sa i Br. 332 na porezne i vojničke knjige uz ob- ćinsku svjedočbu pripadnosti Austri- janskog državljanstva. U toj tišmi i ja- gmi 4 su njihova uapsili, što ih pri- poznali da dvaput glasuju. Na 7% večer ušao glasovati Ivan Bužančić Jakovljev. Protestiralo se cieli dan proti nezako- nitostim, al sve uzalud, dok gosp. Trumbić tu, koji je god. 1895. protiva nezakonitostim baš tu protestirao br- zojavno, danas on tim nezakonitostim prisustvuje i odobraje. Ove dvie izjave su samo neznatan dio onog što se na Lećevici zbivalo. Bezakonje je ovamo slavilo svoje or- gije, a nasilje i teror je u triumfu bio nošen. Ivčević, koji je htio plebiscit, može se ponositi sa ovim izborom. Ta sa- mo radi Lećevice bi se morao stiditi, da nosi mandat onako sramotno ukra- den silom, novcem, korupcijom i stra- hovanjem. Kao svugdje tako i na Le- ćevici najuspješnije sredstvo agitacije sa strane Utvaraša bila je — banknota. I bezsramno su se za svaki glas cjen- kali i pogadjali, od pet kruna pak na- pred. Najveće zlodjelo u cielom političkom životu dra. Ivčevića to je, što je on sa svojim satelitim stvorio Lećevički izbor, koji će ostati u nas u vječnoj uspomeni. Konačni rezultat. Konačni rezultat na biralištim je o- vaj: Drniš I. za dr. Krstelja 950, za Ivčevića 584, II. za dra. Krstelja 1094, za Ivčevića 646, Ill. za dra. Krstelja 813, za Ivčevića 431. Oklaj za dra. Kr- stelja 778, za Ivčevića 339. Novi za dr. Krstelja 214, za Ivčevića 405. Le- ćevica dr. Krstelja 289 za Ivčevića 1055. Trogir I. za dr. Krstelja 434, za Ivče- vića 1141, Il. za dr. Krstelja 311, za Ivčevića 1026. Ukupno dr. Krstelj 4903, lvčević 5627. Glasovi, koji za dra. Krstelja pado- še, sve do jednog bijahu pravovaljani. Da se prama Ivčevićevim biračim po zakonu postupalo, on bi ostao u ma- njini nekoliko stotina glasova. No da se lvčevića spasi, od ovog se izbora učinio uzor bezakonja i nasilja. Ovaj izbor je unisum svoje vrsti u cijeloj Austriji. Današnji mandat Ivčevićev zove se: Korupcija, teror, nasilje i beza- konje. s PODLISTAK. Osvrt na ocjenu moje ocjene o ,,Crticama iz kršćanske arheologije, sabranih po O. U. Taliji“.*) U »Bullettino di archeologia e storia Dal- mata« ocijenio sam »Crtice« O. Talije. To je mekoga jako upeklo pa u tri podliska »Prave Crvene Hrvatske« br. 322, 323 i 324, kuša da obori moju kritiku navaljujući na »Bullettino« i njegovo Uredništvo, mjesto da se mene hvata, koji sam kritiku napisao i potpisao. Pisac »P. C. H.« nije se potpi- sao. Moj prijatelj mi javlja, da je isti O. Talija ustao na svoju obranu i onu ocjenu dao objelodaniti. Ako je on pisac one o- cjene tad mogu kazati, da je svojom kriti- kom dokazao da posjeduje manje arheološ- kog znanja nego li sam cijenio da ga ima sudeći po njegovim »Crticama«; ne samo, *) Primjetba Uredništva : U kritikama list dopušta, da svaki kritičar potpuno slobodno iskaže svoje mni- (00 Sinj, Juna 1911.*) Biti će još novina što pišu za teliće, ali ko tu vrlinu poreče »Crvenoj« ili je on isti telić ili bar nepraveđan. Kolosalna je i, kad ne bi bilo ikakve dru- ge, dostatna je za diplomu samo ona gdje uvjerava, da kad Utvara ne bi iznijela kan- didaturu Borelli-a da bi u zadarskom ko- taru za stalno izašao italijanac Božić; za ovom pak ne zaostaje, ako ju ne nadmašuje uvodnik od 24/6 pod naslovom »Poraz u Sinju«, jer ovdje se pak izvrću i zabašuru- ju činjenice poznate svemu izraelu i pretre- sivane skoro neprekidno po novinama od godine 1907 do pred netom minule izbore, a s toga su poznati i težacima najzabitnijih sela. Nepoznajuć oni u tančine ovamošuje prilike nemoguće je i govoriti kako bi mogli is- pasti dojdući izbori, a o tome nami nije ni svrha baviti se, već jedino da naglasimo kako »Crvena« lošije mnijenje imade o svo- jim pristašama, kada ih onakovim člancima pita, nego li smo ga mi isti imali, jer u ko- liko nam pamćenje služi — iz onoga što se sjećamo od prošlosti — cijeli članak nije drugo nego pića za teliće. U članku ističe se bogatstvo manastira i trijestak dokonih franjevaca, a premućaje bogastvo mnogo većih zemljoposjednika Tripalo sa kmetovima po svim imnogobroj- nim selima prostrane sinjske krajine i sa isto toliko dokonijih Tripalića i njihove bli- že svojte, osobito po tankoj krvi. »Naprednjaci« svih dlaka najviše drže do općina, a to je najbolji dokaz u koje im svrhe služe, te i ovdje pisac članka »Crve- ne« najveću važnost daje okolnosti da je općina u rukama pravaša (ovdje u zaporci- cima stoji krilatica: »o kojima nije ozbiljno govoriti«), ali premućaje od kada je u nji- hovim rukama i u čijim je bila prijeza 40 godina. Teško se čovjek otimlje čuvstvu odvratno- sti kada nešto čita, pa to bilo i u stanovi- tim novinama, te i u samoj »Crvenoj«, gdje se ogavnim licumjerstvom hini da se nešto krupna premučuje, tobože da ne optuži ili ocrni najveće političke protivnike, iza kako se podmećalo i kušalo nabacivati najoga- vnijim glibom, čim obiluje »liberalna« sekta. »Liberalci« su — a to je i sasvim nara- vno — po svemu svijetu isti, kao i ostale internacionalne sekte, te i pri biranju sre- stava od ničesa ne zaziru, pače tu najbolje i oskače njihova jednoličnost. Kako u »Cr- venoj« tako i u ostalim njihovim novinama, a po kalupu ostalih i pisac uvodnika »Cr- vene« u nemogućnosti da nešto izmisli za podmetnuti, drži se prokušane taktike vol- garnih kundurica, koje ne imajući što pri- govoriti čestitoj osobi, u kratko ali smu- šeno kažu: »znam ih ja svakakovih, ali neću da govorim, i roditelje mu ja pozna- jem« i t. d. Ko bi znao, imade li u opće ogavna iz- raza, kojim se rečeni libel nije poslužio a u kome markantnim slovima stoji pisano »u interesu baš one uzvišene vjere« poslije nego li se u istome čitalo o »Isusu skita- *) Zbog preobilnosti gradiva izostalo iz pro- šlog broja. Ur. nego sam se morao uvjeriti da mu fali zdrave logike i još nečega česa kod nijed- noga čovjeka, koji išta do sebe drži ne bi smilo manjkati. Ali jer se ocjenitelj nije htio potpisati, ja ne mogu kategorički us- tvrditi, da je to baš glavom O. Talija napi- sao ili nadahnuo; za to pisca ocjene neću po imenu zvati, dali jednostavno: moj kritičar, Moj kritičar dakle piše: »Gosp. auktor »Crtica« kaže u pristupu, »da »ne piše za strukovnjake«, da »tu ne »ima ništa nova« da »piše za one koji bi »u potrebi mogli zamijeniti strukovnjaka u »kakvom zabitom i na pola divljem seocu« »jer se strukovnjaci ne mogu naći svukud »buduć da bilokacije ne imađu, da ko znade »nešto povjesti kršćanske i rimske i ko »bude poznavao nešto latinskoga jezika sa »ovim njegovim crticama moće se orijento- »vati u tomu pitanju... znaće suditi o če- »mu se rađi«. Ovako pisac u svom uvođu: »Zašto ovo pišem«. »Ovomu je »Bullettino« htio da prigovori. »Prigovara ovako: »Ovim je premnogo re- »čeno. Jednom knjigom, pa bila ona i o- »veća nije se moguće u arheologiji dobro *|»orijentovati, a kamo li brošurom, iz koje »kada se izuzmu kratice i konzularni fasti, »jedva ostaje četrdeset stranica. Zato ako »čitalac, držeći se piščeva načela, bude sma- »trao da zaslužuje da se spasi samo ono »što po ovoj Uputi bude mogao o stvarima »(u mene stoji: o starinama) suditi, tad će »mnogo toga zaturiti i zabaciti, što bi bilo »veoma vrijedno da se sačuva. Na taj na- »čin ova Uputa će mnogo više škoditi ar- »heološkoj znanosti mego koristiti. Ima na »hiljade natpisa, kojih važnost ne može da »shvati ni čitalac najbolje knjige o epigra- "_ PRAVA: CRVENA HRVATSKA _ lici«, proti Sv. Stolici i t. d., bez spomi- njati Ostale gnusne podvale u opće na sve- ćenstvo kao takovo. Poslije ovakovih i još gorih u drugim glasilima iste družine (»Po- kret«, »Sloboda« i t. d.) bezobrazno pišu, a pisac uvodnika prepišuje, đa ih »sveće- nici proglašuju bezvjercima«. Nije li kul- men licumjerstva, prostome narodu a oso- bito u izborne svrhe ticati vjeru kao svoj najveći amanet, a sdruge strane ponositi se bezvjerstvom i jedino u tome gledati vla- stito »naprednjaštvo«, odnosno kod protiv- nika najcrnje mračnjaštvo, te da nije naroda u kome vide još živu vjeru i čije se osude boje, bezvjerstvo bi im bilo alfa i omega programa. Pošto smo se nuzgredno dotakli njihovih stavaka članka, gdje odveć otskače »naprednjačka« zloba i licumjerstvo evo, kako početkom rekosmo, da površno ista- knemo naše pamćenje o prošlosti našega Sinjskoga kotara u izborima ili bolje na političkom polju, za suvišno razjašnjenje da je uvodnik, o kome se bavimo, samo hrana za teliće. Od godine 1878. ili bolje nakon kona- čne pobjede nad autonomašima u ovome kotaru, nama je, pak i javnosti u opće po- znato, da u Sinju nije bilo strinčarske borbe i da je vladala dinastija Tripalo, t. j. na- čelnik Tripalo, iza ovoga načelnik Tripalo pak opet Tripalo; te napokon da, iza pada dinastije, jedini trag tripalovštine nazrijeti je još kod sličnih onima oko »Crvene«, koji su listom »naprednjaci«, obični bravi naših Don Rodriga po manjim mjestima. Sjećamo se zastupnika, izim učenog i di- čnog blagopokojnog Dr. Masovčića, još Kor- laeta, Žuro, Marovića i t. d., sve zgoljni na- rodnjaci birani bez ikakve ili bar bez zna- tne borbe. Što ćemo iznijeti o izborima u Sinju go- dine 1907. činimo jedino radi pisca članka »Crvene«, jer to je poznato svemu ostalo- me svijetu, te ako je igdje ikoga da ne zna, neka zaviri u pokrajinske novine od one godine, pak i u zadnje doba prigodom tobožnjeg odmetništva popa Ivaniševića. Pred izbore 1907. bivši načelnik Tripalo, odnosno otac danas blagopokojnog načel- nika Tripalo, — prozvat aga radi ponaša- nja, kao i ostali članovi one prebogate o- bitelji, — u prisustvu otmenijih sinjana i činovnika, blagoudostojao se je milostivo najblaže izraziti; da se ne naklapa odveć o kandidaturama, jer ako on hoće da može i svoga konja poslati za sinjskog. zastupnika, i ovo je rekbi bila zadnja kap u prepu- nu čašu. Tripalo je nakon toga iznio kandidaturu svoga zeta i sinjani bi se bili umirili, jer uvidiše da gornja uvrjeda nije se na njih odnosila, ali peh hoće da je zet »Srbin« (puro sangue!) i stoga cijeli naš kotar bez razlike stranaka u zadnji čas pristade uz kandidaturu izrazitog narodnjaka popa lva- niševića, i ovo je onaj zastupnik koji je 1907. imao preko 5000 (debelim slovima za slijepe teliće) glasova većine. Kakav je Ivanišević pravaš, izim njegove prošlosti, dokazom je i činjenica, da nakon istupa iz utvaraškog kluba i napadaja sa strane istih, još do danas nije uskučio u »fiji, jer su slova teško čitljiva, jer su slabo »uklesana, jer su ulomci i t. d., kamo li će »ovako malenom knjigom. Ovako »Bullet- »tino«. »Sve što ovdje prigovara »Bullettino« »Crticama« nije na svom mjestu. »Crtice« »govore o orijentaciji. Orijentacija znači — »a to svak znade — kada se samo znade, »na komu se mjestu čovjek nalazi, ako i »ne zna niti pozna što mu je na okolo; »orijentacija kaže samo put, koji vodi do »nekoga mjesta i ako nam je mjesto posve »nepoznato. Ovako svak shvaća orijentaciju«. »Bullettino« prigovara: »to je preveć re- »čeno, jer ima nečitljivih natpisa, koji se ne »dadu pročitati ni najboljom knjigom epi- »grafije«. i »A gdje su »Crtice« kazale da se šnjima »mogu teški i nečitljivi natpisi čitati? Gdje »su »Crtice« kazale da se snjima mogu či- »tati ono što se ne dade razbistriti pomoću »i najbolje knjige? Otkada orijentacija u »jednoj znanosti znači riješenje najtežih »problema te znanosti?« »Ovo bi se zvalo u logici ignoratio elen- »chi ili mutatio elenchi. A u ovakove po- »griješke jedan znanstveni časopis ne bi »smio upadati. — »Bullettino« prigovara da »će se ovim »Crticama« više uništiti sta- »rine, nego sahraniti«. »Prolistuli smo s kraja na kraj »Grtice«|diti da »da vidimo, što se prama »Crticama« ima »uništiti što li sahraniti, ali nijesmo našli »niti riječi o tomu, Odakle je i kako je »Bullettino« došao do ovoga zaglavka? Ili »je »B.« sašao na taj zaglavak stoga što »Crtice« ne mogu pročitati nečitljive nat- »pise ili je to njegov svojevoljan ničim o- »pravdan zaglavak. Ako je »B,« tako za- »glavio jer »Crticama« ne dadu se pročitati Pa pravaše; te, budi mimogred rečeno, mi ga i ne želimo i ako čestit čovjek, kao ni ije- dnog drugoga bez osvjedočenja. Da je Iva- nišević bio kandidat Utvare i najboljem nji- hovom teliću mogla bi biti dostatna, bez drugih dokaza, i sama hajka što ste ju na njega podigli prigodom istupa, da vam o- stavi mandat, jer da je biran na vašem biv- šem programu. Dakle na duhovito šaptanje dopisnika u jedno uho, da ga niko ne čuje, da je bilo većine glasova: stotinjak, stoli- njak, stotinjak!, mi mu odgovaramo grom- kim glasom, da mu puknu ćimpani od oba uha, — pošto je ovo prvi pravaški kandi- dat, — da bi bila naša pobjeda i da se ne bi svama promijenili ni onda kad bi naš kandidat u Sinju bio ostao za 4 do 5 sto- tinjaka manjine. Izbori u Sinju od godine 1907. ulaze sa pravašima kao Bog i baba, već jedino, kao vazda tako i ovoga puta, pravaši su bili oni koji su prvi najodlučniji glas podigli u obranu hrvatskoga imene ove ponosne i eminentno hrvatske krajine, te kao ovdje tako i po svoj našoj — radi vas — nesre- tnoj domovini, bez pravaša ne bi se ni znalo za ime hrvatsko. Docet Dubrovnik, gdje se čuje srpski, kadkada i (malo bevandice) srpsko-hrvatski, ali bez pravaša ne čuje se čisto hrvatskog imena! Dakle gospogjo »Crvena« da nijesi, sada bi se imala zacrveniti s čime kljukaš tvoje purane, a g. dopisnik (po njuhu imao bi biti galunaš) rek bi da mnogo bolje uspjeva kao suradnik »Duje Balavca«. S Kune. Neki dan izašao je u »Crveuoj« neki do- pis tobože napisan na Kuni, a sigurno sko- van u kovačnici iste »Crvene«. — Kad či- tamo one dopise o »pobjedi« Čingrijinoj, skovane u istom uredništvu, grohotom se nasmijemo. Sažaljujemo te ljude, koji bun- caju o nekakovoj »pobjedi«. — Ostavit ćemo im tu radost, neka uživaju u svojoj umišljenoj pobjedi, a osvrnut ćemo se na onaj tobožnji dopis sKune. Žao nam je, da nemamo pri ruci onaj famozni sastavak, koji nije nego nijekanje dopisa o Čingriji- nom pričeku na Kuni. — Najlakše je reći »nije istina«, pa punctum. Istina ih upekla pa su htjeli zamrčit svoju golotinju! — Kriču o velikoj pobjedi na Ratu, a Rćani se smiju na te butade svesilne gospode. Paše, age i spahije zavikali: moraš, a bijednaljraja prignula glavu inače zlo i naopako. — Pi- tali bi tu gospodu: koliko je svijesnih bi- rača glasovalo za Čingriju, tog glasovitog »liberalca«? Koliko ih je s uvjerenjem, da doista glasuje za čovjeka, koji će nam ne- što pomoći, došlo k izbornoj žari? Jesu li znali, što je Melko i njegova kumpanija? Jesu li znali, da je tobože napredniji od samoga vogje »naprednjaka« Smodlake i t. d.? — Ne, biračima to ne bijaše po- znato, a s druge strane »moraš« i tako ti je slavna »pobjeda« u Ratu slavila tobožnje slavlje. Žao nam je zavedenog naroda. Pra- vaštvo Rata nekad bujno cvatuće, pod gor- dim našim načelnikom, moralo je zašutjeti. — Potomjani, ti glasoviti pravaši, padaju u zamke Lukšića. A ostali ko muhe bez glave »nečitljivi natpisi, tad valja da pristane uz »absurd, da svaki drugi i najbolji manual »arheologije više će štetovati nego li kori- »stiti, jer niti i najboljim manualima arhe- »ologije — a to govori sam »B.« — ne »mogu se čitati nečitljivi i teški natpisi niti »riješavati teški problemi iz arheologije. »Ako li je pak to »B«. zaglavak svojevo- »ljan, osugjuje ga zdrav razum, trijezna kritika«. Tko ovo pročita, pa i ne bio zloban, reći će da sam :se ja odviše istrčao, kad sam iz »Crtica« koje govore o samoj orijenta- ciji, izveo mešto daleko većeg i dubljeg nego li je O. Talija kazao. Ali tko pročita Wvod u »Crticama« i ono što sam ja iz tog Uvoda nayeo u »Bullettinu«, pa sravni s o- nim, što je moj kritičar iz spomeuutog U- voda donio i opazi kako je on u citatu i zostavio dvije obilate brazde, da uzmogne proti meni pisati onako, kako ne bi bio smio uraditi, da je, kao čovjek lealno ua- veo sve što je O. Talija u Uvodu kazao i što sam ja vjerno prenio, tad ne znam kako da dostojno žigošem takvo poslupanje. »Crtice« vele: .... ko znade nešto po- vjesti krićanske i rimske i ko »bude po- znavao nešto latinskoga jezika sa ovim cr- ticama moći će se dobro orijentovati u o- vom pitanju # do prigode znati će prosu- U jedan ostatak iz davnine zaslu- žuje da ga se sačuva i koliko ostatak vrijedi: u kratko znati će suditi o čemu! se radi«. Sve ono što sam kursivno naveo, sve je to moj kritičar izostavio, a to je baš naj- važnije. Uprav tome sam prigovorio onako| kako moj kritičar veli i suviše sam kazao; »Neka se dakle čitalac ne umišlja da će po ovoj knjizi moći prosuditi, da li jedan osta- svi u isti tor, osim časnih iznimaka. Ostalo je nepokolebivih boraca zatočnika pravaštva i nadamo se, da će se opet Ratom oriti pra- vaška davorija. Doći će i općinski izbori i sve nas je strah, da se ne sruši »čvrsta kula« našeg načelnika.,. — Uživajte u dopisima, ali pobjeda kad li tad li biti će pravaška, i u to ime: Bog i Hrvati! Živjeli Rćanski Pravaši! — Pravaši iz Rata. Domaće vijesti. Na izmišljotine ,,Crveno Hr. vatske““, Od g. D. Iva Depolo, župnika u Velojluci i od g. Antuna Batistića, učitelja u Velojluci primili 'smo odgovor na. izmi- šljotine »Crvene Hrvatske« kao i prepis u- pravljenih joj ispravaka, što žalimo da zbog ograničena prostora nemožemo u današnjem broju donijeti. Koliko je »Crvenoj Hrv.« do istine i do poštenog izvješćivanja najboljim je dokazom što je eto prinuždena prisilnim ispravcima redovito puniti njezine stupce, a uvjereni smo da kad bi svi htjeli da ispra- vljaju sve neistine »Crv. Hrv.«, đa joj ne bi dostajao cijeli prostor svakoga broja. Neka tako svak radi, i tim će ju se možda mnau- čiti da pristojno i istinito piše, da jednom svrši sa izmišljotinama, proslačlukom i kle- vetama! Iseljivanje. Sve to više se širi ise- ljivanje muslimana iz Herceg-Bosne. Samo kroz prošli mjesec iselilo se iz okružja Bihać i Banjaluka preko 300 obitelji u Malu Aziju. Tako se je kroz prošlih 30 dana, sa onim iz okolice Sarajeva, iselilo 1134 osobe! Ovo iseljivanje naročito potiče iz Soluna Iz Dalmacije pak kroz prošlih deset go- dina iselilo se u prekomorske krajeve;31.307 osoba. Odalečuju se od ,,naprednja- ka“? [z Zadra javljaju, da će se perjanice narodnjaka: Biankini, Ivčević i još neki od- cijepiti cd »naprednjaka«. WMuković se zahvalio na man- datu. »Hrv. Dnevniku« javljaju iz Metko- vića, da se je vit. Vuković zahvalio na man- datu za dalm. sabor. »pKako čemo se osloboditi a- nalfabetizma““, Primamo: Dostavit mi je do znanja svim ljubiteljima narodne pro- svjete — kojima je knjižica posvećena — da je pomenuta već izašla. Raspačavanje iste povjerio sam Ugl. Knjižari J. Tošović u Dubrovniku, s toga ko ima nakane da ju naruči, nek se obrati na pomenutu. Knji- žica zapada 50 h. a sa poštarinom 10 h. više. Nuzgredice zamolit mi je sve Ugledne Općine, kojima će biti dostavljeno po ne- koliko istisaka u svrhu širenja narodne pro- svjete, da priposlate zadrže a kretom pošte da zabilježenu neznatnu svotu potpisanoj knjižari dostave. — Kolin Marćel, učitelj u Sinju. Gradska kronika. Proslava narodnog blagdana. Prama dogovoru predstavnika mjesnih hr- vatskih društava i u našem gradu bje pro- tak iz davnine zaslužuje da ga se sačuva, već neka nastoji spasiti sve što je starin- skoga, pa bio i najmanji ulomak, te o na- šašću obavjestiti najbližeg konservatora sta- rina«, Nijesam ja dakle kazao da će »Crtice« »više znanosti štetovati nego koristiti, jer se snjima ne dadu čitati nečitljivi natpisi«, kako mi moj kritičar podmeće, nego zato jer je O. Talija rekao da će čitatelj po nje- govoj uputi »zuati prosuditi da li jedan o- statak iz davnine zaslužuje da ga se sa- čuva i koliko taj ostatak vrijedi«. Toj, da se najblaže izrazim, smijonoj tvrdnji, koja ni samom kritičaru nije bila po volji, pa ju je onako lealno izostavio, imao sam prava da prigovorim i prigovorio sam«. A svak tko i malo imade pojma o starinama potpuno će se sa mnom slagati, Prepuštam čitatelju da sad prosudi da li je kod menie ignoratio elenchi ili mulatio elenchi, kako mi moj kritičar opaža, ili je kod njega mutatio nečesa drugoga, ako je u opće te promjene trebalo. Ovim bi mogao svršiti sa mojim kritiča- rom. Kad še ljudi služe onakim sredstvima, tad doista ne zaslužuju da se snjima vodi ozbiljna polemika. Ali radi drugih razloga, a navlastito jer moj kritičar ima to dobro svojstvo da te je ipak odlučio ne potpisati onaku kritiku, ja ću mu još koješta opa- ziti prelazeći preko nekih uvreda i malo pristojnih bockanja. (Slijedi). Ćse