DOBAR TEK! stva: pokušajte ih samo i vidjet ćete: one uregjuju stolicu i Martinić Jerolima, Miličić Vinka, Murvar Kornelija, Pavlović Anka, Salvi Marija, Stan- čić Kate, Stančić Magda, Škarić Antonija, Štakula Marica, Štuk Milica i Tomić Katica. Dvjema kandidaticama odgogjen je sud o zrelosti do dva mjeseca, dok ne ponove ispit iz jednog predmeta. Ukupni uspjeh: 36 kandidatica podvrglo se ispitu. Proglašene zrele s odlikom 13, naprosto zrelim 21, dvjema odgogjen sud do dva mjeseca. Nagrgjivanje »Brsalja“' i uni- štivanje stabala. Doznajemo, da će »Hrv. Soko« sutra u večer prirediti nekakvu vježbu na »Brsaljama«, te da će onaj naj- ljepši predjel opet nagrditi, opkolivši sa šti- cama. Bilo bi vrijeme, da se to napokon zabrani, jer ne samo što »Brsalje« opkoljene sa šticama izgledaju kao kakova kapunara, nego što i stabla (murve) oštećuju, zabi- jajući u njih čavle. Poznato je, da i u naj- veći dub zabijajući čavle i stezajući deblo žicama, da će malo po malo sahnuti i u- venuti, a unište li se ona stabla, uništile bi se i Pile i »Brsalje« ! Ako se ne varamo, »Brsalje«: su vlasnost ć. #. erara, pa u in- teresu našega grada molimo i preporuču- jemo, da se što slična jednom za vazda za- brani. i Ako će se vježbati, neka se vježbaju do mile volje, ali neka ne opkoljuju šticama i neka ne diraju u stabla! Ko ima namjere dati im što, dat će im i bez ulaznine, i bez zagrada. Ponovno molimo zanimanu vlast, da tome doskoči, prije nego unište stabla ! Engleški bojni brod. U subotu je stigla i usidrila se pod Lokrumom engleška oklopnjača »Swiftsure«; na njoj je 736 mor- nara, pod zapovjedništvom kap. Tower, a ima 18 velikih topova. Kad je prispjela po- zdravila je sa nekoliko topovskih hitac&4, na što joj bje odpozdravljeno sa austr. torpi- ljarke »Komet«. Mjesni engleški konsul pre- vezao se je na oklopnjaču, a za tijem je nekoliko engleških oficira otišlo na »Komet«, da se poklone oficirima mornarice, koji su se nalazili na torpiljarci. Sjutri dan dao im je prirediti zapovjednik 16. zbora F.Z.M. Hortstein u svom stanu u počast sobet, na koji bjehu pozvani engleški oficiri, a ovi drugi dan uzvratiše na svom brodu. U tu je svrhu oklopnjača bila naj svečanije rasvi- jetljena. iz Hrvatskog Sokola primamo: Dubrovnik, 20. Jula 1911. — Uglednom Uredništvu »Prava Crvena Hrvatska«, Du- brovnik. — Molimo, da na temelju $. 19. o štampi izvolite u jednom od narednih triju brojeva uvrstiti ovaj ispravak: Nije isti- na, kako se piše u listu od 15. jula o. g. br. 333. pod naslovom »Prekomjerna pristranost u Hrv. Sokolu““, da se u htvatskom Sokolu stvorila fanfara za- dnji put kad se bila razvrgla općinska gla- zba pod izlikom da se više ne će nigda služiti sa glazbom, samo da ne budu pri- siljeni na želju većine članova služiti se sa »Gundulićevom« glazbom. Istina je napro- tiv, da se fanfara ustanovila 6. prosinca 1909. a općinska se glazba raspustila u aprilu 1910. Nikad se niko od članova nije niti usudio spomenuti, da Soko uzme »Gun- dulićevu« glazbu. Nije istina, da bi sad htjeli zabaciti fanfaru, kad su opet podigli općinsku muziku, već je istina, da ljeti fan- fara ne može da udara, pošto je sastavljena od muzikanata svih triju mjesnih muzika, od kojih jedna uvijek negdje svira, kad So- kolu fanfara treba. Nije istina, da su čla- novi protiv toga energično ustali i imaju pravo, što se .ne će da dadu pod komandu dvojice-trojice fanatičara, koji hoće, da od »Hrv. Sokola« stvore nadripolitičku bandu. Istina je naprotiv, da mi iz »Hrv. Sckola« fanatičare tjeramo. — Upravni odbor »Hr- vatskog Sokola« u Dubrovniku. Starosta : Tajnik: Dr. L. Dražić. Tauscher. Prim Uredništva: Kako su »veliko- dušni«, i zakona o štampi žemo ijeti broju, a mi ga odmah rado mo, do čams i plat Da Mae dei \o J »općinsku« naravno, jet to nam nije bilo poznato, ua raspuštila Imađemo zdrav želudac i nikakva t badrstnačenka.,J00 Som ue| PR ćini lijepe prilike, da im čini povratiti pri- mljenu subvenciju kroz sve vrijeme što je bila raspuštena, i tom svotom mogla barem koju ulicu u gradu dati ponapraviti | Napokon kažu, da oni fanatičare iz Sokola tjeraju, ali mi kao i svak koga očnji vid nije izdao vidi, da ne samo što ih ne tie- raju, nego da još vode glavnu riječ! Že- ljeli bi smo, da nas se opet sjete kojim ispravkom, da nam tako opet štogod slu- žbeno potvrde što smo govorili, a tako bi nam dali prigode, da još koješta iznesemo. Kad nam ne mogu stvarno i objektivno \odgovoriti neka se služe sa »ispravcima«, jer je najlakše u. pr. kazati: »nije istina da ne znaju kako voze i šijaju i da su više Srbi nego Hrvati«, ali nije lako pobiti! Mi ih iskreno žalimo, da su se s ovim »isprav- kom« ovako blamirali, Engleški oficiri u Hercegovi. mi. U utorak u jutro, u društvu sa neko- licinom naših oficira od kopnene vojske, otišlo je u kočijama u Trebinje petnaestak engleških vficira sa oklopnjače »Swiftsure«. U Trebinju su prisustvovali i vježbama. U večer na 8 ura povratiše se u grad. Jučer je po podne oklopnjača otputovala put Krfa. Premještaj vojništva. Čujemo, da će dalmatinska pukovnija br, 22 biti do brzo premještena izvan Dalmacije, a mješte ove da će u našu pokrajinu stići neka dru- ga pukovnija. Kažu, da će tom promjenom dojdućeg mjeseca doći u Dubrovnik i voj- nička muzika na stalni boravak. Iz ,,Pravog Hrvatskog Sokola“. Upravni Odbor »Pravog Hrvatskog Sokola« pozivlje braću izvršujuće članove večeras na 8 ura u prostorije društva »Gundulić«, na vrlo važni dogovor. Zdravo! Hotelu ,,Imperial““, Vidimo da re- dovito končertuje srpska muzika u vrtu ho- tela »Imperial«, pa mislimo da ne bi s go- rega bilo u ime nepristranosti činiti znati upravi hotela, da osim srpske u gradu još imamo druge dvije muzike! Postalia. Nekoji kao da su krivo shva- tili prošlu našu vijest o pobrkanju pri raz- djeljivanju pošte u uredu. Mi smo kazali u opće, kako što nam se mnogi tužiše sa raznih predjela; a jer smo kazali u opće s toga i nijesmo imenovali, jedinom namje- rom da svi budu imati više opreza, prizna- jući ipak da nije niko nepogrešiv. Svečanost na Brgatu. U srijedu na 26. ovoga mjeseca bit će na Brgatu svečanost - postavljenja prvog kamena za gradnju nove crkve. Pošto je ovo rijetka a za Brgaćane osobito željna svečanost, to će biti na osobiti način proslavljena. Bla- goslov kamena, što će obaviti presvijetli g. biskup, slijediti će u 10%a sati u jutro. Potres.Jučer na 3 i po ure u jutro osjetio se je pojači potres, sa podzemnom tutnjavom. Za ,,Gundulićevu“i glazbu. Sa- kupljeno u veselom društvu K 28, a daro- vaše slijedeća gg.: Luko Koprivica K 6, Ivo Miller K 5, Josip Mandi K 5, M. B. K 5, Pavo Marčinko K 5 i Frano Muller K 2. Uprava gospodi darovateljima harno zahva- ljuje. Posjetiocima kafane na Pila. ma _ javlja g. vlasnik iste, da im je i sutra [slobodan ulaz, jer ako »Brsalje« budu o- gragiene šticama, da se ne osvrću na javljenu »ulazninu«. Konac jedne klevete. Čitamo u »Hrvatskom Fravu« u broju od 15 ovog mjeseca pod gornjim naslovom: P »Dubrovački socijalisti u svojoj neobuzda- noj mržnji na katoličko svećenstvo insceni- rali su prošle godine upravo sramotnu hajku protiv preč. g. Antuna Liepopilija, koji je stajao u prim redovima boraca za čisto pravaštvo. Izmislili su najgrjusnije stvari i me štedeći moralni osjećaj nedužne djece, vukli su ih pred sud, da svjedoče protiv g. Liepopilija, ne bi li ga tako moralno i ma- terijalno uništili, a uz to se domogli uspje- šnog agitacionog sredstva protiv katoličkog svećenstva u opće. Svoje infamije istovarili su i u ovdješnjoj socijalističkoj »Slobodnoj Riječi«. Svijestan svoje potpune nevinosti, povjerio je g. Lie- popili odvjetniku Dru. A. Horvatu, da po- - digne tužbu protiv njegovih klevetnika, te rod im pruži priliku, da na sudu svoje gadne izmišljotine dokažu. Obranu optuženog u- rednika »Slobodne Riječi« preuzeo je na: ravno Dr. Hinković i poduzeo sve i sva, kako bi ipak barem kakova ljaga ostala na tenom obrazu g. Liepopilija. Nu loše je sreće bio. Jednako, kako je državno od- vjetništvo u Dubrovniku nakon svestrano provedenih izvida i preslušanja nebrojenih svjedoka zavrglo svaki postupak protiv njega, tako je i naš sud na temelju provedene ištenja ni nikakve želudčane boli nemam potpomažu probavu. 6 kutija franko K_4.— glavne rasprave dne 4. travnja \. g. izjavio, da dokaz istine glede sramotnih čina, rađi kojih je bio obijegjen g. Liepopili, nije u- spio, te je urednik »Slobodne »Riječi« osu- gjen na 14-dnevni zatvor, odnosno globu, kao i na dužnost plateža troškova zastupa- nja privatnog tužitelja. Sad je stigla i rje- šitba našeg vrhovnog sudišta, stola sedmo- rice, koji je u cjelosti potvrdio osuđu su- dbenog stola, istaknuvši naročito, da optu- ženi u opće nije dokazao predbačene pri- vatnom tužitelju činjenice. I tako je g. Liepopiliju ovim putem dana sjajna zadovoljština, na kojoj mu iskreno čestitamo«. Dr. Zdenek Ptačnik, specijalista za žene i djecu, povratio se je sa putovanja, te počimlje ordinirat sutra u nedjelju 23 ov. mj. Proti koleri iz Italije. U »Našem Jedinstvu« čitamo: »Krilo se je i krilo, ali se, na žalost, nije moglo dalje. C.k. vlada bila je usilovana da naredi potrebne mjere opreznosti, prema svakome, dolazio iz ma kojega mjesta Italije, smatrajući ju svu oku- ženom. Mi vjerujemo, da su u ltaliji krili i kriju, radi shvatljivih razloga, a u toliko, da su radili i rade sve mogućno proti nemiloj bo- lesti, ali ako se ona širi dobro je i pame- tno je, da su u nas preduzete i ove mjere, kada megjunarodni ugovori ne dozvoljavaju i strožije. Saoe je dakle, da svi putnici iz lta- lije budu podvrženi 5-dnevnoj pažnji, tako i brodovi, dok je zabranjena prodaja voća i zelja iz Italije, a da se sve drugo — bob, mekinje itd. poslije za pet dana izbaci na kraj na sunce, pa tada prodava. — Za bro- dove u karanteni odregjene su straže i pro- vigjeno je za izmetine, da ne idu u more. — Dogje li koji parobrod talijanski, zabra- njeno je iskrcavati se, već samo jednome u prijekoj potrebi ako će što da nabavi za pa- robrod i to stražarno. Oni putnici, koji bi se ovdje imali iskrcati, bivaju disinfektovani i podvrženi 5-dnevnoj pažnji. Nigdje bro- dovi, lagje, parobrodi iz ltalije ne smiju u Dalmaciji uzeti pratiku, već u Zadru, Šibe- niku, Spljetu, Korčuli, Dubrovniku (Gružu), Meljinama i u Kotoru, da se u kojemu od ovih mjesta podvrgnu najprije gornjim od- redbama, koje ako i nijesu baš sasvim do- voljne, opet mnogo i mnogo čuvaju; što je glavno, mnogo će uplisivati da za sada bude što manjega saobraćaja sa ltalijom«. — Ovoliko zanimanijem na napomenu, nadasve što se tiče putnika i prodavanja zelja i voća iz Italije! Kolera se širi. Doznajemo, da je sinoć do 11 ura bilo 8 slučajeva kolere u Boki, a do jutros u sve 12 slučajeva, od kojih je jedan umro. Poduzete su najstro- žije mjere, te se svi putnici podvrgavaju zdravstvenim pregledima. | jutros su putnici, stigli sa parobrodom »Lokrum«, bili od ko- misije raskuženi. A kamo li brzojavna opovrgnuća Općine Kotorske, koja bi naprotiv morala svaku pojavu javljati, na ravnanje i čuvanje puka. Vojničkoj vlasti. Za 1 Avgusta po- zvana je sva sila vojske na vojtie vježbe u Baošiće. Mislimo, da bi se iz zdravstvenih obzira imala promjeniti ova odredba i voj- ska obući u Gružu, pa taman i ne biio sve ono istina, što se govori o kužnoj bolesti u tamošnjim stranama. Općini. Pošto su. uzaludne bile sve molbe i opomene prisiljeai smo opet zapi- tati našu »radišnu« Općinu, misli li napo- kon dati urediti i napraviti onaj razrušeni kanal u Pilama ispod zgrade »Dušana Sil- noga«? Poznato im je, da je kanal vas po- rušen, pa da sva nečistoća izlazi na otvo- reno po žalu, zbog čega se sgpeocicenju> smrad, da se u blizinu nemože pristupiti. A osim obi žnjih kuća ondje je živi prolaz u škole, u sud, na kupališta i t. d. Po- znato nam je, da je g. Antun Miletić ne samo kao općinski vijećnik nego i kao član zdravstvenog povjerenstva hodio se tužiti na Općinu više puta; ali »zauzelna« go- spoda na Općini samo obećavaju, a obeća- vanja nikada da izvrše! Našoj Općini kao da je dosta samo izdati oglase o pogibelji kolere! Još bi mnogo toga imali iznijeti, glede zapuštenosti i smrada na raznim predjelima grada i predgragja, ali poznajući našu go- spodu, uvjereni smo da bi sve bilo uzalu- dno. Neka se samo prošetiju nekim uliči- cama »pod sv. Marijom«, na »Pelinama« i »Prijekome«; neka pogju iza grada kao i o Konalu da se uvjere o smradu iz ko- r& (u kojim drže krmke); pak pod ko- mardom na Pločama, u Gružu na »Batali«, te nekoje krčme na Kantafigu, kao i konale uzduž kolnog puta, i 1, d., i t d. Tu ga ne bi imale ulaziti kojekakove molbe, jer je 13 Općine svemu tome doskočiti i ev. Radničkoj Zadruzi“, Da ste uspomenu blagopok. ggje. Marije ud. Kipre, majke g. Mata Kipre, priložiše u fond zaklade za bolesne radnike »Hrv. Radn. Zadruge« pri po K_ 2: I, Pekas, Ivo Stjepović, fotograf i Mirko Domić, ć. k. fi- nanc. ON S K 1: Antun Šarić, Ivo Ju- rišić i Jakov Mioslavić. Plemenitoj gospodi darovateljima Uprava zahvaljuje. U subotu na 15 ov, mi. bili su izvučeni ovi brojevi: 17, 12, 41, 84, 21. * o otkada upotrebljavamo Fellerove probav ANKI (posljedni oproštaj). Sbogom mila Anko, sred najljepših dana, prerano uvenula ružo moja! Zašto nas tako nenadno ostavi? Zašto mlada odleti golu- bice draga, ispod domaćeg krova našeg da se više ne povratiš? Ucvili majku svoju, rastuži brata i sestricu — svijeh — i mene vijemu priju tvoju, kojom sam pokupila u- spomene života našeg u zlatnu posudu i na prerano oplakani grob ti je postavila. — Zašto ?... »Koga nebo ljubi, umire mlad« — pa si i ti nebu mila i ugodna bila i tebe nam uze a nas ojagjene ostavi. Zašto?... Smrt ne dava odgovora al dajte zato vi dobri i nježni angjeli moji, što uzvisujete mladost i nevinost i cijenite boli srca, dajte cvijeća da obaspem svježi grob pod kojim snijeva ono blijedo-snatreno lice... Jaka suza moja bit će dovoljna, da to cvijeće svježim uzdrži. Sbogom Anko! U Dubrovniku, 21. Srpnja 1911. Rastužena Marija V. M. Diskoras na Poljani. 1:0: Uf! Moj Vlaho, ne mogu ti više regjit s o- vom vrućinom. Vlaho: I to ti govoriš, neka si suh kako čavo! Da što bi ima rijet ja, s ovo moijeh trip4! Ja ne znam, što imam više činit! Spim s funjestrom otvorenom; ob dan su mi sve funjestre i vratija otvorene, ma samo na škrip, da ne penetrava sunce; stojim per lo pid u gjardinu pod odrinom u gaćicama i u košulji; ako me toka izit na dvor, obučem tanki vestit od nekakve fine stofe, što mi je donio još nazad dvaes godišta pokonji kapetan Pavo, pira mi se iz Inglitere. Ma con tutto cid ja ti se tremendo znojim, hita me fjaka, da jedva stojim na nogama. Vlaho: A što se, jadan čoeče, ne kupaš! Ivo: Provo sam i to! Ma za doć s Posata do Pila, toka se oznojit; a za doć s Pila na Posat, valja puštit dušu. Vlaho: A nije ti bliže poć u banj militari ? Ivo: Peggio che peggio! U Šulića barem znam pitat što mi je potreba. A u militara su ti sve nekakvi slinci šlonci. A ti znaš kako ja manjifiko govorim tudeški. Kako i ovi tavolin. Vlaho: E sikuro da nema bit divertimenat, kad se ne razumiješ sgsoldatom. Ma para da gjegod bude i našijeh soldata. Ivo: Ja sam se intanto do sad namjerio na Tu- deška, na Ungareza, na Čeha, ma na na- šega čoeka samo jedan put! Vlaho: Biće taka kombinacion. Ivo: Ma čuj kakva ti je ova kombinacion! Na- hodim soldata Tudeška, govorim mu da mi da kamarin, a on me vodi u loge Pitam mu gaćice i lincuo, a or mi nosi pautofule. Pitam mu saplun, a on mi nosi klobuk. Insoma, da nije došo nekakav studenat, koji mi je činio od interpreta, ne bi se oni dan bio arivo ni oktipat. Vlaho: Imaš se baš bit divertiško! Ivo: A slušaj ova! Idem se sutra dan iza te kombinacioni kupat, kad nekakav soldat pre- ma meni sfacom punom smijeha krivi se: ala szolgaja, szeretćm, bdraton. Hotio sam mu oflimat peču prdeljuske, ma za ne uve- sti se s vragom u napas, škvadro sam od glave do pete i pošo naprijed. Vlaho: Jadan Ivo, on te je samo pozdravio! Anci si imo i ti njemu učinit lijepu facu! Fala mu aa onakijem komplimentima. A ova ti je još bolja: Kad sam se svukd, ti isti dan, idem da ću: sjesti na nekakvu šticu gje sušu lincule, kad eto jednoga soldata, kri- ješti kako ubodenjak suproć meni: Ne na prkno, ne na prkno! To se zapovida! Da na koga jada imam sjesti? Ko meni da za- povidi, kako ću sjesti? Insoma jedva sam arivo razumjet, da se štica česki zove prkno i da je zabranjeno sjesti na onu šticu. Vlaho: To ti je, moj Ivo, kako koja tako bolja! Ivo: Lako je tebi govorit, ma ja sam se više bio štuf0, i dečido sam ti hodit na banj u Šulića. Vlaho: A ja sam ti se do sad kupd u mene u gjardinu. Imam ti lijepa gustijernu pa ti so u jutro izlavacam u studenom vodi, pa sam ti sve jutro hladan. A ako ova vrućina poditra, mislim ti poć jedno mjesec dana na Lopud. Ico: Na Lopud? Vlaho: E! Sto se čudiš? Ivo; Appunto! Ne znaš ti neke storije, porcho si bio u Americi. Vlaho: Kakve storije? fo: Ništa, ništa. A kad misliš partit? Vlaho: Ako ne zahladi, mislim partit s ponedja- nika koji dogje, vale a dire prikosutra. Ivo: A, budi sikur, da ti do prikosutra neće za- hladit. Allora, moj Vlaho, bon vlaggio. Vlaho: Fala ti, i tebi dobar ostanak. Ako ne partim, vigjet ćemo se barem u subotu; ako pisaću ti korispondencu. Ivo: Va bene! Dunkve bon viaggio oli arivederci! eo: bo: Naš doručak! Kad ko putuje u susjedne zemlje i vidi, kako se ondje mnogo pije kava za doručak, namiče mu se samo od sebe pitanje: zašto se je ondje tako znatno raširio užitak kave, kod nas opet tako slabo ? Odgovor na to pitanje, da_ima dobra i jefina. vina, nije uvijek opravdan, jer mnoge i mnoge siromašne porodice nemaju ga u i tolikoj mjeri, e bi ga mogle piti dnevno po volji. Naš način hrane iziskuje dobro, jeftino i zdravo piće, jer glavna hrana našega naroda ne Rhabarber pilule sa markom : »Elsapilule«! Kažemo Vam iz isku- Dobiva se samo kod ljekarnika Fellera_u Stubici, Elsaplatz br. 264 (Hrvatska). sastoji iz riba. — No riba, kako je poznato, prouzročuje veliku žegju. — U mnogim kra- jevima bit će dakako i dobre vode, ali i nje nema svagdje. No mnogima ne će biti poznato, da se i za malen novac može podati vodi ugodan, kavi sličan okus, bez da joj se dođa zmate, dakle prave kave. Tako se primjerice kod vojništva već od mnogo godina unatrag daje momčadi za doručak jedan napitak, koji se ne pripravlja od zrnate kave, nego samo od : Franckovog: »Eurila«, vode i šećera. — Momčad vrlo rado pije ovaj napitak, jedući uz to svoj hranjiv vojnički kruh. — Pošto pak taj na- pitak vanredno gasi žegi, to momčad, pi- jući ga u jutro, preko dan slabo žeddi. — To je takogjer i za naš narod vrlo važno. — Za to želimo tim recima pobuditi u njem interes za priregjivanje i užitak »Enrilo« kave. Od jednog zamotka »Enrila« za 12 filira može se pripraviti 7 litara ovog napitka. — Ukus mu je ugodne gorčine, a_ko želi, može ga i osladiti, pridodavši mu na 1 litru od prilike 2 dg šećera. Kad bi se ovaj jeftin i tečan napitak kod nas uveo i naš ga narod u jutro pio, je- dući uz to polentu, imao bi otud tu korist, da duže vremena ne bi žegjao i tim barem prije podne uzdržao se od užitka vina. — To bi bilo kao sa zdravstvenog, tako i sa gospodarskog gledišta od osobite važnosti. Svakako nije nužno, da se cijelo vino — naš glavni prihod — pretvori u novac, na- protiv, možemo ga i nadalje umjereno piti. — Mli ipak, kad bi se priučili na ovaj jef- tin »Enrilov« napitak, mogli bismo koju sto- tinu litru vina uštegjeti i prodati. — Tim pak ubranim novcem nabaviti svojoj porodici drugu važnu hranu. Svaki će trgovac sigurno rado držati na svom skladištu :Franckovu: »Enrilo« — kavu, pa je u istinu za željeti, da ista pribavi što više prijatelja. Poruke i otporuke uredništva. Ošlje — Ston, Pelješki Rat: Nastojat ćemo u narednom broju. Pravaši — Ston: Kasno stiglo; u narednom. Živjeli ! Klinički pokušaji u gradskoj nemo- ćnici u Posenu ustanovili su: Naravna Franjo-Josip grka voda pokazuje se, osobito i kod jakih osoba, kao sre- stvo, koje u razmjerno malim užitcima stalno i bez bolesti djeluje te otvara. Bez da se traži osobiti dijetetični postu- pak, može »Franjo-Josip« voda upo- trebljavati se i stalno uz uvijek jedna- ki uspjeh. — . Može se kupiti u apotekama i dro- garijama. JAVNA ZAHVALA. U teškoj nesreći, koja nas je zadesila smr- ću naše nezaboravne kćeri, odnosno sestre ANKE dužnost nam je, da u prvom redu zahva- limo veleuč. g. Dr. Milu Katiću, koji je u- ložio sve svoje sile, da ugrabi rajnicu iz čeljusti neumoljive smrti; preč, O. Marku- linu Padovanu, koji ju je do zadnjeg časa tješio blagom očinskom riječju i podijelio joj Svetotajstva umirućih; mlađićima i dje- vojčicama, koji su je ctpratili do hlađnog | groba; g. g. pjevačima, koji otpjevaše Requi- em...; te onima, koji uresiše sprovod vi- jencima. Napokon svima onima, koji su u tim teškim časovima nastojali, da nam ma bilo na koji način ublaže bol, te ju tako rekuć — snama dijelili. Još jednom svima naša vječna harnost, a od Boga zaslužena plata. U Dubrovniku, 19. srpnja 1911, Niko Bautle, brat Katica Baule, sestra Ucviljena majka (759) za se i ostalu svojtu. Prodaju Se čine nove gvozdene pe- pe- ći fe), b oku S Za gospodarstvo. TR oo vijenog ore e. ca be ee u 4 na u svome zvanju. Za rvatskom at bratiti se na upravu ovog lista. (767)