Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p0
1 Miko godine surazmjerno; za inozemstvo
me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto |
polugodište.
| Narod se buni...
Prošloga je vijeka mutikašama naj-
uspješnije srestvo bilo, po svojim pri-
vrženicima izazvati amo-tamo smuće,
a onda bi javna.štampa ustala na o-
dnosne vlade jer su slabe, jer ne zna-
du uzdržati red i stegu, 'jer neće da
narodu dadu slobodu, koja se doliku-
je novomu vremenu i naprednom sta-
nju odnosnog naroda i puka. Osim
Turske, gdje su tužbe zaista bile pra-
vedne i po ništa ne prećerane, kako
smo se mogli osvjedočiti po vlastitom
iskustvu, prigovori drugijem vladama,
a nadasve u ltaliji, u Španjolskoj i
Portugiskoj nijesu bili temeljiti, nego
s izvjesnih su se ciljeva prećeravali,
a jer su tajne družbe nalazile zaštite i
oslona i u javnim glasilima i kod iz-
vjesnijeh velikijeh političara, javno je
mnijenje bilo zavedeno i svak je odo-
bravao napadaje i oružanom rukom
da se tobože uvede mir i red u do-
tičnim zemljama. Čega se svega nije
onda pisalo proti kralju dviju Sicilija,
velikom vojvodi od Toskane, vojvodi
od Modene, kraljici Isabeli od Španje,
a nadasve proti slavnomu Piju IX., ko-
ji je do skrajnih granica pogodovao
svome narodu. Bilo je dosta da koji
razbojnik bude pedepsan, da koje raz-
vratno društvo bude raspušteno, eto
vike: nasilje, reakcija, nesposobnost,
bezvlagje!
U ovom pak vijeku posve je pro-
tivno. Svaki čas gledamo da se pre-
vratni elementi podižu i sile vlast da
ih oružanom rukom ukroti; svaki čas
nastane strka i prisilno besposličenje
od prostih poslužnika i radnika pak
do činovnika: stotine i stotine pod
pritiskom goropadnih drugova prista-
nu a posljedica bude da izgube svoj
kruh, drugi zbog nasilja čame po ta-
mnicama a tužne im obitelji skapaju
od gladi, ali stanovita štampa to spo-
minje kako kroničarsku dužnost, ali
PODLISTAK.
(2) Švoljea.
(E. Beecher Stowe. — Preragjeno).
G. Elmora sjedala u sjajnoj dvorani i
oko sebe imala je najnovije uzorke mode,
koje su dvije manjčice ispred nje prinosile.
— Koji lijepi ovratnik crveno-ružičast,
veli jedna, dok leti ispred zrcala da se
nagleda.
— Mamo! gledaj ove ubrusce, oh! ubave
čipke! neadođaje druga g. Elmori.
— No, gospogjice, odvraća ona, ovi su
rubci prava nakaza, rekla bi grdoba; čudim
se zaista gdje bi željela imati takova šta.
— Mi, gospo majko, neka ti samo pri-
mjetim da nema jedne gospogjice a da ih
nema. Laura Leymur ih ima, što znam, po
tuceta. i skuplji su od ovih, a zaista otac
miss Seymur nije bogatiji od našega.
— Bio, odvraća g. Elmor, bogatiji ili ne
to ne utišti, u ostalom imam primjetiti da
juć svim koje nelom ito
vide hoće da ja vam kažem da
i (YA E, IOM? 9 prošr prea
|prušila, košara punu
:
U DUBROVNIKU, 16 Septembra 1911.
PRAVA CRVEN
godišnje K. 9 — Ko
neće da žigoše ta nedjela, koja će ma-
lo po malo prisiliti poštene i mirne
gragjane da se sami sadruže i urede
e bi nametnoj sili doskočili, te se pri-
pravlja onaj ljuti boj gdje će pristaše
reda vlastitom krvi morati braniti svo-
je imanje, obitelj i čast proti razvra-
tnicima, koji jer ne imadu što da izgu-
be i jer se nadaju steći bogastva i la-
godnost očajnički će na prve navalji-
vati, a koji će ostati .dobitnik nikako-
va ljudska pamet ne može poreći ni
ustanoviti.
Razglašena Francuska, gdje novi gra-
gjanski red bez Boga — dapače pro-
ti Bogu — gospoduje, ima već godi-
na da strašno od toga strada. Štrajko-
vi slijede bez prestanka, nasrtaji bom-
bama, oružanom rukom, napadaji na
vlasti i na vojsku nižu se s godine na
godinu. Ista je vrhovna vlada morala
primiti sramotne uvjete željezničara,
koji su solidarno zahtjevali da i isti
krivci budu ponovno u službu prim-
ljeni; ista vlada neće provestit zakon
što ga je bila ustanovila radi vinogra-
da; ista će vlada i sad kad svjetina
ustaje i galami proti skupoći živeža
nešto morati poduzeti, ali tim popu-
štanjem i prilagogjenjem sokoli taš
razvratnike da sad zbog jednog uzro-
ka tad zbog drugog podžižu svijet doš
plane grozni požar gragjanskoga rata.
Poznato je pak da takovih očajnih du-
ša, koje uz požar i razvaline, uz bari-
kade i navale goje se, jako ih je ma-
lo, ali s popuštanja razborite strogosti
a nadasve jer javna štampa neće da
takove zločine dostojno osudi a baš
za to jer mal da ne uvijek nevini stra-
daju, zlo raste, napreduje, širi se i u
zemlje gdje je konservativniji narod i
mirnije ćudi.
Osuditi se dakle imadu svi ti ne-
voljnici, koji gledaju svoj napredak i
sreću u groznom zlu braće i sugragja-
na svojih; ali poštena štampa koliko
će razlogom šibati te nesretnjake ima
storica. Nu i ako su radnju izvršile slaba-
hne ruke i podbuhle oči, ipak g. Elmore
nije imala šta da opazi.
— Dobro je, mila moja; radnja je savr-
šena. Koliko traži ti majka? upita djevoj-
čicu g. Elmore.
Jelka joj pruži onda papirić, na kojem
bijaše zabilježena cijena.
— Da ti iskreno rečem, g. Elmore vadeć
svoju česicu mal da ne praznu, cijenim da
ti majka malo odviše traži: a sve u cijeni
raste, da se uprav ne zna kud će se glavom.
Na te besjede Jelka pogleda na skupe
uzorke, koje smo spomenuli, i ogleda se na
okolo naivno začugjena.
— Ahl reče g. Elmore, shvaćam te; vi
cijenite da bogata čeljad naše ruke nema
štediti; ali ja sam barem svaki dan to bolje
osvjedočena, da moramo štediti.
To rekavši dade djevojci na ruku tri do-
lara prama računu, što i ako nije bilo ni
polu cijene od pojedinog rubca, ipak bijaše
sve što su imale Jelka i bolesna joj majka.
— A sad, nadostavi g. Elmore, reci majci
da nje šivo savršeno je; ali da se neću
|dalje snjom poslužiti, ako mi se desi koja
će jeftinije raditi.
Ipak g. Bimore ne bijaše tvrđa srca, te
da je Jelka ponizno htjela prosjačiti za tu-
žnu majku svoju bolesnu, g. bi joj Elmore
živežem, dala bi joj
gostaru vina, režanj starih haljine i sve
se tom m daje, ali ugle-
uzbudi se u nju štedljivost do-
domaćice.
bi
Njoj se nigda ni snjelo nije da je dužna
IZLAZI SVAKE SUBOTE. — — POJEDINI BROJ STOJI 10 PAPA.
Brzotisa i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.
s druge strane ozbiljno opominjati vla-
de, da se i one maknu i ne dopušte
da narod dogje do očaja, jer nema čim
da žive. Dobro veli naš narod, da glad
nema očiju, a čovjeku kad dojadi ži-
vot, kad mu dotuži čemer, kad vidi
svoju očitu pogibiju bezglavo nasrće, i
ustanci i bune su gotove. Sila ih mo-
že nešto malo ukrotiti, ali ako je ve-
lika množ navalnika a mali broj obra-
nika, onda dogodi se pokolj i sve ne-
volje razvratnog ustanka.
I u našoj je Monarhiji veliki vapaj
radi goleme skupoće, koja guli bolje
stojećeg, a velikim masama diže i su-
hu koricu hljeba: povlaštenici i agrar-
ci ne dopuštaju uvoz mesa, a grdni
Moloh vojništva i ratne spreme po su-
hu i po moru, ždere milijone na sto-
tine, nemir se širi i prijeti i u nas ne-
ugodnim posljedicama ako takovo sta-
nje potraje.
Iskustvo je bilo naučilo Rimljane, iza
kako su više puta stradali od pobuna
naroda, da ga ublaže i ukrote dijeleći
mu dostatno kruha, zabavljajući ga ra-
skošnim igrama i prestavama.
S nerodice, zbog suše idemo u su-
sret gladnoj i oskudnoj godini, kakovu
možda ni stari nijesu upamtili, a kad
prijeti narodu najnemiliji bič glad, koji
sa sobom dovuče i zarazne nemile ne-
moći, dužnost je vlade, navlaš za to
po poslanicima u Parlamentu upozo-
rene, da na vrijeme gleda doskočiti
svim nevoljama, kojim se neizbježivo
ide u susret. Neka se na svemu pri-
štedi, nek se ograniče svi troškovi o-
sim neophodno potrebitih, a neka se
narodu pruži prilika da zaradom i tru-
dom dobije toliko koliko mu treba uz
obitelj da prižive. Nek se troši u ja-
vnijem gragjama i radnjama, gdje si-
romah može dobiti. Uvjereni smo, da
će g. g. zastupnici ozbiljno opomenuti
vladu, a da će i vlada sama uraditi
sve što može, da i ako kukavno na-
rod prebaci i ovu nevoljnu godinu, o
platiti odma dugovanje, to više kad bi tim
prikratila muke kojeg nevoljnika; nego je
sačuvala da kako stopanica ima dobro pa-
ziti da dade najmanje i najdulje što duguje.
Kad je g. Elmore stanovala u kućici na
Spring-Streetu, ona bi i kćeri posve rijetko
izlazile, nego najviše se bavile domaćom
radnjom; ali kad pregjoše u veliku kuću,
uzeše kočiju i stadoše živjeti po gosposku,
mlade Elmore uvigješe da bi bilo ludo ra-
diti i rediti pak bilo i za oca i braću. Da-
kle od radnje više nije bilo govora, i g.
Elmo1e zato je promišljala kako će dati jef-
tinije izraditi što treba. Nu ipak koliko god
škrtarila, ponosila se je da je gospogja, a
nje su kćeri hoćele da su im oprave savr-
šene, i zato je trebalo naći izvrsnih švelja.
G. Elmoru nije boljela duša da se je
igda opriječila prama siromahu, ali nije ni-
gda ni promislila da izmegju siromaha oni
su najpotrebniji koji baš ne prose.
Ona nije opazila da baš kad plaća obi-
lato one koji pošteno i nezavisno rade, daje
višu milostinju i veće dobro čini, nego da
pruži milostinju dvanaestorici bogara.
— Što veliš, neno, reče Jelka došav kući,
od g. Elinore, koja temelji da si se skupo
naplatila ? Za stavno ne zna koliko su mas
truda stale te košulje, g. mi je Elmore re-
kla da nam neće više naručivati i da će tra-
žiti jeftiniju švelju.
— Ništa za to, takova vrsta gdjekad je
škrtija od proste čeljadi.
— Mi, draga majko, nastavi Jelka, za ma-
nju cijenu nebismo mogle toliko se napre-
zati.
USKI
| rov i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništou. —
ličcinnijavci plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para PIE
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.
l koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
kojoj će pričati mlagjem naraštaju, na-
vagjajući prekomjerne cijene svakomu
živežu, kako nam znadu stari kaživati
veliku jeftinoću onijeh godina kad mo-
žda nijesmo imali tolike blagodati na-
pretka i znanja, ali se je zaista uživao
mir, obilnost i blagostanje. Negda bi-
lo, sad se spominjalo!
Pravaštvo u izborima.
Poslije izbora za carevinsko vijeće došli
su i općinski, za koje se je moglo očeki-
vati da se neće voditi uz onaku žestoku a-
gitaciju i žilavi rad pojedinaca i čitavih sku-
pina kao oni za parlamenat, jer to dijelom
onemogućuje sam izborni sistem, a opet lju-
di izmoreni i, recimo iskreno, istrošeni od
prvog izbornog kreševa nijesu ovu borbu
pratili onim zanimanjem kako bi se u isti-
nu moralo.
Borba u nekim predjelima i to baš u seo-
skim općinama nije imala nikakav politički
karakter, već je bila ili odlomačka ili osob-
na. Radilo se je naime da li će i koliko će
ovaj ili onaj odlomak imati vijećnika ili će
ovaj ili onaj marodni paša zasjesti na na-
čelničku stolicu. Sa svim tim borba je u
dobroj mjeri imala stranačko obilježje.
Mi smo više puta naglašivali, da se po-
litika ne uvlači u ustanove od kojih mora
biti veoma daleko, ali kad se baš hoće da
i općinski izbori budu ogiedalo jakosti po-
jedinih političkih struja i pravaštvo se je
upuštilo u borbu s rezultatom koje može
biti posve zadovoljno.
Već su izbori za carevinsko vijeće doka-
zali jakost stranke prava u Dalmaciji, te da
nije bilo nasilja i zloporaba uz usistenciju
onih sa »Šimunova trga«, danas bi prava-
štvo prestavljalo u parlamentu faktičnu veći-
nu ove pokrajine, pak nas s toga nije ni
najmanje iznenadio omaki, za nas, sjajni
uspjeh općinskih izbora.
Doduše nijesmo pobjedili u svim općina-
ma gdje smo se prikazali, ali uočivši pri-
like u kojima se sada nalazi Dalmacija, ni-
jesmo se tomu mi nadali. Mi smo znali, da
narodna: svijest, koja je jedino naše oružje,
ne može ovoga puta doći do pobjede pro-
ti zemaljskom odboru, novčanim zavodima
i raznim spahijama, pa za tim nijesmo ni
išli. Htjeli smo da dokažemo, da većina na-
roda ove zemlje pristaje uz pravašku stran-
— Ne uznemiruj se, dušice, nježno joj
majka odvrati, eto druge naručbe od druge
gospogje, kad ju izvršimo moći ćemo platiti
najam, i preostat će nam da kupimo kruha.
Ne treba da zadržavamo čitatelje opisom
onoga što treba za zgotoviti šest finih ko-
šulja: omjeriti, skrojiti, prišiti na debelo, na
tanko, učiniti gibe i gibčiće i t. d. Dosta
je kazali da u subotu bile su gotove sve
osim jedne, i da ih je Jelka ponijela gospo-
gji naručiteljici, sa iskazom daće u utornik
predati i šestu. Gospogja prigleda radnju, i
podade cijeuu djevojci: ali u utornik Jelka
kad joj donese šestu košulju nagje ju na-
kostrušenu : jer nakon otanjega prigleđanja,
veljaše, da je našla priličnu razliku u radnji,
prama onome što je ona mislila narediti, ili
kako je cijenila bijaše naredila, te se je o-
tresla nemilo na Jelku.
— Zašto nijeste uradili košulje, kako sam
ja naznačila, reče oštro.
— Držali smo se uzorka, ponizno odgo-
vori Jelka: moja je majka mjerila i krojila
najsavjesnije.
— Onda je tvoja majka luda, da mi o-
vaku radnju pošalje. Molim,;ponesite ju so-
bom i učinite kako vam ja kažem.
I tu gospogja naznači sve što se je imalo
preinačiti, o čemu ne bijaše rekla riječi ni
Jelki ni majci joj.
Djevojčica ne svikla takom napadaju, uz- | tuga
me smeteno radnju i polagano vrati se kući.
— Oh ! moj Bože ! što me glava boli, ve-
ljaše u sebi, a m majka, koja mi se tu-
žijaše jutros da će ju ognjica oboriti, A to
svu radnju treba razmetnuti i prenačiniti.
ku, i to nam je uspjelo. »Hrvatska stranka«
je ovih izbora uprla sve sile da barem odr-
ži dosadašnje pozicije, većinu dalmatinskih
općina, te se nije žacala da posegne i za
najpodlijim srestvima. Mitom, terorom i
korupcijom pošlo joj je za rukom, da se je
u dobrom dijelu svojih dosadašnjih općina
održala na vlasti. Ovdje se baš nameće je-
dno pitanje.
Jednom je meko kazao, da je Dalmacija
zemlja iznimaka, i nije se prevario. Stranka,
koja za sobom nema naroda, koja širokim
slojevima apsolutno nije poznata, ima ve-
ćinu u saboru, zemaljskom odboru, općina-
ma i s jednim maprednjakom na carevin-
skom vijeću. Dapače to niti nije stranka nego
organizacija raznih mjesnih klika.
Ove su klike narodna nesreća, one ga tru-,
ju i izrabljuju u svoje nečiste svrhe; one su,
osobito u seoskim predjelima, udruženje
narodnih gulikoža i lihvara, kojima je bije-
dni seljak vrelo dobitka, izvor novca. Oti-
šli bi smo na dugo kad bi smo primjerima
dokaživali ove činjenice, koje su poznate
svakomu onom, koji je i malo općio s na-
rodom, već ćemo samo spomenuti Neretvan-
ski srez, gdje se je borba proti pravašima
vodila sa strane nekih ljudi samo za to, jer
su ovi osnivanjem seoskih blagajna otrgli
seljaštvo iz njihovih nezasitnih lihvarskih
pandža.
I ove i ovakove klike igraju glavnu ulo-
gu u mnogim krajevima naše pokrajine. Sre-
dovječni izborni kurijalni sistem zajamčuje
im pobjedu u administrativnim, a po tom
i važnu riječ u političkim izborima. Sistem
je dakle uzrok svega i s toga pravaštvo i-
ma da povede odlučnu borbu za izvojšte-
nje sveopćeg izbornog, izravnog, jednakog,
tajnog prava glasa za saborske i općinske
izbore, e da i širim slojevima bude omogu-
ćeno da izraze svoju volju. Sistem je omaj
koji drži utvaru u općinama, a s njegovim
padom, padaju i klike, nestaje »hrv. stran-
ke« s političkog polja. Težište dakle pra-
vaške borbe mora biti proti sistemu e da
što prije popucaju niti onog užeta za koga
se je utvara tako grčevito uhvatila.
Ipak se pravaška akcija ne smije ograni-
čiti samo na to, već naš rad mora da ide
i u drugom pravcu. Zalaženjem u narod,
obdržavanjem sastanaka i skupština mora-
mo ga politički organizovati, te oduševiti i
zainteresovati za starčevićanska načela i bor-
bu koja čeka pravaštvo,a ekonomskim po-
dizanjem učiniti ga samostalnim i neovisnim.
— Oh ! gle majko, reče ona posve sme-
teno, ušav, g. Rudd kaže: proširite prsi ko-
šulja, prišijte ovratnik na drugi način. Ona
temelji da se nijesmo po uzorku povagjali;
ali ga eto; gle majko gle, radnja je skroz
po uzorku.
— Pak kćeri moja hajde sa uzorkom i u-
pozori ju da se vara.
— Ali me je g. Rudd tako nemilo stri-
jelila očima, tako je kriještala, da ja nemam
srca otići ponovno.
— Otići ću ja mješte tebe, reče dobra
Marija Stephens, koja je sjedala kod g. A-
mes, kad je Jelka otišla do g. Rudd. Ja ću
uzeti košulje i uzorak, osvjedočiti ću g. Rudd
da je nje krivnja: ja joj se ne bojim.
Marija Stephens bijaše djevojčica, koja je
držala u najam sobicu nasuprot one g. A-
mes, i koja odvažna, vazda vesela, uvijek
udvorna i živa, nije nigda krmala prisko-
čiti prijateljicama u pomoć, | ona, to rekavši
uzme košulje i uzorak da svoju izvrši.
U toliko g. Ames, koliko god satrvena
takim odurnim načinom, nastojaše svakako
Jelku ublažiti; ali primjetiv da ona roni
suze, ode od nje, i pristupiv maloj trpezici,
gdje je često radila, uzme u ruke sitnu sliku,
dugo ju gledaše tužno, pak zalivena suzama
reče u sebi:
— Kad je on živio, nijesam znala šlo je
i bijeda.
Jaoh! holiko ih zapuštene SOON svaki
dan istu stvar, i neprestano cvile!
G. Ames ne pridigne se za sed-
micu; jer joj liječnik zabrani svaku ,
i naredi da posve počiva, šelili još poti-