno Evropa uklanja, gdje lukavosti, gdje
silom, ima tomu skoro dva vijeka. A radi
toga sve se velesile naoružavaju do zuba,

spe, jedan će kapelan obavjestiti g. gene-
rala Aleksandra Lauristona, da sa oficirim
dogje u Gospu, knez će i vlastela stati sa
desne strane pred oltarom S. Bernarda, a
g. general s lijev: ispred oltara sv. Ivana,
te će se postaviti tri stola i tri klečala za
tri generala.

U ophodu prvo će stupati satnija grana-
tira i glazba, iza moćiju druga glazbo pak
gg generali, a iza njih druga satnija granatira.

Vojnici će biti poredani sa dviju strana
gdje prolazi ophod, ali će dopuštati svijetu
ljubiti moći.

U sv. Vlahu generalima će se namjestiti
tri klečala i tri stola; a u Gospi svak će
na svom mjestu; vojska će i glazbe ostati
pred crkvom.

Izrijeti će se dvije tihe mise pred sv. Ber-
nardom za gospodu, pred sv. Ivanom za
oficire,

Na velikoj misi evangjelje će se dat po-
ljubit prvo knezu, pak generalu Lauristonu,
a tako će se i okaditi, a takogjer dati po-
ljubiti moći, pak onda onim Maloga Vijeća.

Na sv. Lovrjencu lepršati će zastava fran-
cuska i ona sv. Vlaha.

Presbiter assistens okadit će misnike,
djakon kneza i Malo Vijeće, subdjakon
generale,

Iza službe prvi će izaći knez i njegovi,
pak onda generali,

*
..

1641. Potrošak od ofićala od Dette s. Miha
Šipiuna de Bona i s. Iva Nika di Gondola
za Kandeloru i sv. Vlaha:

G. Pero Franov Stay kupio u Jaka Bolzo
šest torčuna, devet manjih, i dvije svijeće,

, 46:8. — Svijeća 4 litre p. 4:8. Dara oti-

p
Ićalima i kančelarima p. 12, Djetičima p. 16;

 

i jadni narodi strepe s jedne strane od stra-
ha, a s diuge strane već glasno kroz svoje
zastupnike progovaraju, e nije moguće po-
dnositi tolike i takove porezne terete, koji
ih ubijaju uz nerodicu, oskudicu i skupo-
ću. Kolikogod rat bio bič Božiji, bilo bi
za željeti, da i on dogje i uredi stvari u
Istoku, ako bi Velesile bile tako bezsvjesne
da se ne bi dogovorile i na mirne uredile
taj vječni škakljivi spor.

Mi bi iz duše željeli, da se u ovoj za-
mršenosti najbolje okoriste Srbija i Crna-
Gora, te da prostru svoju oblast onamo ...
onamo... za brda ona..., gdje je davno
bivala srčika slave i snage srpske. Tako bi
lakše pregorjeli Herceg-Bosnu za kojom su
čeznuli, utvrdili bi se, i mi bismo slavili i
pirovali, jer su nam se braća nakon dugog
i okrutnog sužanjstva dočepali zlatne i sre-
tne slobode!

 

Zaštupnik Lupis
i kumulativna vozarina.

Nakon malne mjesec dana odgovara gosp.
I. F. Lupis u »Narodnom Listu« na moje
prigovore njegovim izvodima za kumulativnu
vozarinu.

Imao je dosta vremena, da kada tako ka-
sno odgovara, odgovori barem stvarno, pak
se vilo čudim da sa kojekakovim šalama
iz cirkusa misli zamješati stvar i u mutnom
onda loviti.

Ja prelazim preko svega njegova neozbilj-
na pisanja, a držat ću se same: stvari,

U 305. broju Vašeg uglednog lista ja sam
ustvrdio :

1) Da je istina da dalmatinski trgovac
plaća kod prevoza preko Trsta, vozarinu že-
ljeznici, prevoz na parobrod, ukrcanje i vo-
zarinu po moru, nu da i usljed uveđenja
kumulativne vozarine nijedna od tih radnja
otpala nebi.

2) Da privatna poduzeća, kako dobro or-
ganizirana jesu povoljnija, usljed osobne
pažnje i usljed utakmice.

3) Da naprotiv troškovi burokratskih po-
duzeća jesu vazda veći.

4) Da su tršćanski opremači jeftiniji nego
li njihovi kolege drugovdje.

5) Da bi kod uvedenja kumulativne vo-
zarine, morali doći ugovori izmegju jednog

za konja p. 1. Čovjeku u oklopu i pomo-
ćniku mu p. 2, mješnicam p. 1. Bastonoši
p. 6: svega p. 69:4. 20/2. 1642. Lujo Nenchi,
kančilir.

*
*#

1647. Ove godine s. Klimo Mihov di
Gozze i s. Vlaho Ivanov di Tudisi i s, Ju-
nij Šimun di Bona potrošiše:

Po 14 groseta litru voska, a svega je vo-
ska bilo litara 42 unača 5

Za sviječe ofičalima i kančelarima p. 4:8.
Dar ofičalima i kancelarima p. 16, djetićima
1:6, konju 1, oružanom vojniku i pomo-
ćniku p. 2, mješnicama p. 1, bastonoši p.
6. — Lujo Nenchi kancelar.

*
+.
1698. Potroše: 2 torčuna p. 5072, druga
2 torčuna p. 48, 50 torčuna malih 499; 50
torčuna malih, 50 crvenih tozčuna p. 5, za
dvije svijeće p. 2, svega p. 204, g. 8.;— Frano
Gradi, Malovijećnik.
*
..
1707. Potrošak za smotru:
Bubnjima i sviralama gr. 6 svakom.
Lagjama po 6. gros.
Pogavicima otočana po gr. 8, a otoča-
nima po gr. 4.
Konavljanima i Primorcima po gr. 2.
Do bubnjaru gr. 12, bubnjarima
grosa 8
Kaporalima gr. 8, kapetanu p. 1:20, otti-
cirima po p. 1, škrivanu p. 10, turici gr. 6.
Vojnicima koji straže dok se svi plate pod
svodom u luci po 1 gros, Prije su se pla-
ćale same lagje sotoka, a sad ove: 1 iz
Lopuda, 2 iz Šipana, 1 iz Kalamote, | iz
Slanoga, | iz Vručice, 1 iz Poljica, 1 iz
Brsečina, 1 iz Trstenoga, | iz Orašca.

M me >

zreti tm ka ai