Br. 338.

je uz sinove svoje domovine i ostalu sla-
vensku braću. U subotu je državni kolo-
dvor neprestano vrvio narodom, koji je s
najvećim veseljem pozdravljao hrvatske i
slavenske Sokolove. Dolazak, povorka, bo-
ravak i odlazak Sokola bio je veličanstven.
Poklici iz hiljada grla, oni gusti špaliri ma-
sa, mahanje rubaca, bacanje cvijeća, sve je
to tek jedan dio onoga što se može osje-
titi, ali ne opisati.

Zagreb je ovom prigodom dokumentirao
poslovično hrvatsko gostoprimstvo i poka-
zao slavenskom svijetu sebe, središte poli-
tičkog života i ogledalo kulturnog napret-
ka hrvatskog naroda.

Srpstvo i Slavenstvo Dr. Balj-
ka iskazalo se i prigodom dolaska soko-
laša u Zadar. Posebno odaslanstvo akade-
mičara, Hrvata i Srba donijelo mu nekoli-
ko hrvatskih trobojnica, da bi ih izvjesio
na prozorima svog stana na novoj obali.
Dr. Baljak odbio je omladince i ne samo
da nije izvjesio hrvatske (a ma ni srpske)
zastave, nego je dozvolio, Kako nas oče-
vidci uvjeravaju, da se sa prozora njego-
vog stana demonstrira proti sokolima...!

Ovo prenašamo iz »Hrvatske Krune«, a
»Narodni List« — koji inače zna svakome
dijeliti lekcije i prigovarali — ob ovom či-
nu Dra. Baljaka ni spomene, s toga jer se
tiče jednog »Srbina«! Pred njim je dakle »N.
L.« kao zapostavio i sokolsko slavlje i sve!

Kovanje dvokrunskih koma-
da. Srebrne će forintače skoro nestati iz
prometa. Vlada je predložila carevinskom
vijeću predlog, neka se u buduće, uz ko-
made od 5 kruna, kuju i komadi od 2 kru-
ne. Kad će se početi sa kovanjem dvokrun-
skih komada, odredit će sporazumno na-
redbenim putem oba ministra financija.

Barun Burian o razvoju Bo-
sne. Zajednički ministar financija barun
Burian izrazio se dopisniku »N. Fr. Presse«
o audijenciji kod kralja i o napredovanju
Bosne i Hercegovine. Ministar reče: Ja sam
izvijestio Njegovo Veličanstvo o tekućim
poslovima moga resorta i o poslovanju bo-
sanskog sabora, koji se sastaje u listopa-
du. Osim toga izvijestio sam o opažanjima,
što sam ih stekao za moga jednomjesečno-
ga putovanja po Bosni i Hercegovini. Na
mom putu naišao sam na najradosnije po-
litičke i gospodarske odnošaje u Bosni i
Hercegovini, te sam sa velikim zadovolj-
stvom mogao konstatovati, da su zemaljska
vlada i sabor složni u nastojanju, kako bi
pospješili kulturni napredak zemlje. — Mi-
nistar je kazao, da sada polazi na dopust,
koji će trajati više sedmica.

imovina Sv. Jerolima. Javljalo
se, da je uslijed kraha banke Šmiidt u Ri-
mu zavod Sv. Jerolima izgubio polovicu
svoje imovine. Nadbiskup koadjutor Dr. A.
Bauer izjavio je, da je ta vijest sasvim pre-
tjerana. U pogibelji da je samo razlika na
kontokorentu, koja iznosi oko 15.000 fra-
naka. A i od ove svote da će se spasiti
kojih 60%, pa tako da neće biti gubitak
veći od 8 do 10 hiljada franaka.

Premudrosti Čingrijevskog
glasila. »Hrvatska Rieč« u broju 569 od
9. ov. mj. donaša pod gornjim naslovom:

»Crvena Hrvatska«, koja je negda za Su-
pilova urednikovanja, a uvijek po nadahnuću
starog gospara Pera, kojega je Trumbić o-
nako, bez rukavica, okarakterisao, harangu-
irala protiv Srba i onako stekliški pisala,
kako je samo ona znala, voli mijenjati dlaku
poput neke živine, koja nije.... pitoma!
Nekad je bila srbožderska, onda je bila van-
stranačka, kadno se je htjela prikazati deli-
katnom prama prljavštinama Ivčevića, Bian-
kinia et comp., te je iz te družbe sa svo-

 

Neke opaske Uredništvu
»Bullettino-a di Aroheologia““
u Spljetu.

»Bullettino-u« je slobodno bilo uzeti u
zaštitu Mons. Bulića (v. pril. »P. C. H.«
br. 337), ali to nije trebovalo bar protiv
mene, piscu »ocjene« i t. d. u br. 322, 323,
324 »P. C. H.« Ja niti sam Bulića ni na-
pomenuo niti o njemu mislio niti što kate-
gorično ivrdio ma bilo o komu. Što je pak
»Bullettlino« htio da ja nešto opozovem,
odgovaram, nemam što da opozovem, što
bi mogao opozvati. Fakat, koji sam čuo od
onoga profesora ne mogu opozvati da sam
ga čuo: što sam čuo ne mogu kazati da
nijesam čuo. Ne mogu opozvati, da je taj
fakat istinit ili neistinit, jer ja nijesam ka-
zao ni jedno ni drugo, što više u sumnju
sam fakat potisnuo: ono što se kategorično
tvrdi, to se može samo opozvati. — »Bul-
lettino« je htio da ja stvari pobliže ispitam,
razvidim pa tada da javnosti kažem što je
u stvari.

Ja nijesam istražni sudac, koji ima i vre-
mena i auktoritet da to činim.

 

jim gosparima istupila i nazvala ju Utva-
rom, a sad hoće da bude — veleizdajnič-
kom! Bože, izgleda nam, kao da se ona
povagja za političkom modom, koja u nas
Hrvata znade da često zavagja slabiće i vr-
tikape. Sada je moderno kod nas biti srbo-
filom, moderno je napadati pravaše, pogo-
tovo kada u tom postoji neki imunitet pod
egidom gospara Nardellia (i on je dubro-
vački.... gospar!), c. k. poglavarstva i t. d.
Od nekog vremena »C. Hrvatska« fingira
kao da radikalizuje »prama gore«. A u stvari
vrši samo točno odregjen plan. Smodlaki
je prišapnuto, da promjeni taktiku i način
pisanja, e da bude »regierungsfihig«, a nje-
govu ulogu, radi širokih slojeva i naivnih
zanešenjaka, da preuzmu Čingrijevci. Od
onog časa osobitom nespretnošću »C. Hr-
vatska« provagja svoju ulogu i postaje srp-
skim glasilom. Mi proti tomu ništa ne i-
mamo, jer se na taj način ona gospoda još
bolje otkrivaju. Najprije predavaju pola op-
ćine dubrovačke Srbima, a onda udaraju
po pravašima. To se dandanas još može
isplatiti, ali za kratko. Pak onda ti špijuni,
denuncijanti, politički detektivi, trgovci na-
rodnog imena i posjeda, usugjuje se za-
grebačkim pravašima kojekakve svoje pr-
ljavštine podmitati, samo zato, što im oni
ispjevaše nekoliko po njih gorkih istina.
| vele, da je izdaja pravaštva, ako se reče,
da je mučenik pravaški Kvaternik nasjeo
huškanjima obzoraških kukavica i ništica.

Detektivi i denuncijanti, vrtikape i me-
šetari, ne dirajte u tugje poštenje, koje je
neokaljano, kada vam je prošlost tako ta-
mna i prljava, da ju ne bi ni devetero ri-
jeka opralo.

Kad je o opozicionalstvu govora, a vi u
kut, koliko vas imal«

Pišu nam iz Stona: Kvintofolium
stonski ili bolje paše stonske razigraše boj-
ne konje i otisnuše se u potjeru za »ne-
znanim delijom«, koji se je osudio, da im
iznese fotografiju. Da ne bi po vragu za-
boravio kojega od njih, donosimo njihova
imena kako stoje na fermanu — tjeralice:

Miće Radulić, Đino Ljuban, Mato Perić,
Antun Bandur, Ivo Gučić. Lijepi ali smiješ-
ni peterolist! Ej, ljudi, kud vam ode glava,
pa ne tražite, već ko ! Šta će te, utopljenjak
se i slamke hvata, pa se i vi uhvatiste o
ime onoga, koji se je usudio, da vam kaže
u brk, što ste »poštena« uradili. Počekajte,
ono je tek početak, a kad dogjemo do svr-
he nećete se već moći ni ljutiti. Klevetnik
laža i me govori, već o kleveti i laži pa tako i
vi, a ko što ima, to i dava. Nego ste naj-
smješniji u zadnjoj stavci svoga »priopćena«.
Mješte, da pobijete protudokazima ono, što
mi iznesosmo potkrijepljeno čvrstim doka-
zima i mnogobrojnim svjedocima, koji će
vam skoro i na sudu u brk sve to opeto-
vati, vi da sakrijete golotinju duha, pripravili
ste izlaz, poklanjajući bljuvotine dopisniku.
On ih neće. Da pak budete imali prigode
i na kompetentnom mjestu, mješte črčkara-
njem po jednoj novini, dokazati nam da
smo lašci i klevetnici, prišapnuti ćemo vam
u uho, da pisac »Izborni škandal u Stonu«
jesu vama dobro poznati: — Stonski Pra-
vaši.

 

Gradska kronika.

Kraljev rogjenedan. U četvrtak
uoči rogjen-dana Njegova Veličanstva na-
šega kralja otsvirale su mjesne dvije muzi-
ke svoje programe pred zgradom kot, Po-
glavarstva, kao i vojna muzika pukovnije
br. 22., a grad je bio svečanc osvijetljen.
Nakon izvršenog programa obašle su gra-
dom udarajući, a vojna je muzika otišla do
pred villu »Roma«, u kojoj stanuje zborni

Inače, što pita kršćanska ljubav, ja sam
učinio. Neka se vidi moje pismo Ured.
»P, C. H.«, koje je »Bullettino« donio u pri-
logu »P. C. H.« br. 337.

Sada na drugo. »Bullettino« da opravda
Bervaldijevu kritiku o »Crticama« o kršć.
arh, O. Talije, htio je poslati »Crtice« je-
dnomu sveučiliš. profesoru, da čuje njegovo
mnijenje. Dobro je učinio; ali opažam na
prvomu mjestu:

već dokazi i razlozi.

2, Radi tih firma neki su pošprdno gle-
dali n. pr. »Starohrvatsku prosvjetu«, što
je izvrsno i uregjivao i pisao sadanji prof.
na preparandiju F. Radić. A zašto? Jer nije
imao firme, Radi tih firma poprijeko se gle-
daju arheološke radnje i prof. Vuletića-
Vukasovića i Kolnaga i drugih, a sve, jer
ne imadu firme, al ipak imadu više zasluga,
nego ko drugi, ko firmu ima.

* )Bulletiino« e sud jednoga profes.
koji nije ocjenu Bervaldijevu niti pročitao,
već mu stoji od nazad tri mjeseca kod knji-

 

no«,

1, Firme u ovim pitanjima ne odlučuju,

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

zapovjednik F.M.L. pl. Hortstein. — »Gun-
dulićeva« glazba nije mogla da izvrši svoj
program, zbog tehničkih zaprijeka.

Jučer u jutro na 5 ura iza kako bje ispa-
ljeno nekoliko topovskih hitaca vojna je
muzika obašla udarajući »na uranak«, a
zatim druge dvije mjesne muzike. Na 10
ura otčitao j€ u stOnoj crkvi svečanu sv.
Misu presvij. g. biskup Dr. Marčelić, pre-
ko koje su pjevali mjesni diletanti. Bile su
zastupane sve vojne i civilne vlasti, kao i
konsuli talijanski, engleški, turski, grčki i
belgijski. Na svim uredima, školama, dru-
štvima i konsulatima bile su izvješene za-
stave.

Velika pučka zabava društva
Gundulić“, Kako smo već najavili, u
dojduću nedjelju dne 27. Avgusta naš »Gun-
dulić« priregiuje veliku ljetnu pučku zaba-
vu na »Brsaljama«, Simpatije, koje uživa
naš mili »Gundulić« megju svim slojevima
hrvatskog dubrovačkog grag anstva, bez su-
mnje će se pokazati i na ovoj prvoj ljetnoj
zabavi. Šaroliki i vrlo zabavni program, ko-
jeg ćemo objelodaniti u dojdućem broju
našeg lista, zaslužuje sveopću pažnju i o-
daziv. Naše »Brsalje« će se pretvoriti u pra-
vi Eden, kog će krasiti svi mogući nakiti,
paviljoni i slikovite iluminacije. Za naš kra-
sni spol se pripravljaju najoriginalnije no-
vosti, koje za sada nećemo odati.

S toga svi pravi Hrvati ljubitelji >Gun-
dulića« spravljajte se sa svojim obiteljima
u dojduću nedjelju na prvu ljetnu »Gundu-
lićevu« zabavu, e da se tim odužite patriot-
skoj dužnosti a i da poduprete ovu našu
plemenitu ustanovu.

Vojnoj Vlasti. — Općini. — Ču-
varima povjesničkih spomeni-
ka. Ovo dana kad smo vidjeli gdje nam
dižu s mjesta i zadnja gradska vrata, prva
od Pila kod mosta, tu našu milu uspoime-
nu, ko skamenili smo se, teško nas je po-
treslo..... Na pomisao pak, da će se ko-
god prenuti, odazvati, isposlovati da se
vrata stave kako su i bila — malo se kao
utješismo. Ako niko barem je Općina du-
žna da se za to pobrine. Gradska vrata iz-
radili su naši mili pragjedovi, pred više
stotina godina. Negda su bila kao najpo-
trebnija obrana gradu, a dan-danas su je-
dan izmegju najmilijih i najdragocjenijih u-
resa Dubrovniku. Koliko li su i kakovih ona
vrata doživjela ....

Sad bez njih izgleda kao neka pustoš,
praznina svakome upada u oči. Radilo je
nekoliko vojnika dok su ih digli s mjesta
a ne znamo kamo su ih ponijeli. Od onda
je prošlo dvaestak dana, a na žalost ne vi-
dimo da se je iko pobrinuo, da je zapitao
za koji ih uzrok dižu, da se je iko zau-
zeo da budu postavljena na svoje staro
mjesto. Nekoji kažu, da su ih digli da ih
bojadišu? Nijesmo čuli da to iko govori sa
strane vojne vlasti, pa stoga neka u to vje-
ruje ko hoće; mi držimo da je više nego
suvišno skidati onako ogromna vrata, te-
ška nekoliko kvintala, kad znamo da se na
mjestu mogu bolje bojadisati, kako što se
je i prije radilo. Kad su skidali i vrata od
Ploča nazad desetak godina nekoji su go-
vorili, da to čine samo za bojadisati ih, ali
od onda više nijesu postavljena na svoje
mjesto i ne znamo koja ih je sudbina snašla.

Uvjereni smo, da Vojna Vlast to radi do-
brom namjerom, možda misleći da je tako
bolje, a možda i koji vojni starješina to radi
na svoju ruku.

Vrata kod mosta od Pila bila su pravi
ures a nami dubrovčanima najdraža uspo-
mena, stoga molimo stariju Vojnu Vlast,
da bi ih činila namjestiti kako što su bila,
pa cijenimo da će bit udovoljeno općoj želji.

Pozivljemo Općinu da bi i sa svoje strane
obratila se na nadležno mjesto, a tim će

Ovo u opće. Sada da vidimo koliko vri-
jedi firma toga profesora.

1. Taj prof. govori »da O. Talija svojim
»Crtičama« neće nikakove slave steći«. —
Dakle taj se prof. umišlja, da je O. Talija
htio postati slavan sa brošuricom od malo
stranica, u kojoj sam on govori izrijekom,
da »tu nema ništa nova« da »su iu samo
neke krupne crte« da »Crtice« nijesu za
strukovnjaka« i t. d. Kada se ovo pročita,
valja da se reče: ili je O. Talija, koji hoće
da postane slavan, jedan veliki ludorija ili
taj profes. koji se umišlja da O. T. to traži,
i da se tim može postati sluvan.... li...
ili... drugog puta nema.

2, Taj prof. kaže, da je utaman bacio vri-
jeme, što je upotrijebio u čitanju »Crtica«,
to jest, da iz njih nije ništa naučio. Dakle
taj se profesor umišlja, da je O. Talija pi-
sao, da sveučilišni profesori nešto nauče iz
»Crtica«, u kojim izrijekom veli on da »kada
bi se sve dobro proučile, neka ne misli niko
da će strukovnjakom postati«, u kojim se
piše izrijekom, da »tu nema ništa, što je-

goveže, pa tim hoće da opravds glavno Ber- | dan
valdijevo pisanje, a nuzgredno i »Bulletti- |

 

3. Taj prot. pile, da »Criice« nijesu drugo
već jedan nedotjerani »Collegienkeft«. Da-

 

 

  

samo učiniti svoju dužnost; bilo bi ipak više
nego žalosno i pokudno ako to već do sada
nije uradila. Čujemo da je čuvar povjesnič-
kih spomenika već se obratio na odnosno
mjesto, a uvjereni smo da će i zaslužno
Društvo za poljepšanje Dubrovnika uložiti
svoje sile.

Tom zgodom neka se isposluje, da budu
namještena i ostala vratija, koja su nazad
godina dignuta, t. j. ona druga od Pila, od
»Ribarnice« i od Ploča. Za bolji pak ukras
neka se bojadišu bojom na ram (bakar),
kao što su bojadisana vrata Duždeve pa-
lače a sadašnjeg ureda kot. Poglavarstva.
Takogjer da se namjeste i oni starinski pi-
zovi na zidu poviše onog gvozdenog kola
na Pilama, pomoću kojih su podizali most
od Pila, i onaj zagragjeni prostor pod gvoz-
denim kolom da bi dali otvoriti, (U onaj
prostor za vrijeme republike spremali su
alate od vratija od Pila, pak je grehota da
onako prilično prostrano mjesto stoji zidom
zagragjeno, jer bi se moglo u koju drugu
svrhu upotrebiti).

Mi smo kao Dubrovčani ovim za danas
svoju dužnost izvršili, pak upozorujemo i
ostale mjesne listove, da bi se ovim poza-
bavili, da spasimo što se još spasiti dade!

»Crvena““ se jedi. Prikovana o zid
našim razlozima, hvafa se ništa manje ne-
go poglavarstva! Da joj pružimo pomoć i
način, kako da se izvadi iz škripca, poziv-
ljemo ju da nam odgovori:

1. Kako zove narod prosjaka, koji nema
potrebe da prosi?

2. Pozivljemo ju, da nam spomene samo
jedan rječnik ili leksikon, gdje bi riječ re-
formacija značila isto što i revolucija, pre-
okret isto što i prevrat?

3. Pozivljemo ju, da nam navede cigli
jedan rječnik, gdje bi riječ siromah (pove-
ro) značila isto što i prosjak (mendico)?

4. Naš narod kaže: »pripukli siromah« i
tu se baš vidi velika razlika izmegju siro-
maha i prosjaka, tako da jedan, pa i ska-
pao od gladi, ne zove se prosjakom ako
ne prosi, dapače u nas u Dubrovniku i o-
ne što svake subote prose zovu naprosto
»siromasi« a prosjak po dubrovačku znači
čovjeka lodrpana, skitalicu, pa pozivljemo
»Crvenu« da nam spomene mjesto gdje se
u nas kaže »puki prosjak«?

5. Pozivljemo »Crvenu« da nam kaže kad
je revolucija »legalna« i da nam navede iz
povijesti jedan primjer »lagalne« revolucije.

Kazati na svrhu, da smo mi uporedili
Komenskog i Guttemberga s Isukrstom, to
je da se najblaže izrazimo kretinizam.

»Grvena« u istom ulomku gdje se pri-
zivlje na pučki govor kaže, da smo mi pro-
ti njoj htjeli »operirati« pa opet »da smo
vidjeli da kod naroda više operirati ne mo-
žemo«. Niti smo operirali niti operiramo, a
kad bi to mogli, operirali bi najprije glavu
nekome uredniku, da vidimo, da nije u njoj
slama.

Vjenčanja. Na 16 o. mj. vjenčala
se je gospogjica Natalija Pekas sa g. Mi-
livojem Swiresev iz Zadra, a u ponedjeljak
će <e vjenčati gospogjica Marica Batinić
sa g. Franom Malić. Čestitamo!

Proslava jedne obljetnice. U
ponedjeljak se je vršila obljetnica teškog i
krvavog okršaja, kog je dalmatinska pukov-
nija »Grof Lacy« br, 22 junački odršala u
Banjaluci, za vrijeme okupacije Bosne i
Hercegovine godine 1878., te neprijatelja
hametom potukla. Naravno da je i prilično
vojnika rečene pukovnije bilo što poginulo
a što ranjeno i osakaćeno, još kad se zna
da je neprijatelj bio kud i kamo brojniji i
zaštićeniji.

1 mjesni bataljun spomenute regimente u
ponedjeljak je imao praznik. U jutro je bio

kle taj prof. umišlja, da je O. Talija htio
napisati nekakova epohalna elementa arche-
ologiae, a da nije dotjerao da budu niti
»Collegienheft«, dok »Crtice« nijesu imale
pretensije da budu niti »Collegienheft«.
»Crtice« nijesu napisane da se sveučilištar-
cima predaju na universama, već su one
jedan kratki i krupni izvadak iz jednoga
»Collegienheft-a«.

4. Taj prof. kaže, da će svaki njegov mar-
ljivi sveučilišni djak, koji se je kroz jedan
semestar u tomu vježbao, napisati takovu
knjigu i bolju. Dakle taj se prof. umišlja,
da je O. Talija htio kazati, da nitko osim
njega i velikih učenjaka ne zna napisati
onakovu malenu uputu u epigrafiju; taj se
prof, umišlja — ako se predpostavi, kao
što se predpostavlja, da »Crtice« ne vrijede
ničemu — da jedan marljivi sveučilišai djak
nije sposoban ništa elementarna i da čemu
vrijedi sastaviti.

Tko ovo malo bolje promozga, što je ka-
gao taj prof. i stavi se na stanovište zdrava
rasugjivanja, valja da reče: ovakova šta može
kazati pamet ispod svakoga mediokriteta.
Takovi ne mogu biti kompetentni faktori,
kako ih zove »Buletinovo« Uredništvo.

 

   

predveden vojnom muzikom u Dominikan-
sku crkvu, na svečanu sv. Misu, a za tijem
im je bila obdržana propovjed. U večer je
vojna muzika priredila končerat na »Brsa-
ljama«, uz prisustvo mnogobrojne publike
i velikog broja oficira. Drugi bataljun iz
Hercegnovoga proslavio je taj god na Br-
gatu, gdje se nalazio na vježbama.

(U koliko se sjećamo, i jedan je dubrov-
čanin oficir rečene pukovnije bio u onom
ljutom boju u Banjaluci: g. Kaznačić, na-
stanjen sada u Gorici, koji je bio teže ra-
njen u ruku).

Kragja. Sa italijanskog parobroda »Giu-
stizia« iz Katanije, koji krca drvlje u gru-
škoj luci, pobjegao je ovo dana jedan mor-
nar, pa se klatario po Gružu i Dubr. Rije-
ci, dok se nije u Batahovini ušuljao u pre-
voznu cataru Joza Buratovića, razlomio škri-
nju i odnio sve što je u novcu našao, pre-
ko 74 krune, a valjda i drugih stvari. To
se je dogodilo u srijedu po podne, i stvar
je odmah bila prijavljena gruškoj policiji,
koja se, kako nam kažu, nije pobrinula da
se lopova uhvati. Da zašto je tada u Gru-
žu redarstvo? Još nam javljaju iz Sustjepa-
na, da je taj mornar isti dan pred večer
nesmetano otišao put Šumeta, a odonud
prama hercegovačkoj granici.

Kriomčarenje. Jedan stražar sa fi-
nanc. parobroda »Spljet« i preglednik fi-
nanc. straže Ivan Perat, pod nadzorom dvaju
gruških carinarskih činovnika, ušli su u trag
kriomčarenju na parobrodu »Skodra« u gru-
škoj luci, te su pronašli 34 omota finog
arbanaškog duhana (18 klgr.), a ne kako
je bilo javljeno.

Općini, Tuže nam se, da ima 5 dana
da je neko užegao smeće na morskim hri-
dinama pod gradskim zidom, te se na ča-
sove uzdiže nesnosljiv vonj i dim. Barem
se je to moglo odmah činiti podunuti, jer
je zaista more blizu!

Napredni urednik. Urednik »Cr-
vene Hrvatske« koji je ipak na žalost svr-
šio gimnazijske nauke, daje sebi svjedočbu
velikog duševnog siromaštva.

U 63 broju »Crvene« on piše: »Znali smo,
da se oni (f..j. popovi) u punoj mjeri drže
onog jezuitskog načela: »Il fine giustifica i
mezzi«.

Odgovaramo: Podla je kleveta, dostojna
samo neznalice ili zlobne duše kazati, da je
gornje načelo, jezuitsko načelo.

Da pozovemo urednika »Crvene« da nam
dokaže, gdje, kada i koji jezuit -ili.-.uopće
njihov red, to načelo prihvatio ili naučavao,
uzalud bi smo i do sudnjega dana čekali
odgovor, jer nešto što nije postojalo, ne mo-
že se ni dokazati. Zato uredniče »Crvene«,
da drugi put ine izvališ sličnu bedastoću,
dogji malo na skalu pa slušaj: Načelo »il
fine giustifica i mezzi« to je načelo Machia-
velističko, a Machiavelli je živio i umro
prije nego je i utemeljen jezuitski red.

To su Matkjavelističko načelo prihvatili
mnogi protestantski pisci i teolozi. (Vidji
knjigu: »Der Zweck heiligt die Mittel« von
Matthias Reichmann, Freiburg, Herder 1903,
str. 89—125) a jezuiti su bili baš oni, koji
su se odlučno oprli tome Makjavelističko-
me načelu. Tu je klevetu predbačenu jezu-
itima oprovrgao i duboko učeni Dr. Viktor
Naumann pod pseudonimom »Pilatus« u svo-
me djelu »der Jesuitismus« a treba da u-
pamti urednik »Crvene«, da Dr. Naumann
nije bio ni katolik, ili kako bi »Crvena« re-
kla, ni klerikalac; bio je protestanat libe-
ralac.

God. 1852, 1862, 1863, 1890, 1903, pu-
nih dakle pet puta bila je raspisana nagrada
od 4000 kriina — ova zadnja od narodnog
zastupnika Dasbacha — onomu, koji bi po-
kazao samo jedno mjesto iz jezuitskih knji-

Firme, naročito danas, vele ne vrijede:
reklama, protekcija i nešto drugo mogu ih
lako stvoriti. Stoga su danas i dobre firme
izgubile svoje vrijednosti radi patvorenih.
Danas firme ne imponuju: imponuje soli-
dan nauk, zdravo rasugjivanje, pošteno srce.

Opažam na dalje. »B.« da obrani Berval-
dijevu kritiku — a to je glavno — opozi-
vlje se na sud o »Grticama« jednoga prof.,
koji tu kritiku — kako smo kazali — nije
ni pročitao. U ostalom odgovaram »B.«
I u hipotezi da »Crtice« ne vrijede baš ni-
čemu, to ne bi dokazalo, da Bervaldijeva
kritika nije neumjesna, neispravna, kontra-
ditorna, ničim me dokazana, a njegova o-

izmegju »oštro kritikovati« | »neumjesno

kritikovati«. Prvo je ad apicem scienmtiae,

a drugo je ad apićem,....??

Bili mogao »Bullettino« smatrati Berval-

dijevu kritiku ad apićem scientlac?
Pisac ocjene.