Br. 338. je uz sinove svoje domovine i ostalu sla- vensku braću. U subotu je državni kolo- dvor neprestano vrvio narodom, koji je s najvećim veseljem pozdravljao hrvatske i slavenske Sokolove. Dolazak, povorka, bo- ravak i odlazak Sokola bio je veličanstven. Poklici iz hiljada grla, oni gusti špaliri ma- sa, mahanje rubaca, bacanje cvijeća, sve je to tek jedan dio onoga što se može osje- titi, ali ne opisati. Zagreb je ovom prigodom dokumentirao poslovično hrvatsko gostoprimstvo i poka- zao slavenskom svijetu sebe, središte poli- tičkog života i ogledalo kulturnog napret- ka hrvatskog naroda. Srpstvo i Slavenstvo Dr. Balj- ka iskazalo se i prigodom dolaska soko- laša u Zadar. Posebno odaslanstvo akade- mičara, Hrvata i Srba donijelo mu nekoli- ko hrvatskih trobojnica, da bi ih izvjesio na prozorima svog stana na novoj obali. Dr. Baljak odbio je omladince i ne samo da nije izvjesio hrvatske (a ma ni srpske) zastave, nego je dozvolio, Kako nas oče- vidci uvjeravaju, da se sa prozora njego- vog stana demonstrira proti sokolima...! Ovo prenašamo iz »Hrvatske Krune«, a »Narodni List« — koji inače zna svakome dijeliti lekcije i prigovarali — ob ovom či- nu Dra. Baljaka ni spomene, s toga jer se tiče jednog »Srbina«! Pred njim je dakle »N. L.« kao zapostavio i sokolsko slavlje i sve! Kovanje dvokrunskih koma- da. Srebrne će forintače skoro nestati iz prometa. Vlada je predložila carevinskom vijeću predlog, neka se u buduće, uz ko- made od 5 kruna, kuju i komadi od 2 kru- ne. Kad će se početi sa kovanjem dvokrun- skih komada, odredit će sporazumno na- redbenim putem oba ministra financija. Barun Burian o razvoju Bo- sne. Zajednički ministar financija barun Burian izrazio se dopisniku »N. Fr. Presse« o audijenciji kod kralja i o napredovanju Bosne i Hercegovine. Ministar reče: Ja sam izvijestio Njegovo Veličanstvo o tekućim poslovima moga resorta i o poslovanju bo- sanskog sabora, koji se sastaje u listopa- du. Osim toga izvijestio sam o opažanjima, što sam ih stekao za moga jednomjesečno- ga putovanja po Bosni i Hercegovini. Na mom putu naišao sam na najradosnije po- litičke i gospodarske odnošaje u Bosni i Hercegovini, te sam sa velikim zadovolj- stvom mogao konstatovati, da su zemaljska vlada i sabor složni u nastojanju, kako bi pospješili kulturni napredak zemlje. — Mi- nistar je kazao, da sada polazi na dopust, koji će trajati više sedmica. imovina Sv. Jerolima. Javljalo se, da je uslijed kraha banke Šmiidt u Ri- mu zavod Sv. Jerolima izgubio polovicu svoje imovine. Nadbiskup koadjutor Dr. A. Bauer izjavio je, da je ta vijest sasvim pre- tjerana. U pogibelji da je samo razlika na kontokorentu, koja iznosi oko 15.000 fra- naka. A i od ove svote da će se spasiti kojih 60%, pa tako da neće biti gubitak veći od 8 do 10 hiljada franaka. Premudrosti Čingrijevskog glasila. »Hrvatska Rieč« u broju 569 od 9. ov. mj. donaša pod gornjim naslovom: »Crvena Hrvatska«, koja je negda za Su- pilova urednikovanja, a uvijek po nadahnuću starog gospara Pera, kojega je Trumbić o- nako, bez rukavica, okarakterisao, harangu- irala protiv Srba i onako stekliški pisala, kako je samo ona znala, voli mijenjati dlaku poput neke živine, koja nije.... pitoma! Nekad je bila srbožderska, onda je bila van- stranačka, kadno se je htjela prikazati deli- katnom prama prljavštinama Ivčevića, Bian- kinia et comp., te je iz te družbe sa svo- Neke opaske Uredništvu »Bullettino-a di Aroheologia““ u Spljetu. »Bullettino-u« je slobodno bilo uzeti u zaštitu Mons. Bulića (v. pril. »P. C. H.« br. 337), ali to nije trebovalo bar protiv mene, piscu »ocjene« i t. d. u br. 322, 323, 324 »P. C. H.« Ja niti sam Bulića ni na- pomenuo niti o njemu mislio niti što kate- gorično ivrdio ma bilo o komu. Što je pak »Bullettlino« htio da ja nešto opozovem, odgovaram, nemam što da opozovem, što bi mogao opozvati. Fakat, koji sam čuo od onoga profesora ne mogu opozvati da sam ga čuo: što sam čuo ne mogu kazati da nijesam čuo. Ne mogu opozvati, da je taj fakat istinit ili neistinit, jer ja nijesam ka- zao ni jedno ni drugo, što više u sumnju sam fakat potisnuo: ono što se kategorično tvrdi, to se može samo opozvati. — »Bul- lettino« je htio da ja stvari pobliže ispitam, razvidim pa tada da javnosti kažem što je u stvari. Ja nijesam istražni sudac, koji ima i vre- mena i auktoritet da to činim. jim gosparima istupila i nazvala ju Utva- rom, a sad hoće da bude — veleizdajnič- kom! Bože, izgleda nam, kao da se ona povagja za političkom modom, koja u nas Hrvata znade da često zavagja slabiće i vr- tikape. Sada je moderno kod nas biti srbo- filom, moderno je napadati pravaše, pogo- tovo kada u tom postoji neki imunitet pod egidom gospara Nardellia (i on je dubro- vački.... gospar!), c. k. poglavarstva i t. d. Od nekog vremena »C. Hrvatska« fingira kao da radikalizuje »prama gore«. A u stvari vrši samo točno odregjen plan. Smodlaki je prišapnuto, da promjeni taktiku i način pisanja, e da bude »regierungsfihig«, a nje- govu ulogu, radi širokih slojeva i naivnih zanešenjaka, da preuzmu Čingrijevci. Od onog časa osobitom nespretnošću »C. Hr- vatska« provagja svoju ulogu i postaje srp- skim glasilom. Mi proti tomu ništa ne i- mamo, jer se na taj način ona gospoda još bolje otkrivaju. Najprije predavaju pola op- ćine dubrovačke Srbima, a onda udaraju po pravašima. To se dandanas još može isplatiti, ali za kratko. Pak onda ti špijuni, denuncijanti, politički detektivi, trgovci na- rodnog imena i posjeda, usugjuje se za- grebačkim pravašima kojekakve svoje pr- ljavštine podmitati, samo zato, što im oni ispjevaše nekoliko po njih gorkih istina. | vele, da je izdaja pravaštva, ako se reče, da je mučenik pravaški Kvaternik nasjeo huškanjima obzoraških kukavica i ništica. Detektivi i denuncijanti, vrtikape i me- šetari, ne dirajte u tugje poštenje, koje je neokaljano, kada vam je prošlost tako ta- mna i prljava, da ju ne bi ni devetero ri- jeka opralo. Kad je o opozicionalstvu govora, a vi u kut, koliko vas imal« Pišu nam iz Stona: Kvintofolium stonski ili bolje paše stonske razigraše boj- ne konje i otisnuše se u potjeru za »ne- znanim delijom«, koji se je osudio, da im iznese fotografiju. Da ne bi po vragu za- boravio kojega od njih, donosimo njihova imena kako stoje na fermanu — tjeralice: Miće Radulić, Đino Ljuban, Mato Perić, Antun Bandur, Ivo Gučić. Lijepi ali smiješ- ni peterolist! Ej, ljudi, kud vam ode glava, pa ne tražite, već ko ! Šta će te, utopljenjak se i slamke hvata, pa se i vi uhvatiste o ime onoga, koji se je usudio, da vam kaže u brk, što ste »poštena« uradili. Počekajte, ono je tek početak, a kad dogjemo do svr- he nećete se već moći ni ljutiti. Klevetnik laža i me govori, već o kleveti i laži pa tako i vi, a ko što ima, to i dava. Nego ste naj- smješniji u zadnjoj stavci svoga »priopćena«. Mješte, da pobijete protudokazima ono, što mi iznesosmo potkrijepljeno čvrstim doka- zima i mnogobrojnim svjedocima, koji će vam skoro i na sudu u brk sve to opeto- vati, vi da sakrijete golotinju duha, pripravili ste izlaz, poklanjajući bljuvotine dopisniku. On ih neće. Da pak budete imali prigode i na kompetentnom mjestu, mješte črčkara- njem po jednoj novini, dokazati nam da smo lašci i klevetnici, prišapnuti ćemo vam u uho, da pisac »Izborni škandal u Stonu« jesu vama dobro poznati: — Stonski Pra- vaši. Gradska kronika. Kraljev rogjenedan. U četvrtak uoči rogjen-dana Njegova Veličanstva na- šega kralja otsvirale su mjesne dvije muzi- ke svoje programe pred zgradom kot, Po- glavarstva, kao i vojna muzika pukovnije br. 22., a grad je bio svečanc osvijetljen. Nakon izvršenog programa obašle su gra- dom udarajući, a vojna je muzika otišla do pred villu »Roma«, u kojoj stanuje zborni Inače, što pita kršćanska ljubav, ja sam učinio. Neka se vidi moje pismo Ured. »P, C. H.«, koje je »Bullettino« donio u pri- logu »P. C. H.« br. 337. Sada na drugo. »Bullettino« da opravda Bervaldijevu kritiku o »Crticama« o kršć. arh, O. Talije, htio je poslati »Crtice« je- dnomu sveučiliš. profesoru, da čuje njegovo mnijenje. Dobro je učinio; ali opažam na prvomu mjestu: već dokazi i razlozi. 2, Radi tih firma neki su pošprdno gle- dali n. pr. »Starohrvatsku prosvjetu«, što je izvrsno i uregjivao i pisao sadanji prof. na preparandiju F. Radić. A zašto? Jer nije imao firme, Radi tih firma poprijeko se gle- daju arheološke radnje i prof. Vuletića- Vukasovića i Kolnaga i drugih, a sve, jer ne imadu firme, al ipak imadu više zasluga, nego ko drugi, ko firmu ima. * )Bulletiino« e sud jednoga profes. koji nije ocjenu Bervaldijevu niti pročitao, već mu stoji od nazad tri mjeseca kod knji- no«, 1, Firme u ovim pitanjima ne odlučuju, »PRAVA CRVENA HRVATSKA« zapovjednik F.M.L. pl. Hortstein. — »Gun- dulićeva« glazba nije mogla da izvrši svoj program, zbog tehničkih zaprijeka. Jučer u jutro na 5 ura iza kako bje ispa- ljeno nekoliko topovskih hitaca vojna je muzika obašla udarajući »na uranak«, a zatim druge dvije mjesne muzike. Na 10 ura otčitao j€ u stOnoj crkvi svečanu sv. Misu presvij. g. biskup Dr. Marčelić, pre- ko koje su pjevali mjesni diletanti. Bile su zastupane sve vojne i civilne vlasti, kao i konsuli talijanski, engleški, turski, grčki i belgijski. Na svim uredima, školama, dru- štvima i konsulatima bile su izvješene za- stave. Velika pučka zabava društva Gundulić“, Kako smo već najavili, u dojduću nedjelju dne 27. Avgusta naš »Gun- dulić« priregiuje veliku ljetnu pučku zaba- vu na »Brsaljama«, Simpatije, koje uživa naš mili »Gundulić« megju svim slojevima hrvatskog dubrovačkog grag anstva, bez su- mnje će se pokazati i na ovoj prvoj ljetnoj zabavi. Šaroliki i vrlo zabavni program, ko- jeg ćemo objelodaniti u dojdućem broju našeg lista, zaslužuje sveopću pažnju i o- daziv. Naše »Brsalje« će se pretvoriti u pra- vi Eden, kog će krasiti svi mogući nakiti, paviljoni i slikovite iluminacije. Za naš kra- sni spol se pripravljaju najoriginalnije no- vosti, koje za sada nećemo odati. S toga svi pravi Hrvati ljubitelji >Gun- dulića« spravljajte se sa svojim obiteljima u dojduću nedjelju na prvu ljetnu »Gundu- lićevu« zabavu, e da se tim odužite patriot- skoj dužnosti a i da poduprete ovu našu plemenitu ustanovu. Vojnoj Vlasti. — Općini. — Ču- varima povjesničkih spomeni- ka. Ovo dana kad smo vidjeli gdje nam dižu s mjesta i zadnja gradska vrata, prva od Pila kod mosta, tu našu milu uspoime- nu, ko skamenili smo se, teško nas je po- treslo..... Na pomisao pak, da će se ko- god prenuti, odazvati, isposlovati da se vrata stave kako su i bila — malo se kao utješismo. Ako niko barem je Općina du- žna da se za to pobrine. Gradska vrata iz- radili su naši mili pragjedovi, pred više stotina godina. Negda su bila kao najpo- trebnija obrana gradu, a dan-danas su je- dan izmegju najmilijih i najdragocjenijih u- resa Dubrovniku. Koliko li su i kakovih ona vrata doživjela .... Sad bez njih izgleda kao neka pustoš, praznina svakome upada u oči. Radilo je nekoliko vojnika dok su ih digli s mjesta a ne znamo kamo su ih ponijeli. Od onda je prošlo dvaestak dana, a na žalost ne vi- dimo da se je iko pobrinuo, da je zapitao za koji ih uzrok dižu, da se je iko zau- zeo da budu postavljena na svoje staro mjesto. Nekoji kažu, da su ih digli da ih bojadišu? Nijesmo čuli da to iko govori sa strane vojne vlasti, pa stoga neka u to vje- ruje ko hoće; mi držimo da je više nego suvišno skidati onako ogromna vrata, te- ška nekoliko kvintala, kad znamo da se na mjestu mogu bolje bojadisati, kako što se je i prije radilo. Kad su skidali i vrata od Ploča nazad desetak godina nekoji su go- vorili, da to čine samo za bojadisati ih, ali od onda više nijesu postavljena na svoje mjesto i ne znamo koja ih je sudbina snašla. Uvjereni smo, da Vojna Vlast to radi do- brom namjerom, možda misleći da je tako bolje, a možda i koji vojni starješina to radi na svoju ruku. Vrata kod mosta od Pila bila su pravi ures a nami dubrovčanima najdraža uspo- mena, stoga molimo stariju Vojnu Vlast, da bi ih činila namjestiti kako što su bila, pa cijenimo da će bit udovoljeno općoj želji. Pozivljemo Općinu da bi i sa svoje strane obratila se na nadležno mjesto, a tim će Ovo u opće. Sada da vidimo koliko vri- jedi firma toga profesora. 1. Taj prof. govori »da O. Talija svojim »Crtičama« neće nikakove slave steći«. — Dakle taj se prof. umišlja, da je O. Talija htio postati slavan sa brošuricom od malo stranica, u kojoj sam on govori izrijekom, da »tu nema ništa nova« da »su iu samo neke krupne crte« da »Crtice« nijesu za strukovnjaka« i t. d. Kada se ovo pročita, valja da se reče: ili je O. Talija, koji hoće da postane slavan, jedan veliki ludorija ili taj profes. koji se umišlja da O. T. to traži, i da se tim može postati sluvan.... li... ili... drugog puta nema. 2, Taj prof. kaže, da je utaman bacio vri- jeme, što je upotrijebio u čitanju »Crtica«, to jest, da iz njih nije ništa naučio. Dakle taj se profesor umišlja, da je O. Talija pi- sao, da sveučilišni profesori nešto nauče iz »Crtica«, u kojim izrijekom veli on da »kada bi se sve dobro proučile, neka ne misli niko da će strukovnjakom postati«, u kojim se piše izrijekom, da »tu nema ništa, što je- goveže, pa tim hoće da opravds glavno Ber- | dan valdijevo pisanje, a nuzgredno i »Bulletti- | 3. Taj prot. pile, da »Criice« nijesu drugo već jedan nedotjerani »Collegienkeft«. Da- samo učiniti svoju dužnost; bilo bi ipak više nego žalosno i pokudno ako to već do sada nije uradila. Čujemo da je čuvar povjesnič- kih spomenika već se obratio na odnosno mjesto, a uvjereni smo da će i zaslužno Društvo za poljepšanje Dubrovnika uložiti svoje sile. Tom zgodom neka se isposluje, da budu namještena i ostala vratija, koja su nazad godina dignuta, t. j. ona druga od Pila, od »Ribarnice« i od Ploča. Za bolji pak ukras neka se bojadišu bojom na ram (bakar), kao što su bojadisana vrata Duždeve pa- lače a sadašnjeg ureda kot. Poglavarstva. Takogjer da se namjeste i oni starinski pi- zovi na zidu poviše onog gvozdenog kola na Pilama, pomoću kojih su podizali most od Pila, i onaj zagragjeni prostor pod gvoz- denim kolom da bi dali otvoriti, (U onaj prostor za vrijeme republike spremali su alate od vratija od Pila, pak je grehota da onako prilično prostrano mjesto stoji zidom zagragjeno, jer bi se moglo u koju drugu svrhu upotrebiti). Mi smo kao Dubrovčani ovim za danas svoju dužnost izvršili, pak upozorujemo i ostale mjesne listove, da bi se ovim poza- bavili, da spasimo što se još spasiti dade! »Crvena““ se jedi. Prikovana o zid našim razlozima, hvafa se ništa manje ne- go poglavarstva! Da joj pružimo pomoć i način, kako da se izvadi iz škripca, poziv- ljemo ju da nam odgovori: 1. Kako zove narod prosjaka, koji nema potrebe da prosi? 2. Pozivljemo ju, da nam spomene samo jedan rječnik ili leksikon, gdje bi riječ re- formacija značila isto što i revolucija, pre- okret isto što i prevrat? 3. Pozivljemo ju, da nam navede cigli jedan rječnik, gdje bi riječ siromah (pove- ro) značila isto što i prosjak (mendico)? 4. Naš narod kaže: »pripukli siromah« i tu se baš vidi velika razlika izmegju siro- maha i prosjaka, tako da jedan, pa i ska- pao od gladi, ne zove se prosjakom ako ne prosi, dapače u nas u Dubrovniku i o- ne što svake subote prose zovu naprosto »siromasi« a prosjak po dubrovačku znači čovjeka lodrpana, skitalicu, pa pozivljemo »Crvenu« da nam spomene mjesto gdje se u nas kaže »puki prosjak«? 5. Pozivljemo »Crvenu« da nam kaže kad je revolucija »legalna« i da nam navede iz povijesti jedan primjer »lagalne« revolucije. Kazati na svrhu, da smo mi uporedili Komenskog i Guttemberga s Isukrstom, to je da se najblaže izrazimo kretinizam. »Grvena« u istom ulomku gdje se pri- zivlje na pučki govor kaže, da smo mi pro- ti njoj htjeli »operirati« pa opet »da smo vidjeli da kod naroda više operirati ne mo- žemo«. Niti smo operirali niti operiramo, a kad bi to mogli, operirali bi najprije glavu nekome uredniku, da vidimo, da nije u njoj slama. Vjenčanja. Na 16 o. mj. vjenčala se je gospogjica Natalija Pekas sa g. Mi- livojem Swiresev iz Zadra, a u ponedjeljak će <e vjenčati gospogjica Marica Batinić sa g. Franom Malić. Čestitamo! Proslava jedne obljetnice. U ponedjeljak se je vršila obljetnica teškog i krvavog okršaja, kog je dalmatinska pukov- nija »Grof Lacy« br, 22 junački odršala u Banjaluci, za vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine godine 1878., te neprijatelja hametom potukla. Naravno da je i prilično vojnika rečene pukovnije bilo što poginulo a što ranjeno i osakaćeno, još kad se zna da je neprijatelj bio kud i kamo brojniji i zaštićeniji. 1 mjesni bataljun spomenute regimente u ponedjeljak je imao praznik. U jutro je bio kle taj prof. umišlja, da je O. Talija htio napisati nekakova epohalna elementa arche- ologiae, a da nije dotjerao da budu niti »Collegienheft«, dok »Crtice« nijesu imale pretensije da budu niti »Collegienheft«. »Crtice« nijesu napisane da se sveučilištar- cima predaju na universama, već su one jedan kratki i krupni izvadak iz jednoga »Collegienheft-a«. 4. Taj prof. kaže, da će svaki njegov mar- ljivi sveučilišni djak, koji se je kroz jedan semestar u tomu vježbao, napisati takovu knjigu i bolju. Dakle taj se prof. umišlja, da je O. Talija htio kazati, da nitko osim njega i velikih učenjaka ne zna napisati onakovu malenu uputu u epigrafiju; taj se prof, umišlja — ako se predpostavi, kao što se predpostavlja, da »Crtice« ne vrijede ničemu — da jedan marljivi sveučilišai djak nije sposoban ništa elementarna i da čemu vrijedi sastaviti. Tko ovo malo bolje promozga, što je ka- gao taj prof. i stavi se na stanovište zdrava rasugjivanja, valja da reče: ovakova šta može kazati pamet ispod svakoga mediokriteta. Takovi ne mogu biti kompetentni faktori, kako ih zove »Buletinovo« Uredništvo. predveden vojnom muzikom u Dominikan- sku crkvu, na svečanu sv. Misu, a za tijem im je bila obdržana propovjed. U večer je vojna muzika priredila končerat na »Brsa- ljama«, uz prisustvo mnogobrojne publike i velikog broja oficira. Drugi bataljun iz Hercegnovoga proslavio je taj god na Br- gatu, gdje se nalazio na vježbama. (U koliko se sjećamo, i jedan je dubrov- čanin oficir rečene pukovnije bio u onom ljutom boju u Banjaluci: g. Kaznačić, na- stanjen sada u Gorici, koji je bio teže ra- njen u ruku). Kragja. Sa italijanskog parobroda »Giu- stizia« iz Katanije, koji krca drvlje u gru- škoj luci, pobjegao je ovo dana jedan mor- nar, pa se klatario po Gružu i Dubr. Rije- ci, dok se nije u Batahovini ušuljao u pre- voznu cataru Joza Buratovića, razlomio škri- nju i odnio sve što je u novcu našao, pre- ko 74 krune, a valjda i drugih stvari. To se je dogodilo u srijedu po podne, i stvar je odmah bila prijavljena gruškoj policiji, koja se, kako nam kažu, nije pobrinula da se lopova uhvati. Da zašto je tada u Gru- žu redarstvo? Još nam javljaju iz Sustjepa- na, da je taj mornar isti dan pred večer nesmetano otišao put Šumeta, a odonud prama hercegovačkoj granici. Kriomčarenje. Jedan stražar sa fi- nanc. parobroda »Spljet« i preglednik fi- nanc. straže Ivan Perat, pod nadzorom dvaju gruških carinarskih činovnika, ušli su u trag kriomčarenju na parobrodu »Skodra« u gru- škoj luci, te su pronašli 34 omota finog arbanaškog duhana (18 klgr.), a ne kako je bilo javljeno. Općini, Tuže nam se, da ima 5 dana da je neko užegao smeće na morskim hri- dinama pod gradskim zidom, te se na ča- sove uzdiže nesnosljiv vonj i dim. Barem se je to moglo odmah činiti podunuti, jer je zaista more blizu! Napredni urednik. Urednik »Cr- vene Hrvatske« koji je ipak na žalost svr- šio gimnazijske nauke, daje sebi svjedočbu velikog duševnog siromaštva. U 63 broju »Crvene« on piše: »Znali smo, da se oni (f..j. popovi) u punoj mjeri drže onog jezuitskog načela: »Il fine giustifica i mezzi«. Odgovaramo: Podla je kleveta, dostojna samo neznalice ili zlobne duše kazati, da je gornje načelo, jezuitsko načelo. Da pozovemo urednika »Crvene« da nam dokaže, gdje, kada i koji jezuit -ili.-.uopće njihov red, to načelo prihvatio ili naučavao, uzalud bi smo i do sudnjega dana čekali odgovor, jer nešto što nije postojalo, ne mo- že se ni dokazati. Zato uredniče »Crvene«, da drugi put ine izvališ sličnu bedastoću, dogji malo na skalu pa slušaj: Načelo »il fine giustifica i mezzi« to je načelo Machia- velističko, a Machiavelli je živio i umro prije nego je i utemeljen jezuitski red. To su Matkjavelističko načelo prihvatili mnogi protestantski pisci i teolozi. (Vidji knjigu: »Der Zweck heiligt die Mittel« von Matthias Reichmann, Freiburg, Herder 1903, str. 89—125) a jezuiti su bili baš oni, koji su se odlučno oprli tome Makjavelističko- me načelu. Tu je klevetu predbačenu jezu- itima oprovrgao i duboko učeni Dr. Viktor Naumann pod pseudonimom »Pilatus« u svo- me djelu »der Jesuitismus« a treba da u- pamti urednik »Crvene«, da Dr. Naumann nije bio ni katolik, ili kako bi »Crvena« re- kla, ni klerikalac; bio je protestanat libe- ralac. God. 1852, 1862, 1863, 1890, 1903, pu- nih dakle pet puta bila je raspisana nagrada od 4000 kriina — ova zadnja od narodnog zastupnika Dasbacha — onomu, koji bi po- kazao samo jedno mjesto iz jezuitskih knji- Firme, naročito danas, vele ne vrijede: reklama, protekcija i nešto drugo mogu ih lako stvoriti. Stoga su danas i dobre firme izgubile svoje vrijednosti radi patvorenih. Danas firme ne imponuju: imponuje soli- dan nauk, zdravo rasugjivanje, pošteno srce. Opažam na dalje. »B.« da obrani Berval- dijevu kritiku — a to je glavno — opozi- vlje se na sud o »Grticama« jednoga prof., koji tu kritiku — kako smo kazali — nije ni pročitao. U ostalom odgovaram »B.« I u hipotezi da »Crtice« ne vrijede baš ni- čemu, to ne bi dokazalo, da Bervaldijeva kritika nije neumjesna, neispravna, kontra- ditorna, ničim me dokazana, a njegova o- izmegju »oštro kritikovati« | »neumjesno kritikovati«. Prvo je ad apicem scienmtiae, a drugo je ad apićem,....?? Bili mogao »Bullettino« smatrati Berval- dijevu kritiku ad apićem scientlac? Pisac ocjene.