U

ga je izbor u našoj općini zapao 1500 K.
Na takovoj »pobjedi« mi im zaista ne za-
vigjamo! Nema dvojbe, da ih napredak pra-
vaštva u kotaru, a osobito na poluotoku
Pelješcu, za kojeg su izjavili, da je to nji-
hova nepredobiva kula u koju Drinković ne
smije ni zaviriti, silno zabrinjuje. Malo sta-
tistike. Predprošlih izbora dobio je utvaraš
na Pelješcu nešto preko 1300 glasova, do-
čim pravaš samih niti 150 glasova, U pro-
šlim izborima Čingrija oko 1100, a Drin-
ković oko 600 glasova. Prema tome utvaraši
zajedno sa demokratima pošli su nazad za
200 glasova, dočim pravaši su dobili više
450 glasova. A to je vidljiv napredak. U-
važiti još i to, da je u kotaru svih 9 općina
bilo za Čingriju, koje su uprav divlju hajku
digli proti pravašima, onda se mi pravaši
možemo ponositi s tobožnjim »porazom«!

Iz Vrgorca,

(Ispravak »Crv. Hrvatskoj«). Na tende-
cijoznu noticu u »Crvenoj Hrvatskoj« po-
slao sam istoj slijedeći ispravak: Nije isti-
na da je Dra. Melka Čingriju u Vrgorcu u
ime ovamošnje omladine pozdravio pravnik
Jelavić, nego je naprotiv istina, da je to
na svoje vlastito ime vrlo smušeno učinio
Ivan Jelavić rečeni Bojavčić, uč. Vlog gimn.
razreda u Spljetu. — /vo Jelavić, cand. iur.

Iz Blata na Korčuli.

(Kmetsko pitanje). Novine donašaju, da

se je u Beču osobita komisija bavila i ra-
spravljala, kako bi se unapredio stalež tu-
žnijeh težaka sa diobom općinskih dobara.
Neznam kako je u drugim općinama; ali
je za našu općinu to neophodno nužno.
Pomnožale se seoske obitelji, i mnogi jer
ne nalaze zarade e bi kukavno priživjeli
usilovani su otucati se po svijetu, ili ginuti
od neimanja i glada. Općina naša ima do-
sta dobara, koja njoj ne donašaju nikakve
koristi, a možda i štete, kad se plate pu-
dari i lugari, te plate porezi i prirezi; od
štete su narodu 'radi branjevine i globa ;
mogle bi u rukama marljivoga našega trud-
benika u veliko povećati dobrostanje mje-
sta, a tako možda donese koristi kojemu
zakupniku i nikomu drugomu. Pravo bi bi-
lo dakle da se kogod zauzme, kako bi se
ta stvar uredila, kako bi nestalo kmetije i
sužanjstva, kako bi siromasi kmeti progle-
dali. Stvar je od duševnosti i narodne ko-
risti, a ako se provede i Općini bi bilo u-
harno i dokazala bi da Općinska Uprava
zaista želi narodnu korist. Idemo da vidimo,
što će od svega toga biti, te javnom štam-
pom pozivljemo faktore pozvane da se za-
uzmu i kmetsko pitanje uz diobu općinskih
dobara urede. — Kmet.
Iz Sinja.

(Na umirenje savjesti pobožne »Crve-
ne!«). Od kada ste izvolili tiskati u Vašem
štovanom listu člančić odavle iz Sinja, Va-
ša bogobojazna susjeda nije prestala rekla-
mirati reputaciju braniteljice vjerskih sveti-
nja, i kao pijan plota uhvatila se je riječi
»skitalica«, eda eventualno dokaže, kako ju
se ocrnjuje za nešto što ona tobož nije ni
sanjala. U istinu ovaj put ulovila nas je,
jer nije istina da je ona ikome predbacila
riječ »lupež», već je jednostavno govoreći
o nekome, rekla: da je svoje koristi radi
i bez dozvole vlasnika nešto prisvojio, a
kod ovakog izvrćanja riječi imade i pravi-
cu da galami!

Da li je tako kod sve čitalačke publike
ne znam, ali znam da je tako kod mene i
mnoštva mojih znanac4, da čovjek u opće

marnog sabirača historijskih podataka du-
brovačkih Nika /. Gjivanovića, koji nas
upoznava sovom dubrovačkom književni-
com, koja je spjevala čistim jezikom i pra-
vilnim ritmom nekoliko pjesama religijozna
i moralna sadržaja, od kojih su neke i štam-
pane. U susljednom članku »O Luigju To-
magnino (Tamagnini), sekretaru R. Boško-
vića«, isti prije spomenuti pisac, donosi dva
do sad neobjelodanjena pisma na talij.

= jeziku i još dva druga, objelodanjena go-

dine 1887 od prof. Brunelli prigodom 100.
godišnjice Boškovićeve smrti, koja pisma
mogu da nam nešto rasvijetle pitanje o
tražbini, koju je Tomagnino bio podigao
protiv Boškovićeve ostavine, te nam uz to
iz cijelog skupa ovih pisama bolje otskače

jegova osoba.
Slijedi iza ovoga članak »Rugjer Boško-
vić kao redovnik« iz pera Ante kan. Lie-

.| Petra Perice, bogata pjesničkim figurama i

letimice čita novine i za neko vrijeme sje-
ća se jedino dojma, a ne tekstualnih riječi,
kojima se je ova ili ona novina poslužila ;
nuzgredne pak novine kao »Crvena« suvi-
še i rijetko se čitaju vani mjesta gdje izla-
ze i to obzirom na nikakvu važnost za ši-
ru publiku i na okolnost da su slabo ras-
prostranjene.!

Zadirkivanje »Crvene« radi moga članči-
ća ponukalo me je da se tačnije obavjestim
i u istinu u »Crvenoj« nijesam mogao na-
ći riječi »skitalica« (ovo je bilo u drugim
novinama čija je »Crvena« podružnica) već
»revolucionarac« i »prosjak«. Pripušta se
ljudima dobre volje i zdrave pameti, da
prosude kolika bi bila i za najprostijeg gra-
gjanina zadovoljština, kada bi dobio izjavu,
da on nije »skitalica« već »revolucionarac«
i »prosjak« !

Ovoliko samo za ispriprostiti Vas, po
mogućnosti, od dosadnog zanovetanja do-
maćega Vam insekta.

Iz Kotora.

(Kolera. Dvije mjere!) Dobro je i po pu-
čanstvo korisno što javljate na pouzdane
glasove, da se je koji slučaj pojavio. Tako
u prošlom broju javiste, da bi se radilo o
nekojim novim slučajevima u Boki, i u istinu
nakon Vaše vijesti ovdje su bakteriološki
bila konstatovana dva nova slučaja, kod či-
novnika Budrović. Ne osvrćite se pak na
podmećanja, da bi ste tim bili »protivnici«
Boke, dapače ko zdravo misli mora Vas po-
hvaliti, jer Vam nije do kakovih gešefta po-
jedinaca nego do opće koristi našeg pučan-
stva, da se poduzmu sve nužne mjere. (Na-
ravno da se to s nikoje strane ne bi smjelo
tajiti, a zaista ne može nam se išla umje-
sna prigovoriti, jer da se i u tome držimo
sasvim nepristrano dokazom je da mi o Du-
brovniku nebi tajili nego n. pr. na prvi glas
javismo, da je u Dubrovniku više slučajeva
boginja (šeša), kako se prvo mislilo, ali nije
se radilo nego o dvojici oboljelih od pro-
stih ospina, kako što je povodom naše vi-
jesti javio opć. zdravst. povjerenik. Ur.) Ali
i u pogledu kolere kod nas se u Kotoru
postupa kako prama kome: Oboljeli Krsto
Maslovar i žena mu odmah su bili prene-
šeni u baraku za tu svrhu odregjenu, koji
je u baraci i umro. Njegovo su pokućstvo
kao i ono njegova dućana sve izgorjeli. To
se je dobro uradilo, ali pitamo: Zašto
oboljele od kolere Budrović nijesu smjestili
u baraku, tim više što stanuju u sredini
grada, a Maslovar je još stanovao izvan
grada. Zašto dakle dvije mjere? Na to neka
nam odgovori naša općina!

Iz Stona.

(O izletu Hrv. Sokola. — »Crvena« isti-
nu mimoilazi.) Pravo ste i sasvim objekti-
vno kazali o Hrv. Sokolu i namjerama dvo-
jice-trojice i nami dobro poznatih. A neka
pak znadu da bi smo mi Stonjski pravaši
bili lljepo primili i uložili sve sile da što
bolje počastimo Hrv. Sokola kao takovog,
da je došao sa svojom fanfarom, ili imali
su da počaste tvrđe osjećaje svih Stonjana
pravaša (osim 5-6 neubrojivih »naprednja-
kovića«) uzeti »Gundulićevu« glazbu, a ne
htjeti narinuti nam onu poznatu Čingrijinu
nadripolitičku muziku, a u svoje prozirne
svrhe, Protiv smo strančarstva u Sokolu,
ali zašto izbjegavati onu glazbu, koja osje-
ća kako što osjeća cijeli Ston sa svojom
pravaškom okolicom, a to je naša mila
»Gundulićeva« glazba. Zašto pak »Crvena«
kao uvijek pa i u ovome istinu izbjegava ?

je gdje naći. Navesti ću za primjer prvu i
zadnju strofu :

 

Civitas divo Blasio dicata,

Iure nunc priscos memoras triumphos,

Et doles fluzas dubiasque sortes
'Temporis acti. |

stat falgens documen perenne
Civium cultus fideique firmae,
Quam sinu fovit, coluit coletque

Alma

- a

Slijedi zanosna pjesma Jovana Hranilo-
vića »O dvjestagodišnjici rogjenja Rugjera
J. Boškovića«. Zatim dvije pjesme pune
bujnih misli i jakih prispodoba, uz lijepu
dikciju, od Ante Anića, i to »Vila Dubrov-
niku« i »Pjesnik slavnim djedovima«. Po
tom »Crtice o Rugjeru J. Boškoviću« (pre-
ma pučkoj predaji) od prof. Vida V. Vuka-
sovića, koje su bogate dubrovačkim humo-
rom i pučkom frazeologijom.

Slijedi sonet: »Rugjeru Boškoviću D. 1.
prigodom 200 g. r.« od isusovca M. Stip-
kovića zaodjeven u lijepu formu. Pak pjes-
ma: »U Slavu R. Boškovića« od isusovca

originalnim mislima. Zatim sonet »Neuve-
hlom imenu R. J. Boškovića« od Dum An-
dra Murat-a, pun biranih misli.

Drugi se dio završuje oduljom crticom-
fantazijom »Dva ljetnikovca« u kojoj se pi-
sac Ante Anić zanosi u godinu 1787, te

PRAVA CRVENA HRVATSKA

A zašto nije barem natuknula kako je pret-
prošle nedjelje stari Burlin očekivao »veli-
ku« glavicu svoga sinčića, pa kad je vidio
da sa parobrodom nema ni njega ni Sokola,
tad tužan pohitio k svojoj mazgi sa ostalim
nekojim svojim susjedima, pa hitro k kuća-
ma, a Stonjski pravaši okupiše se pa da ga
od plača pri odlasku utaže zamijenuše Čin-
grijinu glazbu: otpraviše ga mačjom dera-
čom, na onakav način kako što bi oni htje-
li cijelom Stonu i okolici prirediti da nije-
su slabi i neubrojivi kako što jesu. Ovoli-
ko za danas, a dovidova u narednom bro-
ju! — Pravaši.

 

Naravna Franjo-Josip grka voda sa
izvora u Ofen kraj Budapesta djeluje,
već i ako se u maloj količini uzme,
stalno i bez bolesti te čini očistiti.
»Franjo-Josip« voda ne izazivlje, pro-
tivno od najviše proglašenih hvaljenih
i po izvanjšlini odveć apetitosnih i do-
brih, ali pri tom odveć pretjerano hva-
ljenih odvagjajućih srestava, niti po-
draživanje trbušne kože niti neugodno-
sti, trganja, kolika, podraživanje bu-
brega ili nerva. Pohvaljena i odobrena
od mnogih slavnih profesora breslav-
skog medicinskog fakulteta, kao Bier-
mer, Spiegelberg i drugih. — Može
se dobiti u ljekarnama i drogarijama.

 

Domaće vijesti.

Državopravna ograda zastu.
pnika stranke prava iz Dalma.
cije. Potpisani zastupnici stranke prava,
ulazeć u carevinsko vijeće da sudjeljuju u
njegovu zakonodavnom radu, izjavljuju, da
to čine smatrajuć postojeći faktični odnošaj
Dalmacije prama kraljevinama i zemljama
zastupanim ma cesarevinskom vijeću samo
prelaznim, pokle Dalmacija po pravu sači-
njava integralni dio kraljevine Hrvatske.

Hrvatski narod ima pravo na samostalan
legislativni rad već po načinu kako je pri-
stupio u odnošaj sa Previšnjom vladajućom
Habsburškom Dinastijom, naime suvereno
i slobodno sklopljenim ugovorom god. 1527
na Cetinu, podlažuć se svomu kralju, ne ce-
sarstvu ili kojoj kraljevini,

I dne 9 ožujka 1712 Hrvati su dokazali
svoje pravo samoodluke, kada su novim
činom slobodne volje i suverene vlasti pr-
vi od svih kraljestva, zemalja i naroda stvo-
rili u svojoj pragmatičkoj sankciji zaključak
o ženskom nasljestvu prestolja.

To pravo dobilo je svečana izražaja i u
mnogim drugim prigodaina, kao u mnoštvu
adresa hrvatskoga sabora na svoga Kralja
i odnosnim Previšnjim kraljevskim Reskrip-
tima, a nije to izostslo ni u početku usta-
vnoga doba u Austriji, kao u cesarskim Po-
veljama 20. Oktobra 1860. odnosno 26 ve-
ljače 1861., gdje je u članku Ill. Dalmacija
izrično spomenuta.

S toga se potpisani unaprijed ogragjuju
proti svakomu i najmanjemu oštrbu priro-
dnih i historičkih prava svoje još ne ujedi-
njene hrvatske domovine. — U Beču, 19
srpnja 1911. Dr. Ante Dulibić, Dr. Ante
Sesardić, Prof. V. Perić, D. Ivo Prodan.

Konferencija pravaških za-
stupnika. U ponedjeljak na 24 ov. mj.
po podne obdržavala se u Zagrebu pod
predsjedanjem zast. D. Iva Prodana konfe-

brovačkim familjama Stay i Betera, slavnog
Rugjera i prijatelja mu Benedikta Stay, koji
tu sprovode nekoliko dana na ladanju. Anić
je fini realista u opisivanju krajeva, crtanju
pučkih običaja i u risanju slika sa sela,
on sve analizuje do u najsitnije nuance,
i pod perom oživljuje prirodne fenomene
kraja i mora. Stari sluga Ilija tu je majstor-
ski prekazan; — njegove šale i vragolije,
izmegju kojih i ona kad je paroku mlinar-
skomu izdubao jamu, smiješne su i dopa-
daju se. Neka pisac i dalje obragjuje ova-
kove teme i uspjeti će.

Treći dio zauzimlje Hroniku društva »Bo-
šković«, u predmetu koje sam na početku
govorio. Zatim slijedi Listak sa uspome-
nama iz proslave stogodišnjice Boškovićeve
smrti obdržane u Dubrovniku g. 1887. Sli-
jedi reprodukcija portraita Boškovićeva iz
»Galerije glasovitih Dubrovčana« u listu
»Slovinac«; bilješka o rogjenju R. J. Bo-
škovića; ulica B. u Dubrovniku; genealoški
podaci o obitelji B.; spomen-ploča B. u
milanskom panteonu (u milanskom groblju);
spomen-ploča B. u zvjezdarni kolegija Brere

u Milanu; detalj sa zemljovida papinske | ,
[snama vladaju. Vi ćete suditi, dali je is-

 

 

dovodi u Mline (Župa Dubr.) u ljetnikovce,
kojih se ostatci tu vide, a pripadahu du-

rencija zastupnika »Stranke Prava« i »Star-
čevićeve Stranke Prava«, uz sudjelovanje i-
zaslanika »Stranke Prava« iz Dalmacije, te
Bosne i Hercegovine.

Zastupnici Istre na carevinskom vijeću
poslali su pismenu poruku, koja je sa za-
dovoljstvom primljena na znanje, dočim je
hrvatsko slovenski klub na carevinskom vi-
jeću po zastupniku D. Ivu Prodanu pozdra-
vio konferenciju zastupnika pravaša.

Rasprava o jedinstvenoj političkoj i go-
spodarskoj akciji svih zastupnika pravaša
na jednodušni zaključak nastavila se je u
»Starčevićevom Domu«.

Jedinstvenost pravaša. Prima-
mo vrlo radosnu vijest, da je u Zagrebu
odlučena jedinstvenost pravaša svih pokra-
jina.

Svak će ushićenjem pozdraviti ovu vese-
lu vijest, diljem naših zemalja, ko god želi
miloj nam domovini slobode, nezavisnosti
i cjelokupnosti.

(Ovoliko pri zaključku lista).

Promocije. Pišu nam iz Št Graca:
Na 19.0. mj. bili su na ovdješnjoj univer-
si promovisani na čast magistra farmacije
naša tri općeobljubljena dalmatinska djaka
u Gracu, gg. Stjepan Kalogjera, Frano Ma-
dirazza i Nikola Nazor. — Mladim i česti-
tim magistrima, koji ostavljaju najmiliju u-
spomenu megju Gradačkim djaštvom, sr-
dačno čestitamo!

+ Klara Tomaseo, kći slavnog pi-
sca, kao dumna samostana sv. Marije u
Zadru poznala pod imenom časne sestre
Klare Franćiske, preminula je u Prekomu,
kamo je bila na oporavku. Pokoj joj vječni!

Odlikovanje Varešanina. Bivši
zemaljski poglavar Herceg-Bosne general
Marijan bar. Varešanin odlikovan je velikim
nišanom Leopoldova reda. Odlikovanje je
uslijedilo prilikom obnarodovanja njegova
umirovljenja u vojnom naredbenom listu.

Heroizam jednoga hrvatskog
pomorskog kapetana i naša Po-
morska Wlada. Primamo iz pokrajine :
U maju o. g. prošla je godina dana, da je
pomorski kapetan A. Štuk, s Pelješca, go-
jenac nautičke škole u Dubrovniku, u svoj-
stvu zapovjednika trgovačkog austrijskog pa-
robroda »Srgj«, društva dubrovačkog »Uni-
one«, prigodom kad mu je brod usljed gu-
ste magle, bio udaren i posječen po sredini
od nekog iranceskog parobroda u Marmar-
skom Moru, heroički se podnio, spasivši sve
mornare u čamce, a on ostao, žrtva dužnosti,
u noćno doba, sam na zapovjedničkom mo-
stu, bez oficijala, čekajući eventualnu pomoć
s očitom pogibelji života, dok mu o zori
nije pritekao u pomoć jedan engleški pa-
robrod, te odveo oštećeni »Srgj« nasukati
na kopno. Tako je ovaj uzorni kapetan spa-
sio brod, vojsku i sve što je bilo u brodu.
Sada pomislimo, da je ovo bio Nijemac, ili
stavimo koji zapovjednik austrijskog Lloyda,
bilo bi se to razglasilo po svim mogućim
novinama, bio bi od Vlade bez sumnje odli-
kovan, a valjda i nagragjen; ali jer je valjda
naš čovjek, a uz to čedan, i jer mi sami
ne znamo dovoljno cijeniti vrline svojih ljudi,
— njegovo je djelo ostalo skoro neopaženo.
Ovo donosimo da napomenemo Pomorskoj
Vladi u Trstu ovaj dogogjaj, u slučaju da
je na nj zaboravila. — /z pomorskih kru-
gova.

Madžarska gimnazija u Za-
grebu! Na pisanje zagrebačkih novina,
da će se u Zagrebu osnovati madžarska
gimnazija, opovrgla je tu vijest uprava dr-
žavnih željeznica u Zagrebu. Ipak »Agra-
mer Tagblatt« ponovno tvrđi, da će se ta-
kova gimnazija graditi, te da je za nju već
kupljeno zemljište u vrijednosti od 100.000 K.

Napadnuti izbori. Najavljeni su
prosvjedi u parlamentu protiv izbora Dra.
Čingrije i Dra. Ivčevića te Dra. Sesardića.
Verifikacioni će odbori izjaviti, da li su
mandati spomenutih zastupnika osporeni.

Svuraćamo pažnju roditelji i štit-
nika na oglas u današnjem broju domaćeg
zavoda »Djački Dom« u Zadru.

Gradska kronika.

 

Sugragjanil Došlo je doba da bi. g

ramo novo općinsko zastupstvo.

Dubrovnik radi cijene u kojoj je držan
zbog svoje prošlosti ne smije da bude ra-
vnodušan, kad se radi o izboru onijeh, što
će ga javno prestavljat i rukovodit doma-
ćom njegovom upravom.

Sugragjani! Vi ćete suditi zaslužuju U
današnji općinski prestavnici, da | nadalje

je Dubrovnik pod sadašnjom u-

 

nas ljudi, koji su se služili pretvorenim du-
brovačkim rodoljubljem, da nas upregnu
pod srpsko-talijanska kola.

Dubrovnik nema šta vele da žali, jer je
sve izgubio; ali bezuvjetno on treba da se
održi vjeran starim predajama, i načelu na-
rodnosti, koja nam je s braćom Hrvatima
zajednička. Drugčije nema njemu ni sreće,
ni Božijega blagosova!

Dubrovčani! Ljući, koji su gotovo za če-
tvrt vijeka ovaj grad na općini zastupali,
kad se otrag četiri godine svakojakim obe-
ćanjima narod zavagjao, uklonili su se, ko
što je ozbiljnost i ponos zahtijevao, čeka-
jući šta će da urade novi proroci.

Sugragjani! Vi znate, kako se sve svršilo,
pak ne treba da Vam pripovijedamo, što
svi vidjesmo. Obećaše trista, a učiniše ništa!

O ekonomskom položaju, šta da rečemo?
Stara uprava ostavila je višak od 6000 fo-
rinta. Sad imamo dug od 12.000, i prirez,
koji je od 25% poskočio na 65%. U »či-
stoći, sigurnosti, blagostanju, skladnosti«
nije se napredovalo.

Dubrovčani sugragjani! Ljudi, koje Vam
mi preporučimo, štujući prava svakog po-
jedinog gragjanina, neće Vas nikad vikom
i deranjem dočekivati. Prošlost njihova jamči
za to: oni su svegjer jednakom uljudnosti
znali primit i pristašu i protivnika.

Mi ne krijemo što mislimo, ni_za čim
težimo, jer se nemamo pred Vama česa ni
strašit ni sramit!

Dubrovčani! Mi Vam ne obećavatiio stvari
lude i nemoguće, jer tijem, dok bi Vas u-
vrijedili, sebe bi rugu izvrgli!

Jedno Vam samo jamčimo. Ljudi koje
ćemo Vam za svako izborno tijelo napose
predložiti, a to su većinom stari Vaši znanci
i prijatelji, vršiće zdušno i pošteno svoje
dužnosti, i radiće skromno za pravu diku
i blagostanje ovog starog prokušanog grada,
vjerni predajama otaca, čije proklestvo stra-
hovito je u očima njihovijem!

Živio Dubrovnik!
Dubrovnik, 20. Maja 1894.
Angeli Luka, Baule Luko, Bino Jako, Bog-
dan Pero, Čingrija Dr. Pero, Colussi Fe-
derik, Čurčija Vlaho, Dabrović Frano, De-
giuli vit. Vlaho, Gjik Mato, Goga-Kikilj Ivo,
Grbić Vido, Gvozden Pero, Hrdalo kan.
Stijepo, Jastremsky vit. Vlaho, Katičić kap.
Mato, 1 Kelez Nikola p. Vlaha, Kisić Vlaho,
Kobila Niko, Kosović Ivo, + Kraljević Mato,
Krile Pero, + Lele Gjuro, Lujak Pero Mi-
hov, 1 Majstorović Nikola, Mandolfo Dr. Sa-
lamun, Medini Dm. Vice, Mičić Božo, Mi-
letić Antun, Mitrović Marko, i Nikšić Luka,
Orepić Ivo, Orepić Pero, Pehovac Luko, Pe-
rušina Ivo, Pišta kan. Mato, Podić kap. Vla-
ho, Pozza grof Niko, Račić Ivo p. Miha
Radetzky Mato, Rajčević Dm. Mato, t Ra-
šica Marko, Regjo Gjuro, Roman kap. Frano,
Rusko Miho, Saraka pl. Riko, Saraka pl.
Ugio, 1 Spiletak Stijepo, Šilje Leopold, Šo-
letić Antun, Štakula-Kolendić Antun, Šutić
Antun, Tomašević kap. Pero, Ucović Antun,
Vlahušić Dm. Mato, Vodopić kap. Niko,
+ Vukota Pero, Zufić Andro.
(Tipografija D. Pretnera.)

 

Doslovce prenašamo gornji
Kto vi A e
nego zgodan. Neka pak čita po
nicima na proglasu razaberu, ko
pod noge zadanu riječ i ko se je uza sav
svoj potpis iznevjerio: mi pravaši ili oni
današnji uskoci naprednjaci-utvaraši! Neka
se čitaoci malo zamisle na gornje ri
»zaslužuju li današnji općins prestavnici,
da i nadalje s nama vladaju«?...... Onda
su se još tužili, da je prirez od 52 0-
čio na 65%, a danas?!! A u u »či-
stoće, sigurnosti, blagostanja, skladnosti«
koliko je grad »napredovao«?.....

+ Made Giorgi. U nedjelju je pre-
minula ggja. Made Giorgi, ugledna dubrov-
kinja i vrijedna domaćica. Imala je 56 go-
dina. U ponedjeljak po podne slijedio joj
je lijep sprovod. Laka joj zemlja a poro-
dici naša iskrena sućut.

Premještaj vojništva. Doznaje-
mo, da će na mjesto sadašnjeg mjesnog
bataljuna pukovnije »Lacy« br. 22 ovdje
biti premješten bataljun od 42. pukovnije.
(Čujemo da su to češki Nijemci).

n»Orvenoj Hrvatskoj“ na nje čla-
nak »Naša obi « odgovaramo, da

roglas, jer
ike više je
isa-