U DUBROVNIKU, 29. Jula 1911. m=— M polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s postom na godinu K. 6; na po | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko pe vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da j€ predbrojen i za došasto (NEM 1 | 4 t g > IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI ROJ SFOJI 12 AR. Brzotisak # vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovoral urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šaiju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništou. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puts tiskaju po pogodbi. -— Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Pi: 'vo 1 utažljivo u Dubrovnika. Općinski izbori. Otrag šest godina hrvatska se stranka nije mogla srestiti sa »Srbima«, te je uz naše glasove zaposjela Općinu, i uvijek je najbolja sloga vladala u svim raspravama, ako isključiš onu od srp- ske zastave, kad smo se ogradili i gla- sovali proti. Po našem programu druk- čije nijemo mogli ni uraditi. Ovijeh se dana ponovno izabire novo općinsko vijeće, i »Narodna Stranka« uglaviv sporazum sa »Srbima«, na nas se i ne osvrće. Ovo ti je po onoj sta- rinskoj: aiuta Maria, fora Maria! Mi ne žalimo nimalo, jer smo prilično nazadovali, baš stoga, jer smo se dr- žali »Narodne Stranke«; dočim sama borba daje života i krjepčine svakoj stranci. Mi ćemo dakle nastaviti odkle smo započeli, sami o sebi nijetit ćemo i braniti u narodu ona načela, koja jedino mogu domovinu usrećiti, onaj program, kojemu smo se zavjerovali, i kojemu smo dosljedno ostali vijerni a ostati ćemo i unaprijed. Mi smo bili konsekventni, stalni, nepomični, nigda nijesmo se okrenuli ni lijevo ni desno, a mogu li se tim podičiti Hrvati »Na- rodne Stranke«, neka sudi publika, koja sdana na dan prati i naše i nji- Na izbore naša stranka neće, kao takova, te pušta potpunu slobodu po- jedincima da glasuju po svome uvje- renju, ako hoće i za koga hoće. Tako je barem Uprava stranke odlučila. Neće na izbore kao stranka, jer uz sve udružene protivnike izazvala bi te- šku i bezkorisnu borbu, pošto protivnici raspolažu raznim položajima, ustanova- ma pak i novčanim zavodima i ost., a jer imamo iskustva sadašnje opć. upra- ve kako za vrijeme izbora tako i sad su u njihovim rukama sva moćna srestva, što no riječ: i svita i nožice; osim što su i onako duhovi silno uzbugjeni od stopro minulih izbora za car. vijeće, Naša stranka neće na izbore nadasve zato, jer se boljoj svojoj sreći i na- pretku baš nada, kad zasjedu gospoda PODLISTAK. Osvrt na publikaciju: Spomenica Rugjera Josipa Boškovića“. O 200:toj obljetnici N; (18. 1711. — 180. 1911.) U Dubrovniku. Štamparija DeGiulli i Dr. 1911. Katoličko društvo »Bošković« u Dubrov- niku osnovano je godine 1906, i svrha mu da, u društvenim sastancima pruži du- brovačkoj intelektualnoj publici zdrave znan- stvene pouke putem predavanja, dakako i uz prigodnu zabavu. Da je u tome i preko očekivanja uspjelo, dosta je znati, da je lo društvo kroz neđug razmak od pet godina, imalo na broj 56 što predavanja, što dra- matsko-muzikalnih večeri. Predavanja su se bavila važnim povjesnim, fizičnim, etnograt- skim, psihološkim i uopće filozotsko-religi- joznim pitanjima, i vogjena su slrogo znan- stvenom metodom pred brojnom i izbranom koalirci i nastave svoje pašovanje, što će povećati već očito nezadovoljstvo u gragjanstvu, i baš onda i u tome naša stranka naći će mlade okrijepe, mlade spotornike, nove pregaoce, koji će napokon izvojštiti sjajnu pobjedu. Naša je stranka odlučila usredotočiti svu svoju pažnju i napor kako bi po- mladila, uredila i pomnožila svoje re- dove, a to jedino može postignuti ako bude slobodnih ruku i ne bude ve- zana bilo i najmanjom obvezom i ob- zirom pak bilo prama komu. Stega stranke ne veže pojedince, oni su go- spodari glasovati ili ne glasov.i'i. ra- diti na svoju ruku i pod svoju < 4go- vornost, kako hoće. Na to je Upravu stranke nagnala okolnost da se gg. ko- alirci nijesu ni malo obazreli na javno dobro, na mjesne prilike, na želju onih koji uzvišeno i plemenito žele dobro i zagovaraju pravi napredak i faktično dobro našega grada i općine. Sam je »Dubrovnik« zagovarao. da se izaberu sposobniji, ugledniji, požr- tvovniji gragjani bez razlike stranaka u Općinsko Vijeće, jer da to zahtjeva razbor i plemenito pregnuće na opće dobro a ne na hirove pojedinaca. Mi smo se onda osvrnuli na taj čla- nak, i kazali smo da bi bila najbolja stvar, kadbi“Općina bila prava admi- nistrativna vlast i ništa drugo, ali smo odma naglasili da to nije moguće, jer je Općina za neke najbolja podružnica za svoje hire i gramzenje za vlasti; a eto se vidi da se nijesmo varali, te da se je obistinilo što smo nagovještali, U tome je smislu, kako smo obavi- ješteni, pao i plemeniti, nesebični i pravi rodoljubni predlog u vijeću gg. koali- raca; ali je na žalost bio odbačen, i tako povraćamo se na staru: biti će gnječitelja i gnječenih; biti će samo- volje i trpeža, biti će povlaštenih i ne- povlaštenih... . Nikli smo da se borimo; u borbi smo ustrajali; borbom ćemo nastaviti, a gledamo pouzdano u bu- dućnost, jer nas sokoli naša stara: svaka sila za vremena! —— me Poslije ovog preambula, neće biti ni za koga iznenagjenje što je to mlado društvo, da se oduži slavnoj uspomeni svoga na- slovnika naučenjaka Boškovića, dalo na svi- jetlo prošlih dana lijepu knjigu od 200 stra- nica u velikom oktavu, ukusno opremljenu, sa gravurama i facsimilima, sa bogatim znanstveno-belletrističnim sadržajem, kojoj je naslov: Spomenica Rugjera Josipa Bo- škovića o 200.toj obljetnici njegova rogje- nja. Ova je spomenica uzorno uregjena i obragjena, jer osim što prekazuje život i rad velikog naučenjaka, u njoj je iscrpljivo i popularno izložen filozofski i fizični si- stem Boškovićev od strane domaćih filozof- skih pisaca i fizičara. Nije uzmanjkala ni beletristična strana, jer tu ima i nekoliko crtica i pjesama, koje se odlikuju umjetnič- kom izradbom i elegancom. »Spomenica« ima tri dijela. U prvome su radnje filozofsko-fizičnog sadržaja; u dru- gome belletrističnog; u trećem je hronika društva »Bošković«, Listak i pet reproduk- cija ukusno izragjenih. Prvi dio počinje sa pjesmom Ante Anića: Boškovića«, koja U istoku: tutnji. Iskra je davno pala; tajala se i tajala, dok je od iskre postao oganj, a sad prijeti da postane požar. Iso Boljetinac i još meki ustaški vogje zameinuli su prevrat, Mladoturci su nasto- jali ga predobiti; ali svaki su se dan nova plemena dizala da pripomognu slabim usta- šima, i došlo se je do krvavih bitaka, koje i sad slijede i rijet bi hoće da usplamti sva Arbanija, da zahvati i Maćedoniju i navede Bugarsku, Crnu-Goru i Srbiju uz krvavo kolo sa Carigradom. Docna se je turska vlada stavila da suspregne ustašku silu, a kad je pokupila ogromnu vojsku i jurišala na dva kraja, ne samo da je naišla na že- stoki i nemili otpor, nego je nespretno i varvarski stala da pali, robi i čini svako- jaka bezakonja. Treba priznati da je Crna- Gora, pak i neimala nikakovih agresivnih namjera na Tursku, junački i srčano i pri- vriježila bjegunce, i blažila nevolju, i hra- nila sirote, te se je u tomu pokazala uprav napredna i uljudna vlada, a ako segne i dalje na to je može nagnati sama bezob- zimost turske vlade, koja rijet bi da neće poslušati mudre savjete i nastojanja veli- kih sila, kako bi se uredio spor na dobri i uredni način. Prvi je viteški i slavni naš Vladar upozorio Tursku, da ne upotrebljava nasilna srestva, a mnađasve me varvarska, ako hoće da se dogje do mira i da sačuva svoju suverensku vlast, pak kolikogod ogra- ničena bila poviše Aibanije; ali taj mudri i očinski savjet nije bio poslušan, i stvari su se jače zaplele. Arbanasi, a u tome i- mađu posve pravo, ištu da mogu vladati svojim financijama, zadržati svoje orugje, njegovati u školama svoj jezik i svoje pi- smo, te i ako bi možda Visoka Kapija na sve to pristala, a da se nakoa malo dana povrati na staru, zato hoće arbanasi da se te reforme provedu pod kontrolom velikih sila, i da iste zajamče e će obećano biti i izvršeno. U tome se je smislu već izjavila Crna-Gora, a po svoj će prilici pristati i Rusija, koja je već Carigradu zaprijetila, i Austrija, te bi se tako moglo lako doći do jedne konferencije, koja bi uredila odno- šaje, primirila zemlju, a spasila i istu Tur- sku. Dobar je znak da je Visoka Kapija digla zapovijed Turgut-paši, koji je dosta ucvijelio tužnu zemlju, i što nije izvela svoje prijetnje proti Crnoj-Gori. Rat u istoku o- stao bi ograničen donekle, a onda bi pri- morao velike sile, namjere kojih se križaju u istoku da se zamješaju, a to bi moglo dovestit do Evropejskog rata i do velike nevolje. Sreća da svak prčda od toga rata, prekaže i objasni onu tačku u filozofiji, u kojoj je Bošković (dajbudi u glavnome) ori- ginalan, a to je pitanje o prvim principima materije, koje je jedno od najtežih u filo- zofiji, a sadržano je u Boškovićevu djelu: Theoria philosophiae naturalis, redacta ad unicam legem virium in natura existentium. Pisac ovdje raščinja velikom spremom mu- čne filozofske skolastične teorije, kao na pr. onu o prima-materiji i formi, tako razgo- vjetno, da ga i niži gimnazijalac može pra- titi; pretresa u kratko sve filozofske sisteme novijih vremena, i dokazuje, potvrdom mni- jenji mnogih novijih filozofa, da je B. pot- puno uspio svojom samostalnom teorijom, kojom uči, da su prvi elementi materije ta- čke nerazdjelive i neprostorne, koje, biva, ne zauzimlju prostora, ali ipak zauzimlju jedno mjesto u prostoru, te su neprobojne, i po tom gdje je jedna, ne može biti druga. To su, dakle, po B. tačke, koje ne imaju dimensije, a ipak zapremaju neko mjesto u prostoru, te po tom nijesu ništa, Ovim je shvatanjem atoma B. odvojio i od New- tonove i od Laplaceove teorije, i prozrio u biće materije oštroumno kao niko drugi prije njega. Njegova teorija, prozvata »Bo- škovićeva«, još i danas vlađa izmegju filo- J. Boškovića. | zota i fizika, te ima dosta pristalica, megju kojima su glavni Wundt i Fechner. Vrlo je zanimljiva i učena radnja prole- sora Dra. Cvjetkovića pod naslovom: »Rad te će upotrebiti sva moguća srestva da se takova pogibelj ukloni, i tako je za stavno ufati, da će Arbanasi postignuti ono što pravedno ištu, ono što zaslužuju; da će Turska ostati prilično pristrignutim krilima, i da će Crna-Gora primiti priličnu oštetu, koju je zaista zaslužila, jer se je zauzela za pravednu stvar Arbanasa. Samo da se pospješi, jer prijeti dvojaka pogibelj; prva: da se požar proširi do Carigrada i dovede do rasula Tursku Carevinu te podjari po- hlepe mnogih koji smagnu za zlatnom ja- bukom; druga: da Turska u očajnosti ne navijesti rat Crnoj-Gori i tako unutrnji spor učini Evropskim pitanjem. Lažni i prostački napadaji Riječkog Novog Lista“ na Pija X. Primamo: U jednom od zadnjih brojeva »R. N. L.« iza kako je najinfamnije napao rimske pape svakakvim grdnim nazivima, dostojnim jednog framasonskog libela, po- navlja svoj poznati refrain: da je papa Pi- jo X. sasvim ograničena znanja, dapače a- nalfabet. Ovdje nije mjesto da se ocjenjuje ničije znanje, najmanje pak Poglavice Cr- kve Katoličke. Samo ćemo kazati «filozofi- ma» oko »R. N. L.« (naročito velikom nau- čenjaku, apsolventu dvogodišnjeg tečaja gruške universe »Poljodjelske Škole« Fra- nu Supilu), da, po sudu onih, koji nešto znađu, kardinali rimske crkve mogu se tak- miti u znanju bilo s kim, jer su to vazda izabrane glave. A da je Pijo X. kao biskup i kardinal bio ništa manje naobražen nego drugi, dokazuju njegove pastirske poslanice, dok bijaše biskupom važnih talijanskih gradova Mantove i Mletaka, kao što i njegova izvješća u Rim. Neka samo Frano Supilo da- de sebi nešto prevesti iz djela o Piju X, objelodanjenih ovih zadnjih sedam godina od auktora: Marchesan-a, De Vaal-a, Fi- vre-a, Schmidlin-a, I. de Narfon-a i Daelli-a pak će drukčije o njemu moć suditi, te će se još kod njih mamjeriti i na facsimile svjedočabe Pija X, iz dobe kad je učio gi- mnaziju i teologiju, iz kojih se vidi da je skoro u svima predmetima bic vazda odli- kaš (eminente). Poslije kao svećenik bio je i meko vrijeme profesorom filozofije u sje- meništu treviškom. A kamo li amalfabeta, šuplje i perfidne glave! Analfabeti su veći- nom svi framasoni, kojih je fenomenalna glupost općenito poznata. — O povijesti papa poručujemo »R. N. L.,« da mu je bolje šutjeti, kad i tako teško da njegovi piskarali mogu imati čist pojam o tome, što je neiskrivljena i bespristrana povjest. Do vidova drugi put! - Jedan od »nastražnjaka«. R. J. Boškovića na polju atomistike, mete- orologije i geodesije«, gdje rijetkom oštri- nom opširno tumači Boškovićevu fizikalnu atomistiku i dokazuje citatima iz modernih fizika Rosenbergera, Fechnera i Corneliusa, da je tvrdnja o neprotežnosti, nesastavlje- nosti i nedjelivosti atoma, i po tom jedno- stavnosti njihovoj, najprije pokrenuta od Boškovića. Zatim piekazuje njegove teorije o boji atmostere, visini i obliku, pak o ci- klonima, dagi, tuči, obliku zemlje, mjerenju meridijanskih stupnjeva, odregjivanju sred- nje gustoće zemlje i o zodijakalnom svi- jetlu, isporegjujući ih sa teorijama Laplace-a i drugih fizičara. Nakon ovih filozofsko-fizičnih rasprava, umetnuto je pet pisama Boškovićevih, sa- općenih od prof. J. Gelcich-a, dosad ne objelodanjenih, iz kojih izbija Boškovićeva diplomatska spretnost, patriotska ljubav i vanredna tankoćutnost duševna u izvršiva- nju dužnosti. Ova tankoćutnost naročito iskače u pismu 28/8. 1756. karđinalu Va- lenti, iz kojega se vidi, koliko se muči da stvori pozitivan moralni sud, jeli mu du- žnost ostati u Lucchi, gdje je vršio važno preuzeto poslanstvo, još nedovršeno, ili, na poziv dubrovačke vlade, krenuti odma u [Dubrovnik kamo ga je zvao politički inci- denat, koji je mogao da bude sudbonosan za mili mu grad. Iza tih pisama slijedi važna teološko- Vijesti iz naroda. Iz Janjine. (Uza sva srestva udruženih protivnika : podmićivanja, zavaravanja i prijetnja, ipak pravaštvo cvati i napreduje! Dvije-tri na zadnju poruku.) | odavle je takogjer po- letilo nekoliko »pozdravnih« brzojava Čingriji i Ivčeviću, a samo da zavaraju javnost, kao da je Janjina demokratska ili utvaraškal Ni- šta od svega toga! Janjina je listom pra- vaška, osim par iznimaka, koji bi bez dvojbe za prkos bili pravaši, kad bi ostali u mje- stu bili demokrati ili utvaraši. Od 172 glasa sama Janjina dala je Dr. Drinkoviću preko 130 glasova, a za njega je bio i veći dio Trstenika. Na ova dva pravaška sokolova gnijezda nijesu naravno mogli uplivisati ni podmićivanjem, kao što u siromašnoj Cr- nojgori i Brijesti, gdje su glasove plaćali po 4 do 10 K. Upali su nam u oči brzo- javi načelnika Sugje, Dr. Nika Bjelovučića i Iva Vidiša, koja su trojica bila zadali po- štenu riječ, da će glasovati i raditi za Drin- kovića. Što je navelo Sugju, da obećanje nije održao — ne znamo, imat će svojih razloga ..... Vidiš pak pozdravlja Čingriju u ime »slobodne misli«, koji u opće nema pojma o značenju tih riječi, a nezna jadan, da nam je poznato, kako je morao glasovati za Čingriju, jer je tako htjela mjenica Bje- lovučićeva. Hoćemo li jasnije govoriti? A kamo li »slobodna misao« i smokve ! Dr. Bjelovučić je najklasičniji primjer »osvjedo- čenja« i »dosljednosti« utvaraša i demokrata. On jen. p. nazivao Ivčevića političkom ....., a za njegov izbor daje 2-3000 K. Proti Dr. Melku Čingriji neprestano je onaj poznati kao bjesomučan vikao i uvjeravao svakoga, koji ga je htio slušati, da je »Čingrija ohol, osve- tljiv, nesposoban« i t. d., te je dapače pla- ćao pivo onima koji su htjeli vikati skupa šnjime: »Dolje Čingrija! Dolje tiran«! Ipak uza svu korupciju i zastrašivanje ne bi bili Čingrijaši skupili niti 100 glasova, da nijesu zavaravali odlomčare, da će im Čingrija isposlovati ukinuće potrošarine, A ko pozna prilike u ovoj općini i koliko pučanstvo želi ukinuće iste, a s druge strane neprosvjetlji- vost i siromaštvo većine odlomaka, neće se čuditi, da je to zavaravanje upalilo. Prava- šima protivnici podmeću podmićivanje i te- ror. Eto, na upravi naše blagajne, koja ima silu dužnika u okolici, stoje pravaši, pa ne- ka gospoda kažu samo jedan slučaj, da je blagajna ma bilo koga zastrašila, da glasuje za Drinkovića. Samo podmićivanju, zastra- šivanju i zavaravamju imaju protivnici zahva- liti svoju pobjedu, pa kako ovdje, tako u cijelom kotaru. Dr. Bjelovučić je izjavio da psihološka studija iz pera O. Vlašića, kojoj je maslov: »Boškovićevi nazori o Bogu i duši«, gdje je pisac, služeći se navo lima iz filozofske radnje Boškovićeve: »De anima et Deo, appendix ad metaphisicam perti- nens«, temeljito dokazao, da B. svojom te- orijom o neprostornim i jednostavnim ato- mima, nije zbrisao razliku izmegju materije i duha, ni razliku izmegju materije i Boga. Po tom dolazi na red vrlo učena i zani- mljiva rasprava prof. J. Carića: »Atomi i Rugjer Bošković«, u kojoj učeni profesor oštroumno i bistro razlaže o atomističnoj teoriji Boškovićevoj u svezi sa naukom o radioaktivnim tjelesima. | ako je rasprava u većem dijelu filosofske naravi, ipak se lako i ugodno čita. O. Antonin Zaninović donosi kratku ilu- straciju o Boškoviću iz prvih godina nje- gova znanstvenog rada, a to iz djela O. Cerve: »Bibliotheca Ragusina«, koji je prvi ili svakako izmegju prvih.povjesničara, koji su pisali o Boškoviću. Pisac napominje kako O. Cerva u istome djelu piše i o Bo- |škovićevoj braći Baru, Peru i lnjaciju, te ističe, da je ovaj posljednji (dominikan) na- pisao više učenih teoloških studija, a pisao je propovijedi, govore i školske rasprave na hrvatskom i talijanskom jeziku, a inače je kao pisac slabo poznat, Slijede zatim crtice o životu i pjesničkim sastavcima sestre Boškovićeve Anice, iz pera