| ul Q ! | , Srbi su tu!“ “ narod i tako mu malo po malo zatu- U DUBROVNIKU, Il. Februara 1811. MA CRVENI M God. VII. ISK Cijena je listu sa domašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 Četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto i i polugodište. ===== IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI 8ROJ STOJI 10 PA Ra, Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata 1 oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po pećić retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. ne znade da se radi vike snagje, a i- ma ih na žalost koji tu očitu činjepi- . To je eto obična krilatica koju da- nomice: čuješ u stotinu varijacija ; to je svakidašnji kruh slavosrba, kojim hoće da obilato nahrane naš hrvatski drugom zgodom i poslužiti se izrazi- kunacijonalnu svijest. Na žalost opa- ža se, da je ta danomična graja za- "hvatila previše terena i kod izobraže- nijih i kod nekih koji bi se rado i pravaštvom htjeli da okite, pa će se i oni, sad iz jednog sad iz drugog ra- zloga, gdjekad poslužiti tvrdim argu- mentom. Da pak i Srbi i naši (, z. srbi taru od zadovoljstva rukama te u svoje svrhe bezobzirce izrabljuju ta- kova naklapanja — ne treba niti da spomenemo. To je pametnu na dlanu, ali od slavosrba nikad pametna čo- vjeka! Dokaživati očitu istinu, da u hrvat- skim zemljama žive jedan jedinstveni hrvatski varod; da tog srpskog naro- da tu-niti ima niti može biti; da su naši t. z: sibi ništa drugo nego pravi pravcati Hrvati grčko-istočne vjeroispo- vjedi; da je te tobožnje. srbe, koji se po hrvatskim stranama danas šepire i svojataju pojedine krajeve, u poznije vrijeme stvorila propaganda sa strane; da i danas imaju jedini oslon u sla- vosrpštini te: u onima... kojima ča- somično tu i tamo služe; da ti kao Srbi ne imaju niti mogu imati ikako- va posebnoga prava već kao svi osta- li državljani hrvatski... i još mnogo toga sa tim u savezu, mi zaista doka- živati ne imamo volje. To ovde sada i ne služi; to je pak tako bjelodano sa svakog gledišta i dokazano do u sitnice, da tek svojevoljni slijepci ne- će toga;da znadu. Jest, slavosrpska zaslijepljenost mnogima smeta, mnogi ćemo se metnuti na" slavosrpsko sta- novište i uzeti tu krilaticu kao svojinu. »Srbi su tu!« biva živu kao narod u hrvatskim zemljama. Pa dobro, ne- zati: ti Srbi su poseban narod i kao takav ima svoja posebna prava u hr- vatskim pokrajinama. Jeste li zado- voljni, o slavosrpčadi ? Još ne! Eto vam dakle još: tim Srbima moramo mi Hrvati priznati i dati sve ono na što oni imaju pravo. Hoćete li još? Svi Hrvati moraju i raditi u slozi š njima da to i izvojšte. Eto vam, želi- te li i dalje? — — — Pa uza sve to, što za to? — Zar je sve to dovoljno da obezkrijepi i samo cigli jedan naš pravaški dokaz o bezglavosti i smuše- nosti vaše politike? Zar sve to može da skine sa vas i vašeg rada sramotu izdajstva svoga hrvatskoga naroda ? Zar uza sve to može da dogje pošten Hrvat do onakovih zaključaka do ko- jih vi dogjoste? Zar sve to, a i više, može da kako tako opravda vaš za- torni rad za hrvatski narod i njegovu nacijonalnu svijest te u opće njegova narodna prava? — Nikada, slavosrbi, nikada, za onoga koji ima dva zrna soli u glavi i samo iskru poštenja! — »Srbi su tu!« Dobro je, priznajmo za čas da je tako. Uzmimo malko o- nako oblo nekoliko brojeva — a to je opet u vašu korist. Baš ovih dana | ka bude. Mi ćemo poći i dalje pa ka-| | I | l | | izragjuje se popis pučanstva, nu tu će- mo po milosti naše gospode koja ve- cu neće da priznade samo iz svoje o-!|dre i oblače osvanuti svi dojednoga sobne koristi ili iz zloće, te svojih po-|»srbo-hrvati«, ipak i bez tih uredov- tajnih prljavih namjera. Danas o tome|nih neistina, možemo ustanoviti što nećemć, tome ćemo posvijetliti malko! nam služi. U Hrvatskoj i Slavoniji i- ma 2,000.000 stanovnika, a od tih ne- ma iz jednog pisma kojeg odposlao|ka je punih 600.000 t. z. Srba; u Dal- (srbijanac činovnik na ministarstvu u maciji 700.0007stanovnika, a 80.000 Beogradu, a i još štošta zanimiva. Mi|tih vaših Srba: u Bosni i Hercegovini 1,500.000 stanovnika, a oko 600.000 nazovi Srba: Istra i Primorje ima sta- novnika 700.000 i hvala Bogu nije- dnog t. z. Srba. Uzmemo li ukupno, pri- dodav i Megjumurje, imamo 4,970.000 a od tih 1,280.000 tobožnjih Srba. Biva u čistom računu 1/4 (četvrtina) stanovništva. : »Srbi su tu!« Neka, ali ih je tek četvrti dio pučanstva! Dajmo im dakle što ih pripada, do sloge dogjimo š nji- ma, poduprimo ih u svemu što imaju pravo. Od svega ih ide četvrtina: če- tvrtina ureda, javnih mjesta, ustanova, škola, zastupnika i t. d. A je li, sla- vosrbi, to ono što vi zagovarate, što radite, što hoćete? Je li to ta poštena sloga vaša sa tim t. z. srbima, što eto na nesreću vidimo danomice kroz sve hrvatske zemlje pa i u Istri? — Gle- dajte, slavosrbi, samo posljednje izbore u Banovini! Pogledajte na koalicijo- naške stranke i njihov rad, za koje je otrag malo vremena jedan ugledni Sr- bijanac u Dubrovniku za razgovora nama rekao : »Članovi koalicije po radu svome su pravi Srbi, koji se firmom hrvalskom služe da lakše uspiju, i jer bi to omela neka" gospoda gore .. .«! Usudite se i pisnuti o tome n. pr. da je Bosna i Hercegovina hrvatska zem- lja1 Nazovite svoj jezik hrvatskim ! Krenite u njihove tobožnje ustanove, škole, mjesta, ako'srca imate, a na koje oni ne imaju niti najmanje prava ! — Ne ima ih nego četvrtina, pak? — A gle! radi te nesretne četvrtine, koji se Srbima nazivlju, cijeli narod mo- ra da sebe zataji, da svoje najsvetije ideale pogazi, mora po vašim bezum- nim nazorima sam sebi da o propasti radi. Tek ih četvrtina, a, uz vašu sla- vosrpsku pomoć, sva viša mjesta od predsjedništva sabora, a eto i bana pa niže — zapremili oni. U delegacijama zastupa t. z. Srb hrvatske zemlje i na- rod! Pfui! U ime te kukavne četvrti- ne i sloge š njome mora cijeli naš na- rod svoj slatki hrvatski jezik nagrgji- vati sramotnom nepoznanicom srpsko- hrvatskom! Radi tobožnjeg mira sa tim izrodima mora naš narod vijati zastave tugje države Srbije na općina- ma i javnim i privatnim zgradama i dopuštati sramotiti slavni svoj barjak! U školama narodnim mora da dopu- šti i potpomaže da hara srpsko-hrvatski duh, dok su njihove škole čisto srp- ske! Tu mora da tobožnjim »srpskim pismom« mori hrvatsku djecu, da ih uči na knjigama štampanim u Beogra- du, punim srpskog šovinizma, povje- sničkih zabluda i otimačine! Uvijek i uvijek dolaze oni sa novim zahtjevi- ma, sa novim pretenzijama i svako do- maće pitanje hrvatsko ne smije naći riješenja ako se tim izrodima nije po- puštilo. Dosta je naglasiti poznate ra- sprave o »srpskim pitanjima« u Za- grebu te najnovije odredbe banove. U opće sve što imaju oni mora se ne samo uzdržati već i proširiti i to u či- stom srpskom duhu, a ono što ostali naš narod ima mora da je srpsko- hrvatsko, slavensko, pa i naško nu nikad hrvatsko! A ne ima ih nego četvrtina! I ta četvrtina hoće da pro- guta i nametne se cijelom narodu! I |to slavosrbi zovu slogom jednokrvne (M980 to zovu pravicom, bez toga da |se hrvatski narod ne može da progje! — Koji to neće, koji tu sramotu tjera od sebe i svoga naroda, slavosrbi ga nazivlju zalupancem, tugjinskim izme- ćarom ! gdje vam je pamet, gdje obraz i po- štenje? I još imate kuraže razmećati se svojim rodoljubljem, govoriti i ra- diti u ime naroda hrvatskoga! Znamo vas mi pravaši, dobro vas znamo, a pobrinuti ćemo se da vas cijeli narod spoznade. Što je vama do naroda i njegovih prava, do njegove dobrobiti i sreće! Bili bi ste vi i drugčiji, kad bi se radilo o vašem imanju, vašem žepu ili vašim pravima, ali tu se radi o narodnim, o hrvatskim, a to nije va- še. Gledajte samo koliko zanovetaju peštanske štipendije; a gdje su druge .. Narod, njegova prava, na usnama su slavosrba samo prevara, samo da jef- tinije i slobodnije pazare narodnom kožom. U slavosrbu nikad rodoljuba ! Uzmemo li pak posebice, kako se danas nepravom nalaze, pojedine po- krajine hrvatske, tad je razmjer, izuzev Bosnu i Hercegovinu mnogo viši, te ih ne ima niti četvrtina. Tada bi se još očitije vidjelo kako pogubno i ne- pravo po hrvatski narod rade oni koji zagovaraju takovu slogu kako ju da- nas vigjamo sa tim tobožnjim Srbima. Još bolje to otskače ako se drži na umu da je tih Srba uprav toliko ko- liko i slijedbenika grčko-istočne vjero- ispovijedi. Po koja bijela srpska muha katolička zabrundati će na ovo, nu mi ćemo ih poslužiti i to skoro! Zar pa- ko grčko-istočnjaci i njihova vjera ni- je zaštićena, zar ne uživa potpunu slo- bodu, dapače ima i konfesijonalne ško- konsumna udruga, a da ne spominjem druga društva i lijepe ustanove, što sve ko kotači velikog stroja izmjenično se prepliću i rade o boljitku naroda.' Nu meni nije do toga, to neka prikažu oni koji tamošnje okolnosti bolje poznaju. Ja_hoću samo da istaknem veliki napredak krasne varoši Janjine i bliže joj okolice, koja je zaista odvojila na cijelom: poluo- strvu. Tu je i slijepcu jasno što može do- bra volja i složan rad da proveđe, te čo- vjek mora da se divi odličnim i valjanim tamošnjim stanovnicima koji su se znali i sebe i svoj kraj podići, te su danas prvi na poluostrvu, Već sama varoš, njezin poregjaj, lijepe gragjevine, bogate trgovine, javne ustanove, a u svemu urednost ižčistoća što tu nala- ziš — čini dojam malena gradića, ti hi- ljadu tek stanovnika broji! Nu što je naj- vrijednije, janjinski je težak odvojio napret- kom od svih pelješćana. Dostatno ti je sa- mo zaviriti n. pr. u tamošnju kafanu u sve- tačne dane, jer u rabotne izuzev nekoliko njih bilo činovnika ili pomorskih kapetana te pet šest drugih malo ćeš ih naći, ako ne sposlom. Tu ćeš tada opaziti bogatog posjednika uz siromaha na istom stolu, do njih pomorskog kapetana, te svećenika i kojeg zanatliju, te liječnika ili trgovca, či- novnika, obrtnika, višeškolaca, posjednika ++. u jednu riječ sve klase društva, u naj- življem razgovoru ma bilo o čemu i u naj- ugodnijoj zabavi. Već samo io na stranca uprav ugodno upliva i čim se približi i on odmah mu je jasno sa jedne strane, kako to da u varoši tako maloj a uspjevaju, uza (eve mane običnim ljudima ko svuda, tako korisna društva. Da spomenem neke. Tu vam je »Hrvat- PODLISTAK Pelješka varoš Janjina. Ako te put nanese, pa zagješ uzduž po- luostrva Pelješca, te samo letimice tu i tamo zaviriš u sela i varoše; pogledaš na tamo- šnje- vinograde i masliništa; progovoriš li samo par riječi sa Rćanima, pa i najprosti- jim :seljekom, odmah ti je jasno, što se u opće i , da je Pelješac najnapre- dniji kraj naše Dalmacije. Doduše tome je razlogom divan položaj poluostrva, priro- «dne krasote : njegove, i više drugih uzroka ia poošlosti njegove, nu najglavniji je sva- kako chistar um i snažna volja tamošnjeg pučanstva, +te njihov gotovo zanos za sve štos ječlijepe i dobro, a posebice ako je to Qqane'Ča Kako pak: tapidno napreduje u svakom pogledu -čijelo :poluostrvo, pisac ovih re- daka: osvjedošio :sa baš otrag malo dana, kad se, poslije dvadeset godina, opet navra- tio u ovaj lijepi kraj. Čovjek se uprav sne- biva, te svoji&t'Vlastitim očima vje- ruje, a srcem mu struji ugodna žica rado- "na svakom koraku osjeća da se hr. vatski maš marod miče, da radi, napreduje, ućnost sebi pripravlja! ska Čitaonica« njedno sa_zabavnim dru- štvom >Zvonimir«;" jedna od najboljih“u nas »Seoska blagajna za štednju i zajmove«; tu je »Zadružna uljarna« sa najmodernijim strojevima, a uza nju mlinovi za brašno na paru u velikoj zgradi; »Kotarska gospodar- ska zadruga«; tu je »Pčelarska udruga«; tu »Udruga drvodjelaca«; »Diletantska pred- stavljačka “družina<; tu vam je »Hrvatski sokol«; tu posebni odbor za ukras mjesta, tu onaj za uregjenje i nadzor javnog gro- bišta koje je?po ljepoti i veličini prvo na poluotoku; nu ko da sve pribroji? — Va- roš je" sjedište istoimene općine, ima dva brzojavna i poštarska Ureda od kojih je jedan' na moru; sijelo?je župnika sa kra- snom crkvom; ima pučku školu sa tri sile; javna dobrotvornost sa posebnom zgradom; ima desetak raznih i lijepo uregjenih trgo- vačkih dućana, te dvije kavane i— tri krčme. Tri krčme? Jest samo tri, a i te služe samo za strance. A kad bih vam još to na. dodao, da amošnji ljudi ne samo tu ne za- laze, već i u kafani da ne piju — vino, ili posve malo, što bi se naši Zagorci ili Pri. morci čudili!" A ipak je tako, Pelješki sta. novnici i ako im je najglavniji proizvod vino ipak ga malo u opće piju. Na stotine je ženskinja koje ga nikad okusile nijesu, a nije rijedak slučaj"pa ćeš naći i muškića koji su ostarili, a ne znadu što je vino kao piće i ako ga godimice iz svoje konobe do 100 hektolitara prodadu. Trijeznost tamo- šnjih stanovnika, po mom mišljenju, drugi bi uzrok bio njihovom napretku. Nu što je najglavnije janjinski posjednik i težak u opće do skrajnosti je zagrijan za svoje imanje i svoju baštinu, koju nastoji da drži u potpunom ređu. Ko sagje šeta. juć ili za poslom janjinskim poljem ili pro- gie glasovitim vinogradima »Motoružnice« odmah je uvjeren o tome. Za tamošnjeg posjednika ne ima milije zabave, dražega rada nego što mu je baština. Sve što u poljodjelstvu prikladna za taj kraj čuje od putujućih učitelja, što drugamo vidi, ili sam iskusi, sve će rado upotrebiti. Za to ure- dniji rad oko njihova zemljišta obilno se i naplaćuje i kad nebi bilo elementarnih ne- sreća narod bi ovaj vrlo lijepo živio. Rani imaju još jednu odliku, a ta je da se boje dugova kao kuge, te će se tek u skrajnoj nevolji udužiti, a uz rijetke iznim- ke, svim će silama nastojati da se što prije izvuče iz toga zla, koje ubija naš narod po drugim krajevima i zato tamo lihvarima malo je mjesta. Tamo je obični kamatnjak 6% a vrlo je malo sudbenih parnica radi dugova. Kada sam spomenuo sudbene par- nice, moram da upozorim na jednu uprav nepravdu, koja je vrlo štetna po tamošnje stanovnike, Neka mi se ne zamjeri da se miješam u njihove posle, plemenita me mi- sao ma to nagoni. Poznato je da je sud- beni Ured u Orebićima za cijeli poluotok, Takova anomalija da na samom kraju na- lazi se, treba da jednom prestane, te se sudbeni Ured prenese u središte poluo- strva, Najveća zapreka je što je tu za to i sagragjena zgrada. A zar, da se ne ošteti Orebići, ne bi se u tu zgradu mogla na- mjestiti pomorska škola, kad 'u opće Pe. lješac da je najviše kontigenta tim2školama ? Tim bi se pomoglo u dva pravca tamo- šnjem pučanstvu: ukinula se ta nepravda, narodu pripomoglo da lakše sudu pristupi, a ujeđno mu dali potrebitu školu. Tako bi Gospodi zastu- Poznata je na Pelješcu 1iječ; »Ako sam ja gladan, zašto da gladuju moja djeca!« \i tu je razlog plemenita natjecanja tamo- | šnjih stanovnika, da svoja imanja urede, \ako je moguće uvećaju, štede i žilavo rade. | Varoš Janjina dala je do 50 svojih sinova u ovo dvadeset godina koji kao pomorski | kapetani, odvjetnici, svećenici, učitelji, sudci, učiteljice. .. zapremaju odlična mjesta, te rade na čast sebi i narodu, a mlagjih po srednjim školama ima još i sada 15-16 a taj broj uvijek raste, Nu osim toga i dru- gih zvanja školovanih ljudi dala je ona i vrijednih obrtnika i zanatlija svih potrebitih zanata tako da su poznati i dalje megju našim narodom, Kad ne može u školu ili u zanat, a ima ih više u obitelji onda ide u »Ameriku«. Takovih ima uprav lijepi broj, ali to nije od štete za Pelješćane kao kod naših drugih krajeva, jer tamošnji vraćaju se rado uz rijetke iznimke kući, čim su za- štedili meku priličnu svoticu, a ako dulje ostane onda potpomaže svoje domaće o- bilno. Amošnji čovjek ne seli slijepo i ne drži se jednog kraja: ima ih u obim Ame- rikama, Africi i Australiji, a megju tima li- jepi broj vrlo imućnih, jer ide u namjeri da štogod zasluži i ojača dom svoj. Varoš Janjina ima krasne puteve do mo- ra te kroz polje, koji je uregjen kao pra- vilni četverokut. Baš tuda šetajuć sa prija- teljem najugodnije iznenagjen zamislih ovo napisati tamošnjim vrlim stanovnicima na pohvalu — svima drugim za izgled. O, slavosrbi, tugjinski vi izmećari, . i A. R tili ir : . ud