U ga je izbor u našoj općini zapao 1500 K. Na takovoj »pobjedi« mi im zaista ne za- vigjamo! Nema dvojbe, da ih napredak pra- vaštva u kotaru, a osobito na poluotoku Pelješcu, za kojeg su izjavili, da je to nji- hova nepredobiva kula u koju Drinković ne smije ni zaviriti, silno zabrinjuje. Malo sta- tistike. Predprošlih izbora dobio je utvaraš na Pelješcu nešto preko 1300 glasova, do- čim pravaš samih niti 150 glasova, U pro- šlim izborima Čingrija oko 1100, a Drin- ković oko 600 glasova. Prema tome utvaraši zajedno sa demokratima pošli su nazad za 200 glasova, dočim pravaši su dobili više 450 glasova. A to je vidljiv napredak. U- važiti još i to, da je u kotaru svih 9 općina bilo za Čingriju, koje su uprav divlju hajku digli proti pravašima, onda se mi pravaši možemo ponositi s tobožnjim »porazom«! Iz Vrgorca, (Ispravak »Crv. Hrvatskoj«). Na tende- cijoznu noticu u »Crvenoj Hrvatskoj« po- slao sam istoj slijedeći ispravak: Nije isti- na da je Dra. Melka Čingriju u Vrgorcu u ime ovamošnje omladine pozdravio pravnik Jelavić, nego je naprotiv istina, da je to na svoje vlastito ime vrlo smušeno učinio Ivan Jelavić rečeni Bojavčić, uč. Vlog gimn. razreda u Spljetu. — /vo Jelavić, cand. iur. Iz Blata na Korčuli. (Kmetsko pitanje). Novine donašaju, da se je u Beču osobita komisija bavila i ra- spravljala, kako bi se unapredio stalež tu- žnijeh težaka sa diobom općinskih dobara. Neznam kako je u drugim općinama; ali je za našu općinu to neophodno nužno. Pomnožale se seoske obitelji, i mnogi jer ne nalaze zarade e bi kukavno priživjeli usilovani su otucati se po svijetu, ili ginuti od neimanja i glada. Općina naša ima do- sta dobara, koja njoj ne donašaju nikakve koristi, a možda i štete, kad se plate pu- dari i lugari, te plate porezi i prirezi; od štete su narodu 'radi branjevine i globa ; mogle bi u rukama marljivoga našega trud- benika u veliko povećati dobrostanje mje- sta, a tako možda donese koristi kojemu zakupniku i nikomu drugomu. Pravo bi bi- lo dakle da se kogod zauzme, kako bi se ta stvar uredila, kako bi nestalo kmetije i sužanjstva, kako bi siromasi kmeti progle- dali. Stvar je od duševnosti i narodne ko- risti, a ako se provede i Općini bi bilo u- harno i dokazala bi da Općinska Uprava zaista želi narodnu korist. Idemo da vidimo, što će od svega toga biti, te javnom štam- pom pozivljemo faktore pozvane da se za- uzmu i kmetsko pitanje uz diobu općinskih dobara urede. — Kmet. Iz Sinja. (Na umirenje savjesti pobožne »Crve- ne!«). Od kada ste izvolili tiskati u Vašem štovanom listu člančić odavle iz Sinja, Va- ša bogobojazna susjeda nije prestala rekla- mirati reputaciju braniteljice vjerskih sveti- nja, i kao pijan plota uhvatila se je riječi »skitalica«, eda eventualno dokaže, kako ju se ocrnjuje za nešto što ona tobož nije ni sanjala. U istinu ovaj put ulovila nas je, jer nije istina da je ona ikome predbacila riječ »lupež», već je jednostavno govoreći o nekome, rekla: da je svoje koristi radi i bez dozvole vlasnika nešto prisvojio, a kod ovakog izvrćanja riječi imade i pravi- cu da galami! Da li je tako kod sve čitalačke publike ne znam, ali znam da je tako kod mene i mnoštva mojih znanac4, da čovjek u opće marnog sabirača historijskih podataka du- brovačkih Nika /. Gjivanovića, koji nas upoznava sovom dubrovačkom književni- com, koja je spjevala čistim jezikom i pra- vilnim ritmom nekoliko pjesama religijozna i moralna sadržaja, od kojih su neke i štam- pane. U susljednom članku »O Luigju To- magnino (Tamagnini), sekretaru R. Boško- vića«, isti prije spomenuti pisac, donosi dva do sad neobjelodanjena pisma na talij. = jeziku i još dva druga, objelodanjena go- dine 1887 od prof. Brunelli prigodom 100. godišnjice Boškovićeve smrti, koja pisma mogu da nam nešto rasvijetle pitanje o tražbini, koju je Tomagnino bio podigao protiv Boškovićeve ostavine, te nam uz to iz cijelog skupa ovih pisama bolje otskače jegova osoba. Slijedi iza ovoga članak »Rugjer Boško- vić kao redovnik« iz pera Ante kan. Lie- .| Petra Perice, bogata pjesničkim figurama i letimice čita novine i za neko vrijeme sje- ća se jedino dojma, a ne tekstualnih riječi, kojima se je ova ili ona novina poslužila ; nuzgredne pak novine kao »Crvena« suvi- še i rijetko se čitaju vani mjesta gdje izla- ze i to obzirom na nikakvu važnost za ši- ru publiku i na okolnost da su slabo ras- prostranjene.! Zadirkivanje »Crvene« radi moga članči- ća ponukalo me je da se tačnije obavjestim i u istinu u »Crvenoj« nijesam mogao na- ći riječi »skitalica« (ovo je bilo u drugim novinama čija je »Crvena« podružnica) već »revolucionarac« i »prosjak«. Pripušta se ljudima dobre volje i zdrave pameti, da prosude kolika bi bila i za najprostijeg gra- gjanina zadovoljština, kada bi dobio izjavu, da on nije »skitalica« već »revolucionarac« i »prosjak« ! Ovoliko samo za ispriprostiti Vas, po mogućnosti, od dosadnog zanovetanja do- maćega Vam insekta. Iz Kotora. (Kolera. Dvije mjere!) Dobro je i po pu- čanstvo korisno što javljate na pouzdane glasove, da se je koji slučaj pojavio. Tako u prošlom broju javiste, da bi se radilo o nekojim novim slučajevima u Boki, i u istinu nakon Vaše vijesti ovdje su bakteriološki bila konstatovana dva nova slučaja, kod či- novnika Budrović. Ne osvrćite se pak na podmećanja, da bi ste tim bili »protivnici« Boke, dapače ko zdravo misli mora Vas po- hvaliti, jer Vam nije do kakovih gešefta po- jedinaca nego do opće koristi našeg pučan- stva, da se poduzmu sve nužne mjere. (Na- ravno da se to s nikoje strane ne bi smjelo tajiti, a zaista ne može nam se išla umje- sna prigovoriti, jer da se i u tome držimo sasvim nepristrano dokazom je da mi o Du- brovniku nebi tajili nego n. pr. na prvi glas javismo, da je u Dubrovniku više slučajeva boginja (šeša), kako se prvo mislilo, ali nije se radilo nego o dvojici oboljelih od pro- stih ospina, kako što je povodom naše vi- jesti javio opć. zdravst. povjerenik. Ur.) Ali i u pogledu kolere kod nas se u Kotoru postupa kako prama kome: Oboljeli Krsto Maslovar i žena mu odmah su bili prene- šeni u baraku za tu svrhu odregjenu, koji je u baraci i umro. Njegovo su pokućstvo kao i ono njegova dućana sve izgorjeli. To se je dobro uradilo, ali pitamo: Zašto oboljele od kolere Budrović nijesu smjestili u baraku, tim više što stanuju u sredini grada, a Maslovar je još stanovao izvan grada. Zašto dakle dvije mjere? Na to neka nam odgovori naša općina! Iz Stona. (O izletu Hrv. Sokola. — »Crvena« isti- nu mimoilazi.) Pravo ste i sasvim objekti- vno kazali o Hrv. Sokolu i namjerama dvo- jice-trojice i nami dobro poznatih. A neka pak znadu da bi smo mi Stonjski pravaši bili lljepo primili i uložili sve sile da što bolje počastimo Hrv. Sokola kao takovog, da je došao sa svojom fanfarom, ili imali su da počaste tvrđe osjećaje svih Stonjana pravaša (osim 5-6 neubrojivih »naprednja- kovića«) uzeti »Gundulićevu« glazbu, a ne htjeti narinuti nam onu poznatu Čingrijinu nadripolitičku muziku, a u svoje prozirne svrhe, Protiv smo strančarstva u Sokolu, ali zašto izbjegavati onu glazbu, koja osje- ća kako što osjeća cijeli Ston sa svojom pravaškom okolicom, a to je naša mila »Gundulićeva« glazba. Zašto pak »Crvena« kao uvijek pa i u ovome istinu izbjegava ? je gdje naći. Navesti ću za primjer prvu i zadnju strofu : Civitas divo Blasio dicata, Iure nunc priscos memoras triumphos, Et doles fluzas dubiasque sortes 'Temporis acti. | stat falgens documen perenne Civium cultus fideique firmae, Quam sinu fovit, coluit coletque Alma - a Slijedi zanosna pjesma Jovana Hranilo- vića »O dvjestagodišnjici rogjenja Rugjera J. Boškovića«. Zatim dvije pjesme pune bujnih misli i jakih prispodoba, uz lijepu dikciju, od Ante Anića, i to »Vila Dubrov- niku« i »Pjesnik slavnim djedovima«. Po tom »Crtice o Rugjeru J. Boškoviću« (pre- ma pučkoj predaji) od prof. Vida V. Vuka- sovića, koje su bogate dubrovačkim humo- rom i pučkom frazeologijom. Slijedi sonet: »Rugjeru Boškoviću D. 1. prigodom 200 g. r.« od isusovca M. Stip- kovića zaodjeven u lijepu formu. Pak pjes- ma: »U Slavu R. Boškovića« od isusovca originalnim mislima. Zatim sonet »Neuve- hlom imenu R. J. Boškovića« od Dum An- dra Murat-a, pun biranih misli. Drugi se dio završuje oduljom crticom- fantazijom »Dva ljetnikovca« u kojoj se pi- sac Ante Anić zanosi u godinu 1787, te PRAVA CRVENA HRVATSKA A zašto nije barem natuknula kako je pret- prošle nedjelje stari Burlin očekivao »veli- ku« glavicu svoga sinčića, pa kad je vidio da sa parobrodom nema ni njega ni Sokola, tad tužan pohitio k svojoj mazgi sa ostalim nekojim svojim susjedima, pa hitro k kuća- ma, a Stonjski pravaši okupiše se pa da ga od plača pri odlasku utaže zamijenuše Čin- grijinu glazbu: otpraviše ga mačjom dera- čom, na onakav način kako što bi oni htje- li cijelom Stonu i okolici prirediti da nije- su slabi i neubrojivi kako što jesu. Ovoli- ko za danas, a dovidova u narednom bro- ju! — Pravaši. Naravna Franjo-Josip grka voda sa izvora u Ofen kraj Budapesta djeluje, već i ako se u maloj količini uzme, stalno i bez bolesti te čini očistiti. »Franjo-Josip« voda ne izazivlje, pro- tivno od najviše proglašenih hvaljenih i po izvanjšlini odveć apetitosnih i do- brih, ali pri tom odveć pretjerano hva- ljenih odvagjajućih srestava, niti po- draživanje trbušne kože niti neugodno- sti, trganja, kolika, podraživanje bu- brega ili nerva. Pohvaljena i odobrena od mnogih slavnih profesora breslav- skog medicinskog fakulteta, kao Bier- mer, Spiegelberg i drugih. — Može se dobiti u ljekarnama i drogarijama. Domaće vijesti. Državopravna ograda zastu. pnika stranke prava iz Dalma. cije. Potpisani zastupnici stranke prava, ulazeć u carevinsko vijeće da sudjeljuju u njegovu zakonodavnom radu, izjavljuju, da to čine smatrajuć postojeći faktični odnošaj Dalmacije prama kraljevinama i zemljama zastupanim ma cesarevinskom vijeću samo prelaznim, pokle Dalmacija po pravu sači- njava integralni dio kraljevine Hrvatske. Hrvatski narod ima pravo na samostalan legislativni rad već po načinu kako je pri- stupio u odnošaj sa Previšnjom vladajućom Habsburškom Dinastijom, naime suvereno i slobodno sklopljenim ugovorom god. 1527 na Cetinu, podlažuć se svomu kralju, ne ce- sarstvu ili kojoj kraljevini, I dne 9 ožujka 1712 Hrvati su dokazali svoje pravo samoodluke, kada su novim činom slobodne volje i suverene vlasti pr- vi od svih kraljestva, zemalja i naroda stvo- rili u svojoj pragmatičkoj sankciji zaključak o ženskom nasljestvu prestolja. To pravo dobilo je svečana izražaja i u mnogim drugim prigodaina, kao u mnoštvu adresa hrvatskoga sabora na svoga Kralja i odnosnim Previšnjim kraljevskim Reskrip- tima, a nije to izostslo ni u početku usta- vnoga doba u Austriji, kao u cesarskim Po- veljama 20. Oktobra 1860. odnosno 26 ve- ljače 1861., gdje je u članku Ill. Dalmacija izrično spomenuta. S toga se potpisani unaprijed ogragjuju proti svakomu i najmanjemu oštrbu priro- dnih i historičkih prava svoje još ne ujedi- njene hrvatske domovine. — U Beču, 19 srpnja 1911. Dr. Ante Dulibić, Dr. Ante Sesardić, Prof. V. Perić, D. Ivo Prodan. Konferencija pravaških za- stupnika. U ponedjeljak na 24 ov. mj. po podne obdržavala se u Zagrebu pod predsjedanjem zast. D. Iva Prodana konfe- brovačkim familjama Stay i Betera, slavnog Rugjera i prijatelja mu Benedikta Stay, koji tu sprovode nekoliko dana na ladanju. Anić je fini realista u opisivanju krajeva, crtanju pučkih običaja i u risanju slika sa sela, on sve analizuje do u najsitnije nuance, i pod perom oživljuje prirodne fenomene kraja i mora. Stari sluga Ilija tu je majstor- ski prekazan; — njegove šale i vragolije, izmegju kojih i ona kad je paroku mlinar- skomu izdubao jamu, smiješne su i dopa- daju se. Neka pisac i dalje obragjuje ova- kove teme i uspjeti će. Treći dio zauzimlje Hroniku društva »Bo- šković«, u predmetu koje sam na početku govorio. Zatim slijedi Listak sa uspome- nama iz proslave stogodišnjice Boškovićeve smrti obdržane u Dubrovniku g. 1887. Sli- jedi reprodukcija portraita Boškovićeva iz »Galerije glasovitih Dubrovčana« u listu »Slovinac«; bilješka o rogjenju R. J. Bo- škovića; ulica B. u Dubrovniku; genealoški podaci o obitelji B.; spomen-ploča B. u milanskom panteonu (u milanskom groblju); spomen-ploča B. u zvjezdarni kolegija Brere u Milanu; detalj sa zemljovida papinske | , [snama vladaju. Vi ćete suditi, dali je is- dovodi u Mline (Župa Dubr.) u ljetnikovce, kojih se ostatci tu vide, a pripadahu du- rencija zastupnika »Stranke Prava« i »Star- čevićeve Stranke Prava«, uz sudjelovanje i- zaslanika »Stranke Prava« iz Dalmacije, te Bosne i Hercegovine. Zastupnici Istre na carevinskom vijeću poslali su pismenu poruku, koja je sa za- dovoljstvom primljena na znanje, dočim je hrvatsko slovenski klub na carevinskom vi- jeću po zastupniku D. Ivu Prodanu pozdra- vio konferenciju zastupnika pravaša. Rasprava o jedinstvenoj političkoj i go- spodarskoj akciji svih zastupnika pravaša na jednodušni zaključak nastavila se je u »Starčevićevom Domu«. Jedinstvenost pravaša. Prima- mo vrlo radosnu vijest, da je u Zagrebu odlučena jedinstvenost pravaša svih pokra- jina. Svak će ushićenjem pozdraviti ovu vese- lu vijest, diljem naših zemalja, ko god želi miloj nam domovini slobode, nezavisnosti i cjelokupnosti. (Ovoliko pri zaključku lista). Promocije. Pišu nam iz Št Graca: Na 19.0. mj. bili su na ovdješnjoj univer- si promovisani na čast magistra farmacije naša tri općeobljubljena dalmatinska djaka u Gracu, gg. Stjepan Kalogjera, Frano Ma- dirazza i Nikola Nazor. — Mladim i česti- tim magistrima, koji ostavljaju najmiliju u- spomenu megju Gradačkim djaštvom, sr- dačno čestitamo! + Klara Tomaseo, kći slavnog pi- sca, kao dumna samostana sv. Marije u Zadru poznala pod imenom časne sestre Klare Franćiske, preminula je u Prekomu, kamo je bila na oporavku. Pokoj joj vječni! Odlikovanje Varešanina. Bivši zemaljski poglavar Herceg-Bosne general Marijan bar. Varešanin odlikovan je velikim nišanom Leopoldova reda. Odlikovanje je uslijedilo prilikom obnarodovanja njegova umirovljenja u vojnom naredbenom listu. Heroizam jednoga hrvatskog pomorskog kapetana i naša Po- morska Wlada. Primamo iz pokrajine : U maju o. g. prošla je godina dana, da je pomorski kapetan A. Štuk, s Pelješca, go- jenac nautičke škole u Dubrovniku, u svoj- stvu zapovjednika trgovačkog austrijskog pa- robroda »Srgj«, društva dubrovačkog »Uni- one«, prigodom kad mu je brod usljed gu- ste magle, bio udaren i posječen po sredini od nekog iranceskog parobroda u Marmar- skom Moru, heroički se podnio, spasivši sve mornare u čamce, a on ostao, žrtva dužnosti, u noćno doba, sam na zapovjedničkom mo- stu, bez oficijala, čekajući eventualnu pomoć s očitom pogibelji života, dok mu o zori nije pritekao u pomoć jedan engleški pa- robrod, te odveo oštećeni »Srgj« nasukati na kopno. Tako je ovaj uzorni kapetan spa- sio brod, vojsku i sve što je bilo u brodu. Sada pomislimo, da je ovo bio Nijemac, ili stavimo koji zapovjednik austrijskog Lloyda, bilo bi se to razglasilo po svim mogućim novinama, bio bi od Vlade bez sumnje odli- kovan, a valjda i nagragjen; ali jer je valjda naš čovjek, a uz to čedan, i jer mi sami ne znamo dovoljno cijeniti vrline svojih ljudi, — njegovo je djelo ostalo skoro neopaženo. Ovo donosimo da napomenemo Pomorskoj Vladi u Trstu ovaj dogogjaj, u slučaju da je na nj zaboravila. — /z pomorskih kru- gova. Madžarska gimnazija u Za- grebu! Na pisanje zagrebačkih novina, da će se u Zagrebu osnovati madžarska gimnazija, opovrgla je tu vijest uprava dr- žavnih željeznica u Zagrebu. Ipak »Agra- mer Tagblatt« ponovno tvrđi, da će se ta- kova gimnazija graditi, te da je za nju već kupljeno zemljište u vrijednosti od 100.000 K. Napadnuti izbori. Najavljeni su prosvjedi u parlamentu protiv izbora Dra. Čingrije i Dra. Ivčevića te Dra. Sesardića. Verifikacioni će odbori izjaviti, da li su mandati spomenutih zastupnika osporeni. Svuraćamo pažnju roditelji i štit- nika na oglas u današnjem broju domaćeg zavoda »Djački Dom« u Zadru. Gradska kronika. Sugragjanil Došlo je doba da bi. g ramo novo općinsko zastupstvo. Dubrovnik radi cijene u kojoj je držan zbog svoje prošlosti ne smije da bude ra- vnodušan, kad se radi o izboru onijeh, što će ga javno prestavljat i rukovodit doma- ćom njegovom upravom. Sugragjani! Vi ćete suditi zaslužuju U današnji općinski prestavnici, da | nadalje je Dubrovnik pod sadašnjom u- nas ljudi, koji su se služili pretvorenim du- brovačkim rodoljubljem, da nas upregnu pod srpsko-talijanska kola. Dubrovnik nema šta vele da žali, jer je sve izgubio; ali bezuvjetno on treba da se održi vjeran starim predajama, i načelu na- rodnosti, koja nam je s braćom Hrvatima zajednička. Drugčije nema njemu ni sreće, ni Božijega blagosova! Dubrovčani! Ljući, koji su gotovo za če- tvrt vijeka ovaj grad na općini zastupali, kad se otrag četiri godine svakojakim obe- ćanjima narod zavagjao, uklonili su se, ko što je ozbiljnost i ponos zahtijevao, čeka- jući šta će da urade novi proroci. Sugragjani! Vi znate, kako se sve svršilo, pak ne treba da Vam pripovijedamo, što svi vidjesmo. Obećaše trista, a učiniše ništa! O ekonomskom položaju, šta da rečemo? Stara uprava ostavila je višak od 6000 fo- rinta. Sad imamo dug od 12.000, i prirez, koji je od 25% poskočio na 65%. U »či- stoći, sigurnosti, blagostanju, skladnosti« nije se napredovalo. Dubrovčani sugragjani! Ljudi, koje Vam mi preporučimo, štujući prava svakog po- jedinog gragjanina, neće Vas nikad vikom i deranjem dočekivati. Prošlost njihova jamči za to: oni su svegjer jednakom uljudnosti znali primit i pristašu i protivnika. Mi ne krijemo što mislimo, ni_za čim težimo, jer se nemamo pred Vama česa ni strašit ni sramit! Dubrovčani! Mi Vam ne obećavatiio stvari lude i nemoguće, jer tijem, dok bi Vas u- vrijedili, sebe bi rugu izvrgli! Jedno Vam samo jamčimo. Ljudi koje ćemo Vam za svako izborno tijelo napose predložiti, a to su većinom stari Vaši znanci i prijatelji, vršiće zdušno i pošteno svoje dužnosti, i radiće skromno za pravu diku i blagostanje ovog starog prokušanog grada, vjerni predajama otaca, čije proklestvo stra- hovito je u očima njihovijem! Živio Dubrovnik! Dubrovnik, 20. Maja 1894. Angeli Luka, Baule Luko, Bino Jako, Bog- dan Pero, Čingrija Dr. Pero, Colussi Fe- derik, Čurčija Vlaho, Dabrović Frano, De- giuli vit. Vlaho, Gjik Mato, Goga-Kikilj Ivo, Grbić Vido, Gvozden Pero, Hrdalo kan. Stijepo, Jastremsky vit. Vlaho, Katičić kap. Mato, 1 Kelez Nikola p. Vlaha, Kisić Vlaho, Kobila Niko, Kosović Ivo, + Kraljević Mato, Krile Pero, + Lele Gjuro, Lujak Pero Mi- hov, 1 Majstorović Nikola, Mandolfo Dr. Sa- lamun, Medini Dm. Vice, Mičić Božo, Mi- letić Antun, Mitrović Marko, i Nikšić Luka, Orepić Ivo, Orepić Pero, Pehovac Luko, Pe- rušina Ivo, Pišta kan. Mato, Podić kap. Vla- ho, Pozza grof Niko, Račić Ivo p. Miha Radetzky Mato, Rajčević Dm. Mato, t Ra- šica Marko, Regjo Gjuro, Roman kap. Frano, Rusko Miho, Saraka pl. Riko, Saraka pl. Ugio, 1 Spiletak Stijepo, Šilje Leopold, Šo- letić Antun, Štakula-Kolendić Antun, Šutić Antun, Tomašević kap. Pero, Ucović Antun, Vlahušić Dm. Mato, Vodopić kap. Niko, + Vukota Pero, Zufić Andro. (Tipografija D. Pretnera.) Doslovce prenašamo gornji Kto vi A e nego zgodan. Neka pak čita po nicima na proglasu razaberu, ko pod noge zadanu riječ i ko se je uza sav svoj potpis iznevjerio: mi pravaši ili oni današnji uskoci naprednjaci-utvaraši! Neka se čitaoci malo zamisle na gornje ri »zaslužuju li današnji općins prestavnici, da i nadalje s nama vladaju«?...... Onda su se još tužili, da je prirez od 52 0- čio na 65%, a danas?!! A u u »či- stoće, sigurnosti, blagostanja, skladnosti« koliko je grad »napredovao«?..... + Made Giorgi. U nedjelju je pre- minula ggja. Made Giorgi, ugledna dubrov- kinja i vrijedna domaćica. Imala je 56 go- dina. U ponedjeljak po podne slijedio joj je lijep sprovod. Laka joj zemlja a poro- dici naša iskrena sućut. Premještaj vojništva. Doznaje- mo, da će na mjesto sadašnjeg mjesnog bataljuna pukovnije »Lacy« br. 22 ovdje biti premješten bataljun od 42. pukovnije. (Čujemo da su to češki Nijemci). n»Orvenoj Hrvatskoj“ na nje čla- nak »Naša obi « odgovaramo, da roglas, jer ike više je isa-