PRAMA CRTE MAMMTAI p Br. 312 U DUBROVNIKU, 18. Februara 1811. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto 1 Četvrt godine polugodište. Ged. Vil. — Ko | I IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA, Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. -— Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 pars po retku Lija dolijala. Razmećala se'vajna koalicija rodo- ljubljem; gradila se kulom tvrdom, &o- ju neće nikakav vihor, nikakva oluja da prodrma; prijetila i gorje !i dolje, a kad eto se već ruši, cijepa i propa- da. Tvrdoj toj kuli našao najprije lu- xnju ban Tomašić, te se ne dogovo- riv provede izbore, i priličnom kriv- njom iste koalicije proturao svoje ma- meluke, tako zvane munkače. Kroz pukotinu se proturao Supilo i dosta gorku lekciju otčitao tim junacima, koji nijesu bili kako Ahil samo izlo- ženi da budu ranjeni u peti, nego su se izložili podlim reversom, po ko- jemu svaki od njih, koji nebi pristao na ono što su kaponje zapovjedili morali su svoj mandat položiti. A taj je revers bio jaram, koji se, kako do- bro veli »Hrvatsko Pravo«, protivi du- hu ustavnosti, i vrši pritisak na sa- vjest i slobodnu volju, kojemu se ni- ko ne može dobrovoljno i bezuvjetno za svu budućnost upregnuti. | još vi- še takav se jaram protivi dostojanstvu čovjeka. Sa svim tim reversom i ostalim na- prezanjima i srestvima, koja će malo po malo doći na vidjelo, ne postigo- še što su najviše željeli, biva da osu- jete izbor nove delegacije u Peštu, i da sebi sačuvaju mandate, radi kojih su toliko puzali u Pešti, i propuštili da šumovlako progju zakoni ubitačni za domovinu, i pogazili svoju riječ da će mandate položili, ili raskrstit se sa Madžarskom, kad nijesu postigli ništa, luknja i pukotina postane jama koja prijeti da će koaliciju pozobati. Poče- la je secesija, po kojoj neki bi člano- vi koalicije ili prešli u tabor munka- ča, ili bi možda pro forma sačinja- vali osobitu skupinu, a drugi bi se povukli sa političkog poprišta. Još se ne zna pod izvjesno, koliko ima tijeh delija, koji već neće da dijele sudbinu koalicije, jer novine su razro- žne u vijestima, ali je stalno da kuća prijeti e će se razoriti, a koji su agil-| PODLISTAK. popa Krstofora Korjenića, župnika u Slano- mu, iz porodice »band od Nehora u Bosni, i knezova od Klobučca i Korjenića«. Rodovno stablo, o kojemu je riječ, pri- zin] Hron: | BH 4! ši! niji skaču da ih ne poklopi. Stalno je takogjer, da kad bi se došio do po- novnih izbora, koalicija ne bi mogla ući u borbu cjelokupna i dogovorna, te da bi lasno mogla doživjeti ponovni poraz i postati strankom, koja nebi odviše dala brige vladi, koja je Hrvat- skoj nametnuta. Brdo ragja, idemo da vidimo hoće li roditi neznatnog miša ili krupniju zvjerku. Naša stranka i mudro i taktično je postupala, jer nije ludo vadila keste- nje iz vatre za lijepe oči koalicije, nego je ostala na tvrdome temelju svoga programa, a svojim uprav po- žrtvovnim radom u Saboru krši sebi ut u srca pravih Hrvata, te dogje li do ponovnih izbora, može se bez dvojbe nadati da će pojačana doći u Sabor i vidati teške rane domovine. Sad bi bilo doba da se i Milina stranka prene iz mrtvila, iz neizvjesnosti, te da pruži ruku pomirljivu našijem vr- lijem spoboinicima, i tako uskori doba kad će Hrvatska na programu »Sta- roga«, koga svi štuju i priznavaju uči- teljem, muževno, odvažno, odriješito, otvoreno stupiti na polje i tražiti ono što joj po Bogu i po pravici pripada: financijalnu, političku, kulturnu i pro- metnu neodvisnost. Svakako bistri se s jedne strane, a zavjera koalicije upada sve to više u glib, a to je najbolji znak da bi mogle u Banovini stvari krenuti na bolje. Potomstvo nad ruševinam pragjedovskih ideala .... U bezdnu zaboravi prohuji i ovogodišnja isvečanost sv. Vlaha! Historija učini svoju dužnost i mrtvo slovo na mrtvom papiru u- tisnuto je. Epojalno tmurno nebo tog dana razvedri se; sav čar toga dana ugine. Pre- sta dreka tombule; izdušili su dječji baluni; u kut su bačene sve dječje šuškarije. | za- đnji prašak kubure blijesnu, i zadnji top s drevnih zidina opali! Ah, koliko- hitaca oni ne čuše, koliko drhtaja ne oćutiše prigodom ovih svečanosti ! I skladni zvuci glazba uminuše; jeka nji- hova izgubi se jadranskim morem. Svečana procesija ušla je u crkvu; zatvorene su moći ispisan ukusnom ornamentikom. Slika je u akvarelu, i sudeći po finoj izradbi, pripada talijanskoj slikarskoj renesansi. Ban se de- snom rukom upire o vladalački štap, a li- jevom drži na lijevom koljenu porodični grb. Ovomu su znakovi: crveno bojadisani lav u trku, na bijelu polja, i zlatan pojas sa tri crvena polumjeseca, koji zahvata lava poprijeko. Ispod grba leži na travi kaciga, a pod njom mač okrvavljen. Iza legja banu Milatku izdiže se deblo, koje se je razgra- ,|nalo u stablo, a na ograncima su koluti sa imenima potomaka, 'muških i ženskih. Na- značene su i ženidbe i udadbe. Svega ima 125 potomaka, što muških, što ženskih. Straga banovu liku vide se brijegovi s gradcima: Nehor, Klobučac i Korjenići, i to slijeve strane od debla; s desne je luka Slanjska (pisano: SLANSKA LVKA), i tik do mora crkva i samostan Sv. Jeronima. Osim crkve i samostana nema tu drugih kuća, niti sadanje župne crkve, Na lijevo od luke su dvori Iveljića (Duoroul Iueglich), pak Bagna ; na desno od luke su Grgurici, s ku- Ićama i crkvom, a na ulazu u luku crkva svetih; cilik zvonca na sv. Vlahu umukne. Ponosna koplja sravniše s zemljom glave, troboje — kao i stijeg slobode — leži slo- ženo na svojem mjestu. Sva jagma, sva gizda, sva koketnost svr- nu u običnu kolotečinu, a posljedice tog mahnitanja jošter ćute predstavnici njegovi. Jednom riječju: sav sjaj, sav čar, sva pa- rada tog dana rasplinu se, sve se stiša . . . al u čovjeku misliocu pred zastorom tih prizora srce ne miruje. Ono bludi . . . bludi daleko po nedohitnim sferama..... Sav prizor tog dana sa svim svojim akti- ma po nekom instiktu od godina i godina prekazuje se našim očima, te nam priča o nečem, što ni sami na prvi mah ne razu- mijemo; duh naš vodi u kaos razočarnosti i nemira. I zbilja! Ta zar li će ljudski duh koji za- lazi u prošlost, obuhvaća sadašnjost, leti u budućnost i koji roni u dubine mora, pro- dire u utrobu zemlje, plovi nad oblacima, preljeća nedogledne okeane, zar taj duh da udovolje dječji baluni, dječja zvižđala, top sa zidina, zvuk glazbe, dreka tombule, kop- lje sa Straduna ?... Zar njega da umire i gizdanja i parfumiranja, kicošanje i hihota- nje opojne mase ? Ah, pustih li sitnarija ! Dječjih li lutka! — Ni svi opjevani spomenici, ni svi mir- tovi vijenci, ni sve zanosne himne kao ni sva božanstva humaniteta ljudski duh ne zadovoljavaju | Ta sva u rani duboku ranu krvari na razočaranosti pečat zdvojnosti sta- vlja... Jer dok u najzanosnijem Hosana tih Mamelvka sjedne strane lica pliva pos- mjeh po receptu, s druge — jer kruta re- alnost to zahtjeva — steru se valovi dosa- de. Janusovo lice! A što gore? U istim tim hramovima hu- maniteta, pred licem raspucanih spomenika čuje se hitac revolvera, blijeska oštar bo- dež, jer raj njihov ljudski duh ne zadovo- ljava. Ono poput ptice slomljenih krila nesta- šno leti nad nenaravnostima ovog svijeta, bludi daleko za nečim... tajinstvenim.. .. Tajinstvene zgrade! Tajinstvena carstva, koja li ste vi to?... Koja je naša sila, pred kojom trepti srce i pod svilenim haljinama, tijelo na mekanim dušecima, glave okru- njene krumama?.... O carstva tajinstvena koja je vaša imoć pred kojom drhće u ruci čaša puna opojnog nektara sa elizejskih po- ljana ? Pred kojom isto hihotanje, veselo pocikivanje zaustavlja se u svojem tijeku i sladogorki val vujnosti ostavlja i na istim međenim ustnama ? Vi tajinstvena carstva, stvu ne podaje ni pri najsjajnijim paradama, ni pri najrazdražljivijem trku Stradunskim pločama? — — — — Kad psk crna noć razvije svoja krila; |kud grom i bijes ori se zrakom; kad na | lopate mesa uzdrmanog ljudskog tijela otpa- da, — ej, neizrecivi su vaši učinci! .... Prolaznost!..... Vječnost I... car- stva su tajinstvena i zadnje su točke ljud- skog duha, prva i zadnja meta putnika ma- tere zemlje. Pred izdišućim čarnostima; ma kraju dva- ju svijetova, — vječnost utješljiva je riječ. I top sa zidina i zvuk glazbe, dreka tom- bule i koplje sa Straduna priča o prolazno- sti, o vječnosti.... * * # Prasak kubura pri okretu barjaka potom- stvo Dubrovnika kroz vjekove je slušalo ; stijeg slobode, koji pucima govoraše da Du- \brovnik uz sv. Vlaha posta biserom Ja- drana, potomstvo je kroz vjekove gledalo na Orlandovu stupu. Od pamtivjeka hrpe naroda koli iz okolice, toli iz daleka hitilo je Dubrovniku i najnježnije osjećaje srca \gragjanstvom je spajalo u čast sv. Vlaha. Kroz vjekove i vjekove plemić i gragjanin, |pučanin i seljak ponosno je stupao pod' | svetim barjacima, pohagjao crkve, pobožno I cjelivao moći svetih. To su zvuci dalekih vremena!...... danas? Junaci današnjeg vremena heroji Napoleonovog koraka, Akilove sile!!..... puste crne vrane plaše se barjaka na ko- jem već izbrisane crte rišu sliku kojeg sve- ca, te ma čopore jate se nad strvinam ! Hite i žure se, ako su slučajno ili pod moraš zabasali crkvenim prostorijama. Tamnjan sveti ujeda ih za oči,.... tihi glas para im grudi!... pod crkvenim kro- vom ne mili im se prebivati. Ti bogovi s olimpskih visina prezirom motre zalupanu masu gdje cjeliva moći sve- tih, i togom pretora zaogjenuti, snebivaju se, da ti škandali u dvađesetom vijeku do- gagjaju se. — Na lomaču s tim kretinima, na loma- ču sredovječnim ostavštinama — ječi glas heroja. Na lomaču ?.... Kretina je rabota cjeli- vati, štovati moći svetih ?.... I jest!! Ali da, po taktu je genija velikih klupa neprestano buljiti u sliku razvratnog kog Moloha; u kutijama za spomen nositi vlasi koje Dijane; ropski ljubiti papuču ko- navjestiše rat onom, što Dubrovnik učini Dubrovnikom, domaju slavnom ! »I barjak slobode slomi ne, republikan- ski duh tek u grudim nekih tinja«, — vjer- ski karakter grada Dubrovnika rapidno pada ! Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Svečanost Sv. Tripuna). Veličanstveno je uspjela mila nam ova drevna svečanost. Vrijeme je bilo krasno, tako da je iz či- tave okolice bilo naroda ma pretek. Staro- drevnoj mornarici lijepi se broj mornara i časnika pridružilo iz Dobrote, Mula, Ška- ljara, Špiljara, Tivta i ostalijeh selija, a ra- dosni smo bili gledati u to koliko g. Nika Petrovića člana čestite obitelji Petrovića iz Škaljara (evala junače!) I ako su sa strane nekih na jeziku junaka a dotle igračka sa kojima se treći zabavljaju, kušali nagova- ranjem i provociranjem umanjiti svečanost, ipak, pomoću Pokrovitelja našega, nije im uspjelo, jer bratska ljubav i sklad nadvla- dala furdu, kolovogje njezine, a Mornarica slavna i danas ponosno vije svoj stijeg o- | kupljajući oko sebe dostojnike, sinove i po- tomke neumrlijeh bokeških junaka, megju kojima ponosom gledamo požrtvovnog nam vogju Ivana viteza Demattei, podre- gjene mu časnike i mornare. Iz Ercegnovoga.*) (0 izborima za carevinsko vijeće). Ima nekoliko doba da u Boki je dnevno pita. nje izbor zastupnika na carevinskom vijeću. — Za reć pravo, po negdašnjem ugovoru taj izbor spada Srbima, i mi Hrvati nebi smo imali pravo suprotivit se. Razne li- stove smo čitali, toliko srpske koliko slo- gaške i čisto hrvatske, i razumjeli smo da u njihovom kolu nema suglasja. Kandidata- kako shvaćamo iz listova ima njih neko- liko, i neki su c. k. činovnici. A da kako njima je lako biti zastupnici jer beru dvije namire! — Neću reći o osobama jer moja zadaća nije ocijeniti osobe visokopoložene, da li na žalost imao bi primjetiti da ove osobe buđući da malo su bili u doticaju našijem narodom Bokeškim, i da u njiho- vom životu, malo ili nimalo su se prika- zali prijatelji sloge izmegju Hrvata i Srba, koji kako takovi opstoje od pamtivijeka u Boki, i kako ne samo neumrli naš Kačić- Miošić i povjestničke uspomene drže živu uspomenu njezine prošlosti — u naša srca je g lesačice ...... tempora ! O mores! O miserna kulturo labavih temelja ! | Zadrhćite drevni iiri grada, strepite sje-, koji li ste taj strašni baban što mira ljud- lokalnom stanju. Od dvora lveljića i Ko: rjenića sada se ne vide nego omirine. Sadržaj rodovnika. VIII. D. Cristophorus Corrienich Parocus in Slano lingua latina eruditissimus Giouanni Corrienich Krile cioč čin luan cognominato rai Cvletko Knes de Korrienich iu. Mylych Ban de Nekor et Knes de Clo- buciaz et Corrienich u. Radogna Ban de Nehor in Bosna & Knes de Clobucciaz et Corrienich Praroditelj: “ Milatho Hehorich (N pisano ćirilicom) Ban cioe Principe de Nehor in Bosna et Knes cioč Conte de Clobucciaz & Corrie- nichy. Imena nekih istaknutijih lica Sin bana Radonje (v. br. Il): Knes Ra- douan dal quale discendono quelli che sono in Sebenico cognominati Balichi. Sinovi bana | Milića (br. IIl.): P. fra Pauo de ordine de S. Fragco de Minori; Andrea Sletar Principe de Posti lilyrici. ne pragjedova: pigmejci na?svim lineama Unučad kneza Cvijetka (br. IV.): Mattiasc cognominato Jerinich Capitano Generale dei Galeoni; Nicola cognominato Jerinich capitano de Banichi. Sinovi ovoga: Ant.o decus Patriae et Familiae; Gioan Jerinich et Corienich, (Ovaj je pokopan u crkvi Fra- njevačkoj u Slanomu, kako će se niže vi- djeti). Clara udata za Nikolu Ohmućevića. Unuk bana Milića (br. Ill): Rađiuoj knes de Corrienich. Njegova kći: Biellana alias Ant.a Bianca, udata za D. Pietro de Ame- sola. Njihova djeca: D. Carlo de Amesola Capo Generale de Galeazze, naue et ga- lere di sua M. C.; D. Gionanna, muž joj! lu.o Ruiz de Velasco; P. Fra Dionisio del ordine di S. Franco de Minimi, i Sin Krile (br. VI.) Jerinića-Nehorića: Mi- chele litterar. bonarum praeditissimus. Sin Ivana Jerinića-Nehorića, praunuka Cvijetka (br. IV.): fr. Thomas Jerinich Ord. Praed. Phye et Theologie Doctor. Knezovi spomenuti u rodovniku; Knez Miloje, Božiško, Stjepan Bosnić, Radelja, Radmilo, Radivoj, Župan, Radoje. Porodice sadržane u rodovniku; Kmeto- vić, Lucin, Koceljević, Nuaković, Krajčino- vić (knez Radoje Krajčinović spomenut je u Miklošićevim »Monumenta Serbica« br. 157.), Glunčević, Rade Ohmučević reč. Mo» sarić, Bielić-Ohmučević, Šičojević, Kurlović, Tasovčić, Sladojević, Branilović, Petrićević- | uzdržavaju, pravo bi bilo da istijem prav- Umoljeni donašamo, i ako ne dijelimo mnije- nje g. dopisnika. Knezović, Dihnić, Soković, Predović, Andrić de Vojnović, Nikolić-Kastriotić, Miljković- Vrsinić, Dražoević, Gjurgjević-Dukagjinović, Županović de Onogoste, Nikolić reč, Boži- darević - Ljubibratić, Božinić - Vrsinić, Pa- likuća-Vojković, Srgjojević, Didlović, Babić- Bačić, Mrnarić, Lovrijenčević-Ohmučević, Bogunović-Branković, Barelović, Hrabreno- vić, Vukotić, Šestokrilović, Sedlari Nonko- vić, Desinović, Popović, D. Anna Maria de Masurbo udata za kapetana Carlo de Ame- sola, Božihnić de Mallcovo (Majkovo), Ži- mnaković i t. d. Narodna imena, koja su spomenuta u rodovniku: Stanula, Bielica, Raosava, Pe- truša, Gojsava, Perica, Pribil, Gjuraš, Jelača, Stanica, Milica, Ostoja, Božidar, Krile, To- maš, Dragna, Stanava, Brsečina, Bjelava i t, d. Je li rodovnik autentičan? — Ko su biti knezovi Nehorić-Korjenić? Da je rodovnik, o kome je riječ, bar u glavnim podatcima autentičan i tačan, regbi da se ne može sumnjati obzirom na ista- knutija lica, koja se u njemu spominju i koja ne mogu biti izmišljena, kao što su: kapetani galija mletačkih i španjolskih, re- dovnici Franjevci i Dominikanci, i t. 4, Ovdje je spomenuta na dva mjesta i po- znata slanjska porodica Ohmaućević, te Bielić- Ohmućević i Ohmućević-Lovrijenčević, Po- moću državnog arhiva dubrovačkog i onog (biskupskog, moglo bi se dosta toga osvi