Br. 321 U DUBROVNIKU, 22. Aprila 1911. God. VII. FRAM CAM | Četvrt godine surazmjemno; za polugodište. Cijena je listu sa domašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po inozemsivo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto M AMINA Ko Bezotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik PRANO SCHICK. Komu da vjerujemo! Do dva mjeseca izbori za parlame- nat biti će svršeni, a već se sad za- vitljala prilično žestoka politička bor- ba. Narodna stranka rijet bi da će u- potrebiti sve a da nje stare i nove delije odu u Beč; pravaška pak stran- ka u defensivi uhvamo da će barem sačuvati svoje dosadašnje izborne ko- tare. Uspjeh bio, koji bio, pravaška će se stranka moći podičiti e je saku- pila glasove čistih Hrvata bez ikakve primjese, dočim je narodna stranka pružila ruku svijem i svakomu samo da utuče pravaše. Ona zna zlobno podmećati da su Dulibić i Don Frane Ivanišević »svoju riječ pogazili«, jer su primili mandat tobože kako prista- še narodne stranke a dospjeli u pra- vaški tabor. Prije svega nije baš tako kako narodna stranka razloži, a naj- bolje svjedoče odnosne izjave Dulibića i Don Frane Ivaniševića, pak pitamo, "da je baš tako, zar osim priznanja »Srba« nije li program istovjetan? A ako je glavni cilj sjedinjenje s Hrvat- skom, u čemu bi skrivili pravaški za- stupnici, ako su odabrali radikalnije isticanje tog narodnog zahtjeva? A ko, pitamo na svrhu, da prigovara, nego baš oni koji su pravašku stranku za- pustili kad je ova bila gotova da o- svoji cijelu pokrajinu? Kad su za so- bom zaveli one oduševljene mase, a to sićušnom materijalnom koristi poje- dinijeh odlomaka? Ako su oni mogli i smjeli strpati. program i svoja obe- ćanja, čemu prigovaraju drugijem ? Oni ipak tvrde da su ostali isto svijetla o- braza; a onda kako mogu da mjere isto ponašanje dvojakom mjerom? Ali to nas vele ne zanima; nu nas uzne- miruje neka druga pojava, o kojoj će- mo kazati otvoreno i iskreno što mi- slimo. Koje su naimjere demokratske skupine oko »Slobode« znato je i po- znato; ona u svom naprednjačkom programu kidiše na svetinje i vjeru, sad istina nešto blaže i umjerenije, ali se odrekla tog programa nije. A na- PODLISTAK. Jezik - temelj ljudske kulture. Piše Nedjelko Sabatini-Subotić, Već sami naslov ovog podliska odaje, da ne mislim ovdje posmatrati jezik ili govor sa lingvističnog, neygo samo sa sociološkog gledišta. Kako je postao jezik, o tome su strukovnjaci napisali opsežna djela, ali nam nijesu iznijeli ništa stalnoga, pa opet to je pitanje, što ne zasijeca upravo u našu stvar. Svakako je jezik rezultat društvenog života, $ druge strane sačinjava podlogu daljnjeg duševnog stvaranja, a to je gradivo za me- gjusobno općenje i sporazumljenje, bez čega i me može se razvijati naš intelektu- alni svijet, Najprije pretpostavljamo, da je jezik integralna svojina čovjeka, prastar, spojen sa opstankom ljuđskog naraštaja, tako da ga nalazimo tamo u najzaglušnije, prehistorično doba, sve dokle može dopri- jeti naš pogled. Zato dandanas ne nalazi nikakva odziva tvrdnja nekih istraživaoca, da je naime opstojao pračovjek (homo ala- lus, kako ga nazvao Hackel), koji nije mo- gao izvagjati glasove, nego samo mukati, Uza svu strukovnu oštrinu činjenica je, da još ne znamo, kakov je bio odnošaj izme- glu značenja .i glasa neke riječi u prehi- storično doba, premda je učenjacima u- pjelo, da sve lingvistično gradivo u pose- rodna je stranka po kompromisu spra- vna prepuštiti njoj glavni i najvažniji izborni kolegij, biva spljetski. Osim to- ga, do sad su se listovi razglagoljali o izborima, i »C. H.« doslovno kaže: »Prama ovome nastajni izbori morali bi biti reakcija na tu in- trigantsku antinacijonalnu ak- ciju naših klerikalaca«. A da se ovo shvati, treba primjetiti da isti list priča o »nekakvim intrigama u Beču, glede dalmatinskoga na- mjesništva kako bi dalmatinska uprava došla u ruke reakcije i protunarodnog klerikalizma«. |- stina je, izbačena je krilala riječ, ali nikakav dokaz, a tamo mi smo uvje- reni da je to puka izmišljotina, jer pr- vi su tobožnji klerikalci koji duboko poštuju čestitoga g. MNamjesnika i že- le mu da još kroz dugi niz godina sretno upravlja našom pokrajinom. Isti list još natuca, da »izborna borba ima biti odjek i odražaj naših slobo- doumnih nazora i pogleda na svijet«. Zato da treba: sjedinje- nim silama jurišati proti udru- ženoj reakciji svake fele«. | ob- zirno »Naše Jedinstvo« u svome 45. broju viče: »Dalmacija ima još staroga ponosa, staroga pošte- nja i stare pronicavosti da uk tramontanskom nametniku da de lekciju, kakovoj se ni u snu nije nadao«. Dok se »N. J.« obara na Dra. Šusteršića nebi imali što da prigovaramo; ali ako Dr. Šušteršić pripada klerikalnoj stranci ili kako »N. J.« veli ultramontanskoj, zato osuditi i ustajati na to, nalazimo da je preće- rano i pokudno, toli više kad je isti kroz nekoliko godina uspješno pobi- jao »Slobodu« zbog nje pisanije i na- padanja, što mu rado priznajemo. Za- brinuo se je i »Narodni List« na ove izjave, te u svome 29. broju gleda da izgladi i stvar kako naivnu prikaže, jer najprije veli, da »takovih fraza u »N. L« nije bilo«, što je uprav i istina, »a da ih je i bilo, nebi im se nikada mogla dati ona in- bnoj jezičnoj grupi svedu na malo prako- rjena, Maks Miiller, možda najveći jezični istraživaoc, tvrdi, da je jezik pračovjeka mo- rao postati tako, da su se razvili prvobitni glasovi i povici iz reakcije duševne proti unutrašnjem poremećenju nastalom iz pre- komjetnog napora mišica pri zajedničkoj radnji. Ovu sam hipotezu iznio zato, jer ona najbolje odgovara sociološkoj naravi jezika. Jer protivna tvrdnja novijih priro 1o- slovaca, da je ljudski jezik postao iz opo- našanja životinjskih povika i urlikanja, ne zaslužuje nikakvu pažnju, premda bi se mo- glo priznati, da će biti i nerazumne živo- tinje svojim glasom, krikom ili pjevom u- tjecale nešto na razvoj jezika. Iuače svi će se ljudski viekovi morati držati načela Maksa Mullera, da jezik pravi nepremostivi Rubi- kon megju čovjekom i životinjom. Bez društvenog života nema ni smisla ljudskoj kulturi, ta mi znamo, da čovjek, ako hoće udovoljiti svojim duševnim i tje- lesnim potrebama, ako se dakle hoće uz- gojiti, mora iskati od drugoga pomoć, Bez tugje pomoći čovjek ne može opstojati, zato je već stara grčka filozofija imala pravo — ovdje mislim prije svega Aristotela, — kad je označila čovjeka po naravi društvenim bićem. Dakle živjeti u društvu leži u ljud- skoj naravi. Čovjek ostavljen od društva, jednak je bilini, koja ne primajuć izvana nikakve mokrine, valja da prije ili poslije | terpretacija, koju daje glavno glasilo pravaške stranke«; ai to vjerujemo, jer i ako pratimo pisa- nje »N. L.« nijesma nigda što takova opazili. »Nego nas ne predvo- di u ovoj izbornoj borbi, nasta- vlja isti list, kojoj idemo u su- sret, ni klerikalizam ni antikle- rikalizam; mi ostajemo ono što smo uvijek bili; i dobri kršća- ni i dobri katolici«. Cijenimo da, kako je ova izjava iskrena i očita, ta- | ko da se o njoj se može cjepidlačiti, što služi na čast veleč. Biankiniu, tako | su očite i izjave »C. H.« i »N. J.«,, | koje smo doslovce donijeli, pak onda' razložito pitamo; kome da vjerujemo? Kojoj će se izjavi prilagoditi hrvatska | stranka? Hoće li kler uz tako posve | protuslovne izjave slijepo pomoći toj, stranci, ako ista ne osudi takove ispa- | de, koje svak dobro zna kud ciljaju i kamo smjeraju ? Pak još rogobore jer bi neki od kle- ra htjeli utemeljiti klerikalnu stranku ? Zar ovim načinom pisanja ne dolazi po sebi da se pokuša takova reakcija na akciju stanovitih krugova, koji bi željeli da i u nas slobodoumlje: zavla- da kako je zavladalo w Francuskoj i u Portugalskoj? Kažu i glase da toga klerikalizma u nas ne treba, da je naš narod dobar i bogobojeć, a ipak iza- zivlju ga tom svojom pisanijom. Pak im je još krivo da mnogi svećenici, nadasve mlagji hrle u pravaše? Istina |: je i kod pravaša biti će slobodoumni- ka koliko i kcd pripadnika hrvatske stranke, ali barem ne zadiru u živu ranu, ne izazivlju sličnom pisanijom. «Veoma bi žalosno bilo da se osim političke raspiri i vjerozakonska bor- ba; zato bi učinile pametno obe stran- ke, a nadasve razne novine da o to- me ne raspravljaju, nego da prepušte zdravomu razumu i poštenju naroda našega, da on sam postavi uslove i uvjete onijem koje će nositi kako za- stupnike, i za koje će glasovati. Ako se narodnoj volji sve ima pokloniti, prepuštiti narodu da čini po svojoj u- usahne. Čim je razvijenije društvo, dotično obitelj, općina, država, tim bolje napreduje pojedinac, jer pojačano, snažno društvo ka- dro je, da podade pojedincu sredstva za uzdržavanje života, i izobrazbu duha putem zavoda, škola, klubova i t. d. Kod primiti- vnih divljih plemena centralne Azije i A- frike društvo se organizuje na temelju naj- vitalnijih potreba: kao u ime obrane pri navali nepiijateljskih horda, za gragjenje šatora, kućica i t. d. Čim je pojedinac svi- jesniji, tim osjeća i više materijalnih i in- telektualnih potreba, a što više ima potreba, tim je nuždnija organizacija društva, gdje žive. Svaki pojedinac, koji želi svoj vlastiti napredak, mora da radi za organizaciju, dotično napredak svoga plemena. Za poja- čanje naroda nuždan je dakle osnittak užih društava u gospodarskom i prosvjetnom smislu, kao što bi u nas bila sokolska, kon- sumna, štedionička društva za ojačanje na- rodne svijesti i obezbijegjenje životnog op- stanka, zatim Girilo-Metodsko društvo za Istru, društva za pomaganje siromašnih djaka i t, d. Čim je zapušteniji jedan narod ili pleme, tim više mora da se društveno or- ganizira, kao što to zahtjeva vlastita eksi- stencija n. p. za Hrvate u Istri, Slavoniji, južnoj Ugarskoj, Americi i t, d. Napredni narodi, kao što su n. p. Englezi, dokazuju, da baš u organizaciji leži kulturni razvoj pojedinog naroda i tako ćeš u Velikoj Bri- Pretplato za i oglast šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — a | zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para ie] a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirmni ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. | vigjavnosti, a tad će izbori proći mno- go bolje i mirnije, a uvjereni smo i mnogo sretnije za naše amanete koli- ko vjerske toliko narodne, jer narod i ako nešto rastrovan drži ivrdo do svoje vjere, do svojih svetinja. ++ Dr. Dragutin Neumann. Primamo ovaj članak od uglednoga na- \šega prijatelja, te ga rado donašamo: Obećali ste u zadnjem broju, da će te se potanje osvrnuti na neprežaljenog pokoj- \nika Dra. Dragutina Neumanna, pa hitim \da ja nastavim; kao zadnji pozdrav neza- boravnom pokojniku, koji je umro u godi- |nama, u kojim je mogao još mnogo korl- stiti hrvatskoj domovini. Rogjen je od si- romašnih roditelja; otac mu je bio kovač u Valpovu. Potporom baruna Prandaua svr- |šio je škole. Bio je izvrstan djak, | već na visokim školama istaknuo se je svojim zre- je zabrinut za hrvatstvo, prionuo uz dana- šnjega bana, koji se ističe Hrvatom, te je ujedno i znanstveno spreman u hrvatskim stvarima. Pokojni Neumann mnogo je zalazio k našemu velikomu Vladiki djakovačkomu. Ujedno je bio osvjedočen katolik. Eto je prošlo deset godina što smo š njim bili na prvom hrvatskom katoličkom kongresu: ko- jom je on prigodom nazdravio episkopatu hrvatsko-slovenskom. Onom se je prilikom upoznao i s nami Hrvatima iz Dubrovnika, te osobito zavolio preč. našega Liepopilia. Kasnije bio je s grofom Normanom u Du- brovniku, te i u gostoljubivom domu naše- ga dum Ante Liepopilia sa prijateljima po- gošćen. Veselio se je neustrašivom radu nas Hrvata ovdješnjih, bilo mu je milo što smo s tolikim žrtvami osigurali hrvatsku tiska- ru. I on je u društvu sa popovima osnovao hrvatsku tiskaru u Osjeku, te od onda na- stalo je bolje doba za hrvatsku ideju u toj slavonskoj metropoli. Bio je on širokog državničkog pogleda. Pa s toga nije mogao begenisati naprednja- štvu, koje je diglo kuku i motiku na kato- lim sudom, bio je bistre glave, čovjek ko- lički kler. A on je na svoje oči motrio, te ji je uvijek promišljeno, proračunano radio. Poput baruna Prandaua došao je u usko prijateljstvo sa grofovskom porodicom Nor- mana, koja je naslijedila Valpovo i unosan dio barunove baštine. On je svojim bistrim umom mnogo pripomogao, te je porodica grofa Normana i hrvatska i bogata. I Neu- mann je umio steći. Upravo je šteta što je tako spreman, neodwisan i rodoljuban muž u ovim sudbonosnim hrvatskim neprilika- ima zaklopio oči, Ako i nije u zadnje vri- jeme bio naših političkih načela, te je iz taktičnih obzira bio za sporazum sa Ma- gjarima; to je bio značaj neodvisan, koji e svojom glavom mislio, i kojemu su sa- mo i jedino probitci hrvatske domovine bi- li pred očima. On je bio realan političar, koji je hladno računao sa savremenim o- dnošajima naše dnevne politike, Ko će nje- mu zamjeriti, koji je proživio svoj vijek u Osijeku, gradu tako rekuć otugjenom hr- vatstvu prije njega; koga je on — dakako u slozi sa svećenstvom i gdjekojim svjeto- vnjacima — priveo iznova k hrvatstvu. Pa kad je mirno i hladno promatrao prilike i neprilike slavonske, gdje se sve više i više širi lugjinstvo i Švabe a u novije vrijeme i Magjari; te kad je gledao kako su naše. vlade sve više nego li hrvatske; naročito dugogodišnje pašovanje Khuenovo; gdje ta tobože hrvatska vlada svemu pogoduje, što je protuhrvatsko: .ko će mu zamjeriti, što taniji vidjeti Engleza, gdje je član najma- nje deset-petnaest klubova, jer on zna i o- sjeći, da mu svako društvo donosi koristi i pruža time prilike, da se gospodarski i duševno podigne. Sada pitam: može li se razviti društvo, i pojedinac u draštvu bez jezika ili govora ? Odvje svak uvigja, da se društvo i ne može pomisliti bez jezika, jer bez jezika fali sred- stvo, što spaja dvojicu ili više njih u je- dnu skupinu. Dakle zaključujemo, ako je čovjek po naravi društven ili stvoren za društvo, jezik, dotično govor, mora se »a priori« smatrati bitnom svojinom čovjeka. Odavle i proističe naravna dužnost poje- dinca, da čuva i brani opstanak svog ple- menskog jezika, u kojem je rogjen. Prema tome može se kazati u sociološkom smislu, da prva klica ljudske kulture leži prije svega u jeziku, pa je znameniti Talijan, filozof Gioberti imao pravo, kad je kazao, da pro- past jednog jezika nosi sobom smrt doti- čnog naroda. Da bolje upoznamo kulturno značenje jezika, osvrnimo se na primitivne oblike jezičnog izrazivanja, na tako zvanu gesti- kulaciju. Gestikulacijom se služe osobito još i danas divlja plemena u velikoj mjeri, a Livingstone jamči, da je u crnačkoj Africi razgovor putem gestikulacije obična stvar, Uzrok gestikulaciji valja tražiti u okolnosti, da dotično primitivno pleme za mnoge ap- i radio s tim klerom u borbi za hrvatstvo. Čovjek je to bio, koji nije dao pameti so- liti od nezrele mladeži: te je poštivao sve- ćenstvo prema njegovim zaslugama i žrtva- ma za domovinu hrvatsku. Dugo je bolovao; kako nije bio čvrsta zdravlja, to su ga sjednice bez kraja i kon- ca i u grob spravile. Strpljivo je bolovao, eee Svetotajstva, te uz oslov .svyQ-. ca Pape i ftmrd kao praef kltolik i + Hrvat, ostavivši svojim sinovima slavno ime: ko- jega se neka i oni svojim radom za hrvat- sku domovinu dostojni učine. Njegovoj po- štovanoj gospogji kao što i sinovima neka je mimo dragoga Boga i ta utjeha: da je Dr. Dragutin Neumann ostavio uspomenu nesebičnog i požrtvovnoga hrvatskoga ro- doljuba, koju mu uspomenu veličaju i mno- gi i premnogi njegovi znanci i štovatelji; kao što i oni koji se nijesu slagali s nje- govom najnovijom taktikom. Neka mu je uspomena s pRianoe Kao pravi dokaz ljubavi i poštovanja pra- ma pokojniku pročitali smo sa pravim pje- tetom opis njegovog veličanstvenog pogre- ba u Osijeku, kao takogjer značajno žalo- vanje u Zagrebu, kojemu se i mi pridru- žujemo, dočim ucviljenoj obitelji šaljemo iskreno naše saučešće. straktne pojmove ne može naći izraza arti- kulacijom glasova, zato je prisiljeno, da se služi mimikom ili kretnjom tjelesnih uda uz pratnju neizvjesna glasa za megjusobni sporazumak. Čistom gestikulacijom služe se u nas djeca i gluhonijemi, pače njom se služe i izobraženi pojedinci, kada slučajno za novi, posve apstraktni pojam, fali izraza. Vidi se po tomu, da je primitivni jezik više manje praćen od umjetnosti i što je ova savršenija, tim je sigurniji sporazumak, Do- gagja se kod divljih plemena, da su neki gestikulativni izrazi prešli iz starije dobe. Tako n. p. sjevero-američki ladijanci, da izraze riječ »pas«, protegnu i isprave dva prva prsta na ruci kao da imaju usaditi u zemlju dva koca, a to označuje vrijeme, kad Indijanci nijesu imali konja, te su psi nosili koce za gragjenje šatora. Čim je za- mršenija neka apstroktna ideja, tim je teže naći geste, da se izrazi misao govornika i tu se hoće kombinacija znakova, u čemu su spretniji divlji narodi nego mi, jer su postigli vještinu dugotrajnim iskustvom. Neposredni jaki afekti, kao radost i žalost, izrazuju se naprotiv najprostijim glasovima, ili jednostavnim vikanjem, ali da poznaš narav čustva ili građaciju njegovu, zahtjeva svi narodi složni. Tako žalost je kod svih naroda izražena zavijanjem, tako đa glas se | od najprimitivnijeg čovjeka muzikalno |vabljenje glasa — a u tomu su bez razlike