Br. 323.

FRAMA GRNENA MRVATSKA

 

U DUBROVNIKU, 6 Maja 1911.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
1 Četvrt godine  surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9
me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

Vi.

God.

 

 

— Ko

 

 

 

Dr. Šušteršić.

Boravio je u našem gradu taj ugle-
dni planinski Hrvat, vrli organizator
slovenske braće, neumorni promicatelj
kulture i dobrostanja u svojem  naro-
du, osnovatelj znamenitih ustanova za
sve slojeve od težaka do imućnika,
poštovani vogja ugledne stranke i pri-
znati političar i govornik i u domaćim
saborima i na Parlamentu i u Delega-
cijama. Harna mjesna pravaška organi-
zacija, jer zastupa svom snagom uma
i ugleda misao sjedinjenja Slovenije sa
ujedinjenom Hrvatskom, pošalje svoje
odaslanstvo da ga pozdravi. On ih
blagohotno primi, i stavi im na dušu
da se gledaju organizovati u čvrste re-
dove, nadasve k sebi privući puk i
prosti narod, i onda složno -da budu
potpora onim ljudima koji su pregli
izbaviti jedinstveni svoj narod iz ne-
prilika i nevolja u kojim se nalazi pod
dvogubnim tutorstvom.

Razdragano su oni slušali skroz pa-
triotične njegove riječi, te se oprostiše
tvrdom nakanom, da će poslušati mu-
dri mu savjet.

Srbija i Austrija.

Poznato je svakomu, koje se je gro-
zno umorstvo dogodilo u beogradskom
konaku: poznato je još da su se Ve-
lesile otimale priznati kralja Petra, ka-
ko vladara, jer su cijenile da ako ne
izravno, a to je svakako neizravno u-
plivisao na ubijstvo zadnjeg kralja od
kuće Obrenovića, a najviše je tomu
davalo povoda jer su ipak glavni u-
rotnici ostali u potpunoj vlasti, proti
očitom zahtjevu istih Vclevlasti ; po-
znato je da je naš slavni Vladar bio
jedan od prvih, koji je došao u susret
kralju Petru, kad se nalazio očajan i
osamljen: dakle zahtjevala je samo
harnost da Srbija gleda pošto zašto
da ište biti u dobrim odnosima $a na-
šom Monarhijom. Ali je bilo i preče-
ga razloga da to učini, a taj jer ju je
Rusija ima puno stoljeća uvijek izigra-

 

PODLISTAK.

Jedna ocjena spljetskog
»Bullettino di aroheologia“t —
(2) ocijenjena.

Sada da vidimo pobliže, kako »Bulletti-
no« ispravlja »Crtice«. »Bul.« veli: nije is-
tina da su kršćani kupovali sarkolage, već
u pomanjkanju sarkofaga ili novca da ih
kupe uzimali su iz poganskog groblja sar-
kofage i to samo u V. i VI. vijeku,

Što je tim htio kazati i ispraviti »B.«?

Da nijesu možda kršćani kupovali u po-
gana već u potrebi prenašali sarkofage iz
poganskog groblja u svoje? Da se i ispu-
sve nevjerojatne okolnosti, koje su nu-
žno morale to pratiti, kao m. pr. da li je
tamo u poganskom groblju bilo praznih
sarkofaga; ako ih ME SR što su
mrtvim tjel z sarkofaga,
takovi grobovi bili pripušteni sva-
vlastništvo

kršćanske u
takovih imade iz IV. više možda nego
iz V. i VI. vijeka?

s

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni utednik FRANO SCHICK.

 

vala, a u dalekom Istoku posve pora-
žena, dakle u takovom stanju da dru-
gomu nikako nije mogla pomoći. Po
vrh toga još, Rusija je u svečanom u-
govoru, kad je dijelila sfere uplivisa-
nja na Balkanu, sebi pridržala Bu-
garsku, a Austriji je prepuštila Srbiju.
Dakle vinovnici srpske politike znaju-
ći sve to imali su oprezno i lealno
postupati toliko sa našom Monarhijom
koliko sa jednoplemenskom Crnom-
Gorom. A kad tamo, ti vinovnici sa
Pašićem na čelu pripremali su srodnoj
kući Petrovića bombe da ju u lagum
dignu, a proti našoj su Monarhiji ro-
varili, jer štatut Pribičevića očito kaže
da je nešto bilo; primamo e neće bit
bilo formalne veleizdaje, ali se je bila
šabaka zametla ; možda su pravedni-
ci za krive (kako se običajno dogagja)
čamili a za malo i glavom ne platili,
svakako to sa strane srpske vlade ni-
je bilo korektno. Nadošla je jagma na
Herceg-Bosnu i da se nije Njemačka
zahvatila za balčak bilo bi došlo do
rata. Jeli pak Srbija imala razloga da
svojata što u dobrom dijelu, recimo
baš tako da mam ne kažu da smo pre-
ćeranci, nije nigda bilo njezino? Da
otrgne posestrimi Hrvatskoj i onaj dio
koji se i danas diči imenom Stare Hr-
vatske? Da silom oružja ustane na
Monarhiju, koja je žrtvovala hrabre
svoje sinove da uguši ustanak, koja
je uložila silne glavnice a da okupi-
rana zemlja procvati, koja je svečanim
zavjernicama prisizala da će te zemlje
ispriprostiti turskog iga, koja je voje-
vala na Turčina još kad je Srbija bila
ropkinjom, i kad su Srbi pod moraš
vojevali proti braći svojoj? A i har-
nost je veživala Srbiju da bude što
priklonitija Austriji, jer ju je Austrija
spasila kad su Turci pobjedonosno u-
šli, a u San Stefanskom miru dok ju
je Rusija bila o mir zbila, naša je Mo-
narhija poradila da joj bude bolje na
Berlinskom kongresu, a ponovno ju
spasila, kad su Bugari hrlili put Beo-

 

 

grada. A i ljubav ka' svojim supleme-
njacima u našoj Monarhiji imala bi joj

Mi dalje ne dodajemo niti riječi, pripu-
štajemo, da suđi o tomu zdrav razum,

»Bulleltino« veli, da nije istina da su
kršćani kušali da pokršćane poganske sar-
kofage dodajući sigli D. M. kršć. mono-

am.

Kako »B.« utvrgjuje ovo? On doduše na-
vodi nešto, »B.« piše: »iz svega se vidi da
su oba (to jest D. M. i kršćanski mono-
gram) u isto doba bila uklesana, kako se
to vidi u groblju mučenika u Solinu«.

Mi odgovaramo, i da je istina to u So-
linu, jedan, dva primjera nemogu sastaviti
pravilo. Odgovaramo drugo, da je i istina,
da su znakovi istodobno u razmaku ne
dugu vremenu i uklesani, ne slijedi ni naj-
manje da su krstjani oba znaka dali uklesati.

Odgovaramo treće, da nije istina da se
u Solinu može vidjeti da su ti znakovi isto-
dobno uklesani, već samo — i ne lako
kako bi kogod mislio — da ih je ista ruka

ili ista — zovimo ovako — škola uklesala; |

ali odatle nimalo ne slijedi, da su kršćani,

namećati najviši obzir i trijeznost, da
s jedne strane ne izlaže njih na pro-
gone i nevolje, a s druge strane da
se amo mnogobrojni Slavjani uz brat-
sko zauzimanje i zagovaranje i kultur-
no i materijalno osnaže i tako da ona
bude dobra zagovornica našeg napret-
ka, a mi opet da joj pripomožemo u
koliko možemo e bi se dokopala sta-
rine svoje krvavog Kosova, i staio-
drevnih zadužbina kuće Nemanjića. Sve
je ovo stvar posve razumna i shvatlji-
va svakomu, neće se tu prepredenosti,
ne političke mudrosti, te svaki rodo-
ljub zebnjom gleda u budućnost, jer
videći toliki nerazbor, toliko neopre-
zno namećanje sa strane Srbije, sluti
da ne može ta škakljiva igra dospjeti
drugčije, nego posvemašnjim porazom,
a što bi bilo žalosnije, gubišem samo-
stalnosti te nevoljne zemlje, koja opo-
naša žabu kad se je htjela prevrnuti
u vola. Kako da se je nešto otrijezni-
la i snašla, kad je vidjela da je osa-
mljena i bez zapleća proti našoj Mo-
narhiji, eto je bila spravna po vladi-
noj akciji da pristupi po svome kralju
viteškomu našemu kralju i vladaru, i
da osvjedočena da dobri naš vladar
zaboraviv na sve prkose, htjet će po
zagovoru Petrovu uputiti takove odno-
se, kako bi Monarhija vazda pouzda-
njem pazila na Srbiju da se uredi i u-
tvrdi, a da skokne i na dalje kad se
pruže zgodne prilike; a opet kako bi
Srbija suplemenjake svoje amo navela
da rade kako prava braća sa ostalim
Slavenima a nadasve da ne ometaju
Hrvate e bi se domogli jedinstva i slo-
bode, koju uživaju dosadašnji naši i-
skopanici Magjari i Nijemci. Ali kako
su se za Spasitelja našli dogovorni
Kaifa i Pilato, tako su se našli složni
Magjari i Srbi da osujete plemenitu
namjeru starca vladara, i onu jadnoga
Petra, komu se prestolje trese nešto
s vrtoglavosti skinutog prestolonašlje-
dnika Gjorgja, nešto jer u ovo kratko
doba nije mogao oduševiti svoj narod
za sebe i za svoj dom. Podigla se stra-

 

 

hovita vika u novinama, svjetina se

kovi i poganski i kršćanski na isti sarko-
fag uklesani istom rukom, u kojim »Bu/let-
tino« vidi ekskluzivno kršćansku i govori
da je pogrješka kazati da su kršćani gle-
dali da pokršćane poganske natpise nado-
dajuć kršćanski monogram.

»Bullettino« još nešto navodi, Piše: mi-
sli se da klesari kršćanski poznijih vijekova
nijesu shvaćali značenje onih D. M., pa su
uz te sigle urezivali kršćanski monogram.

Odgovaramo: nije istina što govori »B.«
»misli se«, jer to samo neki misle, O ovo-
mu pitanju nije samo jedno mišljenje. Neki
misle, da se u nekim bar natpisima ono
D. M. sa monogramom kršćanskim moglo
čitati »Deo Magno«. Drugi misle da krš.
ćani one D. M. razumijevali su u kršćan-
skom smislu, naime razumijevali su duše
svojih pokojnika. Neki opet misle, da je
bilo kod pogana u zalihi sarkofaga sa D.

M., pa da su krstjani u potrebi te sarko-|
fage kupovali, pa tako došle sigle poganske

na kršćanske sarkofage, (0. Kraus. Real-
Encyhlopedie der Christlichen Alterthimer.
B. I. s. 372. Freiburg. Herdersche Verlags-
handiung. 1882.), Neki misle, da kršćani
dodavajući kršćanski monogram htjeli su

 

 

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
netrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

uzrujala, prijetile u Beogradu : demo-
stracije, ako kralj ode u pohode »o-
mraženomu otimaču« Herceg-Bosne, a
istodobno i graknule magjarske novi-
ne, kako gladni gavrani željni strvine;
te je s toga otkazan, barem za neko
doba, svečani pohod kralja Petra u
dvore našega vladara. Da smo kivni
na Srbiju, kako neki smušenjaci misle,
jer amo političke Srbe ne priznajemo,
mi bi smo se radovali ovim nezgoda-
ma kraljevine Srbije, ali mi toj zemlji
želimo svako dobro, i s toga žalimo
da odnosi ostaju tako napeti izmegju
nje i naše Monarhije, a obradovali bi
smo se kad bi postali ono što moraju
biti, lojalni i prijateljski, a na dobro
obiju stranaka, jer sva je prilika da bi
se primirili i amo naši tako zvani Sr-
bi, te bi ostajući po plemenu baš kad
tako hoće Srbi, priznali da su u zem-
lji hrvatskoj, i kako pripadnici hrvat-
ske krune, radili bi svojski s nama da
se oslobodimo magjarskog i njemač-
kog tutorstva, što svaki dan to više
iskopaje naš narod i nedaje mu da se
kulturno, prometno i ekonomski dovi-
ne do onog procvata, do kojeg su se
oni ispeli, i da uživa sve one blago-
dati koje uživaju ti privilegovani na-
rodi. Zar da se oprijeke zaoštru dotle,
da se koljemo do moža, i da jedni
druge pozobljemo, a da se smiju oni
kojim dobro stoji da se mi koljemo?

Izjava pak premiera ministra Paši-
ća najbolje potvrgjuje što smo iskazali
u članku.

 

Opet o izborima.

U nas je stari običaj, kad je što neizvje-
sno, kazati: »Počuj ti, na što će ova mu-
zika dospjeti«. Tako i mi velimo o skorim
izborima za Carevinsko vijeće.

Dok listovi /umbardaju da se zemlja tre-
se, gg. leaderi i perjenici udrili u izjave
međene i šećerne, zagovaraju skupnu lju-
bicu i pobratimstvo, da padnemo jedni dru-
gima u maručaj i da se od srca izgrlimo i
izljubimo. Plemenita, čestita stvar u sebi,
kako smo opazili i »Dubrovniku«; ali ne
ostvariva, dok se novine ne budu s jedne

strane uspregnule da poštuju i najgoreg|

morala biti na svakomu sarkofagu, a da
oni tu formulu nijesu niti razumjeli, što
znači. Tako izmegju drugih F, Becker. Die
heidnische Weiheformel D. M. auf altchris-
lichen Grabsteinen .. i t. d. 1881., komu
se mišljenju opet drugi opiru.

Mi smo na drugom mjestu kazali, da je
pisac »Crtica« dosta bio čedan i shvatio
pravu vrijednost ovakovih pitanja, kaća je
kazao: »Moglo bi se možda ovo ovako pro-
tumačiti«, dok »Bullettino« kaže svojim pi-
sanjem, da pitanja ne shvaća ili, ako ga
shvaća, da hoće uvesti on svoj imperijali-
zam u arheologiju. »Bullettino« imao bi
znati, da je mišljenje — pa bilo i najuni-
verzalnije — jedna »opinio«, koja bi mo-
gla imati samo neku vjerojatnost, to jest
»pi
est probandum«, to jest, da se još mora to
dokazati, jer dokazano nije, A ono, što još
dokazano nije, moglo bi i ne biti onako,
kako se misli, Može »Bullettino« misliti i
tako i ovako, može svoje mišljenje i zago-
varati kao mišljenje, »opinio«, ali ne smije
krstiti kontrarno mišljenje pogrješkom, ako
ne misli povrijediti najelementarnije lo-
gične principe. A to se je dogodilo ovdje
»Bullettinu«.

Još nešto: »Bullettino« je u ovomu pi»
tanju u kontradikciji sam sobom.

»B.« govori u prvomu dijelu svoje kri-
tike, da nijesu kršćani kupovali sarkolage,

ka

protivnika, i dok se zakoni ne promjene na
taj način da budu čisti a mne patvoreni i-
zražaj volje marodne, Da ne diramo u osi-
njak bacimo malo pogled dalje od nas: o-
nomadne su se izvršili izbori u Ljubljani:
bile su dvije glavne stranke, koje su se o-
timale za prvenstvo, a razmak je glasova bio
slijedeći :

U lom izborništvu 611 s jedne strane, s
druge 406.

U 2.og izborništvu 1370 s jedne strane,
s druge 1121.

U 3.em izborništvu 3266 s jedne strane,
s druge 2471.

Stavite svu snagu ievlast, koju ima Op-
ćina, i sve glasove kojim raspolaže, pak
kako da se reče, e je uprav narodna volja
nadvladala.

Zadnji »Narodni List« broj 34, kako u-
vodnik donaša izjavu g. Dra. Antuna Trum-
bića, pod naslovom: /skrena riječ pred iz-
bore. Nazad godina mi smo zadivljeni upi-
rali oči u tog plemenitog pregaoca onda u
pravaškoj stranci, mi ga i danas častimo i
ako nije više od našijeh, te je njegova ri-
ječ veoma važna, a ovaj put, recimo istinu,
i veoma umjerena. Hrvatska narodna stran-
ka, u kojoj on zaprema jedno od glavnih
mjesta, držala je sjednicu da se dogovori
što će u skorim izborima. Listovi su javlja-
li da će se ući u dogovore sa »Srbima« i
sa naprednom demokratskom strankom, do-
čim se pravaška stranka prepuštavala svo-
me udesu. Svakomu je rodoljubnomu srcu
bilo teško i preteško gledati da se pruža
ruka pomirljiva onim, koji su mnogo dalje
od hrvatske stranke, a ne onoj, koja ima
jednake težnje i ciljeve, i ako bigželila da
se rađikalnijom taktikom provagjaju. Dr. je
Trumbić tome doskočio, pak se i ne došlo
do sporazuma ostaje ipak njemu na čast,
da mu je predlog plemenit a osvjedočeni
smo i iskren.

Konstatuje i on da je stranački život u
nas degenerirao, i da treba naći izlaza iz
ovog položaja. Jedini je tomu lijek megju-
stranački sporazum. Taj bi za stavno do-
prinio da se obiknemo riješavati
posle kao razumni ljudi. i pripravio bi put
da naši zastupnici u Beću vode
jedinstvenog zastupanja. To su učinili i
dalje napredniji Česi, gdje ima političkih
grupa, koje su jedna ed druge udaljene
barem koliko naše stranke izmegju sebe,

Pak zašto da i u nas toga ne bude.

Pred užasom izbornih borba, kojim pri-
ete, a bez jednoga velikoga cilja, bez pra-
ktične patriotske svrhe, neka vodstva do-
bro promisle i podvrgnu naglosi srca hla-
dnoći uma.

već da su ih prenašali iz poganskog gro-
blja, pa tako su došle sigle D. M. na krš-
ćanskim sarkofazima,

A u drugom dijelu svoje kritike govori:
kršćani nijesu razumijevali značenje onih
D. M. poganskih natpisa pa su ih ureza-
vali uz krstov monogram i na kršćanskim
spomenicima, pa odatle D. M. na kršćan-
skim sarkofazima.

Ovo je očita kontradikcija.

Ako su kršćani prenašali sarkofage sa D.
M. iz poganskih grobišta, tada kršćani ni-
jesu urezavali D. M. već pogani; sko li su
kršćani iz običaja urezavali D. M. na svo-
jim sarkofazima, tada takovih sarkofaga
su prenašali, takovi sarkofazi nijesu pogan-
ski već čisto kršćanski i ako nose na sebi

« a »probabilitas« znači »quod |D. M.

Ako

pošto, po to — da prigo-
vara i samo za to da se prigovara i zabada.
Idimo dalje.

»Crtice« govore u kratko o Preturi rim -

 

|skoj, Cenzorima, Kvestorima, Pučkim triba-

EEA EE SJA U

liči ma Za