me

 

NR ROANOKE NETTO KAREEM KO
SEPA, 5 SG 6 JE JADA TELO 5 LC o E IE PRES SCITE PIE VER ESA IV iii

\ EA JEO OZREN JE A NEE ŠI

 

= MEN. ei RA

sI

 

 

!\Br. 334

i zbilja progje glazba i zaustavi se pred
hotelom, kad eto ti Melka u kočiji, ali ne-
tom se približio Pavlovića kafani zaoriše
povici: »Zivio Dr. Drinković! Živila Stran-
ka Prava! Živjela pravaška Neretva! Doli
Čingrija!«, a moj ti Melko u licu blijed,
strgnu od ljutine hrastovo lišće, što bio sta-
vio u Vrgorcu za šešir, Svakako pravaši
zadržali se do 3 sata i glazba nije smjela
onu večer koncerat održati; a mješte gla-
zbenih komada neki su naprednjakovići, da
ne odu bez glazbe u večer, primili neko-
liko akorada po legjima, a jedan prošao i
još gore!

Kažu da je bijedni Melko kazao na pa-
robrodu u Opuzenu: — »eh,... B... mi,
lijepa zabava«, a onu kobnu večer u Met-
koviću, da je rekao svojim vijernim: »Dragi
moji, vi se nijeste priučili demostracijama,
ali ja vidite tomu sam navikao, zato drugi
put kad budem dolazio razgovarati ću tele-
fonički iz Gabele s vama a onda otale preko
Čapljine, Ljubuški ma Vrgorac, jer kad bi
u Metković došao, bio bi opet upriličen
koncerat, zato neću da bijedni narod (!) troši,
— meka što zaštedi na ovakim zlim godi-
nama — a, vjerujte, Metković ne zaborav-
ljam nikada«!?!!

Iz Veleluke.

(Dvije-tri poznatom klevetniku). Proči-
tasmo neki dopis iz Veleluke u »Crvenoj
Hrvatskoj«, baš »remek-djelo«, sastavljen od
poznatog smušenjaka i vrtikape. Slatko smo
se nasmijali čitajuć blezgarije, izmišljotine

i ludosti što se u njemu nalaze. Vidi se

da se je dobro usavršio u klevetanju i o0-
crnjivanju proti osobama, kojima nije do-
stojan ni postole očistiti. Ali nije luda ona
narodna: daj ciganinu vlast objesit će oca!
Nu neka zapamti taj delija, da je svaka si-
la za vremena! Što bi se morali mi tužiti
na nepravice, samosilja i bezdušnosti pro-
tivnika, eto oni to nama predbacuju! Sad
se hvastaju koliko su iz naših glasovnica
izbrisali ime našeg kandidata a upisali nji-
hovog, koliko su puta iste osobe glasovale.
Neka je protivnicima na čast njihovo juna-
štvo a uz ostalo neka je i ovo na raboš: u
vrijeme izbora na vratima Čitaonice posta-
više stolove, za kojima su sjedali prirepine
»veleučenog« dopisnika, koji bi priječili slo-
bodan ulaz biračima, dapače bi silom za-
htjevali da im birači pokažu glasovnicu. Ako
bi ista bila za Biankinia dobro, ako bi gla-
sila za Cviličevića tu bi izbrisali i upisali
Biankinia. A gdje su kočije što su slali da
dovedu bolesne, slijepe i hromel... Jadna
ti je vaša pobjeda, jer čim se koza diči tim
se ovca stidi. Nećemo u dulje, pošto zna-
mo da falsifikator tugjeg potpisa kadar je
što hoćeš. A što prijeti s općinskim izbori-
ma u blatskom zagrljaju, to ćemo vidjeti!
— Pravaši Velelučki.
Iz Rožata u Dubrovačkoj Rijeci.

(Prva sv. pričest). Dan 9. jula ostat će
preugodna uspomena u našim srcima. Uz
pripravu velezaslužnog i požrtvovnog našeg
župnika M. P. O. Evangjeliste Brajnovića i
njegovog vrlog pomoćnika M. P. O. Fra-
na Čućevića do 70 školske dječice Prijevo-
ra i Komoća blagovaše za prvi put tijelo
Gospodnje. Divota bijaše gledati kako dje-
čica vedra čela i vesela lica blaženo i do-
stojanstveno koracahu k angjeoskoj trpezi,
da se okrijepe nebeskim kruhom. Prigodna
besjeda, izrečena od M. P. Brajnovića, do
suza je ganula sakupljeno mnoštvo. U to

man iiššieamma

bilati božji blagoslov; a našim vrlim fra-
njevcima, koji neumorno i savjesno rade
za moralno i materijalno dobro povjereno-
ga im stada, kličemo: Živjeli! — Riječani.

 

Domaće vijesti.

Hrvatsko-slovenska zajedni-
ca. Zastupnici slovenske pučke stranke i
stranke prava sakupiše se u subotu na ca-
revinskom vijeću, pod predsjedanjem Dra.
Šušteršića, i zaključiše osnovati jedinstveno
parlamentarno udruženje pod imenom »Hr-
vatsko-slovenska zajednica«. Temelj ovom
udruženju uzet je iz programa stranke pra:
va i slovenske pučke stranke. Već samo i-
me ovog novog udruženja čitav je program.
U privremeno predsjedništvo izabrani su
Dr. Šušteršić za pročelnika, Dr. Dulibić i
Dr. Korošec za zamjenike pročelnika. Zaje-
dnica broji 24 člana (20 zastupnika sloven-
ske pučke stranke i 4 pravaša). —

U utorak nam je pak stigla vijest iz Be-
ča, da su i zastupnici iz Primorja Spinčić,
Mandić, Rybarž, Laginja i Gregorčić stupi-
li kao posebna grupa u Šušteršićev klub i
izabrali Spinčića za podpresjednika. Evala
im!

Njihov skupni rad bio na sreću i opću
korist našega naroda ! — (A što će sad utva-

kraški listovi?! Zar je i primorske zastupnike

— kako bi rekla »skladna« »Crvena« —
Dr. Šušteršić »zaulario«?! Na sve napadaje
izvjesnih listova protiv čestitog Dra. Šušter-
šića i primorski su zastupnici najbolje odgo-
vorili tim, što su stupili u njegov. klub !)

+ Dr. August Harambašić, knji-
ževnik i pjesnik, bivši zastupnik, nakon sva-
kojakih patnja preminuo je u nedjelju u
Zagrebu, u 50.0j godini. Vječni mu pokoj!

Utvaraško-naprednjačke gro-
zne izborne osvete. Čitamo u »Hr-
vatskoj Riječi« ovaj dopis iz Sinja, koji naj-
bolje dokažuje kako utvaraši i »naprednjaci«
shvaćaju »slobodu izbora«, a doslovce glasi:

»Utvaraški kandidat Dr. Masovčić goni iz
svoje kuće pekara Duju Jelića i istoga baca
na sred puta. Isti dolazi k svojim kmetima
u Glavicama sa zapovijedi: ili meni glas
ili ostavljaj moje zemlje! Toni Tripalo, nje-
gov gjed, goni bogatog težaka Mandaca:
odmah na srijedu K 4000 ili glas meni!
Mandac nalazi novac i vraća ga. Tortura
dužnika na c. k. Sudu slijedi. — Što oni
rade ono nebi počinjali najveći divljaci —
osobito se ističe u proganjanju svojih du-
žnika Ivan Milun pok. Petra, - koji se je o-
bogatio sa težacima jedino, i koji je stekao
na stotine hiljada sve svojim krvavim tru-
dima..?! Tražbe ma sud se prikažuju za
2, 5, 10, 30 Kruna — a uz ovo odvjetnik
Dr. Grisogono poteže po 10 Kruna parnič-
kih troškova. — Računa se sjegurno, da će
na birače pravaške stranke ovim progonom
pasti troškova i odštete do 20.000 Kruna.
Čudnovato da c, k. Sud sve hladno prima
i jadne težake pušta na nemilost progoni-
telja i sudi ih da plate kroz 14 dana. Da-
pače osugjuje na trošak peticije i one koji
nijesu prije primili opomenu za isplatu duga,
ali kroz vrijeme izbora jedino u lu svrhu,
da moraju glasovati za Masovčića, a za ovo
sve je u istinu znao i sudac Kolombatović
— koji sada i raspravama presjeda. — Naj-
čudnije je kakovim srcem, kakovim pošte-
njem, kakovom ljubavlju mogu demokrati

 

ime vruće želimo dječici, uzdanici našoj, o-

načelo: »Samim tvrdnjama teško se je kada
vjerovalo, danas pogotovu ne vjeruje«.

O. Talija prepisao je one naslove iz Bo-
jesena, kao što je i druge tačke o magi-
stratima iz njega uzeo izostavljajući koje-
šta. A kako se u pitanju ne razumije, tako
je više puta važnije izostavio a slabije uzeo
ili je pak zanemario, jer ga nije shvatio,
navesti bitni razlog s kojeg se je Bojesen
držao nekog reda. Tako i u ovom slučaju.
Bojesen se drži reda kojeg i »Crtice«. Ali
on kaže razlog s irojeg se onog reda držao,
naime kronologični red. Tko razloga ne na-
vagja, kako ga ni O. Talija nije naveo, taj
se mora držati onog reda koga se drži
Mommsen (Staatsrecht Il. str. 723 i 740).
Cagnat (Cours d' epigraphie Latine, str. 156),
i drugi.

Moj kritičar veli da sam ja u »Bullettino«

pisao:

»Ni kratice ni fasti nijesu u potpunom re-
»du, kako se je imalo pravom očekivati. . . .«

Na ovo mi on opaža:

»I ako imade u kraticama i u fastima ti-
»skarnih pogrješaka, budući da »B« ne
»napominje, koje su, već samo tvrdi kale-
»gorično po običaju, ne možemo se svrnuti
»pobliže, ali možemo pravom presuponovati,

sonim, koje smo stavili na rešeto«.

Istina je da sam ja napisao ono što moj|u istinu i nijesu tačno prepisani.

kritičar navagja, ali je takogjer istina da je
on izostavio sve ono što slijedi i što daje te.
melja mome progovoru. Ja sam naime kazao

govoriti o slobodi, svijesti narodnoj, kad

»Ni kratice ni fasti consulares nijesu u
potpunom redu, kako se je imalo pravom
očekivati bar od ovog dijela njegove rad-
nje, gdje je trebalo naći samo dobrih iz-
vora i tačno prepisati. To bar nije bilo te-
ško. Danas obilujemo takovim djelima.
Dosta spomenuti Vagliera: ! consoli di
Roma antica«.

Sve što ovdje kursivno navedoh, sve je
to moj kritičar izostavio. A baš iz ovoga
je lako vidjeti, da ja nijesam na prosto tvr-
dio da nijesu ni kratice ni fasti consulares
u ređu, niti sam rekao da u fastima i kra-
ticama ima tiskarskih pogrješaka, kako moj
kritičar hoće da stvar prikaže neupućenoj
publici, već sam mu čisto i bistro kazao,
da se u ovim pitanjima nije naslonio na
dobrim izvorima, da se nije držao novih i
boljih izdanja, pa mu glede fasti consula-
res spomenuh jednoga, i to Vagliera. Stoga
pogrešaka u ovom dijelu njegove radnje, a
ne sa tiskarskih razloga, kojih će takogjer
biti, ali mu ja to ne prigovorih.

Još jednu opasku sa filozofskog polja,
na komu se moj kritičar umišlja, da je ve-
liki majstor.

Ja sam rekao da je O. Talija imao ka-
zati odakle je uzeo natpise što ih je donio
u njegovim »Crticama« da se može vidjeti,

 

jesu li tačno prepisani i ustvrđih da neki

Na ovo moj kritičar opaža:
»Inače »Bullettino« je i ovdje — prema
\gvome običaju — u protivurječju ta sobom.

 

 

'PRAVA CRVENA HRVATSKA_

oni ubijaju ovim postupkom svaku slobodu
u narodu.

Neka odgovori Dr. Grisogono, koji nemi-
losrdno puni žep hiljadama kruna bijednog
naroda bezpotrebne peticije čineći. Zato je
u izbore išao«.

Pjesme s Pelješca. Il. dioa Mo-
lim sve prijatelje, da mi pošalju sakuplje-
ne pjesme s Rata, bilo koje vrsti, jer ću 0
Maloj Gospi dati u štampu ll. dio i više
neću sakupljati. — Dr. Bjelovučić, Janji-
na — (Villa Sutvid).

Gradska kronika.

Stranački fanatizam ,,Hrvat.
skog“ Sokola prevršio je sve
granice! Hrvatima na razmi.-
šljanje.... U članku kojim se bavi
»Crvena« u zadnjem broju o Sokolu, čisto
i bistro osvjetljuje skroz strančarsko stano-
vište Sokola. Izmegju ostaloga najprije ot-
skače prevejani huncutluk, gdje napadatelj
prvi irči na Sud da tuži napadnutoga, a
oni tirjani prvi u »Crvenoj« istrčaju se pred
javnost, i to prvo prozirno srestvo krivaca
suho je zlato za teliće, da se »zgražaju nad
pravašima«: a u istinu pak, teško je usta-
noviti da li su idiote ili zlobnici, ili oboje
zajedno, kada onako bezočno tvrde, da se
pravaše progoni jer da su jedino(!) oni ne-
zadovoljnici u Sokolu, ali ti po naravi po-
znati opakovići suviše pokvareni u am-
bijentu gdje su upali, ne mogu ni za čas
da promisle: a da su pravaši na upravi So-
kola i da nameću svoju glazbu »Gundulić«
i kao sokolsku, što bi govorili i činili oni
samozvani »naprednjaci«?

Prigodom sprovoda zajedničkog nam do-
bročinitelja blagopok. Dobrića — usprkos
znatnome broju braće pravaša — napred-
njački Soko demonstrativno izbjegava stu-
pati sa hrvatskom glazbom »Gundulić«, jer
da je strančarska, a to je svakako postu-
panje više nego nebratsko i protuhrvatsko.
Dopustimo — što se ne može i ne smije
dopustiti — da su imali pravo, ali molimo
gospodu da nam reku, što imamo vise do-
pustiti, poklen oni drakonsko-ruski, bezob-
zirno, bezobrazno i bezprimjerno isključuju
iz Sokola s reda pravaše, isključivo za to,
jer nijesu htjeli stupati sa njihovom utva-
raško-naprednjačkom glazbom. Oni će teći
da je to »naprednjački i liberalno«, .a nama
ne preostaje nego potvrditi, da potpuno od-
govara njihovome liberalizmu. Ovo su či-
njenice svakome u Dubrovniku poznate, i
prepušta se mepristranoj javnosti da sudi i
nakon eventualnog odgovora »Crvene«; o
telićima ne govorimo, jer oni danas ne
znadu što će »Crvena« odgovoriti, ali za to
već danas znadu da je onako kako će »Cr-
vena« odgovoriti !

U članku se kaže, da je vwamstranački
Soko išao sa njihovom glazbom na izlet,
pak bi htjeli da se i ovo rastumači ljudima,
a ne telićima, kako se može nazvati Soko
vanstranačkim, koji neće niti prigodno da
stupa sa hrvatskom glazbom »Gundulić«,
dok u tu svrhu prividno pozivlje (jer to su
dvije sluge jednoga gospodara) vašu gla-
zbu, kod svoje fanfare koju je navlaš, pro-
mišljeno i po befelu raspuštio kao suvišnu,
odmah nakon uspostavljenja vaše glazbe.
»Ctvena« svojim telićima kaže, da je op-
ćinska glazba »vanstranačka« (što može i
biti ako se gospar! ne cijene strankom već
po Čingrijinu nazivu: utvarom), ali ta ne

 

Piše: natpisi nijesu citirani, da se vidi jesu
li vjerno prepisani, pa dalje piše: a neki
natpisi i nijesu vjerno prepisani. Pitamo mi:
ako nijesu citirani, odakle zna »Bullettino«
da nijesu vjerno prepisani; ako može »Bul-
lettino« konstatovati zbilja, da nijesu vjerno
prepisani, kako smije kazati da nijesu ci-
tirani?«

»Čini se iz svega ovoga, da neki demon
napastuje »Bullettino« kako će što gore ka-
zati o »Crticama«. Ovakovo pisanje »Bul-
lettina« budi u misaonu čovjeku pravo sa-
žaljenja«.

Toliko je moj kritičar kratak u ovim pi-
tanjima, da on i ne sluti kakvu je svjedod-
žbu neznalice dao samome sebi.

Lako je razumjeti da su meni poznati bar
neki dalmatinski a osobito solinski natpisi,
da su gdjekoji preko mojih ruku više puta
prošli i da znadem gdje su ti natpisi bili
objelodanjeni — ne treba za to mnogo
knjiga prolistati . . . pa kad jedan takav nat-
pis vidim tiskan i ako ne citiran, da se
mogu lako osvjedočiti jeli vjerno prepisan
ili nije. Tko pak iole pozna »Corpus In-
scriptionum Latinarum«, o kome moj kriti-
čar ni pojma nema, jer inače ne bi bio tako
krupnih izvalio, taj će mi priznati da mi
ne bi bilo teško i nepoznate natpise naći

(\i vidjeti gdje su bili objelodanjeni te ih

sravniti s onima što ih je O. Talija prenio
u svojim »Crticama«. Mogao sam ja dakle
potpunim pravom kazati, da neke natpise

gospara unijota na Općini?!

govara želji njihovih kaponja kada uzdišu

društvo; neka nami ostane Soko!«

tora hrvatskog imena) napadaj na hrvatsk

spodoba, mi nijesmo niti smijemo zaboraviti.
Dakle ako su omi oko »Crvene« stranka
i ako je ono njihova glazba, molili bi go-
spodina Cara u Zagrebu, da nam on ra-
zjasni : jeli Soko u Dubrovniku — kao što
bi morao biti — vanstranački ?...

manovru, da je onamošnji puk još od zadnjih

proći, onda da nekako prekriju blamažu nava-
ljuju preko »Crvene« na svakoga a nadasve
na odnosnu vlast, t. j. samo na papiru, jer
čujemo da i otvoreno nekoji njihovi izražuju

pretvaraju »mučenicima«.

hvoleć se ističu preko njihovog organa-libela

zagospodarili, kako što eto faktično i jesu

 

kazao odakle je natpise uzeo.

budi u misaonu čovjeku pravo sažaljenje,
Još jednu pa sam svršio.
Moj kritičar piše:
»Čitava ona »Bullettinova« kritika ....

»mještaja riječi poprimila drugo značenje

mon
»ganskog porijetla, a »depositio

»ticama«.

 

Hrvati, Srbi i Talijanci, i dok Hrvati imaju|o
glazbu »Gundulić« a »Srbi« svoju »Gra-
gjansku muziku«, dakle treća nazovi glazba
oznakom »općinska«, čija je ako nije vaša,

Njihova  dvojica-trojica, koji u Sokolu
vode glavnu riječ, viču po Placi da će pra-
vaše izagnati iz Sokola, i suta dan — kao
što rekoše — u masama ih se izbacuje iz
društva, a dan nakon svega toga t. j. na
19/7. »Crvena« izlazi sa člankom, gdje žali
da pravaša imađe u Sokolu i da bi bilo
želiti da ih nije, dok iz članka takogjer se
razuimjeva što im se sprema i kako će ih
se tako ispriprostiti, što sve na dlaku od-

»pravaši imađu »Zadrugu«, a mi nijedno

Što se sa zgražanjem ističe (od profana-

barjak Sokola, (što ne odgovara istini, jer
i kad bi bilo napadaja, mora se razlikovati
hrvatska zastava i Soko od pristaša jedne
stranke okrabuljeni sokolskom odorom), je-
dnostavno ćemo upitom odgovoriti: što je
bolji i hrvatskiji barjak »Sokola« od onoga
»Hrvatske Radničke Zadruge«? Ako je »Cr-
vena« zaboravila uzrok radi koga ova pil-

  
  

ži

t2 dina O dadu !
Na sve takovo njihova strančatsko postupa-
nje, koje pače u pogotšanom stanju slijedi,
kome je do hrvatstva i do čisto sokolske
ideje mora da svaku š njima jednom za
vazda prekine, pošto su sve naše strpljivosti
i obziri bili samo na našu štetu! Hrvati!
Ne časite časa već istupite iz toga društva,
koje radi na zator hrvatstva | Prepuštite sa-
svim neka š njime najotvorenije? sprovagjaju
strančarstvo kako što i čine svakom mogućom
prilikom, i svi do jednoga istupite, a vje-
rujte da će se vlastita njihova djela u ne
dugo vrijeme njima istim teško osvetiti da
će doći dan, kada će svoj dosadašnji rad
javno okajati, isto kako što sad javno na-
padaju naše istomišljenike a najbolje čla-
nove toga zabasaloga društva! Hrvatima na
razmišljanje !......

može upaliti.u Dubrovniku, gdje živu.samo, zagovarali i glasovali, dasim--se
A Rio. i se prostorije

i Čitulje. U utorak je preminula u 20.0j
godini gca. Anka Baule, vrla djevojčica: do-
bra, radišna, čedna; prava andioska duša.
U srijedu po podne bio joj je priregjen sja-
jan pogreb.

U srijedu je pak preminula izgledna do-
maćica ggja. Marija ud. Kipre, u 72.oj go-
dini, te joj je u četvrtak u jutro slijedio
sprovod na grobište sv. Križa ma Boninovu.

Pokoj im vječni, a ucviljenim porodicama
i svojti naše iskreno saučešće.
Na izmišljotinu u ,,Obzoru“.
Svakome je u gradu poznato, da su demo-

Naprotiv svak u Dubrovniku zna, da je
Soko toliko u strančarstvo duboko upao, da
izmegju njega i »Crv. Hrv.« nema nikakve
razlike; ono što njegov organ »Crvena« dr-
lja, on samo sprovagja. Eto su i zadnji iz-
let u Ston htjeli prirediti u skroz strančarske
svrhe, jer pošto nekoji dobro poznati famo-
zni smuiljivci ne smjedu staviti noge u Ston,
s toga odlučiše pod izlikom »sokolskog iz-
leta« hoditi agitirati u Ston zbog nastajnih
općinskih izbora. Kad im pak isti neki nji-
hovi iz Stona javiše, da ne dolaze, jer da
su Stonjani pravaši odmah uvidjeli njihovu

izbora silno na njih ogorčen, jer počiniše
svega i svašta, pa ako dogju da će vrlo zlo

Mogli bi simo još na desetke dokaza o
prekomjernom strančarstvu »Hrvatskog« So-
kola iznijeti, ali bi suvišno bilo kad eto
svojim djelima i sami otvoreno dokažuju i

Ali ko da napada pravaše i da ih iz Sokola
isključuje — što neće da prigibaju šiju pred
dvojicom-trojicom u njihove svrhe — već
oni koji su za vrijeme osnovanja Sokola
kao i za prve godine njegova opstanka bili
najljući protivnici sokolstva, koji su javno
vikali da je »sokolstvo militarizam pod-
mladka« — dok nijesu u svoje svrhe š njim

Tako sada odvraćaju pravašima iza kako
su osnovali i podignuli negdašnji Hrvatski
Soko — jer sadašnji je prije sve drugo nego
hrvatski —; tako zahvaljuju pravašima op-
ćinskim vijećnicima, koji su najpripravnije

nije O. Talija vjerno prepisao i ako'on nije

Čini se iz svega, da se poslužim riječima
moga kritičara, da ga neki demon napa-
stuje kako će se što gore blamirati te uprav

»opazila je samo dvije netačnosti, od kojih
»jedna je nastala uslijed toga, što je ispala
»iz sloga jedna riječ, « druga uslijed pre-

»Prvo je mjesto (str. 7), gdje se piše u
»Crticama«, »običajni naslovi, koji su se
»davali senatorima i koji se čitaju u natpi-
»sima jesu: Vir claristimus, Clar femiria,
»Clar puer, vir egregius, egregiae memo-
»riae vir. — Ovdje je pred »vir cgregius«
»ispala riječ »a vitezovima«. Drugo je mje-
»sto (str. 9), gdje se je htjelo kazati da su
umentum« i »memoria« nesumljivo po-
« i »dormi-
»tio« kršćanskog, ali uslijed premještaja ri-
»ječi nastalo drugo značenje, Ovo je lako
»razumljivo, ako se na um uzme, da se je
sto posve lako moglo dogoditi, kada se|je meni lašnje odgovarati ljudima koji se
»pretiskaje, lome stupci prije složeni, pravi
»nova paginacija, kako se je to radilo s »Cr-

Promislite; na jednoj stranici u prvom i
drugom izdanju izostavljene su riječi: a oi-
| tezovima. — U cijeloj knjizi se to nije do-
Igodilo, nego baš ovdje gdje je najpotrebi-

stracije prilikom ispita u gimnaziji bile pri-
regjene samo g. Petričeviću, uprav. spljet-
ske gimnazije a zamjeniku šk. nazornika ;
kao što je i to poznato, da su nakon de-
mostracija upriličili jeduodušne ovacije g.
upravitelju Dru. Posedelu, klicajući gradom
»Živio dobri i pravedni Dr. Posedel!« Ta-
ko su, kako što je u istinu bilo, donijeli
izvješća i ostali vanjski naši listovi, pak i
njemački. Ali pošto neki pokvarenik nije
mogao da kroz mjesne listove protura laž
— jer stvar ovdje svakome poznata — s to-
ga se je poslužio sa »Obzorom«, kroz ko-
jega je proturao izljev svoje žući protiv
mjesnog g. upravitelja i gg. profesora, br-
zojaveći »Obzoru«, da su demostracije to-
bože bile priregjene proti profesorima i u-
pravitelju!! Sada neka se š njim misli »Ob-
zor«, što ga je u sebične zlobne svrhe ta-
ko nasamario ! Neka ga imenuje, da ga i
ostali listovi upoznadu !

Čujemo da će abiturijenti poslati »Obzo-

 

harnost nadležnoj vlasti, što je i ovaj put|gy. ispravak
svoje stare miljenike spasila i još im dala .
prigode da se pred neupućenim na papiru

Obljetnica Viškog rata. Odio
bojnog brodovlja, koji se je nalazio u gru-
škoj luci, otputovao je u srijedu u Zeleni-
ku, kamo su sa ostalim brodovljem zaje-
dnički po običaju proslavili obljetnicu Vi-
škog boja.

.| spiti zrelosti u 6. k. prepa-
randiju. Na 11, 12, 13, 14 i 15 ovoga
mjeseca bili su u mjesnom preparandiju i-
spiti zrelosti, kojim je predsjedao g. Antun
vitez Stroll,

Bile su proglašene zrele s odlikom ; Bar-
tulica Olga, Bočina Ivanka, Bošković Da-
nica, Fortunić Frane, Gargašević Anka, Gra-
nić Olivija, Grubišić Radoslava, Ilić Božica,
l\Lise Marija, Nardelli Zamira, Srinčić Jelka,
Stojković Ivanka i Taborić Marija. — Progla-
šene su zrelim: Batinić Marija, Bego Nikica,
Bijele Marija, Coto Marija, Croggi Milka,
Družetić Eufemija, Grabić Marija, Jelenko-
vić Marija, Kezić Katica, Marinović Srećka,

 

tije bilo, da ta riječ ne bude falila. Čudno!
— A na strani devetoj, dopušta takogjer
moj kritičar da imađe pogrešaka, ali dakako
nije to O. Talija pogriješio; ta on je nepo-
grešiv. To su slagari pogriješili, Jadni li
su ti slagari bili sa »Crticama«I Moj kriti-
čar veli, da bi tu valjalo nešto nadodati,
nešto ispustiti a nešto promijeniti pa eto
.|pravog i nepogrešivog smisla. Jer bi se tu
moralo pet do šest brazda preurediti da se
kako tako kaže ono što bi se bilo moralo
reći, da se je u istinu znalo kazati kako
. [ valja, to se moj kritičar ne usugjuje da to
preuredi, a sva je prilika, po onome što je
opazio, da ni sam nezna što je ondje bilo
pravo rečeno a što krivo.

U ostalom i ja se potpuno se mojim kri-
tičarem slažem. Kad bi se iz »Crtica« iz-
vadilo sve ono što ne valja, umetntlo sve
ono što valja, preuredilo sve ono što je
neuredno, tad bi doista »Crtice« bile na
svom mjestu. Neka se moj kritičar, koji veli
da nije još svršio i da će drugi put govo-
riti, neka slobodno progovori | ma taj na-
čin preuredi »Crtice«. Ali neka samo na
jedno ne zaboravi, i to ne mene radi, jer

u pisanju služe nekim im sred-
stvima, nego sebe radi, da pazi ma svoj —

obraz
Dr. Josip Bervaldi
Mk