Br. 323. FRAMA GRNENA MRVATSKA U DUBROVNIKU, 6 Maja 1911. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 Četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9 me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Vi. God. — Ko Dr. Šušteršić. Boravio je u našem gradu taj ugle- dni planinski Hrvat, vrli organizator slovenske braće, neumorni promicatelj kulture i dobrostanja u svojem naro- du, osnovatelj znamenitih ustanova za sve slojeve od težaka do imućnika, poštovani vogja ugledne stranke i pri- znati političar i govornik i u domaćim saborima i na Parlamentu i u Delega- cijama. Harna mjesna pravaška organi- zacija, jer zastupa svom snagom uma i ugleda misao sjedinjenja Slovenije sa ujedinjenom Hrvatskom, pošalje svoje odaslanstvo da ga pozdravi. On ih blagohotno primi, i stavi im na dušu da se gledaju organizovati u čvrste re- dove, nadasve k sebi privući puk i prosti narod, i onda složno -da budu potpora onim ljudima koji su pregli izbaviti jedinstveni svoj narod iz ne- prilika i nevolja u kojim se nalazi pod dvogubnim tutorstvom. Razdragano su oni slušali skroz pa- triotične njegove riječi, te se oprostiše tvrdom nakanom, da će poslušati mu- dri mu savjet. Srbija i Austrija. Poznato je svakomu, koje se je gro- zno umorstvo dogodilo u beogradskom konaku: poznato je još da su se Ve- lesile otimale priznati kralja Petra, ka- ko vladara, jer su cijenile da ako ne izravno, a to je svakako neizravno u- plivisao na ubijstvo zadnjeg kralja od kuće Obrenovića, a najviše je tomu davalo povoda jer su ipak glavni u- rotnici ostali u potpunoj vlasti, proti očitom zahtjevu istih Vclevlasti ; po- znato je da je naš slavni Vladar bio jedan od prvih, koji je došao u susret kralju Petru, kad se nalazio očajan i osamljen: dakle zahtjevala je samo harnost da Srbija gleda pošto zašto da ište biti u dobrim odnosima $a na- šom Monarhijom. Ali je bilo i preče- ga razloga da to učini, a taj jer ju je Rusija ima puno stoljeća uvijek izigra- PODLISTAK. Jedna ocjena spljetskog »Bullettino di aroheologia“t — (2) ocijenjena. Sada da vidimo pobliže, kako »Bulletti- no« ispravlja »Crtice«. »Bul.« veli: nije is- tina da su kršćani kupovali sarkolage, već u pomanjkanju sarkofaga ili novca da ih kupe uzimali su iz poganskog groblja sar- kofage i to samo u V. i VI. vijeku, Što je tim htio kazati i ispraviti »B.«? Da nijesu možda kršćani kupovali u po- gana već u potrebi prenašali sarkofage iz poganskog groblja u svoje? Da se i ispu- sve nevjerojatne okolnosti, koje su nu- žno morale to pratiti, kao m. pr. da li je tamo u poganskom groblju bilo praznih sarkofaga; ako ih ME SR što su mrtvim tjel z sarkofaga, takovi grobovi bili pripušteni sva- vlastništvo kršćanske u takovih imade iz IV. više možda nego iz V. i VI. vijeka? s IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni utednik FRANO SCHICK. vala, a u dalekom Istoku posve pora- žena, dakle u takovom stanju da dru- gomu nikako nije mogla pomoći. Po vrh toga još, Rusija je u svečanom u- govoru, kad je dijelila sfere uplivisa- nja na Balkanu, sebi pridržala Bu- garsku, a Austriji je prepuštila Srbiju. Dakle vinovnici srpske politike znaju- ći sve to imali su oprezno i lealno postupati toliko sa našom Monarhijom koliko sa jednoplemenskom Crnom- Gorom. A kad tamo, ti vinovnici sa Pašićem na čelu pripremali su srodnoj kući Petrovića bombe da ju u lagum dignu, a proti našoj su Monarhiji ro- varili, jer štatut Pribičevića očito kaže da je nešto bilo; primamo e neće bit bilo formalne veleizdaje, ali se je bila šabaka zametla ; možda su pravedni- ci za krive (kako se običajno dogagja) čamili a za malo i glavom ne platili, svakako to sa strane srpske vlade ni- je bilo korektno. Nadošla je jagma na Herceg-Bosnu i da se nije Njemačka zahvatila za balčak bilo bi došlo do rata. Jeli pak Srbija imala razloga da svojata što u dobrom dijelu, recimo baš tako da mam ne kažu da smo pre- ćeranci, nije nigda bilo njezino? Da otrgne posestrimi Hrvatskoj i onaj dio koji se i danas diči imenom Stare Hr- vatske? Da silom oružja ustane na Monarhiju, koja je žrtvovala hrabre svoje sinove da uguši ustanak, koja je uložila silne glavnice a da okupi- rana zemlja procvati, koja je svečanim zavjernicama prisizala da će te zemlje ispriprostiti turskog iga, koja je voje- vala na Turčina još kad je Srbija bila ropkinjom, i kad su Srbi pod moraš vojevali proti braći svojoj? A i har- nost je veživala Srbiju da bude što priklonitija Austriji, jer ju je Austrija spasila kad su Turci pobjedonosno u- šli, a u San Stefanskom miru dok ju je Rusija bila o mir zbila, naša je Mo- narhija poradila da joj bude bolje na Berlinskom kongresu, a ponovno ju spasila, kad su Bugari hrlili put Beo- grada. A i ljubav ka' svojim supleme- njacima u našoj Monarhiji imala bi joj Mi dalje ne dodajemo niti riječi, pripu- štajemo, da suđi o tomu zdrav razum, »Bulleltino« veli, da nije istina da su kršćani kušali da pokršćane poganske sar- kofage dodajući sigli D. M. kršć. mono- am. Kako »B.« utvrgjuje ovo? On doduše na- vodi nešto, »B.« piše: »iz svega se vidi da su oba (to jest D. M. i kršćanski mono- gram) u isto doba bila uklesana, kako se to vidi u groblju mučenika u Solinu«. Mi odgovaramo, i da je istina to u So- linu, jedan, dva primjera nemogu sastaviti pravilo. Odgovaramo drugo, da je i istina, da su znakovi istodobno u razmaku ne dugu vremenu i uklesani, ne slijedi ni naj- manje da su krstjani oba znaka dali uklesati. Odgovaramo treće, da nije istina da se u Solinu može vidjeti da su ti znakovi isto- dobno uklesani, već samo — i ne lako kako bi kogod mislio — da ih je ista ruka ili ista — zovimo ovako — škola uklesala; | ali odatle nimalo ne slijedi, da su kršćani, namećati najviši obzir i trijeznost, da s jedne strane ne izlaže njih na pro- gone i nevolje, a s druge strane da se amo mnogobrojni Slavjani uz brat- sko zauzimanje i zagovaranje i kultur- no i materijalno osnaže i tako da ona bude dobra zagovornica našeg napret- ka, a mi opet da joj pripomožemo u koliko možemo e bi se dokopala sta- rine svoje krvavog Kosova, i staio- drevnih zadužbina kuće Nemanjića. Sve je ovo stvar posve razumna i shvatlji- va svakomu, neće se tu prepredenosti, ne političke mudrosti, te svaki rodo- ljub zebnjom gleda u budućnost, jer videći toliki nerazbor, toliko neopre- zno namećanje sa strane Srbije, sluti da ne može ta škakljiva igra dospjeti drugčije, nego posvemašnjim porazom, a što bi bilo žalosnije, gubišem samo- stalnosti te nevoljne zemlje, koja opo- naša žabu kad se je htjela prevrnuti u vola. Kako da se je nešto otrijezni- la i snašla, kad je vidjela da je osa- mljena i bez zapleća proti našoj Mo- narhiji, eto je bila spravna po vladi- noj akciji da pristupi po svome kralju viteškomu našemu kralju i vladaru, i da osvjedočena da dobri naš vladar zaboraviv na sve prkose, htjet će po zagovoru Petrovu uputiti takove odno- se, kako bi Monarhija vazda pouzda- njem pazila na Srbiju da se uredi i u- tvrdi, a da skokne i na dalje kad se pruže zgodne prilike; a opet kako bi Srbija suplemenjake svoje amo navela da rade kako prava braća sa ostalim Slavenima a nadasve da ne ometaju Hrvate e bi se domogli jedinstva i slo- bode, koju uživaju dosadašnji naši i- skopanici Magjari i Nijemci. Ali kako su se za Spasitelja našli dogovorni Kaifa i Pilato, tako su se našli složni Magjari i Srbi da osujete plemenitu namjeru starca vladara, i onu jadnoga Petra, komu se prestolje trese nešto s vrtoglavosti skinutog prestolonašlje- dnika Gjorgja, nešto jer u ovo kratko doba nije mogao oduševiti svoj narod za sebe i za svoj dom. Podigla se stra- hovita vika u novinama, svjetina se kovi i poganski i kršćanski na isti sarko- fag uklesani istom rukom, u kojim »Bu/let- tino« vidi ekskluzivno kršćansku i govori da je pogrješka kazati da su kršćani gle- dali da pokršćane poganske natpise nado- dajuć kršćanski monogram. »Bullettino« još nešto navodi, Piše: mi- sli se da klesari kršćanski poznijih vijekova nijesu shvaćali značenje onih D. M., pa su uz te sigle urezivali kršćanski monogram. Odgovaramo: nije istina što govori »B.« »misli se«, jer to samo neki misle, O ovo- mu pitanju nije samo jedno mišljenje. Neki misle, da se u nekim bar natpisima ono D. M. sa monogramom kršćanskim moglo čitati »Deo Magno«. Drugi misle da krš. ćani one D. M. razumijevali su u kršćan- skom smislu, naime razumijevali su duše svojih pokojnika. Neki opet misle, da je bilo kod pogana u zalihi sarkofaga sa D. M., pa da su krstjani u potrebi te sarko-| fage kupovali, pa tako došle sigle poganske na kršćanske sarkofage, (0. Kraus. Real- Encyhlopedie der Christlichen Alterthimer. B. I. s. 372. Freiburg. Herdersche Verlags- handiung. 1882.), Neki misle, da kršćani dodavajući kršćanski monogram htjeli su Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi netrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. uzrujala, prijetile u Beogradu : demo- stracije, ako kralj ode u pohode »o- mraženomu otimaču« Herceg-Bosne, a istodobno i graknule magjarske novi- ne, kako gladni gavrani željni strvine; te je s toga otkazan, barem za neko doba, svečani pohod kralja Petra u dvore našega vladara. Da smo kivni na Srbiju, kako neki smušenjaci misle, jer amo političke Srbe ne priznajemo, mi bi smo se radovali ovim nezgoda- ma kraljevine Srbije, ali mi toj zemlji želimo svako dobro, i s toga žalimo da odnosi ostaju tako napeti izmegju nje i naše Monarhije, a obradovali bi smo se kad bi postali ono što moraju biti, lojalni i prijateljski, a na dobro obiju stranaka, jer sva je prilika da bi se primirili i amo naši tako zvani Sr- bi, te bi ostajući po plemenu baš kad tako hoće Srbi, priznali da su u zem- lji hrvatskoj, i kako pripadnici hrvat- ske krune, radili bi svojski s nama da se oslobodimo magjarskog i njemač- kog tutorstva, što svaki dan to više iskopaje naš narod i nedaje mu da se kulturno, prometno i ekonomski dovi- ne do onog procvata, do kojeg su se oni ispeli, i da uživa sve one blago- dati koje uživaju ti privilegovani na- rodi. Zar da se oprijeke zaoštru dotle, da se koljemo do moža, i da jedni druge pozobljemo, a da se smiju oni kojim dobro stoji da se mi koljemo? Izjava pak premiera ministra Paši- ća najbolje potvrgjuje što smo iskazali u članku. Opet o izborima. U nas je stari običaj, kad je što neizvje- sno, kazati: »Počuj ti, na što će ova mu- zika dospjeti«. Tako i mi velimo o skorim izborima za Carevinsko vijeće. Dok listovi /umbardaju da se zemlja tre- se, gg. leaderi i perjenici udrili u izjave međene i šećerne, zagovaraju skupnu lju- bicu i pobratimstvo, da padnemo jedni dru- gima u maručaj i da se od srca izgrlimo i izljubimo. Plemenita, čestita stvar u sebi, kako smo opazili i »Dubrovniku«; ali ne ostvariva, dok se novine ne budu s jedne strane uspregnule da poštuju i najgoreg| morala biti na svakomu sarkofagu, a da oni tu formulu nijesu niti razumjeli, što znači. Tako izmegju drugih F, Becker. Die heidnische Weiheformel D. M. auf altchris- lichen Grabsteinen .. i t. d. 1881., komu se mišljenju opet drugi opiru. Mi smo na drugom mjestu kazali, da je pisac »Crtica« dosta bio čedan i shvatio pravu vrijednost ovakovih pitanja, kaća je kazao: »Moglo bi se možda ovo ovako pro- tumačiti«, dok »Bullettino« kaže svojim pi- sanjem, da pitanja ne shvaća ili, ako ga shvaća, da hoće uvesti on svoj imperijali- zam u arheologiju. »Bullettino« imao bi znati, da je mišljenje — pa bilo i najuni- verzalnije — jedna »opinio«, koja bi mo- gla imati samo neku vjerojatnost, to jest »pi est probandum«, to jest, da se još mora to dokazati, jer dokazano nije, A ono, što još dokazano nije, moglo bi i ne biti onako, kako se misli, Može »Bullettino« misliti i tako i ovako, može svoje mišljenje i zago- varati kao mišljenje, »opinio«, ali ne smije krstiti kontrarno mišljenje pogrješkom, ako ne misli povrijediti najelementarnije lo- gične principe. A to se je dogodilo ovdje »Bullettinu«. Još nešto: »Bullettino« je u ovomu pi» tanju u kontradikciji sam sobom. »B.« govori u prvomu dijelu svoje kri- tike, da nijesu kršćani kupovali sarkolage, ka protivnika, i dok se zakoni ne promjene na taj način da budu čisti a mne patvoreni i- zražaj volje marodne, Da ne diramo u osi- njak bacimo malo pogled dalje od nas: o- nomadne su se izvršili izbori u Ljubljani: bile su dvije glavne stranke, koje su se o- timale za prvenstvo, a razmak je glasova bio slijedeći : U lom izborništvu 611 s jedne strane, s druge 406. U 2.og izborništvu 1370 s jedne strane, s druge 1121. U 3.em izborništvu 3266 s jedne strane, s druge 2471. Stavite svu snagu ievlast, koju ima Op- ćina, i sve glasove kojim raspolaže, pak kako da se reče, e je uprav narodna volja nadvladala. Zadnji »Narodni List« broj 34, kako u- vodnik donaša izjavu g. Dra. Antuna Trum- bića, pod naslovom: /skrena riječ pred iz- bore. Nazad godina mi smo zadivljeni upi- rali oči u tog plemenitog pregaoca onda u pravaškoj stranci, mi ga i danas častimo i ako nije više od našijeh, te je njegova ri- ječ veoma važna, a ovaj put, recimo istinu, i veoma umjerena. Hrvatska narodna stran- ka, u kojoj on zaprema jedno od glavnih mjesta, držala je sjednicu da se dogovori što će u skorim izborima. Listovi su javlja- li da će se ući u dogovore sa »Srbima« i sa naprednom demokratskom strankom, do- čim se pravaška stranka prepuštavala svo- me udesu. Svakomu je rodoljubnomu srcu bilo teško i preteško gledati da se pruža ruka pomirljiva onim, koji su mnogo dalje od hrvatske stranke, a ne onoj, koja ima jednake težnje i ciljeve, i ako bigželila da se rađikalnijom taktikom provagjaju. Dr. je Trumbić tome doskočio, pak se i ne došlo do sporazuma ostaje ipak njemu na čast, da mu je predlog plemenit a osvjedočeni smo i iskren. Konstatuje i on da je stranački život u nas degenerirao, i da treba naći izlaza iz ovog položaja. Jedini je tomu lijek megju- stranački sporazum. Taj bi za stavno do- prinio da se obiknemo riješavati posle kao razumni ljudi. i pripravio bi put da naši zastupnici u Beću vode jedinstvenog zastupanja. To su učinili i dalje napredniji Česi, gdje ima političkih grupa, koje su jedna ed druge udaljene barem koliko naše stranke izmegju sebe, Pak zašto da i u nas toga ne bude. Pred užasom izbornih borba, kojim pri- ete, a bez jednoga velikoga cilja, bez pra- ktične patriotske svrhe, neka vodstva do- bro promisle i podvrgnu naglosi srca hla- dnoći uma. već da su ih prenašali iz poganskog gro- blja, pa tako su došle sigle D. M. na krš- ćanskim sarkofazima, A u drugom dijelu svoje kritike govori: kršćani nijesu razumijevali značenje onih D. M. poganskih natpisa pa su ih ureza- vali uz krstov monogram i na kršćanskim spomenicima, pa odatle D. M. na kršćan- skim sarkofazima. Ovo je očita kontradikcija. Ako su kršćani prenašali sarkofage sa D. M. iz poganskih grobišta, tada kršćani ni- jesu urezavali D. M. već pogani; sko li su kršćani iz običaja urezavali D. M. na svo- jim sarkofazima, tada takovih sarkofaga su prenašali, takovi sarkofazi nijesu pogan- ski već čisto kršćanski i ako nose na sebi « a »probabilitas« znači »quod |D. M. Ako pošto, po to — da prigo- vara i samo za to da se prigovara i zabada. Idimo dalje. »Crtice« govore u kratko o Preturi rim - |skoj, Cenzorima, Kvestorima, Pučkim triba- EEA EE SJA U liči ma Za