U DUBROVNIKU, 29. Jula 1911.

m=—

M

 

 

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s postom na godinu K. 6; na po
| četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko
pe vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da j€ predbrojen i za došasto

(NEM

   

1

|
4
t
g
>

  

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI ROJ SFOJI 12 AR.
Brzotisak # vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

 

Odgovoral urednik FRANO SCHICK.

 

Pretplata | oglasi šaiju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništou. — Za

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puts tiskaju po pogodbi. -— Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Pi: 'vo 1 utažljivo u Dubrovnika.

 

 

 

 

 

Općinski izbori.

Otrag šest godina hrvatska se stranka
nije mogla srestiti sa »Srbima«, te je
uz naše glasove zaposjela Općinu, i
uvijek je najbolja sloga vladala u svim
raspravama, ako isključiš onu od srp-
ske zastave, kad smo se ogradili i gla-
sovali proti. Po našem programu druk-
čije nijemo mogli ni uraditi.

Ovijeh se dana ponovno izabire novo
općinsko vijeće, i »Narodna Stranka«
uglaviv sporazum sa »Srbima«, na nas
se i ne osvrće. Ovo ti je po onoj sta-
rinskoj: aiuta Maria, fora Maria!
Mi ne žalimo nimalo, jer smo prilično
nazadovali, baš stoga, jer smo se dr-
žali »Narodne Stranke«; dočim sama
borba daje života i krjepčine svakoj
stranci. Mi ćemo dakle nastaviti odkle
smo započeli, sami o sebi nijetit ćemo
i braniti u narodu ona načela, koja
jedino mogu domovinu usrećiti, onaj
program, kojemu smo se zavjerovali,
i kojemu smo dosljedno ostali vijerni
a ostati ćemo i unaprijed. Mi smo bili
konsekventni, stalni, nepomični, nigda
nijesmo se okrenuli ni lijevo ni desno,
a mogu li se tim podičiti Hrvati »Na-
rodne Stranke«, neka sudi publika,
koja sdana na dan prati i naše i nji-

Na izbore naša stranka neće, kao
takova, te pušta potpunu slobodu po-
jedincima da glasuju po svome uvje-
renju, ako hoće i za koga hoće. Tako
je barem Uprava stranke odlučila.

Neće na izbore kao stranka, jer uz
sve udružene protivnike izazvala bi te-
šku i bezkorisnu borbu, pošto protivnici
raspolažu raznim položajima, ustanova-
ma pak i novčanim zavodima i ost., a
jer imamo iskustva sadašnje opć. upra-
ve kako za vrijeme izbora tako i sad su
u njihovim rukama sva moćna srestva,
što no riječ: i svita i nožice; osim što
su i onako duhovi silno uzbugjeni od
stopro minulih izbora za car. vijeće,
Naša stranka neće na izbore nadasve
zato, jer se boljoj svojoj sreći i na-
pretku baš nada, kad zasjedu gospoda

PODLISTAK.

Osvrt na publikaciju:
Spomenica
Rugjera Josipa Boškovića“.
O 200:toj obljetnici N;
(18. 1711. — 180. 1911.)
U Dubrovniku. Štamparija DeGiulli i Dr. 1911.
Katoličko društvo »Bošković« u Dubrov-
niku osnovano je godine 1906, i svrha mu
da, u društvenim sastancima pruži du-
brovačkoj intelektualnoj publici zdrave znan-
stvene pouke putem predavanja, dakako i
uz prigodnu zabavu. Da je u tome i preko
očekivanja uspjelo, dosta je znati, da je lo
društvo kroz neđug razmak od pet godina,
imalo na broj 56 što predavanja, što dra-
matsko-muzikalnih večeri. Predavanja su se
bavila važnim povjesnim, fizičnim, etnograt-
skim, psihološkim i uopće filozotsko-religi-
joznim pitanjima, i vogjena su slrogo znan-
stvenom metodom pred brojnom i izbranom

 

koalirci i nastave svoje pašovanje, što
će povećati već očito nezadovoljstvo
u gragjanstvu, i baš onda i u tome
naša stranka naći će mlade okrijepe,
mlade spotornike, nove pregaoce, koji
će napokon izvojštiti sjajnu pobjedu.
Naša je stranka odlučila usredotočiti
svu svoju pažnju i napor kako bi po-
mladila, uredila i pomnožila svoje re-
dove, a to jedino može postignuti ako
bude slobodnih ruku i ne bude ve-
zana bilo i najmanjom obvezom i ob-
zirom pak bilo prama komu. Stega
stranke ne veže pojedince, oni su go-
spodari glasovati ili ne glasov.i'i. ra-
diti na svoju ruku i pod svoju < 4go-
vornost, kako hoće. Na to je Upravu
stranke nagnala okolnost da se gg. ko-
alirci nijesu ni malo obazreli na javno
dobro, na mjesne prilike, na želju onih
koji uzvišeno i plemenito žele dobro
i zagovaraju pravi napredak i faktično
dobro našega grada i općine.

Sam je »Dubrovnik« zagovarao. da
se izaberu sposobniji, ugledniji, požr-
tvovniji gragjani bez razlike stranaka u
Općinsko Vijeće, jer da to zahtjeva
razbor i plemenito pregnuće na opće
dobro a ne na hirove pojedinaca.
Mi smo se onda osvrnuli na taj čla-
nak, i kazali smo da bi bila najbolja
stvar, kadbi“Općina bila prava admi-
nistrativna vlast i ništa drugo, ali smo
odma naglasili da to nije moguće, jer
je Općina za neke najbolja podružnica
za svoje hire i gramzenje za vlasti; a
eto se vidi da se nijesmo varali, te da
se je obistinilo što smo nagovještali,

U tome je smislu, kako smo obavi-
ješteni, pao i plemeniti, nesebični i pravi
rodoljubni predlog u vijeću gg. koali-
raca; ali je na žalost bio odbačen, i
tako povraćamo se na staru: biti će
gnječitelja i gnječenih; biti će samo-
volje i trpeža, biti će povlaštenih i ne-
povlaštenih... . Nikli smo da se borimo;
u borbi smo ustrajali; borbom ćemo
nastaviti, a gledamo pouzdano u bu-
dućnost, jer nas sokoli naša stara: svaka
sila za vremena!

—— me

Poslije ovog preambula, neće biti ni za
koga iznenagjenje što je to mlado društvo,
da se oduži slavnoj uspomeni svoga na-
slovnika naučenjaka Boškovića, dalo na svi-
jetlo prošlih dana lijepu knjigu od 200 stra-
nica u velikom oktavu, ukusno opremljenu,
sa gravurama i facsimilima, sa bogatim
znanstveno-belletrističnim sadržajem, kojoj
je naslov: Spomenica Rugjera Josipa Bo-
škovića o 200.toj obljetnici njegova rogje-
nja. Ova je spomenica uzorno uregjena i
obragjena, jer osim što prekazuje život i
rad velikog naučenjaka, u njoj je iscrpljivo
i popularno izložen filozofski i fizični si-
stem Boškovićev od strane domaćih filozof-
skih pisaca i fizičara. Nije uzmanjkala ni
beletristična strana, jer tu ima i nekoliko
crtica i pjesama, koje se odlikuju umjetnič-
kom izradbom i elegancom.

»Spomenica« ima tri dijela. U prvome su
radnje filozofsko-fizičnog sadržaja; u dru-
gome belletrističnog; u trećem je hronika
društva »Bošković«, Listak i pet reproduk-
cija ukusno izragjenih.

Prvi dio počinje sa pjesmom Ante Anića:
Boškovića«, koja

 

 

U istoku: tutnji.

Iskra je davno pala; tajala se i tajala,
dok je od iskre postao oganj, a sad prijeti
da postane požar.

Iso Boljetinac i još meki ustaški vogje
zameinuli su prevrat, Mladoturci su nasto-
jali ga predobiti; ali svaki su se dan nova
plemena dizala da pripomognu slabim usta-
šima, i došlo se je do krvavih bitaka, koje
i sad slijede i rijet bi hoće da usplamti sva
Arbanija, da zahvati i Maćedoniju i navede
Bugarsku, Crnu-Goru i Srbiju uz krvavo
kolo sa Carigradom. Docna se je turska
vlada stavila da suspregne ustašku silu, a
kad je pokupila ogromnu vojsku i jurišala
na dva kraja, ne samo da je naišla na že-
stoki i nemili otpor, nego je nespretno i
varvarski stala da pali, robi i čini svako-
jaka bezakonja. Treba priznati da je Crna-
Gora, pak i neimala nikakovih agresivnih
namjera na Tursku, junački i srčano i pri-
vriježila bjegunce, i blažila nevolju, i hra-
nila sirote, te se je u tomu pokazala uprav
napredna i uljudna vlada, a ako segne i
dalje na to je može nagnati sama bezob-
zimost turske vlade, koja rijet bi da neće
poslušati mudre savjete i nastojanja veli-
kih sila, kako bi se uredio spor na dobri
i uredni način. Prvi je viteški i slavni naš
Vladar upozorio Tursku, da ne upotrebljava
nasilna srestva, a mnađasve me varvarska,
ako hoće da se dogje do mira i da sačuva
svoju suverensku vlast, pak kolikogod ogra-
ničena bila poviše Aibanije; ali taj mudri
i očinski savjet nije bio poslušan, i stvari
su se jače zaplele. Arbanasi, a u tome i-
mađu posve pravo, ištu da mogu vladati
svojim financijama, zadržati svoje orugje,
njegovati u školama svoj jezik i svoje pi-
smo, te i ako bi možda Visoka Kapija na
sve to pristala, a da se nakoa malo dana
povrati na staru, zato hoće arbanasi da se
te reforme provedu pod kontrolom velikih
sila, i da iste zajamče e će obećano biti i
izvršeno. U tome se je smislu već izjavila
Crna-Gora, a po svoj će prilici pristati i
Rusija, koja je već Carigradu zaprijetila, i
Austrija, te bi se tako moglo lako doći do
jedne konferencije, koja bi uredila odno-
šaje, primirila zemlju, a spasila i istu Tur-
sku. Dobar je znak da je Visoka Kapija
digla zapovijed Turgut-paši, koji je dosta
ucvijelio tužnu zemlju, i što nije izvela svoje
prijetnje proti Crnoj-Gori. Rat u istoku o-
stao bi ograničen donekle, a onda bi pri-
morao velike sile, namjere kojih se križaju
u istoku da se zamješaju, a to bi moglo
dovestit do Evropejskog rata i do velike
nevolje. Sreća da svak prčda od toga rata,

prekaže i objasni onu tačku u filozofiji, u
kojoj je Bošković (dajbudi u glavnome) ori-
ginalan, a to je pitanje o prvim principima
materije, koje je jedno od najtežih u filo-
zofiji, a sadržano je u Boškovićevu djelu:
Theoria philosophiae naturalis, redacta ad
unicam legem virium in natura existentium.
Pisac ovdje raščinja velikom spremom mu-
čne filozofske skolastične teorije, kao na pr.
onu o prima-materiji i formi, tako razgo-
vjetno, da ga i niži gimnazijalac može pra-
titi; pretresa u kratko sve filozofske sisteme
novijih vremena, i dokazuje, potvrdom mni-
jenji mnogih novijih filozofa, da je B. pot-
puno uspio svojom samostalnom teorijom,
kojom uči, da su prvi elementi materije ta-
čke nerazdjelive i neprostorne, koje, biva,
ne zauzimlju prostora, ali ipak zauzimlju
jedno mjesto u prostoru, te su neprobojne,
i po tom gdje je jedna, ne može biti druga.
To su, dakle, po B. tačke, koje ne imaju
dimensije, a ipak zapremaju neko mjesto
u prostoru, te po tom nijesu ništa, Ovim
je shvatanjem atoma B. odvojio i od New-
tonove i od Laplaceove teorije, i prozrio u
biće materije oštroumno kao niko drugi
prije njega. Njegova teorija, prozvata »Bo-
škovićeva«, još i danas vlađa izmegju filo-

J. Boškovića. | zota i fizika, te ima dosta pristalica, megju

kojima su glavni Wundt i Fechner.
Vrlo je zanimljiva i učena radnja prole-

 

sora Dra. Cvjetkovića pod naslovom: »Rad

 

 

te će upotrebiti sva moguća srestva da se
takova pogibelj ukloni, i tako je za stavno
ufati, da će Arbanasi postignuti ono što
pravedno ištu, ono što zaslužuju; da će
Turska ostati prilično pristrignutim krilima,
i da će Crna-Gora primiti priličnu oštetu,
koju je zaista zaslužila, jer se je zauzela
za pravednu stvar Arbanasa. Samo da se
pospješi, jer prijeti dvojaka pogibelj; prva:
da se požar proširi do Carigrada i dovede
do rasula Tursku Carevinu te podjari po-
hlepe mnogih koji smagnu za zlatnom ja-
bukom; druga: da Turska u očajnosti ne
navijesti rat Crnoj-Gori i tako unutrnji spor
učini Evropskim pitanjem.

Lažni i prostački napadaji
Riječkog Novog Lista“ na Pija X.
Primamo: U jednom od zadnjih brojeva
»R. N. L.« iza kako je najinfamnije napao
rimske pape svakakvim grdnim nazivima,
dostojnim jednog framasonskog libela, po-
navlja svoj poznati refrain: da je papa Pi-
jo X. sasvim ograničena znanja, dapače a-
nalfabet. Ovdje nije mjesto da se ocjenjuje
ničije znanje, najmanje pak Poglavice Cr-
kve Katoličke. Samo ćemo kazati «filozofi-
ma» oko »R. N. L.« (naročito velikom nau-
čenjaku, apsolventu dvogodišnjeg tečaja
gruške universe »Poljodjelske Škole« Fra-
nu Supilu), da, po sudu onih, koji nešto
znađu, kardinali rimske crkve mogu se tak-
miti u znanju bilo s kim, jer su to vazda
izabrane glave. A da je Pijo X. kao biskup
i kardinal bio ništa manje naobražen nego
drugi, dokazuju njegove pastirske poslanice,
dok bijaše biskupom važnih talijanskih
gradova Mantove i Mletaka, kao što i njegova
izvješća u Rim. Neka samo Frano Supilo da-
de sebi nešto prevesti iz djela o Piju X,
objelodanjenih ovih zadnjih sedam godina
od auktora: Marchesan-a, De Vaal-a, Fi-
vre-a, Schmidlin-a, I. de Narfon-a i Daelli-a
pak će drukčije o njemu moć suditi, te će
se još kod njih mamjeriti i na facsimile
svjedočabe Pija X, iz dobe kad je učio gi-
mnaziju i teologiju, iz kojih se vidi da je
skoro u svima predmetima bic vazda odli-
kaš (eminente). Poslije kao svećenik bio je
i meko vrijeme profesorom filozofije u sje-
meništu treviškom. A kamo li amalfabeta,
šuplje i perfidne glave! Analfabeti su veći-
nom svi framasoni, kojih je fenomenalna
glupost općenito poznata. — O povijesti
papa poručujemo »R. N. L.,« da mu je
bolje šutjeti, kad i tako teško da njegovi
piskarali mogu imati čist pojam o tome,
što je neiskrivljena i bespristrana povjest. Do
vidova drugi put! - Jedan od »nastražnjaka«.

R. J. Boškovića na polju atomistike, mete-
orologije i geodesije«, gdje rijetkom oštri-
nom opširno tumači Boškovićevu fizikalnu
atomistiku i dokazuje citatima iz modernih
fizika Rosenbergera, Fechnera i Corneliusa,
da je tvrdnja o neprotežnosti, nesastavlje-
nosti i nedjelivosti atoma, i po tom jedno-
stavnosti njihovoj, najprije pokrenuta od
Boškovića. Zatim piekazuje njegove teorije
o boji atmostere, visini i obliku, pak o ci-
klonima, dagi, tuči, obliku zemlje, mjerenju
meridijanskih stupnjeva, odregjivanju sred-
nje gustoće zemlje i o zodijakalnom svi-
jetlu, isporegjujući ih sa teorijama Laplace-a
i drugih fizičara.

Nakon ovih filozofsko-fizičnih rasprava,
umetnuto je pet pisama Boškovićevih, sa-
općenih od prof. J. Gelcich-a, dosad ne
objelodanjenih, iz kojih izbija Boškovićeva
diplomatska spretnost, patriotska ljubav i
vanredna tankoćutnost duševna u izvršiva-
nju dužnosti. Ova tankoćutnost naročito
iskače u pismu 28/8. 1756. karđinalu Va-
lenti, iz kojega se vidi, koliko se muči da
stvori pozitivan moralni sud, jeli mu du-
žnost ostati u Lucchi, gdje je vršio važno
preuzeto poslanstvo, još nedovršeno, ili, na
poziv dubrovačke vlade, krenuti odma u

[Dubrovnik kamo ga je zvao politički inci-

denat, koji je mogao da bude sudbonosan
za mili mu grad.

 

Iza tih pisama slijedi važna teološko-

 

 

Vijesti iz naroda.

Iz Janjine.

(Uza sva srestva udruženih protivnika :
podmićivanja, zavaravanja i prijetnja, ipak
pravaštvo cvati i napreduje! Dvije-tri na
zadnju poruku.) | odavle je takogjer po-
letilo nekoliko »pozdravnih« brzojava Čingriji
i Ivčeviću, a samo da zavaraju javnost, kao
da je Janjina demokratska ili utvaraškal Ni-
šta od svega toga! Janjina je listom pra-
vaška, osim par iznimaka, koji bi bez dvojbe
za prkos bili pravaši, kad bi ostali u mje-
stu bili demokrati ili utvaraši. Od 172 glasa
sama Janjina dala je Dr. Drinkoviću preko
130 glasova, a za njega je bio i veći dio
Trstenika. Na ova dva pravaška sokolova
gnijezda nijesu naravno mogli uplivisati ni
podmićivanjem, kao što u siromašnoj Cr-
nojgori i Brijesti, gdje su glasove plaćali
po 4 do 10 K. Upali su nam u oči brzo-
javi načelnika Sugje, Dr. Nika Bjelovučića
i Iva Vidiša, koja su trojica bila zadali po-
štenu riječ, da će glasovati i raditi za Drin-
kovića. Što je navelo Sugju, da obećanje
nije održao — ne znamo, imat će svojih
razloga ..... Vidiš pak pozdravlja Čingriju
u ime »slobodne misli«, koji u opće nema
pojma o značenju tih riječi, a nezna jadan,
da nam je poznato, kako je morao glasovati
za Čingriju, jer je tako htjela mjenica Bje-
lovučićeva. Hoćemo li jasnije govoriti? A
kamo li »slobodna misao« i smokve ! Dr.
Bjelovučić je najklasičniji primjer »osvjedo-
čenja« i »dosljednosti« utvaraša i demokrata.
On jen. p. nazivao Ivčevića političkom .....,
a za njegov izbor daje 2-3000 K. Proti Dr.
Melku Čingriji neprestano je onaj poznati kao
bjesomučan vikao i uvjeravao svakoga, koji ga
je htio slušati, da je »Čingrija ohol, osve-
tljiv, nesposoban« i t. d., te je dapače pla-
ćao pivo onima koji su htjeli vikati skupa
šnjime: »Dolje Čingrija! Dolje tiran«! Ipak
uza svu korupciju i zastrašivanje ne bi bili
Čingrijaši skupili niti 100 glasova, da nijesu
zavaravali odlomčare, da će im Čingrija
isposlovati ukinuće potrošarine, A ko pozna
prilike u ovoj općini i koliko pučanstvo želi
ukinuće iste, a s druge strane neprosvjetlji-
vost i siromaštvo većine odlomaka, neće se
čuditi, da je to zavaravanje upalilo. Prava-
šima protivnici podmeću podmićivanje i te-
ror. Eto, na upravi naše blagajne, koja ima
silu dužnika u okolici, stoje pravaši, pa ne-
ka gospoda kažu samo jedan slučaj, da je
blagajna ma bilo koga zastrašila, da glasuje
za Drinkovića. Samo podmićivanju, zastra-
šivanju i zavaravamju imaju protivnici zahva-
liti svoju pobjedu, pa kako ovdje, tako u
cijelom kotaru. Dr. Bjelovučić je izjavio da

psihološka studija iz pera O. Vlašića, kojoj
je maslov: »Boškovićevi nazori o Bogu i
duši«, gdje je pisac, služeći se navo lima
iz filozofske radnje Boškovićeve: »De anima
et Deo, appendix ad metaphisicam perti-
nens«, temeljito dokazao, da B. svojom te-
orijom o neprostornim i jednostavnim ato-
mima, nije zbrisao razliku izmegju materije
i duha, ni razliku izmegju materije i Boga.

Po tom dolazi na red vrlo učena i zani-
mljiva rasprava prof. J. Carića: »Atomi i
Rugjer Bošković«, u kojoj učeni profesor
oštroumno i bistro razlaže o atomističnoj
teoriji Boškovićevoj u svezi sa naukom o
radioaktivnim tjelesima. | ako je rasprava
u većem dijelu filosofske naravi, ipak se
lako i ugodno čita.

O. Antonin Zaninović donosi kratku ilu-
straciju o Boškoviću iz prvih godina nje-
gova znanstvenog rada, a to iz djela O.
Cerve: »Bibliotheca Ragusina«, koji je prvi
ili svakako izmegju prvih.povjesničara, koji
su pisali o Boškoviću. Pisac napominje
kako O. Cerva u istome djelu piše i o Bo-

|škovićevoj braći Baru, Peru i lnjaciju, te

ističe, da je ovaj posljednji (dominikan) na-
pisao više učenih teoloških studija, a pisao

je propovijedi, govore i školske rasprave
na hrvatskom i talijanskom jeziku, a inače
je kao pisac slabo poznat,

Slijede zatim crtice o životu i pjesničkim

 

sastavcima sestre Boškovićeve Anice, iz pera