e 319

 

U DUBROVNIKU, 8. Aprila 1911.

God. Vii.

 

PRAVA CRVENA NRVATSI

 

1 Četvrt godine  surazmjemo; za  šnozemstvo

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto

 

 

 

godišnje K. 9 — Ko

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. - — POJEDINI SROJ STOJI 19 PA(2.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

 

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — a

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para i

a koji se više pula tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
netrankirani ne primaju se. —  Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku.

 

 

Raspust parlamenta.

Sjevnulo je, a -odma iza sijeva uda-
rio je grom. Namjera je bila Čeha u
»Slavenskoj Jednoti« otezati toliko du-
gačkim govorima raspravu u odboru
o privremenom proračunu, da nado-
gje 1. Aprila, te ne bude odobren pro-
vizorni proračun i tako nastane izvan-
zakonsko stanje, a to jer su zahtjevali
da se Ministarstvo preustroji, te neko-
licina njih da ugje u isto.

U »Slavenskoj Jednoti« se je dugo
i dugo vijećalo; uvjereni smo da su
naši zastupnici zdušno svoju izvršili i
zagovarali da se nagje koji način, ka-
ko bi proračun bio odobren; ali klub-
ska stega je odlučila, da se ne popu-
šta, i tako se je došlo do izjave Mi-
nistarstva »da pošto se nije mogao o-
čekivati uspješan rad u Parlamentu;
pošto je opstojala bojazan, da bi se
pokušajima dogovora moglo izazvati
samo zaoštrenje opreka« s toga da se
Parlamenat odgagja, a pak je odmah
slijedilo Ministarsko Vijeće, koje je za-
ključilo raspust Parlamenta i nove iz-
bore, koji će se izvršiti u Junu o. g.
i ako su se Poljaci tome živo opirali.

Što je time postigla »Slavenska Je-
dnota«, razlogom pitamo? Postigla je,
što dobro veli »N. L.« u svome 26.
broju, da je lakoumno razrušila
novu pučku komoru i osujetila
njezin rad baš u doba, kada je
nešto u korist puka mogla uči-
niti, osobito dokrajčiti vijeća-
nje socijalnog osjeguranja,
doraspraviti važne predloge o
lokalnim željeznicama, činov-
ničkoj pragmatici, poreznoj re-
formi i t. d.

Doradila je, nadostavljamo mi, da
je provizorni proračun na temelju $.
14 odobren do svrhe godine, Učinila
je da po istomu $ bude ovlašten mi-
nistar financija da sklopi potrebiti dr-
žavni zajam.

Što smo pak stekli mi amo od te
vratolomne politike?

Opet navagjamo mnijenje »N. L.«,

koji piše: Ma koliko mi bili soli-
darni s ostalom braćom Slave-
nima, ipak nama ovaj nagli za-
vršetak zastupničke kuće, ne
može biti simpatičan, jer nas za-
tiće baš u času, kad su se neko-
ja za nas najvažnija ekonomska
pitanja, u prvom redu željezni-
čko počelo primicati konačnom
riješenju. Razumijemo da se ra-
spustom i novim izborima ne
meću sasvim na stranu, ali ipak
prekida se djelovanje i ne mo-
žemo znati, što nam sutrašnja
budućnost sprema. A »Naše Je-
dinstvo« u br. 39. kaže: Raspust
Parlamenta »Slavenska Unija«
ubraja u svoje pobjede; ali po-
bjede se mjere prama posljedi-
cama, a mi ne znamo što će »S.
Umija« dojiti u novim izbori-
ma, ali da je šteta velika za*sve,
osobito za Dalmaciju, da je ra-
spušten Parlamenat, to je fakat.

Hoćemo li nećemo ii, živa je istina
da je Bienerthovo Ministarstvo bilo
veoma naklono i blagodatno prama
našoj pokrajini; ono se je svojski za-
uzelo da slomije otpor Magjara, kako
bi prestala. nakaza krnj-željeznice; ono
je spremno dolazilo u susret željama
naših zastupnika, da ožive naša po-
krajina, kako su i isti zastupnici u vi-
še navrataka priznali; ono je pospje-
šivalo racijonalnu ameijoraciju, te ne
zamjeramo našim zastupnicima ako su
preko svoje volje podlegli majorizaci-
ji Čeha. Solidarnost je tako zahtjeva-
la, dok su pripadali »Jednoti«, jer se
prigovaralo Bienerthovu ministarstvu
da je bilo za Slavene vrlo nepovolj-
no. Prigovaralo se je, nu rijet bi bez
velikog temelja, dok postoji činjenica,
da je ono najvišim naporom i susre-
tljivošću radilo neprestano da se Česi
i Nijemci dogovore, a ako nije uspje-
lo, kriva je okolnost da su u našoj
Monarhiji Nijemci po sustavu još pre-
moćni, a sustav se o jednom ne da-
de promijeniti. Istina je takogjer, da
se je isto ministarstvo trudilo da u-

kroti Talijane u Istri i ća uvede do-
govor sa pretežitom većinom Hrvata i
Slovenaca, koji su takogjer tlačeni s
nepogodnoga za njih sustava.

Da ima prave solidarnosti i ljubavi
i mi bismo hvalili i uzvisivali slaven-
sku solidarnost, jer bi se brojem fa-
metnula i mogla bi mnogo pospješiti
slavensku premoć u Monarhiji; ali je
ta solidarnost puka obmama, koja se
sebično izrabljuje na štetu manjina od
velikih skupina. Tako smo doživjeli da
su Poljaci u svoje svrhe bili doveli
Parlamenat do samog raspusta, a da
se ni malo nijesu pobrinuli za druge
slavenske skupine; a eto smo sad do-
živjeli da su Česi doveli do faktičnog
raspusta opet za puki prkos. Poljaci
su tražili za sebe stotina milijuna, a
drugim neka ostane gola kost da glo-
gju, a i sad se Česi nijesu obazreli
koliko će stradati naša pokrajina; ni-
jesu hoćeli odobriti srestva, bez kojih
se ne mogu proizvestit sva ona kul-
turna i privredna poboljšanja, koje za-
htjeva neophodno sadašnje doba, ako
nećemo da nas drugi preteće sa oči-
tom golemom našom štetom. Naši su
se priklonili Česima, koji su kroz usta
Dra. Kramarža nas ružili. Zamjeramo,
jer tim postaju igračka u tugjim ruka-
ma.

Parlamenat je raspušten i dolaze no-
vi izbori, te će jesenas naši poslanici
opet u Beč. Neka ih poduče ove zgo-
de, kako bi sastavili svoj osobiti klub,
i gojili ljubav i solidarnost toliko, ko-
liko nalaze oslona i odziva kod drugih
Slavena a da sačuvaju slobodne ruke
u svemu onomu što utišti naše dobro,
naš napredak, naše blagostanje. Tre-
ba se odlučiti, ili voditi potpuno opri-
ječnu politiku, načelno i uspješno, a
onda ne moljakati i ne prositi ili dok
se državopravni naš položaj ne oživo-
tvori prama željama i narodnim zah-
tjevima voditi koristonosnu politiku
prama prilikama. Dosadašnji su po-
kušaji dokazali da je doba, kad svat-
ko priteže bjelj na se, a to mora pri-
siliti i naše zastupnike da se i oni na-

tjeću i nameću, kako vješti mornar ko-
ji križa kad ne može da punim jekom
jedri.

Narodu je pak dužnost, da izabere
ljude iskusne, koji će uzvišeno i po-
šteno najbolje promicati njegove pro-
bitke; a nadasve koji će nastojati da
parlamenat radi i provede sve one za-
kone, koji mogu učiniti Monarhiju sna-
žnu i uglednu kod drugih naroda, a
složnu i sretnu u raznim svojim na-
rodima.

 

Pedesetgodišnjica
kraljevine Italije.

Italija vanrednim načinom, izložbom,
nizom velikih svečanosti, otkrićem spo-
menika prvoga italijanskoga kralja Vik-
tora Emanuela, slavi ove godine jubi-
lej proglašenja kraljevine svoje. Raz-
djeljena i rascjepana, pod vlasti raznih
vladara, ona je junački postigla što je
željela, i dne 6. Juna 1861. dok još
nije imala Mletke, ni Napulj ni Sici-
liju ni Papinsku Državu, u Torinu po
Parlamentu bi proglašena kraljevinom,
a Rim glavnim gradom. Živa je istina
da su Veliki Toskanski Vojvode svo-
jim podanicima dali potpunu slobodu,

da su pazili da uživaju sve blagodati |
istina je da je i Austrija, |

napretka;
koja se sporo miče, bila odredila tu-
žnoga Nadvojvodu Maksimilijana da
uvede priličnu autonomiju, nu sve to
nije ni malo omelo talijanske rodoljube,
koji nijesu imali primirka dok se ni-
jesu ujedinili i stekli potpuno svoje
pravo. Naravno da žilavost, pregnuće i
ljuta žrtva italijanaca dobra je i ple-
menita poduka svim onim narodima
koji ne uživaju svojih prava, pak i na-
šemu, kako se ima naporno, ustrajno
raditi i nastojati dok se narod domo-
gne jedinstva i blagostanja. Nećemo
tijem da kažemo, da su im srestva bila
uvijek zakonita i pravedna; bilo je i
bune i nasilja, što niko pametan ne
može pohvaliti; možda je taj način
uskorio sjedinjenje, koje bi ipak isto
bilo nadošlo možda mnogo docnije,

da su se uvijek držali zakona i prava.
Bilo kako bilo danas Italija je velika
država, jest saveznica našoj Monarhiji
i Njemačkoj, poštovana je i dobro gle-
dana od Rusije, Engleške i Francuske.
Uz ostale Velesile stavila je nogu u
Africi, raste pučanstvom, prometom,
nje se barjak slavno vije po svim mo-
rijima, te je sva prilika da će se još
uzvisiti na svojoj slavi i moći. Pravom
zavidimo italijanskom narodu lijepu
ovu slavu, i radujemo se s njime, jer
nas od najdavnih vremena vežu naj-
tjesniji vezovi saobraćaja, trgovine i
kulture, te je mudra Italija, dok nam
se me nameće, ponajbolja, najpode-
snija naša učiteljica. Sreća i zadovolj-
stvo susjednog naroda zadivljuje nas,
te i mi uz ove narode, vladare, sa-
bore, novine, čestitamo Italiji slavni,
plemeniti god. Nećemo biti himbeni
da rečemo e je naše radovanje bez
ikakve granice, ne; mi bi iz sve duše
jos željeli Italiji najviše, najplemenitije
dobro, da se sretne sa Papom i do-
govorno da uredu takav način i red,
kako bi Italija bila sretna i ujedinjena,

jedina u svijetu mimo svih, ali da i

Papi dade toliko slobode, koliko mu
treba da vrši svoju uzvišenu službu.
Žalosno je i promisliti da u Rimu
predvodi sve slavlje jedan Natan, koji
je prostački vrijegjao vrhovnoga sve-
ćenika. Ta i. Papa je italijanac, da-
pače prvi od svih italijanaca, te nije
moguće da on nebi došao u susret do
skrajnih granica narodnoj želji, kad bi
se baš hoćelo da se ugovor izvede.
A ako sveta stolica poštujući vlast,
pak kakova bila, ipak svojim mu-
kom prosvjedjuje, ko je pratio povje-
nički postupak dok je Papa bio o-
slobogjen ne može a da ne prizna
da ima ne jedan nego tisuću razloga.
Himbene zamke i dogovori izmegju
Cavura i Napoleona lIl., glasne sve-
čane izjave kralja i vrhovnih doglav-
nika, diplomatički spisi na  Velesile,
isti zakon »delle guarentiggie«
sve to po priznanju velikog italijan-
skog povjesničara i rodoljuba Cesara

 

PODLISTAK.

Gostovanje hrvatske opere
u Dubrovniku.

Nazad nekoliko dana boravio je u našem
građu intendanat kr. zem. hrv. kazališta u
Zagrebu g. Dr. V. Treščec. Došao je da u-
govara sa upravom našeg kazališta radi
subvencije, koja bi se imala doprinijeti 2a
gostovanje hrvatske opere u Dubrovniku, i
da razvidi i uredi sve što je nužno za u-
mjetničku i tehničku stranu opernih  pre-
stava, koje će se kod mas u ovoj sezoni
pjevati.

Opera bi imala stići u Dubrovnik oko
20. ovog mjeseca. Za cijelu turneju reper-
toar sadrži slijedeće opere: M: U
Dolini«; Bersa: »Oganj«; Hatze: »Povra-
tak«; Offenbach: »Aofmanove priće«; Puc-
cini: »Madame Butterfly«; Wolf-Terrarc:

Oo tajna« i operete: »Slijepi Miš« |tnost
i »Bebica«.

I ako repertoar nije loš ipak opažamo da
puno mršaviji od lanjskog. Tome je u-

da vidimo, Ako
sezone, 2a iz-

i

 

bor opera neće se ni ove godine pitati niko
od naših odlučujućih kazališnih faktora, već
će to biti prepušteno neumoljivosti i bezob-
zirnosti g. intendanta Treščeca, pred čijom
preuzvišenosti mora svak da — prigne šiju!

Reklo bi se, da koliko vlasnici loža to-
liko naša općina u tome su posve indife-
rentni, kO da su se aklimatizirali  apsoluti-
stičkoj metodi g. intendanta, koja ni malo
ne odgovara umjetničkoj naravi kazališnog
organizatora i ravnatelja.

U interesu ugleda i napretka naše opere,
kod svake ovakove pokrajinske operne tur-
neje imao bi biti u svakom mjestu, gdje
gostuje naša opera, repertoar predložen je-
dnom izabranom kompetentnom glazbenom
odboru, koji bi uvaživši običaje i prilike
dotičnog mjesta te nivo glazbenog odgoja
i ukusa izabrao zgodne komade, koji bi
osigurali uspjeh, kojim bi se doprinijelo
blagotvorno postepeno glazbeno odgajanje
i razvijanje smisla za našu glazbenu umje-

Kao u ovome pravcu tako u svemu in-

tendatura g. Treščeca nemade pravi umjet-

nički značaj; do sada u ničemu se nije po-
kazao kao vrstan i sposoban kazališni or-
ganizator, kako se to od njega u početku
sa zadovoljstvom očekivalo, naprotiv on je
strog i energičan čovjek u smislu činov-
ničkog poglavice, koji hoće da od kazališ-
nog umjetnika stvori prepokorna činovnika,

 

a od hrama umjetnosti, kakav činovnički
aparat.

Ovakovim skroz pogrešnim upravljanjem
kazališta nemože se nikako postignuti ona
uzvišena kulturna svrha, kojoj je namije-
njeno svako pozorište.

Pogrešno shvaćanje gojenja kazališne u-
mjetnosti, ne dovagja samo do degenerisa-
nja i profaniranja umjelničkog već i do
bezkorisnih materijalnih žrtava i zapreka,
koje imadu za posljedicu tradicijonalnu ka-
zališnu nemoć, deficit, kojeg, kako vidimo,
mora se sa skupim pokrajinskim opernim
sezonama nastojati kompensirati, postupa-
jući kod toga rijet bi ko ultra špekulanski,
samo da se postigne potrebna zato novča-
na masa, U

Svega ovog nebi bilo potreba, kad bi
iole umjetničkog i gospodarskog duha u
upravnicima kazališta bilo, kad se gg. in-
tendantima nebi dugački dopusti davali i
masne svote dosugjivale da u tugjini u-
mjetnike za hrvatsku pozornicu traže, dok
naši umjetnici progonjeni i zapostavljeni
izvan svoje domovine skapavaju.

Protekcijonizmom tugjinskih elemenata i
nepouzdanjem u svojstva i valjanost do-
maćih sinova, može da se jedino današnja
uprava zagrebačkog kazališta ponosi, po-
čam od umjetnika prve sile pak sve do po-
sljednjeg glazbara u orhestri. Plaćaj ma-
sno tugjinca, makar kakav bio, premda sa

 

našim kao boljim umjetnikom za jeftiniji
novac raspoložiti možeš. Ovakove prilike
vladaju u zagrebačkom kazalištu osobito u
ovo posljednje doba, pak je onda vrlo la-
ko razumjeti, zašto se nema dobra tenori-
stu, primadonu i t. d.

Ovakovim nerazboritim i nepatriotičkim
postupanjem ubit će se posljednji trunak
volje u duši svakog onog, koji bi se želio
da posveti neharnom zvanju naše kazališne
umjetnost! ; na takav način neće se nikada
moći radikalno sanirati naši kazališni odno-
šaji, naprotiv pastit će se opet u staro do-
ba nepredobivih umjetničkih i financijalnih
kriza. 1

Iz svih ovih momenata možemo jedino
naslućivati dekadencu hrvatskog pozorišta,
ako se tome ua vrijeme uspješno ne pre-
dusretne, što uz malo volje i sposobnosti
nebi teško bilo, jer zagrebačko kazalište je
jedino na Balkanu a treće u Austro-Ugar-
skoj monarhiji po svojoj organizaciji i €-
konomskom obezbjegjenju. Ono imade u-
vjete, kao malo koje pozorište, da se razvi-
je do visokog umjetničkog , a sve.
ga toga neće biti dotle, dok ne bude pot:
punog i iskrenog pouzdanja u svoje vla-
stite sile, dok kao rukovoditelji njegovog,
ne budemo našli osobu, koju ćemo sretno
i blaženo moći nazvati doraslim nasljedni:
kom nezaboravnog ženijalnog Miletića.

Uzmimo sve ovo pred oči, onda će nam

 

lako biti pojmiti zašto su tako skupe i krat-
ke bez ikakovog kulturnog i umjetničkog
smisla lanjske i ovogodišnje pokrajinske
operne sezone.

Ako smo bili usilovani ovo nekoliko pri-
mjedaba danas iznijeti pred dolaskom na-
še opere, mislimo da nam niko, ko iole
umjetnički osjeća i ljubi napredak našega
kazališta, zamjeriti neće, uvjereni da vrši-
mo dostojno i svjesno dužnost domolju-
blja, da se na vrijeme popravi, što se po-
praviti dade, odstrani sve što priječi pravi
i postepeni razvitak kazališne umjetnosti i
daje povoda bezpotrebnim opravdanim i
neopravdanim prigovorima zakletih dušma-
na svega što je naše.

Dubrovnik će i ovaj put kao uvijek, pri-
miti u svoje krilo, kao najmilijeg svoga go-
sta, hrvatsku operu, da kao kulturna i po-
litička prosvjetiteljica i preporoditeljica na-
roda svoga i ovamo, u historiji narodne
borbe naše, na obalama skrajnog i toplog
juga mile nam otadžbine, u ljutom dnev-
nom boju proti tugjinskom iznarogjivanju,
vijerna tradicijonalnim epohama Lisinskog,
Zajca i slavnog Miletića, uzmogne se na-
zvati pobjednicom !

zo

E===amP

=

RR S u

ve

I

 

i
q
,
!
1