Br Mi PM U DUBROVNIKU, 9 Septembra 1911. i četvrt godine Cijena je listu sa donmašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ge vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto LNIEM fi God. VII. IMSM IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisa i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi polugodište. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Pr ib: Zbijmo redove! kim čovjekom i pitamo: kako će se|izmirili, izgrlili i zavjetovali se samo i|svoga samoprijegora, i narod će bla- U ime Njegova Veličanstva Cara! C. k. Okružni sud u Dubrovniku kao sud o štampi na prijedlog e. k. državnog odvjetništva, odlučio je da sadržaj slijedećih ulomaka uvodnog članka ,,Subotnje provokacije“ tiskanog na 1. i 3. stupcu 1. stranice i baš a) od riječi ,;te o- pravdana reakcija“ do ,mladosti“; b) od riječi upotpuno opravdavaju“ do omladine“; e) od ri- Hrvatski je narod mnogu gorku pre- gorio, nepravde i nasilja, ali bilo je časaka odmora te. bi odahnuo; nu od doba zloglasnog banovanja Khuenovog nema mu primirka. Madžari sve to jače izvagjaju svoju silu, navode sinove hr- vatske zemlje e bi odobravali očite ne- pravice; a jer su se znali nametnuti i ječi ,Razumije se“ do ,samo reagirala“; 4) odiyrhovnoj upravi u Monarhiji, sve biva riječi ,,Na ironični poklik“ do ,našim pristašama“; od riječi ,U subotu se je dogodilo“ do ,ona ne imponira“; i ulomak članka ,Bakljada - Komers - Incidenat s oficirima- Hrvatska himna i ,Srbi“ - Postupak političkog komesara Hruša - Uapšenja - Zaključak“ tiskana na 2. 3. 4. i 5. stupcu 2. stra- nice i baš s) od riječi ,Juriš komesara“ do .Trojanović i Pasarić“; b) od riječi ,Dobro ih pozna“ do ,kakav amanet“ ; c) od riječi , Čujemo da se redarstveni“ do riječi ,meszo salvato“ tiskanih u br. 340 časopisa ,Prava Crvena Hr- vatska“ koji je izašao u Dubrovniku na 2. sep- tembra o. g. pod odgovornim nregjivanjem Frana Sehicka sačinjavaju oni od a) do e) uvodnog članka prestupke predvigjene po $$. 300 i 305 k. z. & oni od a)-c) članka Bakljada-Komers i t. d. prestupak proti sigurnosti poštenja po $$. 487, 488, 491 k. z. i ČI. V. zak. 17/12. 1862. br. 8. 1. d. z. god. 1863. Potvrgjuje se izvršena zapljena; Zabranjuje se daljnje širenje lista u pogledu zaplijenjenih članaka; se uništenje zaplijenjenih istisaka kao i onijeh koji bi se slučajno još zaplijenili, suviše rastava dotičnog štamparskog sloga, a to sve po $. 493 k. p. Razlozi: U saplijenjenim ulomcima uvodnog članka hvale se i opravdavaju djela zabranjena po sakonu ne samo već se potiče na prezir i mržnju protiv vladinog organa odnosno njegovom uredovanju, djela ova koja se označuju prestupcima po $. 305 1 300 k. £.; sa drugim zaplijenjenim ulomeima vrijegja se poštenje redarstvenug povjerenika obzirom na njegovo uredovasje i izrugava ga se javnom ruglu, djela ova koja se označuju pre- stupcima po $$. 487, 488, 491 k. s. i ČI. V. Zakona 17. decembra 18682. broj 8. 1. d. s. go- dine 1868., pak je stoga red bilo osuditi kao gore. O, k. Okružni kao tiskovni sud. Dubrovnik, 4. septembra 1911. Bojanić. *PODLISTAK. Švolje. (E. Beecher Stowe. — Tjeskoba koja prati siromaštvo, nije sama koja tišti javne prosjake; ovi u repinam okrpljenim, izloženi svim nepogodama vre- mena, uvijek su pružene ruke, da prime milostinju pak došla odkle bilo, Postoji druga vrsta ubogara, mnogo vrijednija sa- to : i i i iz kako oni hoće; sklopiše novu nagodbu a i me pitaše hrvatski sabor ili bana da li pristaju. Očito je da se šnjima dalje ne može, očito je e bi vas na- rod a najprije zastupnici imali ustati da se raskrste od nametnika; a ipak većina tako zvane inteligencije voli kako i izraelski narod masne misirske lonce, nego li svoju slobodu, svoje dobro, svoj ponos. Sva koalicija, Ra- dićevci, a da i ne spomenemo Toma- šićeve ortake, napire svu snagu duha, svu prepredenost osnova, kako bi Ma- džare omekšala i primila vlast da se dovine do jasala. Sami pravaši jogu- nasto neće da podmetnu šiju, nego pi- smom i govorom napućuju narod da ustane i prekine svaki vez sa onim koji su po tisuću puta svečano obe- ćali, a po tisuću su puta zadanu riječ prekršili i jasne ustanove zakona po- Agazili. Pita se, koji bolje napućuju na- rod : ili nagodbenjaci ili pravaši? Idealna i realna politika. Nagodbenjaci kažu da se mi pravaši gubimo u oblacima, da snatrimo, da ištemo nešto idealna, a u prigodi znadu to i pohvaliti; ali hvajda od svega toga završuju, kad od toga brašna ni- gda ne bude pogače. Oni nasuprot vode realnu politiku, kako se koja rupa pojavi nastoje ju zatrpati, sad molbom sad zahtjevom, napokon i prijetnjom gledaju osvijestiti Madžare, kako bi spoznali svoju krivicu i nanešene škode nadoknadili, Mi prestavljamo sebi tu borbu, kako onu jednoga mladićka sa odraslim krep- od one drvene postelje, i od one trpezice od kriješve. Pod se je osim toga negda banio sagom, ali su ga godine istrošile, simo se propa- rao, tamo se rasukao, poplavio je i ako |vanredna briga nastojala da doskoči tome |prikrpivajući, ali ipak oskače na prvi pogled \očiti znak trulosti. Istina, neki je susjed dao komad raše, koja je začepila prilični proder pokraj peći, marljivo prišiven i umetnut; no ipak taj ne- voljni sag, i ako šarolik zbog krparija u širinu i duljinu, neće još dugo opstojati u ovoj dolini suza. No treba stvari namjestiti i porazdijeliti da se što više istaknu. Spremica koja je u kutu u kojoj su neke kineške zdjelice i je- dan ili dvije žličice od srebra, ostatak sre- [tnijeh dana, čuvana je kako moći, te za- vjesice bijele musoline pomnjivo su obje- ljene i inkašane, te nježno utijane najvi- šom su tačnosti pritegnute. Povrh pisaćega stola, pokrivena bijelom zavjesom, vigjaju se neke knjige i neke uspomene prošlih vremena, i jedna sitno- koja je pohudjela, nu sasvim tim, i ako treće čeljade u njoj ništa milija i svetija tužnoj u- pokućstva. i f bolje taj mladićak othrvati ispod sna- žnih mišica tog &ovjeka, ili kad izbje- gava njegov naručaj, ili kad mu padne u skut da ga obujmi gvozdenim mi- šicama? Primjenimo našem položaju taj primjer, pak recimo pravedno i is- kreno: koji od te dvojice vodi stvarnu, uspješnu politiku? Na dobre se ide sunovratice sa zla na gore; ne koriste molbe, ne očiti dokazi, ne nezadovolj- stvo, ne opriječnost, ne glasni pro- svjedi, ne nasilni otpor, pak nije li bezumlje još ustrajati u nekorisne po- kušaje? Veli riječ: ko se ovca čini vuk ga izjede; tako će završiti ako Hrvat- ska ustraje krpariti nesretnu nagodu. Dočim prava je realna i zgodno u- dešena politika pravaša, koja kaže : ras- krstimo se od Madžara; osim njih i dinastija ima udjelka, i glas Europe, i svi oni znameniti i plemeniti ljudi, koji žele iskreno» svakomu narodu dobro- stanje i sreću, pod jednaki dio onoga blagotvornoga sunca, kog Bog dade ne kako svojinu pojedinaca, nego sva- koga. Naravno biti će okopavanja, biti će progonstva, biti će žrtava, ali ko- liko bude očitija nepravica i nasilje, toliko će prije puknuti lanci, nadoći ono što svi vapimo — ujedinjenje i sloboda domaje naše. Vrstajnmo sel + | Tako je očito da su pravaši udarili na pravu stazu, da su njihovi protiv- nici postali bijesni a da ne rečemo bjesomučni. Dočim pravaši neće ni- kako da se prime vlasti bez slobode i potpune slobode, oni željni vlasti i slasti kako bi se je prije dočepali uprli su bili svu hitrinu svoju da pravaše razdvoje, i to im je sretno bilo pošlo za rukom; pravaši su se nalazili u dva tabora i kivno su jedni na druge gle- dali, a zlobnici se smijali i radosno trli ruke; ali su pravaši ugledali gdje vodi takova lakoumnost, sve su zaboravili, sve su jedan drugomu oprostili i o- svanuo je sretni i sveti dan, da su se trgovca i majka mnogobrojne ljubljene djece. Ali je nesreću stane tako nemilosno progo- niti, da okrutnost ta izgledala više kako stroga osuda nemilog udesa, nego bi na- vadni postupak blagohotne providnosti. Isprva nastadoše gubiši u trgovini, nado- gjoše teške duge i skupe bolesti u djeci, pak smrt nekolicine njih, Nakon toga morala se je prodati krasna i udobna kuća i bogato u njoj pokućstvo, te prama nevolji se zbiti u čednom kućerku; napokon sa ostatkom blagostanja moradoše ostaviti rodni kraj i drugamo se nastaniti, Ali netom se je prognana obitelj domogla nove postojbine, otac iznenada u čemeru umre, te nagje samotni grob u tugjini. Udova, skršena posred duše od tolike ne- volje, stavi se opet na dugo i užasno pu- tovanje, da se primakne onim te je cijenila da će joj biti samilosni prijatelji. Te i ako je nešto malo novca imala, ipak je sa dvije kćeri izdržala ponovno selenje. Kad je stigla gdje je nakastila, tužna je udova bila ne samo bez srestava, nego još opterećena priličnim dugom prama osobi te joj je povjerila novac za put, Ona se mučke predađe svome udesu; te pokli se je razdružila sa kćerkama, koje su bile ve- oma marljivo odgojene, i koje su se na- jedino sreći i dobrostanju svoga na- roda, domovine svoje. | to oba krila u Banovini uz naše dične pravaše i uz one iz Herceg-Bosne, a pritegli k svome srcu kako vrle suborce čelične Slovence. Svrstali smo se u redu, a dušmani naši gledaju da rasklimaju uzorni red, hoće da nas opet razdvoje; uza njih pristati će i poglavice, eto već u Sarajevu je bila zabranjena skupština hrvatske na- rodne zajednice, pokušat će to isto i drugovgje; ali se ne dajmo, zbijmo naše redove, svi za jedan štap ako ne- ćemo da se bručimo, te hoćemo da narodu bude uspjeha od orijaške borbe! Sloga i posluh. Dakle svi složno: neka slobodno trube da smo proti »Srbima« što ni- jesmo, ako će postupati bratski i hr- vatski; neka vele da smo »klerikalci«, što nijesmo, nego zagovornici prave iskrene slobode, savjesti; neka urliču da smo »furtimaši«, kako bi nas otci- jepili od klera; neka svaki dan izna- šaju novih objeda i potvora, kako da radimo za Tomašića, kako da se nu- dimo sad Pešti, sad Beču, tad kršćan- skim socijalcima, tad prestolonašljed- niku; neka rovare, neka urliču, mi slo- žno naprijed, ne čbazirimo se ni de- sno ni lijevo, u zbijenim redovima sr- "|nimo na grabe t-opkopr, preskočiun|"* jame i jaruge i slavodobitno ćemo pre- dobiti! Neka nas ništa ne smete ako nam vlade ne dopuštaju raditi skupa kako organizovani djelovi, a mi ra- dimo skupa kako pojedina lica, prego- rimo sve, samo složno! Ovih će dana udruženi pravaši izabrati svoju upravu i vijeće da nas predvodi: braćo pra- vaši! Koji budu izabrani to su naši starješine, oni su vam u narodu i otac i majka a mi postajemo njihovi ljub- ljeni sinovi; te smo dužni biti pokorni, poslušni izglednom samozatajom. To učinimo; sloga i posluh nek bude naša lozinka, i neće vele duljiti a pravaši će uživati plodove svoga pregnuća, manje više bolovati sav svoj vijek. Ipak, netom se je okrijepila toliko da je mogla stati na nogama, gospogja Ames uza nju počme raditi kako švelja. Velikim naporom i štednjom smogne pla- titi dug za putovanje, i naresiti sobicu, kako smo je opisali kad je oboljela. Odveć hra- bra i ustrajna da leže logom na nastup bo- lesti, ona je ustrajala u radnji dok nije po- sve smalaksala. Na taj način postavši nesposobna ne sa- mo u radnji, nego i kućnoj poslužbi, go- spogja Ames bi prisiljena pozvati uza se čednu od kćeriju, da ju zamijeni u radnji i njeguje u nemoći; i baš u to doba mi vam prikazasmo ova dva čestita stvora u čednoj sobici. Već je prošlo sedam dana da je gospogja Ames zalegla; a danas je prvi dan da se je pridigla; ali slaba i slomljena posve. Nu stavi se da je mjesec na izmaku, i da do koji dan mora se najam platili, zato kako da joj ta briga ulijeva nove snage, i ona radi da smogne tačno svoju dužnost izvršiti, Ali na svrhu iscrpiv svu snagu u krojačini, u mjerivu i šivu nasloni se na blazini, i nje oči gledaju sućutno blijedo lice kćeri, koja ima dva sata da šije. — Jelka, boli li te glava dušo, ne radi toliko. — Malo me boli, odvrati djevojče, osvje- dočena da izgleda posve utrugjena. Tužna Jelka! Da ju nije zao udes zahva- tio, i ona bi veselo sad trkarila po ulicama gosivljati svoje spobornike, svoje obra- nitelje, svoje narodne junake. Vijesti iz naroda. Iz Janjine. Dopisniku »Crv. Hrvatske« iz Janjine u- darila je krv na moždane od vrućine, a još više od nenadnog i strašnog poraza, što je doživio za općinskih izbora prošlog mjeseca, te ga kao bijesomučnika spopala vika i kri- ka radi tobožnjih bezakonja izborne i kako on hoće pravaške komisije. Oni t. j. Dr. Zvo- nimir, a za malo dana bivši načelnik Sugja i družina pobijedili ogromnom većinom u IH. tijelu, imadu takovu većinu iull. il. ti- jelu, ali ono strašilo od komisije samo u- kida, glas za glasom — jauče nadalje po- bijesnjeli knez od Sutvida — da i povjere- nik morao prosvjedovati. A što je istina? — Istina je živa samo to, da je amošnja klika doživjela užasan po- raz od kojeg neće se više nigda oporaviti dok je Janjine. U Il. i LI, tijelu, dakle ondje gdje glasuju neodvisni ljudi, bili su hame- tom poraženi. Istina je i to, da vladin po- vjerenik ne samo što nije niti jednom pro- svjedovao protiv komisije, nego je kliki po- magao i dopuštao stvari takovih da smo ostali presenećeni, i sam se zadovoljno izra- zio o komisiji, koja je najliberalnije vo- dila izbor. Dosta je opaziti skladno pona- šanje Dr. Bjelovučića, koji tobož izobražen čovjek zna i vrijegjati članove komisije i a- ko je bilo svakome izborniku slobodno da japicaik prosvjeduje jadsnigka bzža da je član komisije. Ali skladnost i Dr. Zvonimir, ej, tu smo! — Ipak sva naprezanja klikaša ostadoše bez uspjeha. Pokušaše terorom i podmićivanjem, ali — uzalud ! Ponudiše našim čeličnim biračima B. R. i A. J. prvomu sto a drugomu dvijesta Kruna, ali obojica prezirno odbili Judin no- vac. Terorizirali i na samom biralištu. Evo klasićna primjera : U II. tijelu dogje da gla- suje jedan dužnik našeg »pokojnog načel- nika« Sugje za našu listinu. Načelnik, blage . uspomene, toliko se zaboravi, premda pre- sjednik komisije, da vas blijed i uzrujan zagrozi se biraču. Članovi komisije a i svi prisutni izobraženi sa tolike prostote osta- doše ko izvan sebe, ali osvijestivši se i od srama jedva prosvjedovaše. Poglaviti za- dubljen u svoje muzikalije naravno ne ču- je... Takova šta moguće je u Srbiji nu ne grada, životu bi se radovala kako ostale djevojčice vrsjakinje; ali joj ne dolaze na pamet zabave, nema drugarica da se ne- vino oveseli, ne posjeta, veoma rijetko po nešto bi izašla po polju. Jutro i večer su joj jednake; bolesti glave, bolesti preko pasa, i bez svrhe šiti i šiti,.. Jaoh! ne- volje za djevojčicu od 15 godina. Nu gle, vrata se otvaraju i lice gospogje Ames sjaje od radosti kad ugleda drugu svoju kćer da ulazi. Marija ie dvorila u jednoj obitelji u oko- lici, gdje nje vjernost, uljudnost i dobrota dostigoše da ju paze ragje kako ćerku ili sestru nego kako podvorkinju. — Majo, evo svote za najam sobe, reče: ostavi dakle radnju i malo opočini. Ja do- bivam toliko da mogu platiti mjesec još prije nego se navrši. — Milo dijete! Ali ja želim da ipak ne- što ostane za vas; odvrati joj posve ganule majka. Ne, dušo moja, ja ne mogu dopu- štiti da i dalje potrošim svu tvoju krvavu muku, i onu predobre Jelke, kako eto ra- dim ima mjeseca. Na proljeće ipak ti služi nova oprava; a taj tvoj klobučić, kćeri moja, posve je nepristojan. — Baš nije tako neno, pak ću ga ja po- peliti modrim satenom; i ćeš, vigjeti kako će izgledati lijepo. A moja nedjelna oprava? Pusti neka ju operem i preradim pak će izgledati divota. Suviše mi je gosp. Osunt darovala vrpcu na rusu, i kad moj klobu- čić bude opran i nakićen, biti će izuća stvar, Sie m“ ostaj O I pačisneijii gao ie