e 319 U DUBROVNIKU, 8. Aprila 1911. God. Vii. PRAVA CRVENA NRVATSI 1 Četvrt godine surazmjemo; za šnozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. - — POJEDINI SROJ STOJI 19 PA(2. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — a zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para i a koji se više pula tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi netrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. Raspust parlamenta. Sjevnulo je, a -odma iza sijeva uda- rio je grom. Namjera je bila Čeha u »Slavenskoj Jednoti« otezati toliko du- gačkim govorima raspravu u odboru o privremenom proračunu, da nado- gje 1. Aprila, te ne bude odobren pro- vizorni proračun i tako nastane izvan- zakonsko stanje, a to jer su zahtjevali da se Ministarstvo preustroji, te neko- licina njih da ugje u isto. U »Slavenskoj Jednoti« se je dugo i dugo vijećalo; uvjereni smo da su naši zastupnici zdušno svoju izvršili i zagovarali da se nagje koji način, ka- ko bi proračun bio odobren; ali klub- ska stega je odlučila, da se ne popu- šta, i tako se je došlo do izjave Mi- nistarstva »da pošto se nije mogao o- čekivati uspješan rad u Parlamentu; pošto je opstojala bojazan, da bi se pokušajima dogovora moglo izazvati samo zaoštrenje opreka« s toga da se Parlamenat odgagja, a pak je odmah slijedilo Ministarsko Vijeće, koje je za- ključilo raspust Parlamenta i nove iz- bore, koji će se izvršiti u Junu o. g. i ako su se Poljaci tome živo opirali. Što je time postigla »Slavenska Je- dnota«, razlogom pitamo? Postigla je, što dobro veli »N. L.« u svome 26. broju, da je lakoumno razrušila novu pučku komoru i osujetila njezin rad baš u doba, kada je nešto u korist puka mogla uči- niti, osobito dokrajčiti vijeća- nje socijalnog osjeguranja, doraspraviti važne predloge o lokalnim željeznicama, činov- ničkoj pragmatici, poreznoj re- formi i t. d. Doradila je, nadostavljamo mi, da je provizorni proračun na temelju $. 14 odobren do svrhe godine, Učinila je da po istomu $ bude ovlašten mi- nistar financija da sklopi potrebiti dr- žavni zajam. Što smo pak stekli mi amo od te vratolomne politike? Opet navagjamo mnijenje »N. L.«, koji piše: Ma koliko mi bili soli- darni s ostalom braćom Slave- nima, ipak nama ovaj nagli za- vršetak zastupničke kuće, ne može biti simpatičan, jer nas za- tiće baš u času, kad su se neko- ja za nas najvažnija ekonomska pitanja, u prvom redu željezni- čko počelo primicati konačnom riješenju. Razumijemo da se ra- spustom i novim izborima ne meću sasvim na stranu, ali ipak prekida se djelovanje i ne mo- žemo znati, što nam sutrašnja budućnost sprema. A »Naše Je- dinstvo« u br. 39. kaže: Raspust Parlamenta »Slavenska Unija« ubraja u svoje pobjede; ali po- bjede se mjere prama posljedi- cama, a mi ne znamo što će »S. Umija« dojiti u novim izbori- ma, ali da je šteta velika za*sve, osobito za Dalmaciju, da je ra- spušten Parlamenat, to je fakat. Hoćemo li nećemo ii, živa je istina da je Bienerthovo Ministarstvo bilo veoma naklono i blagodatno prama našoj pokrajini; ono se je svojski za- uzelo da slomije otpor Magjara, kako bi prestala. nakaza krnj-željeznice; ono je spremno dolazilo u susret željama naših zastupnika, da ožive naša po- krajina, kako su i isti zastupnici u vi- še navrataka priznali; ono je pospje- šivalo racijonalnu ameijoraciju, te ne zamjeramo našim zastupnicima ako su preko svoje volje podlegli majorizaci- ji Čeha. Solidarnost je tako zahtjeva- la, dok su pripadali »Jednoti«, jer se prigovaralo Bienerthovu ministarstvu da je bilo za Slavene vrlo nepovolj- no. Prigovaralo se je, nu rijet bi bez velikog temelja, dok postoji činjenica, da je ono najvišim naporom i susre- tljivošću radilo neprestano da se Česi i Nijemci dogovore, a ako nije uspje- lo, kriva je okolnost da su u našoj Monarhiji Nijemci po sustavu još pre- moćni, a sustav se o jednom ne da- de promijeniti. Istina je takogjer, da se je isto ministarstvo trudilo da u- kroti Talijane u Istri i ća uvede do- govor sa pretežitom većinom Hrvata i Slovenaca, koji su takogjer tlačeni s nepogodnoga za njih sustava. Da ima prave solidarnosti i ljubavi i mi bismo hvalili i uzvisivali slaven- sku solidarnost, jer bi se brojem fa- metnula i mogla bi mnogo pospješiti slavensku premoć u Monarhiji; ali je ta solidarnost puka obmama, koja se sebično izrabljuje na štetu manjina od velikih skupina. Tako smo doživjeli da su Poljaci u svoje svrhe bili doveli Parlamenat do samog raspusta, a da se ni malo nijesu pobrinuli za druge slavenske skupine; a eto smo sad do- živjeli da su Česi doveli do faktičnog raspusta opet za puki prkos. Poljaci su tražili za sebe stotina milijuna, a drugim neka ostane gola kost da glo- gju, a i sad se Česi nijesu obazreli koliko će stradati naša pokrajina; ni- jesu hoćeli odobriti srestva, bez kojih se ne mogu proizvestit sva ona kul- turna i privredna poboljšanja, koje za- htjeva neophodno sadašnje doba, ako nećemo da nas drugi preteće sa oči- tom golemom našom štetom. Naši su se priklonili Česima, koji su kroz usta Dra. Kramarža nas ružili. Zamjeramo, jer tim postaju igračka u tugjim ruka- ma. Parlamenat je raspušten i dolaze no- vi izbori, te će jesenas naši poslanici opet u Beč. Neka ih poduče ove zgo- de, kako bi sastavili svoj osobiti klub, i gojili ljubav i solidarnost toliko, ko- liko nalaze oslona i odziva kod drugih Slavena a da sačuvaju slobodne ruke u svemu onomu što utišti naše dobro, naš napredak, naše blagostanje. Tre- ba se odlučiti, ili voditi potpuno opri- ječnu politiku, načelno i uspješno, a onda ne moljakati i ne prositi ili dok se državopravni naš položaj ne oživo- tvori prama željama i narodnim zah- tjevima voditi koristonosnu politiku prama prilikama. Dosadašnji su po- kušaji dokazali da je doba, kad svat- ko priteže bjelj na se, a to mora pri- siliti i naše zastupnike da se i oni na- tjeću i nameću, kako vješti mornar ko- ji križa kad ne može da punim jekom jedri. Narodu je pak dužnost, da izabere ljude iskusne, koji će uzvišeno i po- šteno najbolje promicati njegove pro- bitke; a nadasve koji će nastojati da parlamenat radi i provede sve one za- kone, koji mogu učiniti Monarhiju sna- žnu i uglednu kod drugih naroda, a složnu i sretnu u raznim svojim na- rodima. Pedesetgodišnjica kraljevine Italije. Italija vanrednim načinom, izložbom, nizom velikih svečanosti, otkrićem spo- menika prvoga italijanskoga kralja Vik- tora Emanuela, slavi ove godine jubi- lej proglašenja kraljevine svoje. Raz- djeljena i rascjepana, pod vlasti raznih vladara, ona je junački postigla što je željela, i dne 6. Juna 1861. dok još nije imala Mletke, ni Napulj ni Sici- liju ni Papinsku Državu, u Torinu po Parlamentu bi proglašena kraljevinom, a Rim glavnim gradom. Živa je istina da su Veliki Toskanski Vojvode svo- jim podanicima dali potpunu slobodu, da su pazili da uživaju sve blagodati | istina je da je i Austrija, | napretka; koja se sporo miče, bila odredila tu- žnoga Nadvojvodu Maksimilijana da uvede priličnu autonomiju, nu sve to nije ni malo omelo talijanske rodoljube, koji nijesu imali primirka dok se ni- jesu ujedinili i stekli potpuno svoje pravo. Naravno da žilavost, pregnuće i ljuta žrtva italijanaca dobra je i ple- menita poduka svim onim narodima koji ne uživaju svojih prava, pak i na- šemu, kako se ima naporno, ustrajno raditi i nastojati dok se narod domo- gne jedinstva i blagostanja. Nećemo tijem da kažemo, da su im srestva bila uvijek zakonita i pravedna; bilo je i bune i nasilja, što niko pametan ne može pohvaliti; možda je taj način uskorio sjedinjenje, koje bi ipak isto bilo nadošlo možda mnogo docnije, da su se uvijek držali zakona i prava. Bilo kako bilo danas Italija je velika država, jest saveznica našoj Monarhiji i Njemačkoj, poštovana je i dobro gle- dana od Rusije, Engleške i Francuske. Uz ostale Velesile stavila je nogu u Africi, raste pučanstvom, prometom, nje se barjak slavno vije po svim mo- rijima, te je sva prilika da će se još uzvisiti na svojoj slavi i moći. Pravom zavidimo italijanskom narodu lijepu ovu slavu, i radujemo se s njime, jer nas od najdavnih vremena vežu naj- tjesniji vezovi saobraćaja, trgovine i kulture, te je mudra Italija, dok nam se me nameće, ponajbolja, najpode- snija naša učiteljica. Sreća i zadovolj- stvo susjednog naroda zadivljuje nas, te i mi uz ove narode, vladare, sa- bore, novine, čestitamo Italiji slavni, plemeniti god. Nećemo biti himbeni da rečemo e je naše radovanje bez ikakve granice, ne; mi bi iz sve duše jos željeli Italiji najviše, najplemenitije dobro, da se sretne sa Papom i do- govorno da uredu takav način i red, kako bi Italija bila sretna i ujedinjena, jedina u svijetu mimo svih, ali da i Papi dade toliko slobode, koliko mu treba da vrši svoju uzvišenu službu. Žalosno je i promisliti da u Rimu predvodi sve slavlje jedan Natan, koji je prostački vrijegjao vrhovnoga sve- ćenika. Ta i. Papa je italijanac, da- pače prvi od svih italijanaca, te nije moguće da on nebi došao u susret do skrajnih granica narodnoj želji, kad bi se baš hoćelo da se ugovor izvede. A ako sveta stolica poštujući vlast, pak kakova bila, ipak svojim mu- kom prosvjedjuje, ko je pratio povje- nički postupak dok je Papa bio o- slobogjen ne može a da ne prizna da ima ne jedan nego tisuću razloga. Himbene zamke i dogovori izmegju Cavura i Napoleona lIl., glasne sve- čane izjave kralja i vrhovnih doglav- nika, diplomatički spisi na Velesile, isti zakon »delle guarentiggie« sve to po priznanju velikog italijan- skog povjesničara i rodoljuba Cesara PODLISTAK. Gostovanje hrvatske opere u Dubrovniku. Nazad nekoliko dana boravio je u našem građu intendanat kr. zem. hrv. kazališta u Zagrebu g. Dr. V. Treščec. Došao je da u- govara sa upravom našeg kazališta radi subvencije, koja bi se imala doprinijeti 2a gostovanje hrvatske opere u Dubrovniku, i da razvidi i uredi sve što je nužno za u- mjetničku i tehničku stranu opernih pre- stava, koje će se kod mas u ovoj sezoni pjevati. Opera bi imala stići u Dubrovnik oko 20. ovog mjeseca. Za cijelu turneju reper- toar sadrži slijedeće opere: M: U Dolini«; Bersa: »Oganj«; Hatze: »Povra- tak«; Offenbach: »Aofmanove priće«; Puc- cini: »Madame Butterfly«; Wolf-Terrarc: Oo tajna« i operete: »Slijepi Miš« |tnost i »Bebica«. I ako repertoar nije loš ipak opažamo da puno mršaviji od lanjskog. Tome je u- da vidimo, Ako sezone, 2a iz- i bor opera neće se ni ove godine pitati niko od naših odlučujućih kazališnih faktora, već će to biti prepušteno neumoljivosti i bezob- zirnosti g. intendanta Treščeca, pred čijom preuzvišenosti mora svak da — prigne šiju! Reklo bi se, da koliko vlasnici loža to- liko naša općina u tome su posve indife- rentni, kO da su se aklimatizirali apsoluti- stičkoj metodi g. intendanta, koja ni malo ne odgovara umjetničkoj naravi kazališnog organizatora i ravnatelja. U interesu ugleda i napretka naše opere, kod svake ovakove pokrajinske operne tur- neje imao bi biti u svakom mjestu, gdje gostuje naša opera, repertoar predložen je- dnom izabranom kompetentnom glazbenom odboru, koji bi uvaživši običaje i prilike dotičnog mjesta te nivo glazbenog odgoja i ukusa izabrao zgodne komade, koji bi osigurali uspjeh, kojim bi se doprinijelo blagotvorno postepeno glazbeno odgajanje i razvijanje smisla za našu glazbenu umje- Kao u ovome pravcu tako u svemu in- tendatura g. Treščeca nemade pravi umjet- nički značaj; do sada u ničemu se nije po- kazao kao vrstan i sposoban kazališni or- ganizator, kako se to od njega u početku sa zadovoljstvom očekivalo, naprotiv on je strog i energičan čovjek u smislu činov- ničkog poglavice, koji hoće da od kazališ- nog umjetnika stvori prepokorna činovnika, a od hrama umjetnosti, kakav činovnički aparat. Ovakovim skroz pogrešnim upravljanjem kazališta nemože se nikako postignuti ona uzvišena kulturna svrha, kojoj je namije- njeno svako pozorište. Pogrešno shvaćanje gojenja kazališne u- mjetnosti, ne dovagja samo do degenerisa- nja i profaniranja umjelničkog već i do bezkorisnih materijalnih žrtava i zapreka, koje imadu za posljedicu tradicijonalnu ka- zališnu nemoć, deficit, kojeg, kako vidimo, mora se sa skupim pokrajinskim opernim sezonama nastojati kompensirati, postupa- jući kod toga rijet bi ko ultra špekulanski, samo da se postigne potrebna zato novča- na masa, U Svega ovog nebi bilo potreba, kad bi iole umjetničkog i gospodarskog duha u upravnicima kazališta bilo, kad se gg. in- tendantima nebi dugački dopusti davali i masne svote dosugjivale da u tugjini u- mjetnike za hrvatsku pozornicu traže, dok naši umjetnici progonjeni i zapostavljeni izvan svoje domovine skapavaju. Protekcijonizmom tugjinskih elemenata i nepouzdanjem u svojstva i valjanost do- maćih sinova, može da se jedino današnja uprava zagrebačkog kazališta ponosi, po- čam od umjetnika prve sile pak sve do po- sljednjeg glazbara u orhestri. Plaćaj ma- sno tugjinca, makar kakav bio, premda sa našim kao boljim umjetnikom za jeftiniji novac raspoložiti možeš. Ovakove prilike vladaju u zagrebačkom kazalištu osobito u ovo posljednje doba, pak je onda vrlo la- ko razumjeti, zašto se nema dobra tenori- stu, primadonu i t. d. Ovakovim nerazboritim i nepatriotičkim postupanjem ubit će se posljednji trunak volje u duši svakog onog, koji bi se želio da posveti neharnom zvanju naše kazališne umjetnost! ; na takav način neće se nikada moći radikalno sanirati naši kazališni odno- šaji, naprotiv pastit će se opet u staro do- ba nepredobivih umjetničkih i financijalnih kriza. 1 Iz svih ovih momenata možemo jedino naslućivati dekadencu hrvatskog pozorišta, ako se tome ua vrijeme uspješno ne pre- dusretne, što uz malo volje i sposobnosti nebi teško bilo, jer zagrebačko kazalište je jedino na Balkanu a treće u Austro-Ugar- skoj monarhiji po svojoj organizaciji i €- konomskom obezbjegjenju. Ono imade u- vjete, kao malo koje pozorište, da se razvi- je do visokog umjetničkog , a sve. ga toga neće biti dotle, dok ne bude pot: punog i iskrenog pouzdanja u svoje vla- stite sile, dok kao rukovoditelji njegovog, ne budemo našli osobu, koju ćemo sretno i blaženo moći nazvati doraslim nasljedni: kom nezaboravnog ženijalnog Miletića. Uzmimo sve ovo pred oči, onda će nam lako biti pojmiti zašto su tako skupe i krat- ke bez ikakovog kulturnog i umjetničkog smisla lanjske i ovogodišnje pokrajinske operne sezone. Ako smo bili usilovani ovo nekoliko pri- mjedaba danas iznijeti pred dolaskom na- še opere, mislimo da nam niko, ko iole umjetnički osjeća i ljubi napredak našega kazališta, zamjeriti neće, uvjereni da vrši- mo dostojno i svjesno dužnost domolju- blja, da se na vrijeme popravi, što se po- praviti dade, odstrani sve što priječi pravi i postepeni razvitak kazališne umjetnosti i daje povoda bezpotrebnim opravdanim i neopravdanim prigovorima zakletih dušma- na svega što je naše. Dubrovnik će i ovaj put kao uvijek, pri- miti u svoje krilo, kao najmilijeg svoga go- sta, hrvatsku operu, da kao kulturna i po- litička prosvjetiteljica i preporoditeljica na- roda svoga i ovamo, u historiji narodne borbe naše, na obalama skrajnog i toplog juga mile nam otadžbine, u ljutom dnev- nom boju proti tugjinskom iznarogjivanju, vijerna tradicijonalnim epohama Lisinskog, Zajca i slavnog Miletića, uzmogne se na- zvati pobjednicom ! zo E===amP = RR S u ve I i q , ! 1