sar ADAC 4 DO OO GJ 1 o M a AE a DIANE AE AE 7 istima HH. LA oD > Ca a ME, e TE BR 1 štake io Pamoljie ninam — šije a- Rom Zane OTE č % Br. 325 Mugjem 3. Doškovićn u slava! Na 18. maja 1911. Pred 200 godina rodi nam se u Dubrovniku On — Rugjer Josip Bošković..... Iz sve se duše tomu danas radujemo, srce nam uzbugjeno življe kuca, to danas sa ganućem i ponosom ističemo pred sugragjanima svojim i pred stra- nima: Slavenima i Neslavenima, pa i pred kulturnom Evropom cijelom. Nije nam moguće, da svečano ho- dočastimo na Rugjin grob, jer ga pod čempresima u Mihajlu nema, nigdje ga u Dubrovniku nije..... Daleko od nas leži Rugje naš mili... Milan mu po- dao grob i čuva ga, već su 124 ljeta. No Rugjin duh jošte nam živi, be- smrtan lebdi, vije se nad Gradom svo- jim i našim, brižriio bdije nad njime, jer mu želi dobra, ko što mu ga je i za života uvijek želio. »Ono (Dubrovnik) je moja domo- vina, ondje imadem svoje ..... Koji predmet može za mene znamenitiji biti od onoga, u kojem se radi da se od propasti očuva moja domovina?« — čini nam se još čuti Njegov glas kako ono On pisaše g. 1771. Divne sile vrlog uma i umijeća svoga svekolike je ozbiljnoj znanosti poklo- nio.... zadužio je silno Grad svoj... zaslužio je: sjajan kip.... spomen- lik... ploču jednu...... pred ko- jima, za sada, pusta nam svaka želja da se sjeni toga velikana poklonimo. Tih vidnih svjedoka Rugjine slave, zna- kova našeg priznanja i poštovanja, — nemila ironija sudbine! — u Rugjinom rodnom gradu jošte nema ..... no bit će... bit će i toga..... bit će bolje, tješimo se i nadajmo se! Ovog mjeseca baš za krasnih dana i zlatnih noći razgaljene su nam sve ljepote raskošne prirode i čarnog neba našeg, zaista malo manje neg' li u bliž- njoj nam zemlji onoj, gdje »limun zori, gdje ruže najljepše su u vječnom cvatu«, a gdje je naš Rugje duboko proučavao i mnogo pisao o astrono- miji, meteorologiji, fizici, filozofiji. Rad Njegov bio je obilan, ogroman, — no život mu ne tješe dug: gorčila mu ga, rušila ga ljuta bolest, a i zloća|* braće-nebraće . ... učenih zavidnika. Naša je Atena željela, i te kako, da Ga izmorena al' živa na svoja mate- rinska njedra primi, utješi, okrijepi ; željela Ga zagrliti i mila mu seka A- nica, — al' želje im ostaše samo želje. Dubrovnik Ga mrtva dolično oslovi i oplaka .... Tako i vijek kasnije, 24 godine natrag.... toga se sjećamo. I sada Ga eto opet slavimo... U Go- spinu mjesecu slavimo oduševljenog »slovinskog« pjesnika »Slave Začeća Blažene Dijeve Marije«. Sa Gundulićeve »Poljane« uzagjimo danas uz romansko veliko stubište; mimo glasoviti »Kolegium«, gdje je i naš Rugje prvom učio, ugjimo u hram sv. Injacija na crkveni svečani pomen našem Rugju, crkovajaku i Isusovcu. Kulturne narodne manifestacije ne- ma.... nema ni lokalne veće sveča- nosti ...... učinimo, Dubrovčani, što možemo da danas crkveno, a ovih dana još kakogod proslavimo RUGJERA JOSIPA BOŠKOVIĆA Dubrovčanina, svećenika, rodo- ljuba, učenjaka, veleuma. Slava Mu! Slava Boškoviću! Mi svi, koji prigodice ističemo pot- punim pravom učenost, uglagjenost, mudrost i revnost naših pregja, nada- sve onih te su se bilo knjigom bilo gragjanskim krepostima proslavili, da- nas se u duhu klanjamo najvišemu Dubrovčaninu, čigovo je znanje bilo prostrano, kako naše more; razbor bi- star, kako naše nebo; slava sjajna, ka- ko naše sunce; ljubav k domovini stal- na, kako naše litice; umjerenost priro- dna, kako i naše krši; mašta bujna, kako naše cvijeće; pojanje milozvučno, kako i naših ptica. Otrag se dva sto- ljeća baš u današnji dan sretno rodi slavni Rugje Bošković, veliki filozof, astronom, fizičar, meteorolog, a isto- dobno ugledni arheolog, idraulik, me- kaničar i graditelj, improvizator latin- ski i hrvatski pjesnik, duhoviti puto- pisac, znameniti nastavnik. Da smo gornjim riječima kazali ni- šta drugo, nego živu istinu, na krupno ćemo i u kratko dokazati. Dubrovačka mu je samostalna Vla- da sva ta svojstva i sve te vrline pri- znala, kad je naredila da se iste ista- knu na spomen-pločni natpis u Veli- koj Gospi, kog u prevodu donašamo ispod slike neumrlog velikana. A po- znato je, koliko je Dubrovačka Vlada u tome bila obzirna, dapače škrta, po glasovitoj svojoj lozinci: Privatorum obliti publica curate; jer što znamo namjenula je osim Boškoviću spomen ploče, samo nepoznatomu nekomu Ni- koli, što svjedoči ulomak natpisa, ko- ji je u Državnom Arhivu, g. 1638 Mi- hu Pracatu, g. 1678 Niku de Bonal- vovu, dopokon g. 1764 Trojanu kne- zu Laliću, a posve mimošla velike svo- je pjesnike, naučenjake i državnike. Dubrovačko mu je gragjanstvo to priznalo, kad je ushićeno slušalo iz u- sta velikana pjesnika Brnje kanonika de Zamagna, (&oji sam veli da je ti- jesno prijateljevao sa Boškovićem a u nauci ga imao za vogju i pribranog pomoćnika) pohvalno posmrtno slovo pri zadušnicama, gdje zanosno kaže, na početku uvoda: i »Ako je ijedan dubrovački gragja- nin igda živio, koji bi pravom zaslu- žio, od svih nas, koji smo se u ovom gradu porodili, najviše iskaza poštova- nja, ljubavi, zahvalnosti, taj je zaista R. B., čigovu smo pritužnu smrt do danas pojedinci u sebi oplakivali, a sad ju svi nemilo žalimo i kukamo. Jer je njegova krepost, vanredno nje- govo znanje, njegova slava na široko i daleko rasprostranjena to postigla, da nema dijela, pak bio kolikogod pust, i kolikogod neotesan u svijetu, koji nije zadivljen saznao za Dubrov- nik, te ga nije cijenio dostojnim sla- ve, bolje nenavidnosti. Jer je u svako doba takovu ljubav domaji iskazao, da je kolikogod se je isticao u časti, u milosti, u ljublježljivosti glavnijeh vla- dara Italije i Francuske, sve to upo- trebio, kako bi od nas pogibelji uklo- nio, pomnožao opću našu korist, sa- čuvao netaknuta naša prava, dobrosta- nje i mirnoću našu«. Te su mu vrline bile priznate od svih dubrovačkih spisatelja, što izosta- vljamo, a spominjemo samo da je du- brovački Vergil O. Kunić ispjevao pje- smu dopokon i Boškovićevoj vlasulji. Došla je prva stogodišnjica Boško- vićeva poroda, a Dubrovnik zanijemi. Skamenjen i tužan, izgubivši svoj sjaj, svoju slobodu, gledao je nametnike Francuze gdje ga globe i mrcvare! Možemo promisliti, koji je pečal mo- rio naše oce, kad su u svojoj nesvje- stici taj god mukom mimošli, Netom se nešto osvjestiše, prvi se javlja knez Ivan de Bizzarro, koji pročita na 10. ožujka iste godine u Mletačkom -Ate- neu »Elogio all' Abate R. G. B. (Ve- nezia. Tipografia Alvisopoli; a g. 1841. kad mjesni tipograf Pero Frano Mar- tecchini izdade »la Galleria di Ragu- PRAVA CRVENA HRVATSKA sei Ilustri«, u tom djelu uz sliku B. ima životopis napisan po slavnomu C. Cantii. Napokon g. 1887. kad se na- vršila stogodišnjica smrti, bila je Sve- čana Akademija sa velevažnim govo- rima i sastavcima, a istodobno kratak životopis od prof. Mata Zglava uz sliku, iz kojega navodimo svršetak: »B., koji sačinjava naš najveći po- nos i kojijem samijem mogao bi se dičiti cijeli jedan narod, a kamoli ma- li naš Dubrovnik .... Broj spisatelja, koji ga oplakaše mrtva te nam saop- ćiše njegovu biografiju, sačinjava go- tovu legiju, a da je sakupiti zajedno sve razne pjesme, složene na njegovu hvalu, došlo bi se zanago do cijele knjige. Njemu su se divili Talijanci, Francuzi, Inglezi i Nijemci, i toliku slavu zadobi, da, osim Milana, podi- gne mu i London dostojan spomenik, koji se nalazi u Britiskom muzeju. Djela pak, koja on napisa (90 ih na broju) svjedoci su nam njegove oštro- umnosti i revnosti« ... Saglasni sa našijem spisateljima i Dalmatinski, a kratkoće radi spominje- mo samo, pohvalno slovo Julija Baja- monti-a, uglednog liječnika i književ- nika, koji g. 1789 objelodani u Du- brovniku »Elogio del Boscovich«. Daleko su u tome zaslužniji od nas Hrvati, i slavna im Jugoslavenska A- kademija. To najvažnije i najuglednije kulturno središte na jugu, kako je sa- bralo i izdalo u kritičkom izdanju, uz silni trošak i ne :manju brigu svojih učenjaka, glasovite naše pjesnike, tako je osobitim se pjetetom osvrnulo i o- svrće se na B. slavlja. Kad se je g. 1887 spominjala prva stogodišnjica smr- ti B., Akademija je izdala osobito dje- lo vanredne važnosti, a td: »Život i Ocjenu B. djela«. Knjiga broji do 716 stranica, sa slikom velikana. Vanredna vrijednost knjige otskače, kad nabro- jimo sve one dobro poznate i slavne spisatelje, koji su namakli i uredili materijal iste; a ti su Dr. Frano Rački, profesor Giuseppe Gelcich, J. Schia- parelli, Dr. Valtazar Bogišić, V. Bru- nelli, J. Torbar, Dr. V. Dvorak, Dr. Frano Marković. Kako nastup ovogodišnjem slavlju, ista je Akademija još lani izdala prvi dio velevažne radnje, »Matematički rad B.« veleučenog i uglednog svog čla- na prof. Vladimira Varićaka, koji je baš ovijeh dana boravio ovdje da sa- kupi neke podatke o porodici i ra- dnjama B., koji će današnji dan u Za- grebu držati predavanje o Boškoviću. Hvala miloj braći na gorljivom zau- zimanju, i pravo je da kad je Dubrov- nik predao zublju znanja i prosvjete Zagrebu, ovaj ju prenese slavno kod naroda i po svijetn. Natječu se s nama i tugji naučenja- ci, u takovom ogromnom broju da nije ih spodobno u članku nanizati, a biti će dostatno navestiti što kaže po- hvaljeni i zaslužni g. Varićak : »A u dokaz, da je Boškovićeva u- spomena u naučnom svijetu posve svježa — ne mislim jedino u historij-| skim raspravama, u kojima se razma- traju samo prošla vremena i pitanja definitivno riješena, nego upravo u buj- nom naučnom životu sadašnjosti — mogao bi navesti posve moderne en- gleške udžbenike, na pr. Taylosov od g. 1903, ili Smitov od g. 1904, u ko- jima dolazi The accentric circle of Boscovich, krug, koji je Ch. Šaylon tako nazvao ..... Mogao bih dalje spomenuti Francuza P. Duhema, koji pišući g. 1909 o relativnom i ap- solutnom kretanju iznosi protiv New- tonova učenja o apsolutnom kretanju uprav one iste razloge, što ih je Bo- šković iznio još pred podrug vijeka. Svakako nam to svjedoči o velikoj pronicavosti Boškovićevoj. Duhem ne- zna za Boškovića, a nezna za nj ni Nijemac H. Strache, pa ipak i on g. 1909, na osnovu najmodernijega mi- kon gravitacije za male udaljenosti na isti način, kako je to učinio Bošković, pa i predočuje zakon onako krivuljom, koja je osnov Boškovićevoj teoriji pri- rodne filozofije. Za Boškćvićevo djelo »Theoria philosophina naturalis«, kaže E. Cassirer g. 1907, da je »das na- turphilosophisce Hauptwerk«.,, A da ono sadržava u sebi ideje, koje nijesu nipošto zastarjele, bit će dosta ako spomenem, da je Bošković baš poradi toga djela bio literarna simpa- tija jednoga od prvaka u modernoj teoretičkoj fizici — lorda Kelvina.... U sličnoj svezi spominje g. 1909 Bo- škovića L. T. More, profesor fizike u Cincinatiju. U velikom djelu Kelvino- vu o molekularnoj dinamici od god. 1904, na kom je Kelvin radio dvade- set godina, često se spominje Boško- |vić. Kao zadaću, čijim bi se riješenjem učinio veliki napredak u mehanici €- lektrona, ističe Lord Kelvin ispitivanje sila, koja postoji izmegju dva clektro- na u kretanju, a koja se dobiva iz či- ste Boškovićeve obojne sile, kad je kombinirano sa silom, koja potječe od inercije etera pokrenuta kretanjem tih dvaju elektrona. Pa i J. J. Thomscn tumačeći g. 1907 svoj model atoma shvaća nabijeni ion kako Boškovićev atom, koji na korpuskule djeluje si- lom, koju prikazuje poznata Boškovi- ćeva krivulja«. Slavio je napokon i veliki Lav XIII naše Dubrovčane velikane, a nadasve je uzvisivao Boškovića. Pak zar da neimamo poste pravo što smo kazali u početku ovog članka? Da, mi se ponizno klanjamo vele- bnom njegovom duhu, uvjereni da tim dičimo nas i mili naš grad, te kliče- mo: Slava! Slava! Slava! velikom Bo- škoviću! —ut>pNed — — Boškovićev kratki životopis (1711-1787). Po Dru. Fr. Račkomu. Rodio se je u Dubrovniku dne 18. Svi- bnja 1711. od pobožnih i uglednih gra- gjana Nika Boškovića i Pavle Beterine; se- dmi po rodu, i primi na krstu ime Rugje. Škole je izučio kod vrsnih učitelja te su bili u gradu, i kod Isusovaca, koji su po- dučavali mladež u njihovom kolegju, gdje je danas vojnička bonica. Ugled, znanje i dobrota tih njegovih nastavnika, od kojih neki su Dubrovčani bili, kako O. Rafo Tu- dizić, O. Injacij Gradić, O. Barlul Zuzerić, a primjer starijega brata O. Bara i bratu- čeda O. Bara Betere, pobudiše u njemu živu želju da ugje u Isusovački red, I njegova prošnja bi uslišena, te g. 1725. on otputova u Rim i bi primljen u novake reda 31. Li- stopada 1726. U Rimskom kolegju dovrši svoje učenje pod upravom glasovitih učite- lja O. Karla Nocetti i O. Oracija Borgon- dio (1726.-1733.). G. 1733.-1738. po ustanovama reda imo- rao je predavati gramatiku i lijepu knjigu. God. 1735. napisa prvu pjesmu u latinskim stihovima, a od onda može se reći svake je godine učene svoje radnje izdavao. Od 1738. do g. 1744. učio je bogoslovlje, i zasluži lovor-vijenac doktorata, a po svr- šetku bi zaregjen i ispjeva prvu misu. Dok je tako revno i uspješno učio, istodobno je predavao u rimskom kolegju matematiku i filozofiju, i druge predmete kako su sta- rješine reda odregjivale. Istodobno kako odmor iza učenja i predavanja napisao je i objelodanio nekoliko velevažnih rasprava. Sve te radnje u velike od mudraca pohva- ljene proniješe na daleko njegovo ime, i svr- nuše pažnju slavnoga učenjaka pape Be- nedikta XIV. na Boškovića. Uz tri druga matematičara on pozva i Boškovića da do- skoče pogibelji, da se sruši velebna kula sv. Petra u Vatikanu, koja je bila raspu- cana. On sastavi opširni izvještaj i objelo- dani ga g. 1742, Po naredbi istoga pape prouči kako bi se popravila i učvrstila a- kripta sv. Petra i odnosno izvješće objelo- dani g. 1743. Odma zatim proučavao je po papinskoj želji (1744.-1759.) golemo pitanje, kako da se izsuše pontinske močvare (oko Rima), da se Tiber uredi, da ga se učini plovnim preko Fiumičina, da se urede po- toci Caina i Nistore kod Perugje, a nada- sve da se uredi Jakinska luka. Duboka raz- matranja o svim tim radnjama objelodanio je B. naznačivši kako bi se izvele, Tad se počeše oko njega jagmiti vlade i okrunjene | šljenja o sastavu materije ispravlja za- | glave. Oko g. 1750. pozva ga k rtu Ivan V. e Pa piše za. panj meridijana, razvidi li sistem ko je u Kvitu sastavila pi om pokon sastavi točan zemljovid pokrajine, koja se je imala zamjeniti sa drugom špa- njolskom. Ali papa ne dađe B. nego mu naredi da sa O. Kristom La Maite izmjeri stupanj polutnika u papinskoj državi, i da sastavi nje točan zemljovid. Radnja je tra- jala dvije i po godine, golem bijaše trud a i pogibelji, a njegovo je izvješće steklo priznanje glasovitih učenjaka; tako da je Marija Terezija po njegovom savjetu pre- dala mjerenje Bečkog i Ugarskog polutnika O. Liesganigu, a sardinski kralj Karlo Ema- nuel Ill, O. Beccariu. Istodobno je sastav- ljao i izdavao pojedina djela, i pisao učene rasprave u znanstvenim časopisima i smo- trama, te veleučenim primjetbama razjasnio ugledne pjesme O. Nocetti, i našega Bene- dikta Staića. Kako nastavnik da olakoti u- čenje matematike sastavi u tri sveska »Ele- menta matheeos«; a odgoji učenike mno- gobrojne, od kojih mnogi postaše glasoviti, nadasve naši O. Rajmund Kunić i Brnja Zamanja. A gdje je učeno dopišivanje sa učenjacima reda i sa drugim? Toliko je bio ugledan i poštovan da su se natjecale aka- demije da ga proglase svojim članom, tako one od Rima, od Firencije, Bolonje, Kortone, Liona, Londona, Petrograda i mnoštvo dru- gijeh. Pojednako kako i Benedikt XIV. uva- žavao ga i častio nasljednik mu Kliment XIII, Nu dugotrajno stanovanje B. u Rimu od 33 godine, bijaše mu dosadilo; g. 1750, on ostavi Rim i pregje u Firencu, gdje o- stane 11 mjeseci, pak radi Luke ode u Beč, Ta je republika imala pravdu sa Austrijom i Toskanom radi radnja na Bientini, i obe stranke dogovorno pozvaše B., da on stvar presudi; što on pokli je sve proučio u- čini, tako da su obe stranke ostale zado- voljne, dapače ga je Lukeška republika u- pisala kako svog vlastelina u zlatnu knjigu. U Beču ga u velike dočekaše i počastiše, tu on objelodani neka svoja djela. Carica ga Marija Terezija pozove da pregleda car- sku knjižnicu i dade strukovno mnenje, kako da se popravi. On je veliku Caricu proslavio zanosnom pjesmom. Kad se maknuo iz Rima, nije ni svoj Dubrovnik zaboravio, amo je došao i pro- boravio uz mile svoje i drage prijatelje i štovatelje, preko tri mjeseca. | G. 1760. nalazimo ga u Parizu, gdje je gledao rastrkanu braću svoju Isusovce, koje je vlada proćerala, ali do malo se preseli u London. Tu ga akademičari i naučenjaci vanrednom slavom dočekaše, i on kako uz- darje izdade u pet knjiga svoje djelo »De solis ac lunae defectibus« te ga posveti kralj. učenom engleškom društvu. Isto ga društvo zamoli e bi otišao u Kaliforniju i motrio prijelaz Venere na 5. lipnja 1761., ali on me pristane, nego se prilagodi otići za motriti u Carigrad, gdje je prispio s ne- zgode na putu kad je već bilo kasno. Na putu je pregledao neke ruševine i mu- dro slutio da je tu bila Troja. I druga ga nedaća na tom putu zahvati; oboli teško da je jedva živ ostao. Hoćelo se sedam mjeseci da se prilično oporavi. U to se je imao povratiti kući engleški poslanik Jakov Poster, koji je namislio svoje putovanje iz- vršiti, zaokruživši dobar dio Europe; k nje- mu se pridruži i B., koji je pak i opisao to velevažno putovanje, koje je i prevedeno bilo. Svrhom svibnja odoše iz Carigrada na Brailu na Galac, pak preko Jaša u Poljsku. U Zalešćiku pri granici Poljske pokažu se B. rane na nozi, i tako je bio usilovan ostaviti društvo i učinit da ga prenesu u Kamienec, gdje jelbio kolegij isusovaca, da se liječi. Nevješt mu vidar pokvari i gore rane i on je dosta pretrpio dok se dočepao Varšave da opet pokrpi porušeno zdravlje, U Varšavi su ga svi od kralja do boljara i učenjaka gostili i silno častili, Bio je na- mislio otići u Petrograd, ali ga slabo zdra- vlje primora da spješi na povratak preko Krakova i Austrije u Mletke, odkle se po- makne u Bresciu, gdje su i ranarnici imali posla oko njegovih rana, a mapokon svr- hom g. 1763. povrati se u Rim, gdje ga O. Kunić naš pozdravi zanosnom pjesmom. Nije se ni odmorio, a već ga iz Milana zovu na stolicu matematike u Paviju, ali prije po želji sv. Stolice morao je proučiti