Br. 325. A baš gdje je cijenio da će mirno proži- vjeti, učiti i proslaviti se, ljucki udes! nagje suprotivština, koje ga silno uzrujaju, i pri- siliše Bečku vladu da ga digne s uprave zvjezdarnice. Ta je nedača mu ogorčala sve dane ostalog umrlog života; on je lutao u Mlecima u Mantovi, svrhom g. 1772. i po- četkom 1773. kad je grof Firmian nastojao da poravna spor, ali ne mogne B. sklonuti i bi usilovan u ime vlade primiti njegovu odreku u veljači iste godine. Bijaše odredio doći u naš grad i tu provestit u kolegju Dubrovačkom zadnje svoje dane, ali 19. kolovoza te godine papa ukine Isusovački red, što se je takogjer nemilo kosnulo B. On se obrati Dubrovačkoj vladi e bi mu odredila mirovinu, a u toliko otigje u Pa- riz. Francuska mu vlada ponudi službu rav- natelja optike za pomorstvo sa 8000 franaka. I ako su mu mnogi nenavidili i gledali mu škoditi (čega na svijetu vazda je bilo) on primi i stane usavršivati akromatičke dale- kozore i plovidbene sprave, i izdavati neka svoja učena djela; i ako je u više navra- taka..i ,poboljevao,. i tražio po Francuskoj mjesto gdje bi se oporavio. U Francuskoj je proboravio sve do g. 1782., kad ozloje- gjen s mnogo uzroka, a nadasve jer je bio osvjedočen što mu je povjerenstvo navlaš imenovano da presudi u njegovoj raspri sa Rochonom krivo učinilo (radilo se jeo pr- venstvu izuma) odredi povratit se u Italiju, te zatraži dvogodišnji dopust da pripazi na veliko izdanje svojih sabranih djela. Dobiv dopust otigje u Pesciu, gdje je s Puc- cinellijem uregjivao spise za tisak i ako bolestan, i zametnuo dogovore sa Remon- diniom, koji je imao tiskaru. Netom je sti- gao u Italiju, pozove ga grof Vilček u Mi- lan, ali B. otkloni poziv. Iz Pescie u tra- vnju g. 1783. otigje u Ripoli, a Svibnja u Bassano, gdje je ostao pune dvije godine. . Tu izdade veliku ediciju svojih djela, koju posveti tužnomu Ljudevitu XVI. Na pono- vne pozive odredi da će u Milan, gdje su na zvjezdarnici bili njegovi učenici Cesaris i Reggio; ali prije htjede da za zadnji put pozdravi mnogobrojne mile znance i prija- telje. Zato ode u Mletke, u Rimini, u Ja- kin i Rim, pak opet u Firencu i Ripoli kod Benediktinaca, kojim bijaše opat njegov u- čenik Ranieri Guidelli, tu ostane do pri svršetku godine, paka otigje u Milan. U tom gradu ostane do svoje smrti. Radio je po štogod, no često bi poboljevao, zatražio je produljenje dopusta, što mu bi i udjeljeno. Sve. je to više smalaksavo, a-za višu ne- sreću pet mjeseci prije smrti poludio je. Ipak pri smrti mu se svijest povrati, i on posve pri sebi primi svetotajstva i u gor- ljivoj molbi ispusti dušu na 13. veljače 1787. u 11 sati u jutro i tamo je pokopan. O DVJESTAGODIŠNJICI 'ROGJENJA gem JOSIPA BOŠKOVIĆA (18. V, 1911) ee. Vila Dubrovniku. Na pećini se ljulja stari hrast Pred olujinom vihra s pučine, I sunca zadnji već je zamro trak, A vilin glas se čuo s visine: »O drž'te, dobri ljudi, hrast taj stari, »Da vihar mi ga na zemlju ne svali! »Pod njime se je uživalo hlada »Sred sklada, svjčta, ljubavi i rada. »V'jekovi su mu pohranili žile, »A na njem ptice pjevale su mile. »Ne dajte, da se taj ponos izgubi, »Jer moje srce njega silno ljubi! »Tu božji dar, »Tu zlatni žar, »Tu rajila se pjesma našeg srca, »I ključala je vruća naša krvca »U zboru pjesme; »| poput česme »Romonila je u romonu blagom »Sve duše naše; »Kad jake e hrasta prolistaše, »Od tog su »V'jenci se e »I v'jekovi ih vidjeli — »I mladice se š njega navrnuše, »Na stablo znanja, širom bijela svijeta, »O divni, lijepi, mili hraste stari, »Pod kojim naši djedovi su stali! »-- Čuvajte mi ga, da se ne prevali!« — Po njoj nam vile kolo zaigraše U blagom hladu hiašća i borova, I pjesma naša, zamet srca sveti, Odnjihala se sred ovih dvorova. Kad hršum slomi slobodi Vam krila Zakonom v'ječnim beskonačne mijene, Žarištem su nam široj otačbini Postale Vaše svijelle uspomene. I kad tugjinstva oluja zaprijeti, Kr'jepit će nas uspomena Vaša; Na ponositom brdu, slave davne, Korablja će se zaustavit naša. O velji Dusi, slovinski Katoni, Sn'jevajte slatko u čempresa hladu I pod svodovljem božijih hramova, Uzori vrli u duševnom radu! Junaci jaki, što ste sačuvali Slobodu zlatnu, bez boja krvava, Iz duše, rujem Vašim obasjane, Nek Vam se v'jekom bude orit slava! Ante Anić. Domaće vijesti. Umirovljenje F.Z.M. Vareša. mina. Dosadašnji zem. poglavica Bosne i Hercegovine, Nj. Pr. F.Z.M. Marijan barun Varešanin stalno će se nastaniti u Beču. Sve narodnosti u Herceg-Bosni bez razlike žale njegov odlazak u mirovinu, jer i kao vojnički i kao civilni starješina bio je na svom mjestu, da mu nikada s nijedne stra- ne nije bilo razložitog prigovora. Dobar i pravedan, čovjek koji je nastojao svako- me biti što moguće više predusretljiv, a naj- viša mu je radost bila, kad je kome mo- gao učiniti dobra; bio je pravi otac siroti- nje. I kao Hrvat svakom se je prigodom ponosio sa svojom narodnošću, i gdje god je mogao govorio u milom svom hrvatskom jeziku. Uprav se je uvijek držao one: tu- gje poštuj a svojim se diči. Novi odvjetnik u Zagrebu. Naš vrli prijatelj i hrvatski otačbenik g. Dr. Jo- sip Spasoje Fattori postao je odvjetnikom u Zagrebu. Ovom mladom vrijednom pre- gaocu najsrdačnije čestitamo, radujuć se da je napokon postigao svoj cilj, poslije duge borbe i patnja, koje je u svom otačbenič- kom radu pretrpio. Neustrašiv borac i po- štenjak, u kojemu naš narod dobija iskre- na prijatelja a njegov stališ vrijedna muža. Jedna 40-godišnjica u Istri. Na brežuljku sv. Mihovila kod Kastva u [- stri proslaviće se na 21. ov. mj. 40-godi- šnjica prve hrvatske narodne skupštine u Istri. Biće sv. misa, te otkriće spomen-ploče a za tijem javna skupština i pučka zabava. Madžari u Dalmaciji. Javljaju, da je neka madžarska banka poslala u Dal- maciju nekoliko svojih agenata, da obagju Obalu zadarsku, biogradsku i kaštelansku, pa da nabave zemljišta za madžarske ko- lonije. Ne znamo koliko je u tome istine, ali ne bi nam nego još i to manjkalo! A opet s druge strane nastoje nas »usre- ćiti« sa njemačkim školama i sa svim dru- gim poznatim i nepoznatim nam nakanama! Našem narodu bilo na oprez, a nadasve narodnim prvacima i kolovogjama, da bu- duo paze na ove najnovije pojave! Jedna plomenita ustanova. Za- uzimanjem vrijednog g. Don Vita Rešića, vjeroučitelja u «Blatu na Korčuli, ondje se je ustanovilo humanitarno »Društvo za uz- goj i zaštitu djece«. Takova plemenita usta- nova zaslužuje svake pomoći od svih Bla- ćana. Bilo pak na izgled i drugim mjestima, e bi se dali na osnivanja tako potrebnih ustanova. Iseljivanje iz Bosne. Muslimani se ua žalost neprestano sele iz Bosne i Hercegovine. Nazad malo vremena opet ih se je 101 iselilo, koji su prešli preko Be- ograda u Solun i Tursku. Još javljaju kao »radosnu« vijest, da je turska vlada odre- dila četiri milijuna za potporu tih iseljenika. Kako se pak »dijele« te potpore svakome je shvatljivo, kao i to na kakav način tur- ska vlada sa iseljenicima postupa. O tome smo u svoje vrijeme b li donijeli dva članka iz pera istih iseljenika u Solunu i okolišu, koji su bili crna dirljiva slika kukavnog im ondješnjeg stanja. Naš se narod iseljuje, da iz nevolje upane u trostruko goru bijedu, a ma njihova ro- gjena ognjišta doseljuju se tugjinci, švabe i madžari, koji se sa lakomišljenošću mših iseljenika najbolje okorišćuju. Narode, otvori oči! Ne vjeruj praznim obećanjima! Radi pače na bosanskoj gra- mlol. Odaslanici dalmatinskog poljodjel- skog vijeća posjetili su u prošlu subotu u|w stra zajedničkih financija Buriana, ministra poljodjelstva Mareka i sve referente, te s zagovarali uregjenje pitanja pašnjaka na bosansko-hercegovačkoj granici. Obećano im je pospješno | povoljno riješenje. Beču ministra-presjednika Bienertha, mini-|« PRAVA CRVENA HRVATSKA Na ministarstvu su trgovine preporučili poboljšanje parobrodarskih sveza i pitanje dalmatinskih željeznica, dovodeći ovo u ve- zu sa zahtjevima presjedništva bosanskog sabora, koje je u Beču, da slično zagovara. Opet jedno hrvatsko dobro u rukama Madžaral Vlastelinstvo Jan- komir u blizini Zagreba, koje je nekada bi- lo vlasništvo baruna Jelačića, kupilo je ne- ko madžarsko društvo za 700.000 K. Jednoj domaćoj banci u Zagrebu u svoje doba bi- lo je ponugjeno za 450,000 K, ali je njoj bilo preskupo. Mađžarima pak nije presku- po ni za 700.000 K. Žalosno. da se nije našlo Hrvata, koji bi to kupili! Izjava. Zamoljeni donašamo: Cijenjeni Gospodine Uredniče! Nazad koji dan slu- čaino došao mi je do ruka »Hrvatski Po- kret« br, 89. ove godine. U njemu nalazim obielodanjeno jedno pismo mojim imenom potpisano. Iz »Pokreta« vidim, — a tako me i prijatelji uvjerava, — da je ono pismo još i koja druga novina objelodanila. Pošto ono pismo ia pisao mijesam, to Vas liiepo molim, da biste u Vašem cijenjenom listu tiskali ove moje retke, kojima za ljubav istine izjavljujem, da je cijelo ono pismo izmišljotina od početka do svrhe; jer ja o g. Franu Supilu mifkomu ništa ni pisao ni govorio nijesam. Unaprijed Vam zahvaljujuć osobitim po- štovanjem ostajem Vaš O. Ambroz Bačić, Dominikanac Rim, 14/5. 1911. Zanimiw je u današnjem broju našeg lista oglas sreće Samuela Hecksčhera senr. u Hamburgu. Ova je kuća svojom tačnom i potankom isplatom ovdje i u okolici do- bivenih iznosa stekla tako dobar glas, da mi svakoga na njezin današnji oglas već na ovom mjestu upozorujemo. Gradska kronika. Svečana Pontifikalna Misa. Danas na 10 ura pr. p. dati će Kat. Dru- štvo »Bošković« odslužiti Svečanu Pontifi- kalnu Misu u crkvi sv. Injacija, prilikom 200te obljetnice rogjenja slavnog učenjaka Dubrovčanina Rugjera Josipa Boškovića. Lične vijesti. Stigli su u naš grad i odsjeli u »Hotel Imperialu«: Adelheja gro- fica Kottolinsky, Karlo grof Thun, grofica Thun Buquog, Hedviga baronesa Haas i N. P. F.M.L. Feigl. — Grof i grofica Thun došli su u svrhu čipkarskog obrta, da pro- putuju pokrajinu i mašu okolicu, da stvar to bolje upute i ob svemu se izvijeste na licu mjesta. — Njemački ministar na Ceti- nju N. P. d'Eklardt nakon blizu pet mje- seca boravka sa svojom obitelju u »Hdtel de la Ville«, u nedjelju je otputovao. — U subotu je otputovao u Zagreb sveučili- šni profesor Dr. Vladimir Varićak, a u po- nedjeljak Dr. Karel Dvorak put Praga, po- znati spisatelj sokolskih knjižica u Českoj. Obojica su bili odsjeli u »H6tel de la Ville«. — U nedjelju po podne otputovao je put Beča zapovjednik 16.og vojnog zbora, N. P. F.Z.M. Karlo vit. Fanta. — Boravi u gra- du g. Gjuro Džamonja, zastupnik na bo- sansko-hercegovačkom saboru. — Stigao je Dr. Hugo Salus iz Beča, liječnik i njemač- ki pjesnik, »Thalia“, U nedjelju po podne sti- gao je u grušku luku Lloydov yacht »Tha- lia«, pod zapovjedništvom kap. Karla bar, Betfelda, na putu iz Italije, Francuske i Grčke. Na njemu je veliki broj izletnika, većim di- jelom Nijemaca. Njihova je glazba pred ve- čer na brodu otsvirala nekoliko komada, a za tijem su otputovali put Mletaka, kamo im svršava utanačeno putovanje ovog izleta. Bosanci na izložbu u Rim. U ponedjeljak u jutro stiglo je željeznicom u Gruž 110 izletnika iz Bosne, koji su sa parobrodom »Dubrovnik« otputovali put Ja- kina, odakle će u Rim na izložbu. Ingleški yacht ,,Mingany““, pod zapovjedništvom kap. Kriuon, bio je ovo da- na u Gruškoj luci, Na njemu je 16 putni- ka Ingleza. Nasljednik F.Z.M. Karla Fante. Na drugom mjestu donašamo, da je zapo- vjednik 16.og vojnog zbora F.Z.M. Karlo vit, Fanta otputovao u Beč, pa čujemo da je otišao da osobno zatraži umirovljenje. Pogovara se, da će njegovim nasljednikom biti imenovan sadašnji divizijoner u Her- cegnovom F.M.L. Lothar pl. Hortstein. nU Dubrovniku je hrvatstvo o stvoreno“ Beograski list pa» u zadnjem broju piše, da je Du- brovnik čisto srpski grad i u njemu sve u|sami Srbi, a hrvatstvo u Dubrovniku da je vještački stvoreno! Naravno da to po- ne i ostali srbijanski listovi, kao i na- zad malo vremenena što su čisto i bistro kazali, da je /rvatstvo u Dubrovniku ni- šta maaje nego stvorila — ć. kr. policija! Svetozar Pribičević pak u sred Hrvatske ka- že, da su Hrvate u Dalmaciji stvorili ko- tarski predstojnici! Jeli napokon ovo dosta nekim našim Sr- bo-Hrvatima, da im otvori oči, da uvide kud vodi «iskrena srpska sloga»?! Da ni- je nekih zalutalih Hrvata, koji se zanašaju šupljim frazama o slozi te podržavaju i šire srpstvo, nebi se u Dubrovniku ni zna lo za »Srbe« a još manje po Dalmaciji! A Srbi u znak harnosti gornje uvrjede upuću- ju Hrvatima, narodu ove zemlje koja ih tr- pi i podnosi, a da «iskrenost» bude potpu- nija, u kalendaru «Vardar» i dr, Dalmaciju turaju u rubriku «Srpske zemlje», pa i na- še umjetnike na Rimskoj izložbi nazivlju Srbima, i ako donesu prijevod iz kojeg i- talijanskog lista sa izložbe svuda ispuštaju riječi «Hrvati iz Dalmacije». Utopio se parobrod ,,Eva“, Na 1. ov. mj. dubrovački parobrodi »Adam« i »Eva« otputovali su iz Trsta put Carigra- da, kamo su bili unajmljeni za plovitbu u Bosforu. Uslijed jake struje mora u blizini Dardanela potonuo je parobrod »Eva«. Ka- petan je »Adama« hrabro priskočio u po- moć momčadi »Eve«, i svih spasio. (Ovi su parobrodi sagragjeni u Londonu godine 1891; nose po 182 tona, a pripadaju go- spodi Ivu Jeliću i kap. Krunajeviću.) Cijena kruhu od utornika 16. ov. mj. povišena je po 4 pare po kilu, do no- ve odredbe. Cijene su ove: Kruh I. vrsti 44 pare klg.; II. vrsti 40 para; III. vrsti 36 para; kruh raženi 40 para; pleteni 48 a si- tni za kafu po 3 pare komad. Novi ,,mučenik““! Izvjestili smo u zadnjem broju, što je sve počinio neki Mi- lutinović, glumac iz Srbije, i da je zbog olakujuće okolnosti što je bio u napitom stanju osugjen samo na 7 dana tamnice. Doznajemo, da je izagnan iz svih zemalja zastupanih u carevinskom vijeću, i u po- nedjeljak po izvršenoj kazni bio je zapraćen. Čujemo pak, da ga je beogradska »Tri- buna« već proglasila »mučenikom«, i da mu pjeva hvalospjeve. Jeftinog li »mučeništva«! Biće se zaista svak nasmijao na firade šar- latanske »Tribune«. Ali da, to oni i ne pišu nego za svoje fanatike u Srbiji, koji sve to primaju za istinu! Barem su tada imali ne poslati dotični broj »Tribune« u naše kra- jeve, gdje je taj »mučenik« Milutinović ta- kovih počinio prekršaja, da je n. pr. koji naš čovjek i deseti dio u Srbiji počinio, nebi za stalno živu glavu iznio! Prisvajaju i izvješćuju baš po ,naprednjačku“ | U predzadnjem smo broju opširnije progovorili o nenadnoj smrti našeg nezaboravnog istomišljenika g. Antuna Antić Skurić, posjednika u Čilipima, koji je bio revan predbrojnik od postanka ovog lista. Svoje hrvatstvo i pravaštvo on nije tajio, nego svuda se njim ponosio, i u našoj stranci uvijek bio prvi megju pr- vim, sve do zadnjeg dana svog života. A Smodlakina »Pučka Sloboda« u broju od 10 ov. mj. kaže, da je pokojnik bio «vrli njihov pristaša», jer «netom se je pojavila naprednjačka stranka, da se je svrstao u njezine redove, te koliko je mogao više širio nauku napredne stranke». Doslovce prenašamo ove riječi iz Smo- dlakine »Pučke Slobode«, da se svak ko je pokojnika poznavao još bolje uvjeri, koliko je «naprednjacima» do istine stalo, kako lažno izvješćuju da neupućene mogu što bo- lje zavagjati. Eto, kad ga nijesu mogli za života odvratiti od pravog hrvatstva, od na- še stranke, hoće da ga sad po smrti svo- jim sumišljenikom proglase, znajući da mr- tva glava ne može govoriti, Nakaza platana u Trstenomu. Pišu nam: Kako su se gorostasi i prastari platani tekom više vjekova silno razgranali, tako su njihove grane veoma otešćale i po- stale pogibeljne, da se ne bi otcijepile. Vlada stane tome na put, te se odlučilo po- duprijeti te ogromne velike grane, Prošlog mjeseca prispjelo je na Trsteno dvacstak drvenih stupova, što se upotrebljuju za br- zojave, i prosuo se glas, da će se tim stu- povima poduprijeti grane platana. Ovi će stupovi biti prava grdoba, jer će izgledati kao vješala, i tako će krasni platani pod starost biti nagrgjeni. Ako se misli podu- prijeti platane to bi se mogle postaviti ka- kove gvozdene, tanje i ljepše stupove, koji bi služili ne samo za potporu platana, ne- go i za ures onog ubavog mjesta, kamo se na stotine stranaca svraća. Za ,Gundulićevu“ glazbu. G. Ilija Miletić, veleposjednik, položio je u fond K. 5 da počasti uspomenu blagopok. Nikše pl. Sarace, — G. Basilij Car položio u fond K 4. G. Noš Maričić K 2. O. Tomo Miro- čević K 1. — Da počaste uspomenu blago- pokojnog Marka Rašice položio u fond g. Tomo Miročević K 1:50. — G, Luko Kopri- God. VII. vica položio u fond kvotu od K 1:40. G M. P. položio u fond kvotu od K 1:40. (Ukupno K 16:40). — Uprava gospodi da- rovatetjima najsrdačnije zahvaljuje. »Crvena Hrvatska“ u jučerašnjem broju odgovara na prirogjeni joj način: psuje a ništa stvarna ne odgovara. Kazali smo, da se na uličarske napadaje nećemo obazirati, stoga prelazimo i preko svih ju- čerašnjih napadaja. A u cijeloj vjezinoj ju- čerašnjoj pisaniji osim kleveta što ima? Je- dino to što se izvinjava, da poznati članak proti gradnji hotela na Pločama nije pote- kao sa strane njezinog uredništva već od jednog gragjanina. Dakle, kako tada može nas još onako napadati zbog sasvim pri- stojnog člančića o izletima sa obalnim pa- robrodima, kad smo na istom označili, da nam jedan gragjanin piše?! Zar je i to u ime njezine «dosljednosti»?! Raspisala se je o »interesima« grada (t. j. u koliko se tiče zabavnih izleta!), i to su »C.H.« valj- da vitalna gradska pitanja, ali i na prošli naš upit: zašto ne zagovara gradnju me- sarnice na »Ponti«, niti riječi ne odgovara! O tome je možda — zbog »velikih briga oko interesa grada« — zaboravila, jedino što ni u zadnjem broju nije zaboravila na- padati i klevetati. Ponavljamo i naglašujemo, da kad bi mesarnica na »Ponti« bila sagragjena, da bi u Dubrovniku bilo meso mnogo jeftini- je nego li u drugim mjestima. Ali što će »C. H.« o tome govoriti, kad to »nije« u interesu grada nego su samo — zabavni izleti! Što će te: sve je više nego jeftino, na pola badava, pučaustvo ne zna što će činiti od raskošja i obijesti, pa se s toga »Crv. Hrv.« jedino brine za izlete, a sva ostala »manje« važna pitanja — u kut! Blago se našem pučansivu — po svjedodžbi »Crvene Hrvatske«! Meso. Čilamo u »Pučkim Novinama«, da je u Spljetu kilo govedine bolje vrsti po 90 novč. U kinematografu u Bondinom Ka- zalištu večeras je i sutra vrlo zanimivi, o- bilati program. JAVNA ZAHVALA. Svoj onoj časnoj gospodi prijateljima i znancima, uglednim mjesnim vlastima i kor- poracijam, koji nas u našoj golemoj žalo- sti utješiše bilo posjetom bilo pismom, ili dopratiše do vječnog počivališta našega mi- loga, nezaboravnoga Mikšu, okitivši mu lijes cvijećem ili namijenivši svoj obol si- romahu na čast ujegove uspomene — izja- vljujemo ovijem putem mašu toplu, vječitu blagodarnost. Dubrovnik, 16 Maja 1911. Gjina pl. Saraca rogi. Marinković, supruga Matilde pl. Saraca, majka (714) za se i ostalu svojtu. RTS DOLI SKS AT Ivo pl. Saraca, brat Često se dogagja ća se radi nere- dovitog hogjenja na stranu izazove sti- zanje u grudima i srdačnu bolest. PO čaše naravne Franje-Josipa gorke vode, svagdano je uzimljući po naput- ku, potiče trajno kolanje krvi u želu- cu i umiruje siguranje navalu iste. »Franje će Josipa voda« — piše gla- soviti bečki liječnik za živce Profesor Krafft-Iling — dobar uspjeh imati, želj- no djelovanje dolazi već u tok malo satova kasnije. Kupuje se u apoteka- ma i drogarijama. BEE“ Pokućstvo prodava se u gradu. Ko želi ku. piti neka se obrati na ovu Hr. vatsku Štampariju. ko želi prodati ne- Stare krpine ka se prijavi kod zakupnika Boža Mihajice ispod zvonika u Dubrovniku. Kupuje se sve vrsti krpa osim onih koje su od vreća. (711)