AM (1 U DUBROVNIKU, 11. Marta 1911. | Četvrt godine polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuća ili s poštom na godinu K. 6; na po surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 ne viati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto | IA 1 NMM — Ko == Kraljeva želja. Želio bih da vidim Svoju Dalmaciju sretnom! Tako je uzvišeni i ljubljeni naš kralj| najviše radi naše vlastite krivice! Amo!nom i političkom smislu, priznala završio svoj razgovor pri cerclu sa delegatom Dr. Tresićem-Pavičićem. Oduševljeno i ushitno mi spominjemo tu živu želju miloga Kralja našega, Vladara Austro-Ugarske Monarhije, jer potvrgjuje ono viteštvo onog očinskog Njegovog srca, kojim su Ga viteštvom proslavili svi narodi u dugom nizu sretne Njegove Vladavine. | mi smo posve uvjereni, da je do samog na- šeg Kralja da bi smo već od godina imali izravnu svezu sa mrežom želje- znica u Monarhiji, te da bi nam ve- selije ptice pjevale; nu ipak nas ži- v.m pouzdanjem napunjaju i one ri- ječi, koje je uzvišeni Vladar rekao Dru. Tresiću, kad je ovaj prepokorno ka- zao; Veličanstvo, bilo bi bolje, kad bi .imali željeznice, koje glase: Ja se nadam, da će te skoro imati i želje- znice. A kad je Dr. Tresić harno odvratio : Zahvaljujem Vašem Veličanstvu, što mogu ovako lijepu novost da javim u Dalmaciju, — Njegovo Veličanstvo odvrati: — Ja ne obećajem, jer nijesam ja sam koji ima da odluči. Ima i drugih faktora, koji imaju da o tome odluče! Znamo mi to veoma dobro, ali smo posve uvjereni da će očinsko srce kra- lja našega pospješiti sretni onaj čas, kad će takovo golemo pitanje za pro- met i trgovinu biti ostvareno. Dao Bog, da bude što prije, i da harni podanici pozdrave taj sretni dan sa urnebesnim poklikom; Živio Milostivi, Viteški Naš Kralj! i PODLISTAK. ——— Blistajuća materija. Jedan od najvećih prirodnih izuma na- šega doba bijaše, kada je Rontgen pred nekoliko godina izumio onu čudnovatu svjetlost, kojom je mogao prosvitelliti tje- lesa. Stajalo se je pred novom prirodnom silom, pred novim područjem, koje nam je dalo naslućivati, da stojimo pred svijetom novih imaterija. Jedna je koprena, koja nam je krila ovaj svijet, bila malo otklonjena, kadu nas izne- nadi novi izum, Ovaj se zove: Radij. To je neznatno tijelo, smegji prašak, te posjeduje osebine, koje ne posjeduje ni jedno ni drugo da sada nama poznato tijelo. Tek smo na pragu ovog čudovišta, te ne znamo kakovih će nam otkriti tajna. Ka- todne zrake bijahu već od prije poznate, ali je tek kasnije Rontgen otkrio njihovu ne poznatu osobinu, koja je fizičarima druge ? Trijalizam. Odma, velimo, od toga brašna za nekoliko godina ne bude pogača; a smo Hrvati u dvije skupine ljuto za- vagjene; a što je pokudnije ne može- mo se srestiti ni ondje, gdje očiti na- rodni probitci tražili bi da stupamo ra- me o rame, kako nepredobitna vojska, nadasve kad su prem moćni, snažni, bezobzirni naši neprijatelji, i kad ima- du u rukama vlast, i po tome najbo- lje, najuspješnije srestvo ustavnoga ra- tovanja. U Banovini je sto puta gore; tamo ima stranaka i strančica, kako gljiva iza kiše, a sve se nadmeću, pro- gone na taj način, da je dobro kara- kteriziran položaj, kad su neki listovi primjetili, da tamo vlada kaos. U Her- ceg-Bosni nije ništa bolje,. te smo do- živjeli ono što se nikomu nebi bilo nikada ni snijevalo, da slavenski za- stupnik, ili kako se sam nazivlje »srp- tvrdi podregjeno ropsko naše stanje i tamo i amo od Leite. Hajde dč, da je pola takova izjava kako od pojedi- ne osobe, još bi se mogao gorki za- logaj progutati, i dotičnomu zagovor- zjava data uime jake, kompaktne stran- ke, a da nijedan iz te stranke nije prosvjedovao; a to je uprav žalosno. I još preko svoga poglavice Dra. Sr- škića hvalisaju se da je to realna po- litika; da se je dualizam poka- zao kako izvrstan instrumenat državnoga sklopa, da je on mo- narhiji pribavio ugled velike sile; da te zemlje nijesu bile a- nektirane, da uzdrmaju državo- pravni temelj u monarhiji; kolidira nesumljivo sa interesi- ma cjelokupne monarhije; a gla-' i polovice 19. vijeka prouzročila mnogo gla- \volje. — Vi poznate Geislerove svakovrsno | savijene cijevi, koje se mogu nabaviti kod |svakog oplika. Ako se žice jednog stroja | za elektriziranje ili jednog induktivnog apa- rata spoje sa kovinama, koje su utaljene na vršcima cijevi, to će u cijevi nastati fo- sforirajuća svjetlost. U ovim je cijevima zrak do stanovite mjere razrijegjen i jedino radi toga omogućeno je blistanje. Ako zruk prodre u cijev, to je pokus više 1:emoguć. Ova okolnost, dala je povoda fizičarima da dalje istražuju, kakav bi postigli učinak, kad bi u cijevima zrak posve razdijelili, Sad se je došlo do zanimljivih opažanja. Što je zrak u cijevi bio rjegji, to je svjetlost bila jača. Kad su pak cijev tako ispraznili, da je u njoj ostalo samo malo miliontina atmosfere, to se je pokazala sasvim druga slika. Zrake svjetlosti strujile su kroz cijev u upravnim pravcima i pokazivale su na sklu jaku zelenkastu fosforescenciju. Ova svjetlost izlazi iz jedne stanovite točke na cijevi t. j. negativnoga pola ili katode, Radi toga se i zove katodna svjetlost. Kako smo već spomenuli, katodne su zrake i prije bile poznate, ali se nije znalo, da se kod vidljivih zraka kriju i neke druge zrake za naše oko nevidljive. Istom ove zrake slučajno otkrije Rontgen. On je naime cijev, u kojoj su svijetlile katodne zrake, obavio prevlakom od škroba, da mu u la- boratoriju, radi drugih opažanja, bude pot- puna tama. Tada opazi, da je jedan zaslon u sobi, koji bijaše namazan sa baryumpla- tineyanirom neprestano svjetlucao. Baryum- |platineyanir je veoma osjeiljiva tvar, te ima to svojstvo, da čim na nju padne zraka svjetlosti, ona je odbija istom snagom. Ta IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SFOJI 1% :> Srzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARI Odgovorni sređnik FRANO SCHICK. snik i organ te stranke očito kaže : da bi se i »Srbi« mogli odulševiti za Trijalizam klad bi se u toj tre- ćoj državi i »Srbima« u nacijonal- jednaka prava kako i Hrvatima; a jer je to prilično dobro prikriveno u izrazima, isti organ, kad je potekla riječ, e bi Herceg-Bosna mogla biti sajedinjena sa Dalmacijom, odvraća da »Srbi« ne mogu biti ni za nju, jer da bi tada ,Srbi“ u takovoj zajednici izgubili nadmoćnost. Oni su dakle i ostaju tvrdokorni pristaše dualizma, a ištu za sebe autonomiju, kako bi u svojoj nadmoćnosti radili od Hrva- ta i Muslimana, ono što rade Madžari u onoj poli, ili Nijemci u ovoj poli naše monarhije. Hvala iskrenoj njiho- voj naivnosti, danas eto znamo barem sa kompetentnoga mjesta što misle s' nama i uz koju bi cijenu kooperirala| ta vajna naša braća. Mi ima godina, da to kažemo; mi smo po tisuću pu- dnog imena, našeg ponosa, našeg u- vjerenja, ne možeino misliti na bi dok nam se otimlje ono što narod o- značuje, što gi časnim čini u broju o- stalih naroda; pak se = Pietplsta | oglasi šalju se zalivale i priopćena plaća se a koji se više puta tiskaju po U +: + Administrociji. Pisma dopisi Uredništen. — Za 90 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku pogodbi. — Rukopisi ze ne vraćaju. Listovi netrankirani ne primaju se, — Plativo | utužljivo a Dubrovnika. našu neslogu, jer u trijalizmu ne mo- že biti uspjeha, nijesmo tijem hoćeli kazati e bi se trijalizam proizveo, kad bi smo bili složni; ali bi svakako pi- tanje drukčije izgledalo i veoma po- voljnije po nas, kad bi smo mi svi uprli u ta kola. Istinito je: ministri su se od obiju polovica izjavili protivni, a poviše njih zajednički ministar Bu- rian; ali je već znamenito da su se u-, puštili u raspravu takovog pitanja, a da nijesu odbili a limine; a ako su kako ministri tako govorili ipak su se mnogi veoma ugledni i važni glasovi izjavili za trijalizam, a nadasve dva veli- kana, dva boljara, Lichtenstein i Schw:r- zenberg, a ti se glasovi ponavljaju po- češće ovih zadnjih godina od kad je pokojni Lueger prvi o tome proslovio, Uz tako vrlo važne glasove, koji ima- du neke vezove sa glevnijim faktori- ma u Monarhiji, koliko bi upliva i va- žnosti imao i naš glas kad bi bio va- |paj jedinstvenoga naroda? A ovako, | ski« zagovara dualizam, i hoće da pri |ta naglasili da uz cijenu našeg mnaro- kako da se zauzmu za naše dobro drugi, kad što zagovara neko od nas drugi pobija? To je najbolja svjedo- niku prišiti ime zanešenjaka, ali je i- nos se je ružilo, jer da smo protivni- džba skrajne duševne paupertatis. I stajati da brane naše pravedne zahtje- \ve. Dr. Kramarž, ugledni česki politi- čar, pohvalio je u Delegaciji upravu ministra Buriana, pohvalio je izjavu \»srpskih« zastupnika, kako čin poli- tičke zrelosti. Dobro je učinio Dr. \Tresić što mu je odgovorio i to pri- lično ožeto, tako da je izmegju njih | došlo do razjašnjenja. Boli nas nemi- lo takovo ponašanje uglednih: Čeha, nu i to bi imalo nas još više osvije-: stiti da budemo u nekim glavnim pi- tanjima svi saglasni, jer su prilike u Monarhiji takove, da moraju prisiliti najviše faktore da nešto poduzmu, ako hoće da se ne dogje «do raspa i pre- vrata. Opće nezadovoljstvo, sve to strastvenija utakmica izmegju Nijema- ca i Madžara, izmegju jedne i druge Delegacije, što se opazila u ovom za- sjedanju, sve to jači glasovi pritisnu- tih naroda, traže bezodvlačno da se sustav promijeni, i da se Monarhija oslanja na druge temelje. Jaoh se na- |mi, ako u tome preustrojstvu budemo \nesložni, dijeliti će nas na taj način \da će ostati pokorne sluge neki tamo, |džba naše nezrelosti, naše nemile vra- nexi amo, i sva naša narodna borba, 3 | : ; iz 3 3 |žde, koja za drugo ne zna nego za svi naši naprezaji biti će jalovi: mi je vikalo na nas, razdor, svagje i nesporazume, svjedo- ćemo sa zla ma gore, raznarođit će \nas, i možda tek onda da otvorimo ci bratimske ljubavi i sloge; i mi smo staknut nam je još da dočim u au- oči. trpljeli i mučali; a eto oficijelni glas| danas potvrgjuje što smo mi kroz go- dine temeljili, da se ma toj podlozi ne' da stvoriti sloga, jedinstvena akcija. | kude, napadaju, psuju, i da nas pri- vimo iz jarma, Ne pripadamo onim fanatičarima, koji bi hotjeli silom i odurnosti osvijestiti protivnike, ne; mi velimo da vrijeme i razbor učine svoju, a u toliko da! svak ide svojim putem, u borbi ideja služeći se pristojnim razlozima, dok. gjeni narod ne rekne svoju. A ako smo nadasve uprli prstom u svjetlost zove se fosfo1escencija, jer svijetli kao fosfor u tami. Rantgen, naravno nije mogao protumačiti fosforescenciju zaslona. On obavije cijev još jače, ali zaslon neprestano fosforiraše. Istom sada uvidi, da ovdje mora biti neka prodiruća sila, koje do sada nije poznavao, te stane na prag svog izuma, kojim je okoristio čovječanstvo. Iza duga ustrajna istraživanja dogje do zaključka, da katodne zrake ne posjeduju prodiruću moć, nego neke druge zrake, koje maše oko ne vidi, ali koje su pratilice katodnih zraka. Rontgenove zrake bile su dakle otkri- vene, i kad su zavirili u dubinu tajne re- koše, da je sad otkriven tek njezin najmanji dio, a da će je budućnost sasvim otkriti. Otkriće čudnovatih zraka davalo je nade, da će se pronaći novih sila, na koje se do sada nije ni pomišljalo. Prvi, koji je pri ovome istraživanju po- stigao temeljitih uspjeha, bio je francuski hemik Becquerel, On se naime i prije ba- vio sa rudom uran i njezinim spojevima, a sada opazi, da i uranov kalijev sulfat ima jaku fostorescenciju. : Malo vremena iza Rontgenova otkrića postavi pitanje, zašto svaka stvar, koja fo- storira nema svojstva Rontgenovih zraka. Pri svojim istraživanjima sa urafom, dogje do znamenite pojave. Kaže se, da je slu: čajno zamotao mali komadić urana u cmi papir i postavio na fotografsku ploču. Ali po metodi radnje, koja je imala postići svoju svrhu, opažalo se je, da je »slučaj« naumljen, Becquerel dakle ostavi uran, koji bijaše omotao u crni papir, na fotografskoj ploči 24 sata i kad je razvio ploču vidio je na njome sasvim jasne ocrte urana, koji | strijskoj se je delegaciji čuo pravedni glas za naše dobro, u madžarskoj bi- lo je glasova, ali da nas jednostavno kažu prostom rajom u njihovom be- gluku. A naše su svagje poradile, e glas proti trijalizmu, i to od uglednog člana naprednog i značijnog češkog naroda. Kod braće Čeha uvijek smo je tamo od davna uvriježeno i naši su listovi više i više puta morali u- bijaše u papiru. Njegov je dakle uranov preparat imao iste odnošaje prama tjelesima kao i Rontgenove zrake, samo što je uran — po njegovom eksperimentu — morao mnogo dulje djelovati na ploču, nego li one. Sad pogje korak naprijed. Izmegju ura- nova preparata i ploče postave pločicu od aluminija, te kad je razvio ploču, pločica se je sasvim dobro raspoznavala na foto- grafskoj ploči. Prvi dvojbeni znakovi o prirodi novoga izuma, bili su dakle pozuali, te sada za- počme strogo eksperimentiranje. Becquerel je izveo nekoliko pokusa, koji su se prije nekoliko godina izvagjali pomoću Ronige- novih zraka, Jednom zatvoric je preparat u drvenu škrinjicu i postavi je na fotografsku ploču. I za malo vremena opazio je, da je tvar prodrla kroz drvo na fotografsku ploču. Drugi put zatvori uran u kutiju od olova, a na nju postavi novac. Do malo vremena opazio je na fotografskoj ploči novac, Zrake su dakle bile prodrle i kroz: olovo i kroz otisak novca. Becqueret je oklijevao čitavu godinu, da iznese pred javnost svoj izum, i kad je već bio većini poznat, neprestano je u početku dvojio, Ali Becquerel-ova izjava dala je po- voda, da su se i drugi istraživači počeli baviti ovom tvari, nadasve supruzi Curie u Parizu. Sad nastane posve novi preokrct, jer dok se je Becquerel bavio samo sa ura- novim kalijem sulfatom, supruzi Curie pro- šire svoja istraživanja mnogo dalje. Oni su pretražili čitav niz elemenata, nebi li kod kojega našli svojstvo svjetlucanja. Napokon ostanu pri istoj stvari, koju i uran sadržava, naime smolnom Cinnabaritu. Iz ove ivari gospogja Čurie iznagje dva nova elementa, Tako zvani »Srbi« da misle i rade kako pravi rodoljubi, pregli bi svi ka- ko jedan i svuda uza nas da se izba- | da se domognemo je- \dinstva i blagostanja; ne bi zahtjevali i|nekakovu nadmoć, ne bi se rotili sa (je i iz slavenskih krugova podigao se zakletim našim dušmanima, i onda, (tek onda mogli bi smo vjerovati da rade kako pravi rodoljubi, a kao uz- \darje im nebi smo uskraćivali što je da (kroz rasprave umjereno i temeljito vo- najlošije prošli mi Hrvati, srbofilstvo pravedno i razložito; a ovako ne mo- žemo niti smijemo da nas ne saspe narodno proklestvo. koje nazove: Radij i Polonij. Da li su on u istinu dva različita elem nta, to još nije dokazano, budući da ctojica pokazuju posve slične pojave. Posve su nedokučljiv svojstva radija. Prije svega, on posjeduje u mnogo višoj mjeri sva svojstva Rontgenovih zraka, a zatim i mnogo drugih, koja su opasna za organizme. Dr. Giesel u Braunschweigu, koji se osobitim zanimanjem posvetio istra- živanju radija, kaže, da je morao 5000 ki- lograma smolnog cinnabarita preragjivati, da dobije 2 miligrama radija. Kolikog li truda i troška! 1 miligram radija zapada 380 K. Najviši komad nalazi se u Boća. a teži tek nekoliko grama. Od svih njegovih pojava, najčudnovatija je moć njegovih zraka. Ako nosimo maleni komadić radija u džepu, to će njegove izrake prouzročiti na našoj koži rane, koje ćemo teško moći izliječiti, Dr. Laudon u | Peirograđu opazio je, da životinja na koju padaju radijeve zrake, za nekoliko sati po- "gine. On je i dokazao, da bi čovjek u \veoma kraiko vrijeme umrd, kad bi mu ko stavio u kosu 1 mm. radija. | Blistajuće zrake radija su tako jake, da zaslijepljuju oči i pri zatvorenim kapcima. Slijepci, kojima nije posve poremećen vidni živac, raspoznaju radijeve zrake jasnoćom, pače bilo je i takovih slučajeva, da su ih raspoznavali i slijepci od poroda. Namisao, da će se moći pomoću radija povratiti vid, ostala je do sada jalova, Osobiti je utjecaj radija na električna i magnetična tjelesa. Ako n. pr. jednom tričnom stroju, iz kojega frcaju iskre, bližimo komadić radija, te će iskse prestati. i: