PRAMA LATENI 1 U DUBROVNIKU, 18. Marta 1911. polugodište. Gljena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto — Ko Živio Dr. J. Frank! U sudbonosnim danima koji su kri- vnjom domaćih izroda zatekli domo- vinu našu, kad se svakovrsni dušmani urotili i podigli da otmu ili pogaze i najsvetije ideale i prava hrvatskog na- šeg naroda, sutrašnji je dan od velike utjehe izmučenom patniku Hrvatu. U povijesti domovine naše taj dan će kroz vijekove biti narodnim blagda- nom; uspomena na nj biti će jakim poticalom mlagjem naraštaju u svetoj borbi domovinskoj! Vjerujući u sretnu budućnost naroda svoga, stalni po- bjede načela neumrlog Starčevića, kome si Ti jedini dostojni zamjenik, hiljade i hiljade sinova hrvatskoga naroda, hiljade učenika Tvojih, divnih osve- tnika roda, sutra će, o Tvom imen- danu, uzore naš i diko naroda svoga, tople molitve Svevišnjemu prikazati za zdravlje i sreću Tvoju. Žarka molitva naroda patnika ganuti će Nebo i Ti ćeš zdrav i ojačan predvoditi nas kao i do sada od pobjede do pobjede sve do skrajnih granica ljudskog vijeka, a xasnije ime će Tvoje uz Tvrdke, Sva- čiće, Starčeviće i njima podobne ju- nake sjati na hrvatskom nebu! U tom broju, u svetoj. vojsci hr- vatskih'sinova koji s TO om češele sutrašnjem danu, ne smije i neće da izostane i mala ali vijerna četa vojnika narodnih učenika Tvojih, koja je na jugu domovine naše u hrvatskoj Ateni — divnom Dubrovniku — nepredo- bivu tvrgju sazidala. I ona će se sutra iz dubine srca svoga najtoplije Svevi- šnjemu pomoliti da Te zdrava i dalje očuva narodu hrvatskomu. Na to je sili poštenje i domovinska ljubav, jer si je Ti učio i poštenju i svetoj lju- bavi domonine; na to je prinukana IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 FAA. 3rzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni uređanik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se dužnosti, jer time javno odaje dužnu počast velikom umu i plemenitim vrli- nama koje Te rese; na to je silovana od zahvalnosti, koju su ti Hrvati vje- čito dužni, jer, prvak megju svima, sve svoje velike umne sposobnosti, svu plemenitost srca i materijalna svoja dobra upotrebio si za narodni probi- tak, sve svoje darovao si marodu svome. Nu nije to sve! Mučeniče, Ti si preuzeo na sebe i sve progone i navale, kojima su neprijatelji obasipali stranku prava, miljenicu Tvoju. Izrodi nabacali se na Tebe blatom; izmet ljudskog društva htjeo da te uništi; nezasitne hijene poganom rukom za- drle i preko praga Tvoje kuće; htjeli da Te sataru i da oblate kremen zna- čaj Tvoj — da tako čim prije uduše stranku kojom si Vogjom. Uzalud! Otrovne strijele dušmana odbijale se od poštena čela i plemenita srca Tvoga ko od nepomične granitne ploče i ra- nile su samo onoga koji ih odapeo na Tebe. Tebi ne naudiše, niti za naj- manju sitnicu ne umanjiše ljubavi u srcu naroda, koji se Tobom ponosi — prvim svojim sinom ! Ako je do danas pravaška nauka ostala čista i nepokvarena, ako danas žive i jača se sve više okupljajući oko isebe naš raskomadani narod, Tvoja je to zasluga. Umno i požrtvovno uđe- šujući kormil&m, pazeći na najmanju sitnicu kao i na najzamašitiju stvar, znao si prisiliti i narodne i osobne dušmane da su morali uzmaknuti. Pri- znaju to oni i ako skriveno, priznaju i bijesne, ali pomoći ne umiju. Ima ih doduše, koji su izgubili sram i naj- sitniji tračak ljudskog čustva iz srca, pa se vesele, da si, junače naš, fizički oslabio, da Te ljuta boljetica pritisla, ali — to je strah zločinca da ga ne- odkriju. Slavno ime Frank uvijek je ulijevao strah u kosti izdajicama do- movine! Pred imenom Tvojim bježe ko sova pred suncem, jer znadu da si bez milosrgja bičem šibao one koji svome hrvatskom narodu o zlu rade. Mi dubrovački pravaši, ponosni što smo učenici Tvoji; veseli što smo čla- novi one stranke vodstvo koje si Ti primio iz ruka velikana Starčevića i koju si učvrstio; radosni da sutra sla- viš svoj imendan okružen velikim bro- jem privrženika i štovatelja rasijanih po svim hrvatskim zemljama, u znak ljubavi i odanosti kličemo Ti iz svega srca: Bog Te poživio zdrava i sretna na sreću hrvatske domovine! Živio Dr, J. Frank! Hrvatski Zadar. Rogoborili, vikali, urlikali koliko hoće Ta- lijanci da je Zadar talijanski grad, neće moći varati nego neuke, dočim svi koji ne gke- daju površno znadu i osvjedočeni su da je Zadar hrvatski grad, dostojni glavni grad hrvatske koljevke. Svemogući Lapenne i Ale- sani uz cijeli birokratski aparat mogli su dok su vedrili i oblačili zavestit irgovce i obrtnike da se priznađu Talijancima; a ovi i neke iz pučkih slojeva: stari Zadrani ni- jesu bili takovi, a i u doba talijanske pre- uzetnosti neodvisni i dobrostojeći uz cij.lu su se okolicu priznavali Hrvatima. No ipak i onda, kad od zadnjega poslužnika do glavnog savjetnika na Namjestništvu, svi su bili pristaše autonomne stranke, znala je narodna stranka saći na poprište i boriti se za hrvatstvo Zadra; i mi se spominjemo da smo mladi prisustvovali izbornoj borbi, kad je značajni pokojni Don Zanetlo primio i po koju pest. Kako je pak Talijancima iz- micalo tlo u birokraciji, uzbunili su niže mase puka e bi strahovanjem i silom po- sligli, što se nije moglo po pravici i usta- i općinskom vlasti da ne samo održi tali- janstvo, nego da ga rasplamte do bijesa, kako svjedoče svi dogogjaji u ovo zadnjih godina. I to je bio jedan od glavnih uzroka, da su pravaši naripivali na narodnjake, kako na oportuniste i mlitavce, a niko pametan ne može kazati da nijesu imali razloga u- stajati i kuditi. Ele, zaboravimo sve što je bilo: danas obe hrvatske stranke hoće u Zadru da izvojšte pobjedu narodu svome; hoće da prestane anomalija da glavni grad ćuvstvuje posve drugčije nego li pokrajina sva; hoće da Zadar bude hrvatski, i mi svi udivljenjem upiremo oči i pratimo najvišom napetosti svaku i najmanju u toj teškoj borbi, koja ima da dokrajči talijansku pre- uzetnost i obijest, da oslobodi ogromni broj hrvats ih općinara od namietnutog im iga, da povrati zalutali Zadar u krilo majke hr- vatske; da poprave pogrešku narodne stranke, koja je prepuštala da Hrvati u Zadru budu gledani kako tugjini, dapače kako dušmani. Hvalimo u velike slogu obiju stranaka, jer bez sloge nije moguće doći do pobjede, i radosno idemo u susret sretnomu danu, kad će se skršiti talijansko nasilje u Zadru. Lukavi Talijanci domišljajući se borbi koja ih čeka; u želji da se okoriste vlašću, koja im je u ruci, sastaviše listine izborne na taj način, da je unićam grdobe ne samo u Dalmaciji, ne samo u Austriji, nego i u svemu svijetu. A da je tako najbolje svje- doči »Hrv. Kruna« i »Nar. L.«, koji za sta- vno ne prećeruju u stvari, kako i nijesu nigda u svim nevoljnim slučajevima u Za- dru, nego uvijek temeljito dapače obzirno, a to listovi konstatuju: da je isto ime upi- sano po tri i četiri puta u istom ili u raz- nim tijelima; da dočim je porezni ured na- značio g. 1910. 403 dodatka općina je iz- vela 4900 dodataka i promjena; da su u prvom tijelu ubilježeni ljudi koji nemaju viših nauka, ikakvog namještenja; da su u otsjeku Kale, Preko i Kukljica izbrisali|ze 437 birača; u otsjeku Lukošan i Bibinje izbrisali 290 birača; dočim u Sutomišćici su nadostavljena 282 talijanska birača, a u Zadru 939. vnim putem, A hrvatska stranka, kako da to vidi i ne vidi, s kojekakvih obzira, pu- štala je da se Talijanci na općini ugnjezde I u Dubrovniku se je negda govorilo: oseremmo tutto i macellate, no ipak sva ta ciganska rabota nije bila kadra da održi NISMA Administraciji. Pisma dopisi Uredništen. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para pe retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. nenaravnu talijanštinu u vlasti na općini a to će se isto dogoditi u Zadru, ako Hr- vati budu svijesni svoje domovinske du- žnosti i ako budu složni. Već je predano 4500 utoka, i to što se je moglo na brzu ruku, dok je dopuštao rok, a bilo bi još toliko utoka da se je i- malo sve ispraviti. Dostatni su brojevi, koji su u »Hrv. Kruni« i »Nar., Listu« nazna- čeni da dokažu kako se je holomce i be- zobzimo sve patvorilo da se osjegura po- bjeda. Naka ti brojevi sami po sebi pro- govore: U prvom tijelu Hrvati su zatražili da bude uvršteno 185 protuzakonito ispu- štenih, a da se izbrišu 153 nezakonito u- vrštena. A kad je tako u prvom tijelu, gdje je kontrola lasna i očevidna, što ima biti u drugijem! Najveći novčani zavodi, koji pla- ćaju preko 2000 Kr. poreza; svi prisjednici zemaljskog odbora; svi profesori bogoslo- vlja i ostali ispušteni su! U samom otsjeku Zadra morali su Hr- vati tražiti brisanje 1700 nezakonitih gla- sova; 350 jer ne postoje, 700 jer su više- krat uvršteni; 300 jer su umrli; 400 jer ne plaćaju poreza i t. d. U otsjeku Lukoranu zatražili su izbrisanje 7236 protuzakonitih birača. Jer su gospoda Talijanci udesili na pisaćem stolu listine na taj način, kako bi Zadar i neki otsjeci, koji su njihovi majo- rizirali Hrvati i tako ostali oni pobjednici. Da nije do narodne nevolje, bilo bi što šta da pukneš od smijeha, kako n. pr. da gla- var Sutomišćice dolazi kako birač ništa ma- nje nego 29 (dvadeset i devet) put4; ali je žalosno jer se radi o narodnoj stvari, o narodnom ponosu. Bivši sve tako hrvatski odbor sastavljen od obiju hrvatskih stranaka, ne samo da je hvalevrijedno na brzu ruku ispravio što se je dalo ispraviti, nego je zatražio da se unište nakazne izborne listine, i da vladin povjerenik ih ponovno sastavi po zakonu i ga i da isti rukovodi izbore do svr- a. Odbor koji se je tako živo zauzeo za hrvatsku stvar, neka bude uvjeren da je tim stekao simpatije, priznanje, zahvalnost sve pokrajine, koja se divi toj muževnosti, i živim pouzdanjem iščekuje izbor, da urne- besno klikne: Živio Hrvatski Zadar! Živjeli svijesni i junački Zadarski Hrvati! PODLISTAK. Nešto o hipnozi. Nedjelko Sabatini. Sve do nazad malo vremena držalo se u širim i užim krugovima, da hipnotično uspavanje ima svoj izvor u magnetičnim ljudskim silama. Čitajući razna djela i ra- sprave o stvari i ja sam bio toga mnijenja. Kao što magnet privlači komad željeza, tako i sugestor svladava i upravlja svoj medij putem unutrašnje snage — to je mni- jenje što danas ponajviše vlada. Ali: je li ta unutrašnja snaga zbilja magnetizam ili što drugo? S druge strane ustao je čuveni pariški psihiatar Charcot, koji je iznio hi- potezu, za njega neoborivu istinu, da hi- pnotizam nije drugo nego neka abnormal- nost ili duševna bolest medija, što se ra- zvije iz poremećenosti živčanog sustava. Charcotovi učenici priredili su niz znan- stvenih pokusa. Megju ostalim morali su se njihovi birani mediji zagledati napeto u bliješteće se predmete pa se mislilo, da u- pravo uslijed takove napetosti i sličnih ma- nipulacija nastaje uspravno slanje čeljadeta. Uspjevalo im je uspavati skoro isključivo napose lhisterične osobe, je dovelo do zaključka, da je odre- gjena kostitucija naših živaca i i i iHia: lil ši: ii nja. U megjusobnom općenju svako če- ljade saopćuje ili prenaša svoju volju na drugoga svjetom, molbom, nukanjem, za- povijedanjem, dotično i prima i usvaja tugje hoćenje. To je sugestija. Najbolje se ova očituje u zapovijedi. Vojnik kao da nema svoje volje, t4 on ne djeluje iza promi- šljanja ili biranja dvije stvari, nego izvr- šuje kao automat nalog svog zapovjednika. Dijete jednako radi u pravcu opredijelje- nom od roditelja ili uzgojitelja. Borme u ovim i sličnim slučajevima očito je isklju- čen svaki tjelesni uzrok, biva tu ga ulazi samo duhovna moć ili volja. Usvajajuči na taj način sugostiju kao prvo srestvo u pro- izvagjanju umjetnog spavanja bez magne- tičnih doticaja, glagjenja, fiksacije i t, d. »6cole de Nancy« logično tvrdi da hipno- tično stanje nije učinak duševnih ili tjele- snih bolesti, dotično da je hipnotizam re- dovita, recimo zdrava pojava u prirodi. Prema tomu ne samo histerične, nervo- zne osobe, nego svi ili skoro svi ljudi mogu se hipnotizovati, dakako neko više ili manje. Što od toga slijedi? Da bi se riječ: »hipnoza« mogla zamjeniti uopće sa sugeslijom. Meni se čini da je ova tvrdnja opravdana, a u tomu će mas uvjeriti i či- njenica dokazana od strukovnjaka, da se čitava grupa pojedinaca sugestivno dade uspavati na jedan put. Ako se pak živčano bolesne osobe lakše hipnotizuju nego zdravo čeljade, cijenim da to odatle slijedi, što je kod njih slabo izoštrena volja. U općenju [društvenom možemo bez truda opaziti, da je ma slabo raspoložene, flegmatične, me. lankonične, mlitave, potištene ljude lakše prenijeti svoju volju, nego na oporo, san- » samosvijesno čeljade. Ima ljudi, što se brzo dadu zanijeti od neke političke nove struje, novotarije, mode i t. d., dočim jak, izoštren personalizam kao jače saliveno gradivo prima dosta sporije utiske izvana. Tu ga ulazi i uzgoj i temperamenat. Zato u povijesti vidimo velikane, gdje su kadri prenijeti svoju volju, dotično neki princip na čitavo društvo ili periodu, u kojoj živu, dočim nerazvijena, neizoštrena volja usvaja tugju. Dakle hipnoza, proizvedena sugesti- jom, nije rezultat nekakvih materijalnih, magnetičnih sila, nego proističe iz duševne moći, što svladava i upravlja medij. Iz tako razjašnjene hipnotične sugestije dobila je i javna medicina znatne koristi. Liječnici nansijske škole u Francuskoj liječe prostom sugestijom svaku nevrasteničnu poremeće- nost, besanicu, neprobavu, tepanje i t. d. U Americi postoje posebni zavodi, gdje se bolesti liječe sugestijom ili vjerom: faith- Homes, Istaknuti je, da je sugestija jedno, a čudo drugo, sugestija može dosta, ne sve, t, j. me prelazi prirodne granice, a ču- desa, šlo se dogagjaju u katol. svetištima, prekoračuju prirodu, naime, nastavljaju on- dje, gdje prestaje sugestija. Što je više medij raspoložen prama sugestoru, tim je savršenija i aktivnija sugestija. To vidimo i pri auto-sugestiji. Dubok mislioc, odlučan čovjek, nepomičan karakter prelazi preko svih poteškoća i pogibelji, kojima obično podleže duševno slaba, osjetljiva, mlitava čitaoca o pravoj naravi hipnoze. A toliko neka služi za odgovor nekim prijateljima, koji me privatno zamoliše, da rečem svoju o hipnozi. Inače vrijediti će vazda kod oz- biljnih ljubitelja znanosti ono, što reče zna- meniti američki liječnik Hufeland: »samo je duševni život pravi život«. osoba, Ovo nekoliko misli uvjerit će valjda | vnika poznata gospogja u P......;njezin potpis | doše -—oe00.— Zla volja. Antonio Guerola. I Željezničkim putem, koji vodi u P...., hrlio je noću vlak, vučen od one nakaze, koju je obrt stvorio u obliku lokomotive. Kad je vlak prispio na postaju R...., po- lagano se zaustavi a u to se začu glas: »Boravak, tri časa«. Neka se putnica pomoli na prozorčić kupeja i ugledavši glavara po- staje, potuži mu se, jer se bijaše ugasila svjetiljka u kupeju. Činovnik, koji je u onom času bio ili ravnodušan ili zamišljen, pogleda je i ne odgovori joj. Gospogja se rasrdi i stade ga koriti s oštrim riječima, neka se opravda. Tada joj činovnik, po čijem se je licu mo- glo opaziti, da je sjetan i zle volje, odgo- vori osorno, da on nije užigač svjetiljka. Kada je to gospogja čula, pobjesni i htija- še iskazati bijes, ali se vlak uputi. Ona za- tomi u sebi gnjev, ne da ga- uguši ida od srca oprosti činovniku, već da strašni gnjev pretvori u blaži ili u zlu volju. S tom na- misli prispije u P.... Zla joj volja ne bijaše dopuštila, da se otrese misli na nezgodu, koja je zadesi pri kraju putovanja već je proganjaše i potakne, da zatraži knjigu pritužaba. U njoj napisa tužbu proti divljaštvu i neotesanosti čino- u R,... Bijaše to odlična i mnogo nije mogao biti prezren. IN. Markezica S. bijaše osoba krepostna i u- zvišenih osjećaja, ali imagjaše takovu ćud, da bi se lako rasrdila, kada bi koji mudra. go dogogjaj pomutio mir njezine duše, U | ostalom bijaše milosrdna prama siromasima | te ih običavaše pohagjati i osobno poma- gati. Tri mjeseca poslije onog kratkog putova- nja, markezica S. posjeti neku siromašnu obitelj, koju joj preporučiše, jer je bijaše zadesila strašna nesreća. Zaista, kada je markezica, praćena od dvoikinje, ušla u ku- ću, osta preneražena prizorom, koji joj se pred očima pruži. Bijaše to sobica, samo sa jednom slamnja- čom i sandukom, koju iz milosrgja ustupiše obitelji Gustava Alferta, tako se je zvao bi- jednik. Tu je on spavao sa ženom i jednom djevojčicom od tri godine; tu su oni živo- tarili u najvećoj bijedi i umirali polako, jer ne imagjahu ni čistog zraka ni hrane ni zaklona ni zdravlja. Tu im bijaše blijeda smrt počela otimati drugo djevojče od 12 godina, pravog angjela. Ali ona barem, tako je govorila plačući nesretna majka, dostojno primi pričest na samrti. Obitelj naime za- nallije, koja im bijaše ustupila tu tijesnu sobicu, dopušti, da se umiruće djevojče pre- nese u obližnju sobu, da tako primi po- sljednji kršćanski sakramenat. Poslije onog svečanog čina djevojče izdahnu bez smrtne borbe. Tako pripovijedaše bijedna majka jednostavno, ali žalosno, Markezica, ganuta ovim pripovijedanjem, zasjedne na sanduk, jedino sjedalo u toj na neki način grobnici živih stvorova i po- če ispitivati uzroke, koji ovu obitelj dove- do tako skrajnje nesreće.