. polugodište. Cijena je listi“ s sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto U DUBROVNIKU, 28. Januara 1911. God. VII. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PA Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Doći ćemo do prava! Kako su u našoj Monarhiji narodno- sti tlačene s jedne strane od Nijema- ca, a s druge od Madžara; tako je i u drugim Monarhijama; naime u Ru- siji su tlačeni Poljaci, u Pruskoj su mučeni svakojakim nasiljem i silnim novcem da ih posve istrijebe, jer se neće ponijemčit; u Engleškoj tužni Ir- ci vape, bore se, upotrebljuju svako zakonito srestvo, da bi se domogli svog prava, i ne bili izloženi svaki čas hirima i nasrtaju zakletih svojih tlači- telja. Muževno i neumorno su njihovi vo- gje krčili trnoviti i nemili put da do- gju do željenog vrhunca; nadasve su se u toj junačkoj borbi istakli veliki O. Conell i Parnell i odvažni njihovi sljedbenici: toliko požrtvovnosti, toli- ko nastojanje nije bilo jalovo: gordi su se Englezi prignuli, slavni je Glad- ston mnogo popuštio, a sad nastaje doba da Irci budu svoji u kući svo- joj, da se domognu prava i pridobiv otpor budu posve ravnopravni Engle- zima. Već se pod izvjesno nagagja, da kad su zadnji izbori iznijeli dvije en- gleške stranke u mal da ne jednakom razmjerju, grupa Iraca, jest jezičac na vagi, te odlučuju, ako parlamenat ho- će da radi, a naravno da će odlučiti sebi u 'prilog. Pokušati nove izbore ne bi koristilo i gordi će Englezi biti prisiljeni prignuti šiju i dati svakome svoje. Po novoj uredbi, kako je smi- šljena, parlamenat i gospodska kuća bi se preustrojila na taj način, da bi u gospodskoj kući osim nasljednih ve- likaša, bilo i uglednih članova po iz- boru; a parlamenat bi se sastavio od izaslanika četiriju sabora, koji bi sa- mostalno i slobodno stvarali sebi za- PODLISTAK O sv. Vlahu i padu republike. Najcrniji, najnesretniji je dan za dubrov- čane osvanuo na 27. Maja 1806., kad jc naš grad izgubio: malo ali neprocjenjivo svoje dobro: svoju slobodu. Jer se približa veliki dan našeg svetog Parca, donašamo neke podatke iz naznačene knjige Dubr, Arhiva »Cerimoniale«. Prije svega imenovanje g. Bruera, fran- cuskog konsula, koji se je toliko istaknuo u sudbonosnoj pašoj nevolji; pak g. Ti- moni, austrijskog konsula; a onda neke podatke o sv, Vlahu, a napokon, kako su prvi put proslavili naši stari sv. Vlaha u ropstvu, kad su već bili izgubili neizmjerno svoje dobro, zlatnu slobodu. Opažamo da je pogriješno u knjizi zabilježena godina, jer nije mogla biti ona 1806. nego 1807. uz neke podatke 1 u jadu i čemeru, mi slavimo našeg Parca, i slavit ćemo ga bez dvojbe dok od Dubrovnika bude kamen vrhu kaimena! Jer bi imenovan e Bruere kako poslo- vogja francuski kod ove vlade, on to ime- MVA saopći najmlagjemu od Malog Vi- jeća radi dogovora. Ovaj obavijesti Malo Vijeće, te privatno naznači mu kad će ga og primiti. Dan prije saslušaja on po- šalje ovo 3 Le charge d' affaires dela Republique fran- caise presente ses te: Sua Excel- lence le Recteur de la Republique Raguse- | ine, et lui fait de mander, 8' il veut bien lui O pour demaln une audience il . kone, upravljali svojim srestvima, ima- li svako pravo i slobodu u onomu što utišti njihov skup. Dakle u kratko to bi bila federacija pojedinih grupa, a pod jednim vladarom. Takova bi uredba dopuštila da se pri- mire strasti i razrožnost, da svak uži- va onu slobodu, koja mu patri, da je svak zadovoljan jer su sve njegove pravedne želje izvršene: a to bi silu doprinijelo da Engleška bude moćna i ugledna u svemu svijetu, da nestane ona abnormalnost po kojoj zemlja, ko- ja se ponosi vanrednom slobodom i- pak ima tlačitelja i tlačenih. Ona vla- da, koja to provede, napisat će u svjet- sku povjest najljepšu stranicu, prave i čestite ravnopravnosti. Ali takav preokret mogao bi biti sretan i uspješan i za našu Monarhi- ju; jer je i u ovoj položaj nas Slave- na pojednak i istovjetan onomu tu- žnih Iraca. I mi smo tlačeni, i mi va- pimo pravicu i slobodu, i mi tražimo sjedinjenje. Istina je da u nas nije još bilo vogja doraslih do one visine, na kojoj su bili glasoviti O. Conell i Par- nell, ali ih je ipak bilo dobrih i zna- čajnih, A jer se pak Austrija, kako Monarhija skroz konservativna, veo- ma trudno.i prisiljeno miče, te se je| do danas oglušila svim vapajima nas Slavena, uhvat je, da će plemeniti iz- gled velike i moguće Britanije pokre- nuti i nju, da naslijedi nje izgled, i dade pojednaka prava svojim držav- ljanima Slavenima, koji podnašaju po- jednake terete u novcu i u krvi, kako i privilegovani Nijemci i Madžari. A to tim više, jer su danas i sami Ni- jemci osvjedočeni da ovako kako do sad ne smije u Monarhiji ići, te se sa- mi muče kako bi našli podobno rije- šenje zamršenomu položaju, koji u Monarhiji čini da svaki čas zapinje u- a a lui comuniquer une affaire Ministerielle. Son Excellence est prie de lui faire donner I heure que lui sera la plus convenable. Preko istog vijećnika N. P. odgovori da hoće. Zato u jutro g. poslovogja sa jednim podvornikom otigje do kuće kneževe (dvor se je načinjao), te ga ispred vrata pozdravi alfier sa 12 vojnika i 12 zdura sa kapeta- uom, na vrhu stepenica primi ga Vijećnik i tajnici do vrata, na kojim ga dočeka knez, te uvede, sjedoše, te poslovogja zatraži u- redovno da mu opredjele dan i sat saslu- šaja; pak otigje otpraćen kako je bio i došao. A u onaj dan podtajnik ode u segjeti u- zeti poslovogju i doprati ga, te ušav u Vi- jeće, g. knez Ivo Vlahov di Caboga ovako ga pozdravi: Slavni i velikodušni francuski narod od starine, te od kad postoji kako skupovlada jedna i neodjeljiva, uvijek je svečano bra- nila našu republiku, koja je pak harno u- vijek nastojala odvratiti svim silama zaštiti i obrani. Tom namjerom stalno se pouz- daje ova Vlada da će moćna ju obrana francuske skupovlade uvijek štititi, a za njenu stalnost, napredak, slavu naša će Vlada vazda utjecat se Svevišnjemu. Molim dakle g. vrijednog Poslovogju da u n.še ime iskaže Diretoriju ta naša čuvstva, te mu istakne iskreno naše zadovoljstvo jer je Vas izabrao poslovogjom, koji ste nada- reni rijetkom mudrosti, ozbiljnim namjera- ma i dobrom voljom, te da se po tome stalno nada svaki dan to bolje unapredit dobre odnošaje i blagoholnosti te republike prama našoj vladi, našoj mornarici, te pri- glavite da uvijek ostajemo odani i zahvalni. Na isti način bi primljen konsuo N. V, stavni stroj, trga snagu i dobru volju svim faktorima, skida «i uzdiže mini- starstva i čini da se upada svaki dan u to više nevolje i troškove; a opet ometa vladu istu te ne može odvažno raspredati svu svoju snagu u tugjini, te je primorana predati se mal da ne vezanih ruku, Molohu naših vremena Njemačkoj, ili se nasloniti na nepouz- danog saveznika kakav je ltalija, a mora uvijek prčdati od silne Rusije i nje saveznika sa neprestanom bojazni da zagazi u vratolomno kolo kakovog udesnog rata. Slučaj u Engleškoj neka opameti i one naše zastupnike, koji jer su na vrhuncu rukovode narodne probitke, da nasljede /muževno samoprijegor i odvažnost hrabrih Iraca, i tako usko- re sretni dan, kad će i slavna Austri- ja pokročiti na put ljubavi, sporazu- ma i mira, što jedino pak može do- nijeti ono zadovoljstvo i oduševljenje, po kojem bi Austrija bila velika i sre- tna. Oni mogu mnogo, te neka do- bro paze da ih ne zateče narodno proklestvo. U istoku tutnji. Svemoguće je tursko carstvo davno za- kopano; a ako bitiše, to je jer velike su sile lakome na .'ebele zalogaje, te bi ih svaka htjela za sebe poručati, a tek oglo- danu kost baciti onim koji nijesu pravi svatovi, jer su snagom slabi, ali bi po pra- vici imali biti jedini baštinici toga mrtvaca. Zato su i velevlasti osokolile mladoturke da potjeraju staroga Sultana i zamjene no- vim, koji nema energije ni lukavosti, kako svrgnuti, i da uvedu malo reda, pak bilo i površno, samo da prestanu prevrati, po- kolji, osiromašenje i sve nevolje, od kojih raja plaće i kriči da svijet zagluši. Mislile su Velevlasti da su mladoturci podesno sre- stvo e bi se uzdržao u Istoku status quo, ali su se u svome računu prevarile; i to Česara g. Timoni, koji je preko Mp. D. Rafa Šarića zatražio što da učini da mu se odredi saslušaj, te zato otpošalje pisamce Malomu Vijeću 17/5. 1805. 1799. Ove godine oboli kapetan smotre [van Antunov Kazilari, te najmlagji vijećnik pozove Miha Katicu najstarijeg alfiera, da ga zamijeni, što i učini. Ivan Maškarić drugi alfier bi oprošten radi bolesti, a treći Vlaho Vodopić bi oprošten jer mu bijaše umro prinčipo Aadrija Piskuljić, i tako od alfiera ostane sam četvrti, Ivo Kerstitelj Vlajki. U to doba bijaše u okolici ruski podmo- rovogja Pastusckin, te po obavjesti Ivana Fačende bolesnog, ako bi došao na svet- kovinu, imalo ga se je pozvati po kanče- laru, dva su ga vijećnika imala dočekati kod crkve Uzašašća na vratima grada, pra- titi ga, i da sjedne na prvo mjesto Maloga Vijeća. Ali on preko konsula javi da ne može doći. 1805. Za sv, Vlaha bijaše u gradu Po- ljak knez Sapieha. Vlada ga pozove i od- redi mu mjesto iza Vijećnika Maloga V:- jeća, on kančelaru zahvali i reče da ne može, er nije donio sobom svećano odjelo. Namjeri se takogjer Opat Vlatković te ga Vlada pozove i on bude u ophodu, a kle- čaše u koru na mjesto kanonika i postave mu dva kušina. Na 2. i 3. Veljače 1806, pucaće se po običaju iz tvrgja, a zato će se dogovoriti major Vodopić sa g. Pukovnikom topčija. Na dan sv. Vlaha Malo će se Vijeće sa vla- stelom sakupiti ispod svodova, ie će tu slati dok se izvjesi crveni barjak sv. Vlaha i obave ostali obredi. Netom se upute stari i novi knez put Go- sdva razloga: prvi jer su se mladoturci pokazali posve nesposobni da uvedu red i poredak; drugi jer je raji dotužilo nepre- stano krparenje, obećanja, razni neuspješni ulozi, i kad uvidiše e se ništa ozbiljna ne započimlje, sami su ustali da izvojšte svoje pravo oružjem u ruci, i tako prisile vlasti da nešto uprav učine, ili da ih pušte e bi sami se domogli svog blagostanja. Ima mjeseca da se je pojavila selitba ne- zadovoljnika u Srbiju i Crnu-Goru; ima mjeseca da se tamo amo u carstvu podiže po koji prevrat, a taj raste, te ugušen pri- vidno u Arbaniji, sad plamti žestoko u Je- menu, gdje su se — kako glase brzojavne vijesti — i turski vojnici pridružili usta- šama; ima mjeseca da Kreta hoće svoje pridruženje Grčkoj, a taj zahtjev sve to|: izrazitije i odlučnije izbija; ima mjeseca da se Grčka i Turska gledaju krivim okom, i da nije Velevlasti bile bi se davno poču- pale?do mile volje; ovih dana pak Rumunj- ska i Bugarska su se uznemirile, jer bi mo- glo doći do rata; Rumunjska je učinila taj- ni ugovor sa Turskom a na uštrb Bugar- skoj. A ipak smo u cičoj zimi, pak se ra- zložito pitamo: što će biti, kad osvane u- desni Gjurgjev-danak, kad ustaju nevoljni- ci da oružjem u ruci izvojšte svoje dobro, svoju slobodu. Iseljenici u Srbiji i Crnoj Gori neće da se povrate; neki su se bili prilagodili; ali netom oni doma, a eto o- gromnije hrpe bjegunaca, a ta selitba je najznačajniji znak, jer je uvijek bila prete- ča suđbonosnih dogagjaja, kako što kaže tvrdu volju bjegunaca ne povratit se svo- me ognjištu, prije nego budu posve slobo- dni od turskog nasilja i jarma. Ta selitba uspaljuje i puk Srbije i Crne-Gore, jer ih s bjeguncima veže srostvo, jezik, osjećaji, te može lako doraditi da te dvije kralje- vine budu prisiljene od podanika zametnut se puškom, zgrabiti hangjar i posrnuti u smrtonosnu borbu na život ili smrt. Ustaške su čete davno zametnule kolo, i ne jenjaju; pridružili su se njima i ako pasivno za sad bjegunci, zlo raste svaki dan to više, u istoku već tuinji i lasvo da se dogje do onoga zapletaja, komu se u- porno Evropa uklanja, gdje lukavosti, gdje silom, ima tomu skoro dva vijeka. A radi toga sve se velesile naoružavaju do zuba, spe, jedan će kapelan obavjestiti g. gene- rala Aleksandra Lauristona, da sa oficirim dogje u Gospu, knez će i vlastela stati sa desne strane pred oltarom S. Bernarda, a g. general s lijev: ispred oltara sv. Ivana, te će se postaviti tri stola i tri klečala za tri generala. U ophodu prvo će stupati satnija grana- tira i glazba, iza moćiju druga glazbo pak gg generali, a iza njih druga satnija granatira. Vojnici će biti poredani sa dviju strana gdje prolazi ophod, ali će dopuštati svijetu ljubiti moći. U sv. Vlahu generalima će se namjestiti tri klečala i tri stola; a u Gospi svak će na svom mjestu; vojska će i glazbe ostati pred crkvom. Izrijeti će se dvije tihe mise pred sv. Ber- nardom za gospodu, pred sv. Ivanom za oficire, Na velikoj misi evangjelje će se dat po- ljubit prvo knezu, pak generalu Lauristonu, a tako će se i okaditi, a takogjer dati po- ljubiti moći, pak onda onim Maloga Vijeća. Na sv. Lovrjencu lepršati će zastava fran- cuska i ona sv. Vlaha. Presbiter assistens okadit će misnike, djakon kneza i Malo Vijeće, subdjakon generale, Iza službe prvi će izaći knez i njegovi, pak onda generali, * .. 1641. Potrošak od ofićala od Dette s. Miha Šipiuna de Bona i s. Iva Nika di Gondola za Kandeloru i sv. Vlaha: G. Pero Franov Stay kupio u Jaka Bolzo šest torčuna, devet manjih, i dvije svijeće, , 46:8. — Svijeća 4 litre p. 4:8. Dara oti- p Ićalima i kančelarima p. 12, Djetičima p. 16; i jadni narodi strepe s jedne strane od stra- ha, a s diuge strane već glasno kroz svoje zastupnike progovaraju, e nije moguće po- dnositi tolike i takove porezne terete, koji ih ubijaju uz nerodicu, oskudicu i skupo- ću. Kolikogod rat bio bič Božiji, bilo bi za željeti, da i on dogje i uredi stvari u Istoku, ako bi Velesile bile tako bezsvjesne da se ne bi dogovorile i na mirne uredile taj vječni škakljivi spor. Mi bi iz duše željeli, da se u ovoj za- mršenosti najbolje okoriste Srbija i Crna- Gora, te da prostru svoju oblast onamo ... onamo... za brda ona..., gdje je davno bivala srčika slave i snage srpske. Tako bi lakše pregorjeli Herceg-Bosnu za kojom su čeznuli, utvrdili bi se, i mi bismo slavili i pirovali, jer su nam se braća nakon dugog i okrutnog sužanjstva dočepali zlatne i sre- tne slobode! Zaštupnik Lupis i kumulativna vozarina. Nakon malne mjesec dana odgovara gosp. I. F. Lupis u »Narodnom Listu« na moje prigovore njegovim izvodima za kumulativnu vozarinu. Imao je dosta vremena, da kada tako ka- sno odgovara, odgovori barem stvarno, pak se vilo čudim da sa kojekakovim šalama iz cirkusa misli zamješati stvar i u mutnom onda loviti. Ja prelazim preko svega njegova neozbilj- na pisanja, a držat ću se same: stvari, U 305. broju Vašeg uglednog lista ja sam ustvrdio : 1) Da je istina da dalmatinski trgovac plaća kod prevoza preko Trsta, vozarinu že- ljeznici, prevoz na parobrod, ukrcanje i vo- zarinu po moru, nu da i usljed uveđenja kumulativne vozarine nijedna od tih radnja otpala nebi. 2) Da privatna poduzeća, kako dobro or- ganizirana jesu povoljnija, usljed osobne pažnje i usljed utakmice. 3) Da naprotiv troškovi burokratskih po- duzeća jesu vazda veći. 4) Da su tršćanski opremači jeftiniji nego li njihovi kolege drugovdje. 5) Da bi kod uvedenja kumulativne vo- zarine, morali doći ugovori izmegju jednog za konja p. 1. Čovjeku u oklopu i pomo- ćniku mu p. 2, mješnicam p. 1. Bastonoši p. 6: svega p. 69:4. 20/2. 1642. Lujo Nenchi, kančilir. * *# 1647. Ove godine s. Klimo Mihov di Gozze i s. Vlaho Ivanov di Tudisi i s, Ju- nij Šimun di Bona potrošiše: Po 14 groseta litru voska, a svega je vo- ska bilo litara 42 unača 5 Za sviječe ofičalima i kančelarima p. 4:8. Dar ofičalima i kancelarima p. 16, djetićima 1:6, konju 1, oružanom vojniku i pomo- ćniku p. 2, mješnicama p. 1, bastonoši p. 6. — Lujo Nenchi kancelar. * +. 1698. Potroše: 2 torčuna p. 5072, druga 2 torčuna p. 48, 50 torčuna malih 499; 50 torčuna malih, 50 crvenih tozčuna p. 5, za dvije svijeće p. 2, svega p. 204, g. 8.;— Frano Gradi, Malovijećnik. * .. 1707. Potrošak za smotru: Bubnjima i sviralama gr. 6 svakom. Lagjama po 6. gros. Pogavicima otočana po gr. 8, a otoča- nima po gr. 4. Konavljanima i Primorcima po gr. 2. Do bubnjaru gr. 12, bubnjarima grosa 8 Kaporalima gr. 8, kapetanu p. 1:20, otti- cirima po p. 1, škrivanu p. 10, turici gr. 6. Vojnicima koji straže dok se svi plate pod svodom u luci po 1 gros, Prije su se pla- ćale same lagje sotoka, a sad ove: 1 iz Lopuda, 2 iz Šipana, 1 iz Kalamote, | iz Slanoga, | iz Vručice, 1 iz Poljica, 1 iz Brsečina, 1 iz Trstenoga, | iz Orašca. M me > zreti tm ka ai